j-la, svaka ti je na mjestu
osim onog da većina nas u mjesec dana ne pretrči koliko lili za tjedan...ja bih rekla ni u godinu
poguzija
 |
|||
|
|
|||
j-la, svaka ti je na mjestu
osim onog da većina nas u mjesec dana ne pretrči koliko lili za tjedan...ja bih rekla ni u godinu
poguzija
ajme j-la hvala ti na lijepim riječimaj-la prvotno napisa
Evo mene
O ubrzanju metabolizma sam već negdje pisala, a tu na linku je to fino opisano https://nevencuk.com/spori-metaboliz...-masnog-tkiva/
Mitovski, te tvoje kolegice, možda imaju drugačiju građu tijela nego ti, možda se više kreću od tebe, sve su to faktori koji utiču na nečiji metabolizam.
To što Lili kaže da jede više puta dnevno pa se ne deblja, normalno da važi za Lili, jer žena nešto trenira čitav život, sedmicno sprzi kalorija na trčanje što neki od nas ni mjesečno ne urade, i sva je u mišićima. Njeni mišići troše i nakon trčanja, pogotovo kvadri koji su najveći mišići u tijelu, a koje Lili ima jako razvijene.
Tako da, naravno da ima do metabolizma, žene gube mišićnu masu s godinama čime gube i velike potrošače kalorija. Time nam se smanjuje potreba za količinom hrane koju smo do tada uobičajeno unosili.
I ne volim podjelu hrane na "dozvoljenu" i "ne dozvoljenu". Sve je dozvoljeno, i sve je hrana. Kad pogledate kalorijsku vrijednost integralne i obične tjestenine, jako je mala, s time da integralna ima samo više vlakana. A vlakana možemo unijeti i na drugi način.
I ne volim pomodarstvo, do prije par godina svi su izbjegavali gluten ko otrov, onda se tražilo samo bio i organsko, a danas opet ne možeš kupiti pastu za zube da na njoj nema naznaka vegansko.
Slažem se s Lili kad kaže svega, umjereno.
Kris, mislim da sam negdje i pisala, svaka ti čast biti toliko dugo isključiva s ketom, meni je to užasno dosadan i naporan vid ishrane, jer je isključena cijela jedna grupa makronutritijenata. Ako tebi odgovara, super, vjerojatno bi svakom, jer se reže unos kalorija, samo je bitno da takav način ishrane ne predstavlja teret.
Eto, meni je bitna fizička aktivnost, i pod njom ne smatram ono 10.000 koraka, već aktivnost koja će ti aktivirati mišiće. Smatram da smo stvoreni za kretanje i trošenje energije na taj način.
Bubilo, iz tvojih postova, rekla bih i da imaš tu emocionalnu vezanost za hranu ali i poguzija si
Kad kažeš da jedete te zajedničke slatkiše, da je emocionalno, otišla bi u nekim krizama, a ovako, ne vjerujem da si svih 8 sati na poslu u krizi.
Ja se nagrađujem hranom, slatko jedem kad sam sretna, kad postignem nešto, ali isto tako kad sam neispavana, umorna, tužna.
Da ne bude da jedem samo radi emocija, ja bih kod tebe na poslu vjerovatno bila prva kod tih slatkiša i tražila da makar gricnem svaki koji do sada nisam probala.al nemoj mene isticat da se neki ne "dignu" na 4 stražnje :mrgreen : trudim se, al prvenstveno radi zdravlja (i dobrog "osjećaja").
potpisujem od riječi do riječi ostatak tvog posta. Ljudi zanemaruju činjenicu da se s godinama gubi mišićna masa i da treba raditi na izgradnji mišića.
Članak koji je stavila j-la je izvrstan, pročitajte ga BB i mitovski.
rikavam na BB poguziju
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.05.2019. at 11:41
Da se ne zavaravamo. Nisam ja striktno keto 13mj. Bila sam striktno nekih 6mj. Kombiniram lchf i keto. A kada pozelim jesti bilo kaj to i pojedem. Moji izleti su ili jedan obrok(kod njega nikada nema posljedica) ili jedan dan(tu una doci do pomaka na vagi) Bez ikakve griznje savjesti. Samo se vratim natrag. Ne grizem se kaj sam "pogrijesila" nego nastavim kao da nista nije bilo jer u konacnici znam dobro gdje se najbolje osjecam.
Ne smatram se zakinutom niti tu prehranu napornom niti je istina da su uh iskljuceni. Samo dolaze iz povrca a ne iz peciva/kruha/rize itd...ono kaj je naporno jest ovisiti o hrani i rusit se u nesvjest od gladi. A kaj se kretanja tice, @lilli je tu izvaredna i neusporediva. Moji misici su na sasvim solidnoj razini. Uvijek moze bolje, da se razumijemo
Ajme cure daj me ne spominjite više, crvenim se i nisam baš tako kako me prikazujete
BB jel odolijevaš napolitankama? Jel pomaže da osvijestiš da radiš štetu svom organizmu s unošenjem takve hrane u svoj organizam?
