kako dalje

[baka]

"U internetskom nazivlju, izraz trol označava osobu koja dolazi na internetske zajednice kao što su internetski forum s jedinim ciljem da na njih šalje podrugljive, grube i uvredljive poruke kako bi namjerno dosađivala ostalim sudionicima, stvarala zavade, odnosno remetila tijek rasprave." Nisam ovo znala pa si na glas pojašnjavam.

@Mo Cassino, tvoja priča zvuči kao scenarij iz sapunice ili sadržaj ljubića. A to je tvoj život, stvaran ili izmišljen. Treba se s time znati i moći nositi. Neka ti je sa srećom.

[Anemona]

Mo Cassino, a da li ti uopće smiješ šetati, sjediti satima u postaji i slično?
Zar nisi negdje napisala da imaš medicinsku indikaciju radi koje moraš ležati (možda se varam).

I da se nadovežem i bez muške osobe u životu je puno bolje, nego s lošom muškom osobom.

Mladi ste, stanite malo na loptu, razmislite i jedan i drugi prije bilo kakvih ponovnih susreta.

[trampolina]

I jedno i drugo morate prerezati pupčanu vrpcu. To uopće nije jednostavno, a vi i nemate puno vremena.

Jedom sam čula sjajnu rečenicu-dobar brak dijete još više učvrsti, a loš rasklima.

Kad malena dođe promijenit će bam se cijeli svijet, i nećete imati ni vremena ni volje raditi na svom odnosu. Mnogi nemaju, i to bude često vrlo težak period.

Ako sam dobro shvatila, vi imate između 19 i 25 godina. Jako ste mladi i sigurno vam nije lako.
Razmislite i o posjeti nekog bračnog savjetovališta, moglo bi vam pomoći.
I dogovorite se da nema fizičkog nasrtanja. E to je užas, kad se dijete goji u nestabilnoj obitelji, a ne kad nema 'mušku figuru' u kući.
Ni on tebe, ni ti njega.

[ivancica]

Mo Cassino, ja ću ti samo reći da potražite nekog bračnog savjetnika. Pod hitno. Ti ga potraži sama za početak, ako već ne možeš pridobiti svog muža u ovom trenutku da idete skupa.

Čitajući sve što si napisala, oboje dolazite iz vrlo kompleksnih životnih situacija, obje majke jako vrše utjecaj na vas i vaš brak, a i imate jako puno međusobnog zamjeranja. O fizičkom nasilju neću govoriti. Ne treba ga ignorirati, nipošto, dapače. Ali sigurno se niste oženili iz interesa, već iz ljubavi, i sada ste došli do trenutka kad ne znate kako dalje. Razvesti se najlakše, i ito možete uvijek, ali vi ste stvorili novi život koji se još nije niti rodio. To dijete vas treba. Pokušajte naći način da se natjerati potražiti pomoć, zbog vas samih a i bebice. I onda možete reći da ste sve pokušali, pa se razići ako ne bude pomaka na bolje.

Želim vam sreću!

p.s. Nisi u Zg, jelda?

[4palacinke]

Prije nego mu odlučiš dati još jednu šansu dobro razmisli bi li tvom polubratu bilo bolje da nije imao nikakvog oca nego onog koji ga je tukao?
Ako je muškarac sposoban ženu koja nosi njegovo dijete (i još ima rizičnu trudnoću) odgurnuti dovoljno jako da padne na pod, zašto misliš da kasnije neće isto ili gore napraviti tvojoj curici jer mu je eto taj x šef digao tlak?
Ako tebi ne smeta to što te je odgurnuo, bi li te smetalo da je to isto napravio tvojem djetetu ili tvojoj majci? Pokušaj ga zamisliti u toj situaciji pa ako ga i onda možeš opravdati želim vam puno sreće u životu, jer realno teškoće u životu su vam tek počele.

[Mali Mimi]

ivancice mislim da oni nisu u braku, piše da joj je partner. A koliko ste dugo uopće u vezi Mo casino?

[ivancica]

Ahaaa, ma svejedno neka traže pomoć stručne osobe.

[Mo Cassino]

riješenje doneseno!...po odluci sutkinje poslani smo savjetniku jer nitko od nas nije zatražio ni izrekao želju daljnjeg neviđanja i točno šta sam pretpostavila.moja majka koja je očito kao i njegova htijela iskontrolirati cjeli proces i sama "odjenuti sudsko odjelo" počela se buniti i raditi ono što je njoj njezin tata napravio.....tražila me da ga bez pogovora ostavim i odbijem izvršiti "naredbu" sutkinje te da će mi ona pronaći "sljedećeg zeta"......

[apricot]

e, moja Mo

neki dan si govorila kako imaš veliku podršku u majci
sad je ogovaraš i pogrdno nazivaš

ako ti je doista stalo do djeteta, razmisli tko će s tobom bolje proći kroz rizičnu trudnoću: partner koji te je tukao ili majka koja je stala uz tebe nakon loše veze iz koje ćeš dobiti dijete?
da sam ja na njezinu mjestu, isto bih uzela ulogu suca na sebe; zaključala bih te u sobu dok ne shvatiš što znači zlostavljanje i kakve posljedice na dijete i na tebe to može imati.

možda da samo malo prolistaš crnu kroniku...
desetine ubijenih žena...
a počelo je i sa manjim nego razbijenom tipkovnicom i podljevima na nogama.

