Mojca prvotno napisa
E ali... ja sam nešto zanimljivo primjetila ljetos kad sam bila na godišnjem kod mojih.
Doma rijetko imam domaći kolač, jednom u dva tri tjedna i odmah nestane. I odkad je Smjehuljica tu, to su sve jednostavni kolači,zamutiš, izliješ i pečeš. Ali uvijek ima napolitanki, čokolade, Domaćice.
I dođem ja kod mojih, nema ničeg kupovnog, ali mama svaki dan, svaki drugi, peče kolač. I ja jedem te njene kolače... ali onaj osjećaj da sam zadovoljila neku nedefiniranu potrebu ne nestaje. Odem u dućan, smažem dvije čokoladne tortice da me stara ne vidi, da se ne uvrijedi jer kupujem slatko dok ona marljivo peče svaki dan... i osjećaj nestane. Kao da je stigla prava doze nečega... Što bi se reklo "just hit the spot!"... što to ima u kupovnom a nema u domaćem? Osim kemije? Da li ona ima adiktivna svojstva?