Ja sam tako dosta toga osvijestila i prestala to konzumirat ili vrlo rijetko.
Recimo margarin na kruhu, šta će mi to nezdravo.
Zamijenila sam ga s maslacem. Nikad više ga nisam pojela.
Ono fuj nezdravo, šteti mi, neću to unosit u svoje tijelo koje me treba još dugo služit.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.05.2019. at 22:31
Opet pobježe, zeza me mob nešto.
Ajme cure daj me ne spominjite više, crvenim se i nisam baš tako kako me prikazujete
BB jel odolijevaš napolitankama? Jel pomaže da osvijestiš da radiš štetu svom organizmu s unošenjem takve hrane u svoj organizam?
Ja sam tako dosta toga osvijestila i prestala to konzumirat ili vrlo rijetko.
Recimo margarin na kruhu, šta će mi to nezdravo.
Zamijenila sam ga s maslacem. Nikad više ga nisam pojela.
Ono fuj nezdravo, šteti mi, neću to unosit u svoje tijelo koje me treba još dugo služit.
Treba mi hrana, gorivo da me pokreće, da uživam u njoj.
A da bi uživala u njoj treba mi bit slasna, ukusna al i “zdrava“ da dobro radim za svoje zdravlje.
Možda malo poradit na percepciji hrane koju jedemo,pića koje pijemo.
Zdravlje broj 1, pa tek onda estetika.
Margarin na kruhu je fuj nezdrav, a maslac na kruhu je zdraviji i to je to. Lijepi se za guzicu na vrlo slican nacin, da ne kazem identican. Tako je to kod cijelog brda nas (sumnjam da sam jedina sto se tog tice; ako nitko drugi, vidim da mitovski kaze da jednostavno - ne ide, nemo's sve).
Ja sam mogla uzivati u hrani, zdravoj, negdje tamo do 38. godine.Sad mi se cini da je postalo posve nebitno (nisam probala, za svaki slucaj).
Ovisi koliko ga pojedeš.
Od 2 kriške kruha s maslacem mjesečno, neće ti se ništa zalijepiti za guzicu.
Kaae,
Zašto citiraš mitovski - ne ide, ne moš sve, a ne citiraš nas koje kažemo - možete cure, možete puno, samo se tome treba posvetiti i na pravi način
Margarin nisam pojela nekih 15g kad sam pročitala što je. Coca colu i slična pića nisam godinama okusila, sokove uopće ne pijem, samo vodu. 3 godine pijem kavu bez šećera. Može se i zdravog pojesti previše.
Spominjanjem mojih mršavih kolegica nisam uopće htjela reći da im zavidim ili zašto ja ne mogu, nego da smo svi različiti. Zašto, ne znam ali netko stvarno može pojesti veće količine a da ga se ne primi.
MM od svih muških koje sam znala jede najmanje, a orima ga se, mora paziti jako što i koliko jede a čovjek ima dnevno 25000-30000 koraka fizičkog rada. Moj brat jede sendviče od pola kruha i poza mu je horizontalna, MM jede sendviče od 1 šnite i fizički radi. Brat je mršav, MM nije debel ali zato što pazi, čim se malo opusti eto 5kg.
A gdje sam ja rekla da ne ide. To nisu u ničemu u životu moje riječi pa ni u ovome. Rekla sam da svatko treba pronaći svoju formulu. Meni je najlakše na lchf, super se osjećam, ali ga ne propagiram ostalima kao čudotvorno riješenje.Kaae,
Zašto citiraš mitovski - ne ide, ne moš sve, a ne citiraš nas koje kažemo - možete cure, možete puno, samo se tome treba posvetiti i na pravi način
Sorry mitovski citirala sam Kaae koja je to rekla za tebe, ne ti.ti si borac samo takav i to si dokazala puno puta.
Različiti apsolutno jesmo, al ja bi se dala kladit da bi recimo ti mogla izgubit kile i na uravnoteženoj prehrani i to kroz par mjeseci, a ne na lchf-u isključivo, al kažeš da se na njemu dobro osjećaš, pa onda ok. Samo osobno mi se čini taj put težim od uravnotežene prehrane/umjereno svega pomalo i teže održivim Al različiti smo kako veliš.
Nego jel razmišljaš možda upisat neku sport.aktivnost, pokrenut sve te mišiće teretana, aerobik, trčanje, bicikliranje... pročitaj jelin link ako možda nisi.