[Neli]

Mo Cassino... ili nezrele godine ili životno neiskustvo te čine prilično labilnom i sklonom prevrtanju papirnatom lađicom na ovom moru kojim ploviš... bojim se da ni sama nisi dosljedna u svojim razmišljanjima i postupcima, ali najgorije od svega mi se čini da ćeš mogućnost da zadržiš partnera staviti ispred dobrobiti tog djeteta... jer ako moraš tako strogo mirovati (a znam što to znači jer sam 7,5 mjeseci proležala u trudnoći) onda lamatanja i stajanja u redovim po policijama, sudovima, savjetovalištima nisu ono što je ikako opcija za tvoje dijete.

zašto ne uzmete time off? on kod svoje majke, ti kod svoje, neka te dolazi vidjeti, neka se potrudi, neka dokaže da se mijenja... možda malo srljate...
ali odluka je svakako Vaša, bez obzira na razmjenu forumskih mišljenja

[Mo Cassino]

anemona....nesmijem ništa ali očito i nakon šta sam nekoliko puta naglasila policajcima i sve,nikoga nije bilo briga a najmanje mi je trebalo ad mi kakva prijava još dođe na adresu zbog nedolaženja....

trampolina,ivancice....zajedno smo i donijeli odluku da posjetimo savjetnika jer i sama vidim da je to najbolje pa i ako ne ostanemo zajedno,da barem možemo lijepo ugodno popričati i možda otići na kavu kad malena malo izraste a ne da se gledamo ko pas i mačka.nismo u braku....izvanbračna zajednica trenutno

apricot.....stvar je u mojoj mami da je mome bratu iskontrolirala i uništila život svojim ponašanjem i željom za kontrolom i sada pokušava očito i meni (brat mi je bivši zatvorenik).ne shvaća da ne radi dobru stvar ali takva je osoba da joj se nemože dokazati....mama mi je i uvjek sam ju slušala ali jednostavno i ona je smrtnica i griješi,ali ona je osoba koja smatra da je samo ona u pravu i često donosi sulude odluke i sulude ideje....evo jučer mi je opalila šamar ZBOG ODLUKE SUDCA......samo šta sam joj rekla od riječi do riječi kako je sutkinja rekla a danas me nazvala i rekla da bi savjetovalište bila dobra ideja...majka mi je,ima 48 godina ali već 3 godine skrbim o njoj....jednostavno već 3 godine ja imam ulogu majke u mome kućanstvu jer da nema mene,neznam di bi moj brat bio i neznam dali bi moja mama još bila izvan umobolnice.mislim sada to ružno zvuči kako o majci govorim ali nemam šta kojoj od vas prešućivati....želim vam predočiti situaciju....i apricot,molila bi te da mi ne spominješ zaključavanje u sobu...ni ne zatvaram već 13 godina vrata od sobe jer je moj tata mene,brata i mamu zaključavao u sobu dok je pripremao pojas od hlača i šibu da bi nas premlatio jer nam je mama kupila jogurte i čokoladu.ne zamjeram ti jer neznaš ali no....za buduće


neli mi smo to upravo i učinili.mislim trenutno smo svako zasebno....moj dragi će uzeti stan u najam da se makne od mame svoje a ja živim sa bratom i za nekoliko dana posjetiti će me.....obećao mi je.čuli smo se preko telefona i našli (imamo zabranu 5 metara) tako da smo sjeli svatko na svoj kraj ceste (živim na selu pa je to tu negdje daljina) i razgovarali lijepo smireno dobrih sat vremena....i rekli smo jedan drugome šta nas je mučilo,šta se događalo u našim glavama,šta se dogodilo onaj dan da je došlo do te situacije i jednostavno smo oboje zaključili da bi bilo dobro da on nađe stan i da se viđamo povremeno....ono da me posjeti,da se čujemo jednom dnevno i tako....ugl da komuniciramo i za cca mjesec dana možda i manje odemo kod savjetnika nekog i da se i tamo raspričamo,da riješimo neke probleme tim putem,neke osobno oči u oči i da vidimo šta će biti dalje....hoćemo li nastaviti živjeti zajedno negdje U SVOME STANU,pa makar na najam ili ćemo ostati u odličnim odnosima i viđati se samo zbog malene....mislim da je tako najbolje....i jedna od stvari koju sam shvatila,nažalost pre kasno....najbolji je onaj "savjet" koji osoba sama sebi predloži....normalno da ću savjete tražiti od mnogo ljudi al neću se slijepo držati jednog savjeta nego ću od svega toga nešto svoje napraviti i postići....jednostavno cijeli život sam previše slušala osobe oko sebe i "živjela njihov život" namjesto da sam se zauzela za sebe i odlučila nešto svojom glavom....tek sa nekih 17 sam malo uzela stvar u svoje ruke i počela misliti svojom glavom neke stvari.do onda sam imala problema sa socijalizacijom jer ja nisam mogla pogledati osobu u oči ili sa nekime voditi normalan razgovor,a o upoznavanju ludi bolje da ne govorim....uvjek sam svih pratila kao štene i slušala svaku koju su mi rekli,pa su me čak neki uvjerili bili da sam debela nakon čega sam ja došla do anoreksije i u tom trenu sam popizdila,svih poslala u onu krasnu stvar i mućnula glavom da imam svoje ja,a ne da mi mama kroji ljubavni život,frendica da mi kroji smisao za modu a bivši dečko ukus za glazbu...mama mi je do sada "uništila" dvije veze prije ove jer joj najednom moj dečko nije više bio drag a ja budala sam ju slušala i bezglavo ih ostavila....i mog dragog se probala "riješiti" ali rekla sam joj da nema šanse jer ga volim i od onda cijelo vrijeme joj ništa oko njega ne paše....tako da neznam...ona je uvjek moja mama i volim ju više od svega...ipak me 9 mj pod srcem nosila....ali to šta je control freak....preko toga nemogu proći (da mi nije ona tupila 2 sata po glavi,nebi podnijela optužnicu i hebala se po policiji i sudu)...a još to da se počela ponašati kao moj tata,to me ubija....
u životu sam htijela svirati violinu-nije mi dopustila,htijela sam kupiti harmoniku i započeti sa time-to je za dečke (ali kupila sam ju i sviram ju vrlo dobro ),počela sam igrati nogomet-muškobanjasta sam i sramotim ju,stavila sam sa 18 god pirs-ja sam drogerašica,luzerica i propalitet,sa 16 godina pala sam sa konja i skoro poginula na šta sam morala prekinuti 6-ogodišnju karijeru zbog noge-slabić sam,itd.....da ne nabrajam dalje




cure oprostite šta nisam odgovarala al nisam vidjela da je prešlo na drugu stranicu pa sam mislila da nitko nije pisao....i nemogu vam opisati koliko sam zahvalna na savjetima svake od vas i na potpori svake od vas....

[trampolina]

Draga, nije ti lako

To su sve jako ružne stvari, i poželjno ih je riješiti prije trudnoće, ali sad je tako kako je. I moraš biti dvostruko jaka.

