Iako cura ima 5g i 9 mj. čini mi se bliže ovoj grupi pa temu otvaram ovdje.
Radi se o mojoj baki, maminoj mami, koja ima 81 g. i njih dvije su ko pas i mačka. To izgleda ovako:
Cura - hipersenzibilna, cendrava, nježna, emotivna, odmah skuži tko je kakav i takav stav ima prema ljudima. Ne želi shvatit da bi trebalo imati poštovanja prema ljudima zato jer su stariji. Inače, doma mi je dobra, u vrtiću ju sve tete hvale. Teta iz njene grupe je rekla da je najbolja curica po ponašanju. Neki dan sam je uzela sa sobom kad sam išla s frendicom na kavu i bila je super, uzela si je olovku i pisanku da vježba pisanje slova da joj ne bude dosadno. Prema nepoznatima je pristojna, oprezna i sramežljiva. Doma je opuštena i samnom nema cenzure. Imamo izrazito otvoren i turbo emotivan odnos, iako se znamo posvađati i svašta reći. Sličan odnos ima s mojom mamom i nju obožava. Rekla je da jednog dana kad bude baka bit će tako dobra baka kao njena.
Prabaka - ima 81 g., žena sa sela, koja je odrasla u vrijeme kad djeca nisu sjedila za istim stolom s odraslima i kad se nisu usudili progovoriti kad ih nitko ništa ne pita. Smatra da bi curica od skoro 6 god. trebala biti mila, dobra, tiha i poslušna, i neprestano ju opominje. Najgore je da uopće dijete ne doživljava ko osobu, a s druge strane njene riječi doživljava ozbiljno i jako se uvrijedi.
Srećom ,ne živimo s bakama ali smo često tamo jer smo mi u stanu a starci imaju veliko dvorište i cure uživaju na selu. Idu mi već na živce te redovite svađe s bakom. Prabaki smeta što ona nikad nije mirna, nego stalno skače i vozi se na biciklu, uvijek traži neku akciju. P. poludi kad ju prabaka opominje za neke stvari koje joj ja i baka dozvolimo i onda počne galamiti: "Kaj to tebe briga? Nisi ti meni glavna. " Problem je da ona prabaku oduvijek zna kao osobu koja uvijek opominje (ne samo nju nego sve po redu) za razliku od bake koja joj dozvoli i previše i onda prema njoj ima neki obrambeni stav čim ju vidi. I onda se baka uvrijedi, pa se pokupi u kuću. I prabaka misli da bi svako dijete trebalo biti apsolutno poslušno za baš sve što mu se kaže, tj. da uopće ne provodi svoju volju. Pa nije dijete dresirani pas. Danas mi je održala prodike kak mi je dijete nekulturno i da bi ju ja trebala naučiti da ima poštovanja prema starijima.
Kako da ju naučim, kad ona ima poštovanja prema ljudima koji njoj odgovaraju a nevezano uz godine? I kad pred njom ta ista baka mene tretira ko da isto imam 6 godina i govori mi da zašutim kad se obraćam svom djetetu. Nije joj jasno kak druga djeca nju vole i dobri su s njom a moja cura prema njoj osjeća takvu netrpeljivost.
Baki nije jasno da sam joj ja plazila jezik iza leđa kad sam bila mala jer se nisam usudila u facu i to je jedina razlika. To je privid poštovanja, a zapravo je strah od reakcije, i to mi je stoput gore.
Curi smo rekli da joj baka ne mora bit draga, ali prema njoj mora biti pristojna. Sve joj je to jasno do nove situacije kad se ne može suzdržati da baki ne uzvrati.
Ne znam kak to riješiti. Da nema te situacije s prabakom, izgledalo bi sve kao da je dobro i kulturno dijete, u javnosti se ponaša savršeno. S jedne strane mi je drago da nije tiha i pokorna kao što baka očekuje, ali ne bih htjela da vrijeme s bakom provede u svađi.