Da vidiš kako ćeš se tek dobro osjećat od rekreacije, još žešće od lchf-a, energije napretek
Probaj bar 2 mj pa se javi. Bila bi ko nova
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.05.2019. at 23:10
Lili probala sam i to. Nisam pronašla neku aktivnost koja bi mi bila zabavna i u kojoj bih se dobro osjećala. Istrajem par mjeseci i odustanem. Znam sve, svjesna sam koliko mi treba, vježbala sam i doma par mjeseci ali od svega na kraju odustanem.
A jel imaš neku frendicu zainteresiranu za društvo?
Ja bih ti preporučila našu školu trčanja, al znam da će sad neki zakolutat očima.
Ko psihoterapija još i bolje
Malo toga može čovjeka tako dobro i brzo oraspoložit i napunit energijom kao dobar trening
samo kažem #sirius #koristim njen izraz
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.05.2019. at 23:24
Ma nisam zapravo trebala citirati nikoga. Ignorirajte imena gore, pretty please. mitovski, uzela sam te za primjer jer sama pises da ti nije dovoljno osvijestiti hranu koja ti odgovara i onu koja ti ne odgovara, a onda jos i paziti na kolicinu jer u suprotnom nema nikakve koristi. Netko treci treba dodati jos neki element. Netko cetvrti jos ponesto. I svakako je kompliciranije, iz ovog ili onog razloga, kod osoba koje su sklone skupljanju viska kila.
Zelim reci da nije sve tako jednostavno kako prikazuju oni koji nemaju problema s kilogramima, emocionalne probleme ne rjesavaju hranom, a uz to se jos i svakodnevno bave raznoraznim sportovima, uglavnom izuzetno zahtjevnim.
Naravno da se zdravog moze pojesti previse.
Naravno da se moze biti mrsav kao grancica uz najgoru mogucu prehranu.
Naravno da je nekome problem i visak 3 kile, a nekom 33. (I te dvije osobe nikad, pa ni tad, nece mrsaviti na jednak nacin.)
Stvarno volim citati i iskustva i savjete, ali smeta mi kad se uporno sve pojednostavi na usporedbu s onima koji zapravo taj problem uopce nemaju. Da je sve tako jednostavno, svi bi bili savrseni na puno jednostavniji nacin.
Umorna sam, ne pazim danas. Slazem se s tobom u potpunosti.
Ali ono sto citam po topicu je da nitko ne moze pojesti vise od nekog drugog, a da se jednom primi, a drugom ne. Svima nam se jednako prima, a i svi jednako gubimo.
Meni nije problem zabava, problem su mi posao i kaos. I to što tu nekakvu tjelovježbu nikada ne stavim na prvo mjesto, tu je posao koji je od doma sa rokovima i svim svačim pa često zaglavim do navečer, nekakvi problemi zdravstveni kada navečer nisam u stanju ništa i naravno školarci, odnosno ovaj jedan školarac koji crpi svu našu energiju i vrijeme
I tako, od planiranog sinoćnjeg treninga sam u deset sati legla pred tv, umjesto da sam barem kratki trening ubacila.
Znam da se može, čitam na vježbačicama kako neke i u koje doba noći nakon puno kaotičnijeg dana vježbaju, no ja nisam ta. Za mene je već uspjeh ako nisam navečer nadrobila u sebe svakojake hrane.
Ja sam skuzila da kod mene pali bas taj klik sa: ja nisam ta, na: ja sam ta!
Jer sve ostalo meni ne funkcionira. Odrzavam ali ne mrsavim.
Ni meni nije dosta malo smanjiti, vjezbati, paziti sto jedem 95% vremena jer je onih 5% dosta da zaje... sve.
Al sam u fazi da mi se trenutno ne klika
ti i Jason MomoaAl sam u fazi da mi se trenutno ne klika
Jason nas razumije
Ja sam gubila i dobijala kile, do sad sigurno 200 kg ukupno, tako da razumijem kako je gubiti kile. Nije isto gubiti sa 18 godina, sa 32 nakon prvog poroda kao i sa 37 nakon drugog poroda. Vjerujem da će mi sad biti najteže, ali znam šta mi je činiti. Zatvorit usta, osjetit glad često, i naravno vježbati. Pod vježbati podrazumijevam da u toku vježbanja psujem sebe jer sam počela, psujem onog na videu jer se smjeska i govori kako ja to mogu, a ne vidi da umirem.
Svjesna sam da nisam građe kao neke od vjezbacica koje znam, niti imam mišiće kao one, i ne mogu jesti kao druge.
I ovo je Cubana dobro napisala, krene kad ti klikne.
U tome je i problem, što ne možeš, a da ga ne jedeš češće. Da jedem kruh s maslacem 2 šnite mjesečno (a ne dnevno), ne bi ni bila na ovom topicuOvisi koliko ga pojedeš.