I s manje žestokim mamama je teško, ali radi zdravog života tvog djeteta moraš posložiti stvari.

Bez obzira što odlučiš, ostati s partnerom ili ne, uvijek koračaj naprijed i potraži svu pomoć koja ti je dostupna.

Iskreno, ja kao jedinu opciju vidim da se odseliš daleko od svih (s partnerom ili bez) ako imaš takvih mogućnosti.

I ne zaboravi, ti ćeš biti mama samo svom djetetu, ni mami, ni bratu a kamoli partneru.

Jer zapamti, svatko je od nas krojač svog života, teško djetinjstvo nam ne može biti opravdanje za neuzimanje uzdi u svoje ruke.

Preporučila bi ti knjigu 'otrovni roditelji', može se skinuti na netu.

Čuvaj se i sretno

[Sanja :)]

Draga, nije ti lako

To su sve jako ružne stvari, i poželjno ih je riješiti prije trudnoće, ali sad je tako kako je. I moraš biti dvostruko jaka.

I s manje žestokim mamama je teško, ali radi zdravog života tvog djeteta moraš posložiti stvari.

Bez obzira što odlučiš, ostati s partnerom ili ne, uvijek koračaj naprijed i potraži svu pomoć koja ti je dostupna.

Iskreno, ja kao jedinu opciju vidim da se odseliš daleko od svih (s partnerom ili bez) ako imaš takvih mogućnosti.

I ne zaboravi, ti ćeš biti mama samo svom djetetu, ni mami, ni bratu a kamoli partneru.

Jer zapamti, svatko je od nas krojač svog života, teško djetinjstvo nam ne može biti opravdanje za neuzimanje uzdi u svoje ruke.

Preporučila bi ti knjigu 'otrovni roditelji', može se skinuti na netu.

Čuvaj se i sretno

Slazem se!

[enchi]

Možda pomogne i ova tema gdje se raspravljalo o sličnom:

http://forum.roda.hr/threads/77300-R...-se-osloboditi

[Mo Cassino]

trampolina već godinama meni nije lako.kad mi je brat za kojeg sam bila najviše vezana od cjele obitelji završio u zatvoru,morala sam u posjete dolaziti bez i jedne suze u očima inače mi je mama rekla "nikad te više neću pustiti u posjete ako vidim i suzne oči"...ružno al od toga trena ja kao da sam izgubila osjećaje prema bratu...znam da mi je brat i sve ali samo na papirima i po dna....mama mi jednostavno nije nikakva potpora u životu i ja sam od malena njezino najveće razočarenje iako sam osnovnu školu prošla sa 5,srednju medicinsku (zubotehničar) 3 razreda sa 5,1 sa 4 i dobivala sam stipendije,zbog svojih radova dobila sam licence za izradu proteza i za izradu keramičkih zubiju i opet joj nije bilo dovoljno,opet sam joj bila razočarenje.radila sam po ljeti i po dvije smijene da bi si neke stvari mogla priuštiti i malo uštediti za "crne dane"-nije joj bilo dobro,vozački sam teorijski dio najbolje od svih napisala a vožnju sam pala zadnjih 5 minuta jer sam felgom zakačila trotoar-velika sam sramota za obitelj

jednostavno od nikad nisam dovoljno dobra a moj brat šta od 15 godine se vuče po sudovima,po policiji,radi sranja i uništava psihičko stanje obitelji...on je anđelić i dobrica,ma nebi njemu mama rekla ni da se smiri malo....meni padne čaša i razbije se i nakon šta sve počistim i operem-dobijem šamar a moj brat sa 18 godina nakon položenog vozačkog,isti dan kako je dobio vozački,sjeo je u auto,zapušio cigaru i kako je otresao cigaru tako se slupao i pogodite-mama mu ništa nije rekla

ja ne pušim,ne pijem alkohol,ne drogiram se,uzorna sam učenica,sama sam bez problema i za vrijeme škole doma počistila,naučila i otišla na nogomet i diskriminirana sam.dok moj brat i puši,i pije i drogira se,bio je u zatvoru,obožava voziti u pijanom stanju kao što voli voziti samo brze aute,prigovara mami,naziva ju svakakvim imenima,omalovažava ju i bahat je...i njemu se ništa ne kaže,on je voljena osoba a ja.....JEDNOM STANEM NA SVOJE NOGE....jednom pokažem svoje ja...i meni mama kaže da u roku od 3 dana,trudna pokupim kofere i na ulicu idem....mislim da to nije nimalo normalno



trenutno živim s bratom tako da sam barem malo manje pod stresom jer njega nema po cjele dane al svejedno,mama je i dalje "tu".....jednostavno neznam,polako ću prikupiti nekako novce,neki poslić naći preko interneta i probati naći neku garsonijericu za početak

[Mali Mimi]

Mo jel imaš ti kog drugog osim svoje obitelji i tog dečka, neku prijateljicu ili rodbinu kod koje bi se mogla skrasiti. Kad ovo čitam ne čudi me da se želiš maknuti od obitelji a vidim da si navikla na zlostavljanje cijelog života i da ti to nije ništa strano, nažalost...da si imala normalnu podršku u obitelji vjerujem da bi si i nekog normalnijeg dečka našla (roditelje nažalost ne možeš birati).
I mislim da prvenstveno tebi treba stručna pomoć i savjetovanje da vratiš samopouzdanje i da se makneš iz te zatrovane okoline...u ovom stanju u kakvom mi se čini da jesi ne bi trebala raditi na vezi nego isključivo na sebi i svom zdravlju!

[enchi]

Potpis!

[Anemona]

Mo Cassino, makni se od njih.

[naniluc]

..evo jučer mi je opalila šamar ZBOG ODLUKE SUDCA......

...a ti još uvijek tražiš savjete i utjehu u njoj?

Mo Cassino

[Mojca]

http://www.sigurnomjesto.hr

[Mo Cassino]

mali mimi....jednostavno neznam šta napraviti....ja sam psihički najstabilnija od svih ovdje i valjda jedina neke stvari u svojoj obitelji realno razmišljam.a imamo prijatelje u istri jedne ali nemogu ih moliti da me prihvate....i sami imaju malu dijecu i u financijskoj su gabuli.druga frendica mi živi sa mamom i tako...jednostavno nemam kamo....jedino kroz par mjeseci ću probati stan uzeti....za sada je kontrolirano sve jer brat moj ne podnosi mamu i ne želi ju u blizini sebe a pošto sam ja kod njega,niti nemože do mene tako da sam u tom smislu na miru.

anemona i imam namjeru maknuti se....od 16-te godine sam odlučila da se sa 18 čim prije mičem i sada imam i još jedan razlog....moje malo zlato!......tako da nema šanse da ja ostanem....do poroda si želim pronaći neki smiještaj tako da mogu profunkcionirati i da mogu živjeti na miru više jednom

naniluc neznam šta da ti kažem....znaš i sama šta je to ljubav prema majci i borila sam se za nju da dođe sebi i da nastavi normalno živjeti al sada imam druge stvari za misliti koje su mi privilegija a ona kad može biti takvva,neka joj je

[pikula]

postoje sigurne kuće pod CZSS , Caritasom itd koje primaju upravo žene u situaciji kao što je tvoja. Nasilje s obje strane i mame i dečka i bratov način života su dovoljan razlog da ti pruže sigruno skolnište za vrijeme čuvanje trudnoće i mislim do godine dana djeteta. To je dobrih godinu i pol mira da ne ovisiš o nikome i da se stigneš zbrojiti kud i kako dalje.

[pikula]

http://www.prs.hr/index.php/popis-sk...savjetovalista

[nesretna]

Molim vas za savjet, očajna sam.Nova sam ovdje, ako sam na krivom mjestu reci te mi. U braku sam 2,5 godine i imamo bebu od 8 mjeseci.Stalno sam u suzama. Volim svog supruga više od ičeg ali ne mogu više tako. Po cijele dane sam s malim i sa "svekrvom"koja mi ide naživce jer je sva miloklizna. Suprug radi po cijele dane, dođe kuću , kao umoran je i ode spavat ili ode negdje na kavu sat ili najčešće pilji u tv i ignorira me, kad i je kod kuće, ujutro ode opet na kavu a ja se bakćem s malim.Ništa mi neće pomoći(osim kupi hranu za malog), sve očekuje gotovo od mene a ja ne mogu više. Usamljena sam, fali mi pažnje i nježnosti a on to daje na kapaljku, ništa se ne bi sjetio, dao neki prijedlog. Samo čeka na mene, kao ti mi reci di hoćeš i kad hoćeš i šta hoćeš, a ja sam preumorna da razmišljam. Kad on treba čuvat malog, odmah ga babi uvali i ode spavat ili se muva po dvorištu, nezna šta bi s malim. Kad mu i kažem sve to i još plačenm skoro svaku večer, bude i nasilan prema meni. Ne mogu više a bojim se ako odem da mi ne uzme malog. Savjetujte me ,molim vas i oproetite na dužini posta..

[stray_cat]

Molim vas za savjet, očajna sam.Nova sam ovdje, ako sam na krivom mjestu reci te mi. U braku sam 2,5 godine i imamo bebu od 8 mjeseci.Stalno sam u suzama. Volim svog supruga više od ičeg ali ne mogu više tako. Po cijele dane sam s malim i sa "svekrvom"koja mi ide naživce jer je sva miloklizna. Suprug radi po cijele dane, dođe kuću , kao umoran je i ode spavat ili ode negdje na kavu sat ili najčešće pilji u tv i ignorira me, kad i je kod kuće, ujutro ode opet na kavu a ja se bakćem s malim.Ništa mi neće pomoći(osim kupi hranu za malog), sve očekuje gotovo od mene a ja ne mogu više. Usamljena sam, fali mi pažnje i nježnosti a on to daje na kapaljku, ništa se ne bi sjetio, dao neki prijedlog. Samo čeka na mene, kao ti mi reci di hoćeš i kad hoćeš i šta hoćeš, a ja sam preumorna da razmišljam. Kad on treba čuvat malog, odmah ga babi uvali i ode spavat ili se muva po dvorištu, nezna šta bi s malim. Kad mu i kažem sve to i još plačenm skoro svaku večer, bude i nasilan prema meni. Ne mogu više a bojim se ako odem da mi ne uzme malog. Savjetujte me ,molim vas i oproetite na dužini posta..

ako nije tajna, kak mozes voliti takvu osobu?

[trampolina]

Nesretna kako misliš nasilan? Verbalno ili fizički?

[Mo Cassino]

pikula vidjeti ću kako će se sve razvijati jer i nakon djetetove prve godine života,ja sam na nuli...moram obaviti staž koji mi neće biti baš pretjerano plaćen a nemogu od tog novca živjeti ni sama,a kamo li još sa malenom.probati ću nešto smisliti da je povoljno i za mene i za nju ali na malo duži rok jer ovo je odlična ideja sa sigurnom kućom ali što nakon toga?nemogu ostati na ulici a ni doći svojima na vrata sa malom bebom i reći "hej!ja sam se vratila"....da sam ja prethodno radila neki posao te da sam na porodiljnome i da znam da će me nakon godinu dana taj posao i dočekati,bez razmišljanja bi već sada kofere pakovala :/

nesretna stvarno grozna situacija :/.....imaš li možda nekoga od svojih ili neku prijateljicu za otići sa sinom jer to je stvarno ružno.....moja mama je kroz malo goru situaciju od tvoje prolazila ali evo preživjeli smo svi i bez tate koji nas je tukao...možda bi tebi taman došla ova opcija sa sigurnom kućom koju mi je predložila pikula

[Mo Cassino]

trampolina....ja sam shvatila po ovome svemu da fizički

[MarijaP]

Nesretna, ne moze ti oduzeti dijete. Djeca se dodjeljuju roditelju za kojeg su vezana.

Bjezi i spasi se od zlostavljanja!

[Beti3]

Molim vas za savjet, očajna sam.Nova sam ovdje, ako sam na krivom mjestu reci te mi. U braku sam 2,5 godine i imamo bebu od 8 mjeseci.Stalno sam u suzama. Volim svog supruga više od ičeg ali ne mogu više tako. Po cijele dane sam s malim i sa "svekrvom"koja mi ide naživce jer je sva miloklizna. Suprug radi po cijele dane, dođe kuću , kao umoran je i ode spavat ili ode negdje na kavu sat ili najčešće pilji u tv i ignorira me, kad i je kod kuće, ujutro ode opet na kavu a ja se bakćem s malim.Ništa mi neće pomoći(osim kupi hranu za malog), sve očekuje gotovo od mene a ja ne mogu više. Usamljena sam, fali mi pažnje i nježnosti a on to daje na kapaljku, ništa se ne bi sjetio, dao neki prijedlog. Samo čeka na mene, kao ti mi reci di hoćeš i kad hoćeš i šta hoćeš, a ja sam preumorna da razmišljam. Kad on treba čuvat malog, odmah ga babi uvali i ode spavat ili se muva po dvorištu, nezna šta bi s malim. Kad mu i kažem sve to i još plačenm skoro svaku večer, bude i nasilan prema meni. Ne mogu više a bojim se ako odem da mi ne uzme malog. Savjetujte me ,molim vas i oproetite na dužini posta..

A zašto si ti po cijele dane sa malim i sa "milokliznom" svekrvom? Zar ne smiješ izaći u šetnju? Na kavu s prijateljicama? Ili već kamo je običaj u mjestu gdje živiš. Imaš li svoj novac? Nisi zatvorena u kuću?

Znači, život u svoje ruke! A ne cmizdriti mužu koji dođe doma nakon što radi cijeli dan. Kakvo cmizdrenje. Trgni se, učini svoj život ljepšim, sadržajnijim. Dijete ti je već dovoljno veliko da možete uživati u šetnjama i igri. Ako si ti umorna uvečer, zašto to ne dozvoliš i svome mužu, možda je stvarno umoran, a ne "kao umoran".

Zašto bi otišla? Prilagodi okolinu sebi. Potrudi se da ti bude ljepše. Kažeš da ga voliš, pa-voli ga. Usamljena si, a svaku večer ti muž dolazi doma. Što da ti ne dolazi po par mjeseci? I da isto imaš svekrvu ( uostalom, što je to miloklizna, nikad nešto takvo nisam čula) i to paklenu. I da radiš. I još više djece? Uvijek može biti gore.

Ima li išta što te veseli u životu? Jer, ako nema, možda da posjetiš liječnika, mnoge mlade mame padnu u postporođajnu depresiju i to traje mjesecima i ne mogu se svojim snagama izvući.

[baka]

@Beti kaže "Ima li išta što te veseli u životu? Jer, ako nema, možda da posjetiš liječnika, mnoge mlade mame padnu u postporođajnu depresiju i to traje mjesecima i ne mogu se svojim snagama izvući."

Za komunicirati na forumima potrebno je zaista i umijeće slušanja i telepatija i znanje...

Iz osobnog životnog iskustva mogu samo reći da je najlakši i najbrži oporavak iz neželjenih životnih situacija taj da ih pokušaš predvidjeti.

[Mo Cassino]

treba pokušati preokrenuti situaciju,razmisliti dobro šta i kako i pozabaviti se svime.evo ja sam pogriješila osobno ali koliko sada vidim....kockice se ponovno slažu,mnogo opreznije,mnogo sporije i sa razmišljanjem o svakom pokretu.jesi ti mužu rekla da ti to smeta?....da bi rado promijenila malo neke stvari i da bi neke stvari rado podijelila sa njime.znam kako je to kada neki od roditelja visi za vratom jer meni i mome dragome dvije majke ne da vise za vratom nego nas i pri tome dave,guše i "ubijaju".
evo danas sam bila na kavi sa frendicom koja ima već dvoje djece i sretan brak a svekrva joj živi u istoj kući samo kat niže!!...i znaš što?sa njom su se dogovorili....njen život je dolje-njihov gore...u kuću im nema šta dolaziti,unuke vidi kad got joj srce želi,sina i snahu također al u kuću nema...nekoliko puta je probala doći "tražiti šećer" pa joj je vlastiti sin pred nosom zaključao vrata jer je prekršila dogovor.ono šta želim reći je da se dogovorila sa mužem i totalno su odvojili svoj život od života njegove mame i presretni su....rade šta žele i kad žele bez straha da će ih punica tek tako uhvatiti npr " u akciji" dok su djeca u školi i vrtiću.njihove problemčiće nezna jer je to njihova stvar,poslovi su podjeljeni na njega i nju i nema traženja mame da uskoči....jednostavno su postigli odnos kakav se samo poželjeti može...

a isto,tko je rekao da moraš biti kod kuće??....uzmi sina i odite u veliku šetnju,uključi se u neku radionicu u kojoj može sudjelovati i sin,počni se baviti nečim kreativnim...ja svoje vrijeme ubijam na način da crtam....obožavam crtati i kad got vidim da mi je jednostavno do spavanja koliko mi je dosadno...uzmem kist,papir i nađem nešto za "preslikati"....to mi bude zanimacija za nekoliko dana i tako svaki put iznova ili uzmem psa,zovem susjedu i odemo prošetati.

moraš si jednostavno ispuniti dan jer ako ovisiš o tome da ti muž ispunjava vrijeme,neznam...moj dragi također radi od jutra do mraka...još sada ne živimo oko tjedan dana zajedno ali to je privremeno.stignemo se vidjeti dok je on na poslu kad ga posjetim ili smo se znali vidjeti navečer nakon što je završio smijenu svoju ali sada si je pronašao dodatan posao tako da ni navečer nemam šanse za opustiti se nego mu napisati poruku za laku noć i to je to....

[IvanaR]

Mo, čitam šta pišeš i samo sam htela da ti poželim snage i mudrosti da izađeš iz tih šablona koje su ti drugi nametnuli.

[Mo Cassino]

IvanaR...počela sam.....počela sam iako nemam neke pretjerane mogućnosti i to ali mislim da je enormno velik korak šta sam odlučila mamu staviti malo na distancu i šta sam počela sama donositi odkuke kako,šta,kuda i koliko dalje jer malenu mi neće odgajati mama ni svekrva nego ja i moj dragi...mi smo roditelji i iako smo mladi odgojiti ćemo naše sunčeko kako spada jer imamo potporu sa svih strana,savjete najbolje mogu dobiti od 3 frendice koje su također postale majke u mojim godinama a sada imaju predivno odgojenu djecu koja imaju sve na svijetu šta im srce može poželjeti....bolje su majke od nekih koje su rodile kasnije,a definitivno bolje majke od onih kojima su djecu "odgojile" bake.

jednostavno,i sam brat mi je preporučio da se odmaknem od mame zbog malene i sebe jer on se bio odselio (sada sam kod njega) i od kad je napravio taj korak,on je druga osoba.....evo jučer mi je rođeni brat,znan kao ogromna lijenčina,skuhao večeru i počistio cijelu kuhinju dok sam bila sa psom vani....ludilo

jednostavno znam da nemam "budućnosti" ako mi mama kontrolira cijeli odgoj moga sunca i ako mi svaku diktira.kako da postanem u životu samostalna osoba na taj način??nikako!...mislim još najbolje da mi jednog dana kada budem i počela radit dođe na posao pitati ako sam pojela zdravi doručak i imala jutarnju probavu

dakako da ju volim jer mi je mama al ona ne shvaća da njezini savjeti nisu uvjek najbolji,ne shvaća da ne želim živjeti njen život i do sada je svakog mog dečka prozivala svakakvim imenima i slično da ga otjera,očito da bi ja ostala sama kao ona jer joj je očito smetalo da sam sretno zaljubljena a dečko nije multimilijarder.....mislim kad mi je bila spremna reći nakon one večeri kad se desilo ovo šta se desilo "ajde ljubica sutra ideš kod naših prijatelja na par dana da se smiriš pa će ti tamo naći nekog dečka da se skrasiš i da živiš normalno,da nemoraš radit" i već mi pronašla 2 udvarača dvostruko starija od mene -.-......ono alo nisam ni trepnula ova mi već traži bogatune da "nemoram radit".....istu stvar radi ko moj dida kad se ona udavala....prvi muž je bio odlična osoba i moj dida ga otjerao jer je radio normalan posao,taman za skroman ali lijep život i kad ga je otjerao mojoj mami je namjestio mog tatu pod izlikom da je dobar u pitanju imovinskog stanja i da će s njime imati više i nije imala pravo ništa reći i udala se i eto ti ga....nasilnik teški i pijanac kronični

tako da ja sam vidjela na vrijeme kamo ovo vodi i šta se događa oko mene i vjeruj mi,imam snage i više nego bi netko drugi imao...jednostavno kad sam vidjela da se može,da ću moći srediti jaako puno stvari sama,uz malu pomoć prijatelja,pa čak i brata....jednostavno sam puna snage i volje da se neke stvari drastično promjene i da uspijem u životu,nadam se da ću također u ljubavi uspijet (možda nešto sa mojim dragim jer se tome nadam) i financijski ću se izvući tako da malena ima sve šta joj srce poželi.

[nesretna]

Hvala vam svima na savjetima i poštujem vaša mišljenja.
Da, priznajem, jesam malo zatvorenija osoba, ali ne branim suprugu da ide kud hoće. On to ne poštuje, kaže da ne živi onako kako je živio prije mene.pa pobogu, više nije sam , ima ženu i dijete koji ga trebaju, a ne samo pokupit se i otići a nas ko šljivi. A kad ja odem s malim nedgje, ja nisam normalna , on mora sve zanti di sam bila. A što se tiče svekrve, u biti je dobra i hoće pomoći, ali to u datim trenucima zna ići na živce.Imali smo razgovor svo troje i to na moje inzistiranje, jer ja uvije ispadnem babaroga, a suprug se ne bi miješao jer mu naravno onda mama zamjeri i to mu smeta. Zar nemam pravo kao majka reći ženi što mi dijete smije jesti i raditi?Pa jednom mu je dala kost od batka pilečeg i to s pet mjeseci?! pa kosa mi se digla na glavi. A kad napravi nešto, npr.cijelog ga namoči, "evo ti mama"?Jesmo gore kao odvojeni i odnesem malog dolje da se poigra, ali moraju se znati neka pravila. A suprug se ne bi svađao s mamom oko toga. kako sam se jadno osječala kad je nakon svađe otišao kod mame i svašta joj napričao o meni, srce mi je puklo.zar nemamo privatnosti u braku.sve više razmišljam o rastavi braka, naravno kukavica sam i on to zan i iskorištava.Ja uvijek moram šutjeti, kad kažem nešto što njemu ne paše onda dobijem: ušuti, nestani,ne zaslužuješ.....i na kraju završi sa šamarom, čupanje...još malo...znam da čete me sad popljuvati zbog svega, jednostavno sam kukavica koja voli.

[MarijaP]

Prijavi zlostavljanje!!!!

[Apsu]

Lako je nama koji nismo u takvoj situaciji sada govoriti da ga prijaviš i da bi mi otišli od njega.. ne znamo tvoj život, ne znamo koliko ga voliš i ja u svoje ime govorim da bi prvo bila jako uplašena i vjerojatno nebi otišla odmah jer "volim" čovjeka koji me tuče, mislim da nisam sposobna biti sama i imam dijete s njim.. Ali onda bi nakon nekog vremena i vjerojatno puno skupljanja hrabrosti priznala samoj sebi da se ne volim dovoljno i da to moram promijeniti jer sam dovoljno odrasla, zrela i predivna osoba koja zaslužuje ljubav ( a takvi je na kraju uvijek nađu ) .. Možda nisam sposobna biti sama, ali hej, pa ni neću biti - imam dijete! I zbog djeteta se moram više zavoliti i ne dopustiti da jednog dana vidi kako mu mamu netko tuče, a vjerojatno će tući i dijete, a to sigurno ne želim. Želim ti puno hrabrosti na putu da postaneš sretna osoba

[Mo Cassino]

nesretna...moja mama je proživjela isto šta ti proživljavaš i unatoč tome šta ju je tukao,zatrudnila je sa njime i znaš šta....izudarao ju je i izgubila je mog bracu/moju seku....nakon toga opet je zatrudnila sa njime i to sam bila ja...i kad se doznalo da sam cura a ne dečko,bacio ju je po stubama.....druge detalje ti neću ni pričati jer bi netko na to rekao da je scena iz horor filma....i moja mama voljela je mog tatu iako ju je mlatio na mrtvo i shvatila je pre kasno....tvoja situacija očito je od početka takva i još šta je mama njegova umiješana...pa normalno da nemaš svoje ja,da se bojiš.....2:1 vam je omjer....njih dvoje uvjek će biti jedan drugome potpora a ako ti želiš nešto po svoje,tko će ti držati potporu?

ja imam sreće da je moj dragi shvatio da ne funkcionira to sa miješanjem roditelja i da su roditelji blizu i shvatio je šta je kompromis i šta je dogovaranje ali trebala mu je žešća "pljuska" u životu a to je bila moja prijava policiji i koliko za sada vidim,trgnulo ga je....nisu ni 2 tj prošla a već je pronašao drugi posao da nije blizu mame svoje i s vremenom će unajmiti stan ako ništa drugo...sve će biti dobro za početak samod a ode od mame.nemože on funkcionirati jer mu kvoca po glavi,nemogu ja sa svojom mamom živjeti od kvocanja tako da najbolje na svoje....bilo svatko u svoj stan,bilo oboje u jedan stan al uz roditelje ništa ne funkcionira.evo do sada sam sjedila sa bratom na balkonu i pričali smo i sam mi je rekao neka se odmaknem od mame....odnosi će nam se definitivno poboljšati,više ćemo se voljeti,neće biti napetosti kad se nađemo i slično...

vjeruješ ili ne,koliko got sam dobre volje i mirna tjekom dana,čim čujem zvuk njenog auta i vidim njen auto,tlak mi skoči na 200 jer znam šta će biti i kakve ću komentare dobiti...roditelji su napravili svoje u životu i moraju svoju djecu pustiti same u svijet da se nauče živjeti a ne ih sebično držati uz sebe i kvariti im svaku mogućnost za normalan život "odraslih".....
uz tebe sam




Apsu......usputno samo da ti kažem,oduševljena sam tvojim citatom "Making the decision to have a child - it is momentous. It is to decide forever to have your heart go walking around outside your body..."

[nesretna]

hvala ti mo na snazi, divim ti se.nadam se da ću i ja uskoro malo promijeniti stajališta. upravu si 2:1, on nije speman otići na stan, kaže tata mu je teškom mukom napravio ovo što ima. A ja sam jedinica iz dobrostojeće obitelji, naravno ja nisam htjela biti kod svojih jer bi se on i moj tata po....neznam do kad ću ovako. jedan dan ili par dana nam je super onda sve po starom, čim se ja pobunim ili izrazim neko nezadovoljstvo on promijeni raspoloženje i naravno onda zaratimo. a najviše boli što me ne želi ni saslušati. jučer smo se zakačili do te mjere da sam tražila stan , a nakraju uvijek ja popustim da izgladim sve i naravno otišli predveče u šetnju.tako će valjda bit dok ne skupim hrabrosti jednom.

[tangerina]

nesretna, jako mi je žao zbog svega što ti se događa, to što pišeš su jako ozbiljne stvari, ali nisi nažalost niti približno jedina koja kroz to prolazi.
ako ti je prevelik korak odmah otići ili prijaviti policiji, možda možeš, ako je sada mirno razdoblje, nazvati neki od SOS telefona na kojima rade žene koje puno znaju o tome, a neke su kroz nasilje i same prošle, i malo razgovarati otvoreno s nekim tko zna kroz šta prolaziš. Evo npr Autonomna ženska kuća ima besplatan telefon 08005544.

[enchi]

Sve je to ok da nije i dijete u priči. Razumijem da je teško ne nailaziti na razumijevanje, pokušavati mijenjati situaciju bez uspjeha, nemati podršku...ali dijete se izgubi iz fokusa dok se žena i muž natežu što bi i kako bi. I tako prolaze mjeseci, godine, dijete raste i gleda takav odnos roditelja, uči da je to valjda ok i eto ti slijedeće generacije koja će postupati isto ili slično.

Ok, pojednostavila sam poprilično ali tako otprilike se prečesto dogodi.

EDIT: nadovezivala sam se na post od nesretne, i slažem se s tangerinom usput

[Mali Mimi]

Nesretna do kada misliš trpiti zlostavljanje, nije lako otići ali bogme nije lako ni ostati s takvom osobom i čekati što točno? Da se on promjeni? Da te istuče toliko da ćeš morati u bolnicu...do koje mjere bi to trebalo šutke trpiti?
Pokušaj sama sebi dati odgovore na ta pitanja i porazgovaraj s nekim, evo tangerina je dala odličan prjedlog možda ti se tada malo otvore oči.

[Mo Cassino]

nesretna ovo je čak i jako jednostavno,imaš sreće da imaš dobrostojeću obitelj a ako je on tolika mamina i tatina mazica,neka njemu mama pelene mijenja i hrani ga kašicom...tebi netreba još jedno dijete.strašno je jednostavno....uzmi malo stvar u svoje ruke...kako bi englezi rekli "grow a pair (of balls)",uzmi neki oglasnik,nađi pristojan dvosoban stančić,pokupi stvari bez i jedne riječi i sa sinom na stan,.....imati ćeš svoj mir,biti ćeš 10x opuštenija (garantiram ti jer ja sam osobno druga osoba bez roditelja blizu) i u najboljoj sreći će njemu i te 2 daske šta su mu manjka u glavi pasti i dobro ga izbubetati da shvati šta je napravio....

on je naviknuo živjeti pod maminom komandom i pleše kako ona svira,znam jer je moj bio takav do sada....mog su te dvije daske izbubetale i došlo mu je iz guzice u glavu kako stvari stoje i šta je napravio.i alo curo...pa 21. stoljeće je.....žene ne da imaju pravo mišljenja nego smo 10x moćnije od muške populacije i šta se on na tebe ima srditi ako ti kažeš "ne ne paše mi tako,ja bi drukčije".....hebemu ženo stvarno,grow a pair jer neće dobro proći....pravo ima enchi kad je napisala da hebeš šta vi 2 imate razmirice ali dijete to gleda,sada je doba kada ko mala spužvica sve oko sebe upija i neće biti dobro da se tao nastavi,ako ne zbog sebe,onda zbog sina.moja mama trpila je do moje četvrte godine al za to vrijeme mog brata je bila dala baki i djedu da nemora gledati to....2 godine je živio sa njima dok nije moja mam uspijela samnom pobijeći pa smo se i mi prodružile ali vjeruj mi....imala sam samo 4 godine ali sjećam se svakog trenutka,sjećam se svakog udarca,svakog izgladnjivanja jer "nismo bile dobre",kad me je nekoliko puta uhvatio i bacio zbog čega dan danas imam problema...imam slomljenu trtičnu kost (otežan porod će mi biti i neću moći hodati par mjeseci nakon poroda) i pred koju godinu sam bila 2 mjeseca u bolnici jer se sumnjalo da imam tumor na mozgu ali samo proširena žila je.

ako tebe sada tuče,nedaj bože da se vrati kakvu večer pripit i zamisli situaciju da se počnete svađati,dijete zaplače i on nasrne na vašeg sina....mislim da to nije nimalo ok zato ti toplo preporučam da uzmeš stvari u svoje ruke i odeš čim prije u neki stančić...ne daleko....dakako odmah mu kaži da želiš da i on dođe sa tobom da nebi ispalo da oduzimaš sina nasilno i onda pričekaj....probudi svijest u njemu jer on očito nije sposoban misliti svojom glavom i imati svoje ja kao šta nije ni moj imao ali moj dragi je čisti dokaz da se sve može....

znaj da sam uz tebe i šta got ti treba,slobodno mi se javi

[Mali Mimi]

MO Casino sorry ali mislim da joj uopće ne daješ dobre savjete mislim da pita muža koji je tuče da se odseli s njom negdje drugdje???
Pa zar nije poanta maknuti se od nasilja a ne prvenstveno od svekrve? Ti si u sličnoj situaciji samo možda na početku svega toga, ali onaj ko jednom digne ruku na ženu taj će to i ponoviti, znaš onu "vuk dlaku mijenja ali ćud nikada".

[Mo Cassino]

vidim da je već mužu predlagala da se odsele pa da je imao izlike tipa nasljedstva itd.....možda postoji šansa da se promjeni,možda je pod stresom...nismo ni jedna ni druga u njenoj koži pa niti neznamo sve detalje....možda je uzrok svemu tome pretjerani stres,pokušaj za dokazivanjem nekim a možda je stvarno u drugu ruku njezin muž samo takva osoba...ja sam definitivno za to da se odseli a u vezi muža sam joj dala samo prijedlog....to je njena stvar hoće li komunicirati sa njime-neće,hoće li tražiti rastavu ili ne....ali podržavam ju u tome da se odseli jer mi se čini da joj je jedino to ostala pametna stvar za njenu i sinovu dobrobit

[naniluc]

ušuti, nestani,ne zaslužuješ.....i na kraju završi sa šamarom, čupanje...još malo...znam da čete me sad popljuvati zbog svega, jednostavno sam kukavica koja voli.

Razumijem da ste kratko u braku i još se privikavate jedno na drugo i normalno je da bude i nesuglasica i suza , a bebica traži svoje i majka je tada živčana i jadna, ali ovo - ove tvoje riječi- molim te pročitaj ih još jednom i razmisli da li će se on promijeniti ako sad tako reagira. Po ovome što si napisala shvatila sam da on kaže što misli, a kad više nema argumenata krene nasilje jer će te jedino tako ušutkati i vjerujem da ovom ponašanju nema pomoći bez terapije, no nažalost nasilnici rijetko kad prihvaćaju pomoć jer oni moraju biti u pravu inače se ruši njihov svijet u kojem su oni drmr. Nažalost, mislim da je ovo tek početak ( svjedočila sam takvom ponašanju u susjedstvu i upravo je tako počelo- koji šamar tu i tamo , dok nije počeo nasrtati i na nju i djecu, a nije alkoholičar- on tako pokazuje svoju nadmoć - kukavica obična)
-U kakvim si odnosima sa svojima- možda da se vratiš ( sa djetetom)ako ne želiš u sigurnu kuću?
-Bi li on pristao na terapiju?
-Ne vidim da je svekrva takav problem, problem je u tome što ON nije odrastao i trči mami za svaki problem i ogovara svoju ženu koju zlostavlja.
-Majka želi zadržati dobar odnos sa sinom pa mu šuti o zlostavljanju- sumnjam da ne čuje šamare ( možda je i sam naučena na takvo ponašanje)
-Sve u svemu nije idealna okolina za odgoj djeteta.

[Mo Cassino]

nakon dosta vremena se javljam i mogu reci da smo uz pomoc savjetnika izgladili odnose i napravili jednu bitnu stvar,naucili se slusati i naucili se govoriti sta nam smeta i ne pase te donositi kompromisna rijesenja.ne zivimo zajedno jer nemamo gdijei on je otisao raditi u italiju jer ovdje nije nasao posao .ja sam ostala kod svojih ali necu zadugo jer sam primila udarac od vlastite mame jer sam ju ulovila pijanu.
Brat i ona su me odlucili cak izbaciti mj dana pred porod jer sam planirala pokloniti prijatelju svog psa jer nemam vremena za njega a pas je hiperaktivan,trazi paznju i ljubomoru vec sad pokazuje.dobila sam prijetnju bude li pas poklonjen da letim na ulicu i da cu nastradat pa mi sad vi kazite dali je to normalno???
Psihicki sam izmorena,dragi me nemoze u italiju uzeti jer ni on nije na stanu nego u radnickoj sobici sa jos dvoje ljudi a od obitelji nemam nikog kome bi mogla.razmisljala sam o odlasku u dom sv ana al ni to mi nije rijesenje za duze vrijeme

[MarijaP]

Zao mi je zbog tvoje situacije. Sad nije vrijeme za traziti trajno rjesenje. Otidji u dom gdje cete biti zbrinute do prve godine, a do tad ce i otac djeteta imati nesto sredjeniju situaciju ako ce paziti na svaki zaradjeni cent.

[Mo Cassino]

marijaP nadam se da necu time donijeti losu odluku .on pazi na financije tako da znam da ce nam barem nesto moc osigrat.nemogu ti opisati kako me ovo sve boli.stalno sam u prokletim suzama i nepodnosljivo je .sa mamom od dragog se ne slazemo nikako tako da kod nje necu jer bi izludjela na zivce iako bi mi vjv pomogla povremeno oko cuvanja al cemu ako cu biti zivcana