Od 2 kriške kruha s maslacem mjesečno, neće ti se ništa zalijepiti za guzicu..
Kako mi ide s nejedenjem napolitanki? Odlično! Ne jedem ih.
Zabranila sam si slatkiše osim kad je neka posebna prilika pa evo umirem po cijele dane. Mislim, posebna prilika je bila u cetrtvak (to nije ona s 5 kg kolača na poslu, ta je bila u srijedu) pa sam tada jela neke torte. U petak nisam ništa dok oko 19h nije naišla jedna žena kod mene i djece i dala nam 100 grama Milke. Otvorila da dam djeci, a coksa bila već rastopljena i sve se kelji na sve strane, ja samo polizala prste i pala u trans. Pa pojela jedan red. Vise nije ni bilo jer smo ju podijelili. I odmah si zamjerila da sto nisam izdržala, ali sam si brzo i oprostila.
U subotu u parku... neka mama donijela kupovne biskvite s kremom. Jede moje dijete, ali zapravo samo zagrizlo i zdrobilo i dalo meni u ruku. Ja uzdahnula, zažmirila i bacila u smeće, umjesto u svoja usta.
Dakle od petka ništa... Eto, tako mi ide. Vidjet ćemo.
U subotu idem na rođendan, možda izdržim do tada.
Ne idem ni u pekaru po peciva, ali UH jedem.
Sad Lili reci “bravo”, ali ne znam koliko je to bravo kad se zapravo suzdržavam cijelo vrijeme. Nema “bravo” dok ne dođe takav klik da zapravo ni ne žudim...
Da li tebi baš treba okus slatkog, ili mora biti hrana?
Meni su ovi sokovi super, slatki užas ali ne debljaju. https://bolerodrinks.com.hr/
Ima ih recimo i u dm za kupiti.
To "cijelo" vrijeme je zasad prekratko vrijeme da bi suzdržavanje postalo lakše. Zato bravo, teško je suzdržati se, a tebi usijeva (ne mislim da mora biti 100%, red milke nije ništa značajno, kad ostane red). Ne znam je li uvijek i svakome tako, ali jesti manje i kvalitetnije u pravilu stvarno postane lakše nakon nekog vremena. Već su mnogi napisali, što manje keksa i kruha jedeš, manje za njima žudiš.
Bravo - tu se radi, među ostalim, o promjeni navike. A to nije lako i ne ide preko noći, ima neka teorija koliko zapravo traje da promjena postane nova normala - ali, ne sjećam se toga (možda ima na nekim psiho siteovima).
Mislim da ti je u tvojem putu ka promjeni (jel' zvuči ko pravi psiholog
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.05.2019. at 14:18
Ja te u potpunosti razumijem - od kad znam za sebe totalni sam ovisnik o čokoladi, ne može proći dan bez nje. pa se tu još znalo navečer ''lupati'' po čipsevima, kokicama i inim gadarijama.
(djeca su mi, kad bi dobile za poklon čokoladu strogo zabranile da ju diram, znale su je i skrivati od mene
ove godine sam si za korizmu odredila da ću se odreći čokolada i svih slatko/slanih pi...rija.
prvih par dana mi je bilo GROZNO!!
ali izdržala sam nekak. i svaki put kad sam pala u iskušenje, samoj sebi sam govorila ''kak te nije sram, pa nije valjda da se nemreš držat onog kaj si zacrtala''.
jedino sam rekla da za neke specijalne prilike (samo su nečiji rođendani dolazili u obzir) smijem zgriješiti.
i tako, došla korizma kraju, a ja izdržala (2 puta sam ipak pokleknula).
od tada sam pojela čokoladu možda 5 puta i to samo kockicu-dvije.
čipseve i ostale slane gluposti uopće nisam ni taknula
shvatila sam da mogu bez toga i da više nemam svakodnevnu potrebu za tim.
e sad, dokle će me to držati, vidjet ćemo.
vjerojatno veliku ulogu u daljnjem suzdražavanju ima i činjenica da mi sad hlače, koje sam prije jedva zakopčavala, stoje ko salivene.
nije velika promjena, ali svakako veseli
Dakle ipak bravo ja!
Bolero sokove nisam probala, mogu probati... ali nije to to. Prevarim se ja npr. voćem. Ali kad je kriza samo se bezveze varam, nema tog okidača u mozgu do onog koji upali čokolada, keks i sl.
Bubilo ja sam isto nedavno odlucila skinut se s gluposti
Koje sam isto tako svakodnevno konzumirala, kad dodjem s posla, rucam i onda obavezno nesto slatko, napolitanke, domacice, milke.. kad sam odlucila prestat, najtezi mi je bio taj period, poslije rucka, i negdje u trecem tjednu sam skuzila da mi to nije vise neki problem, ako ti treba vremenski orijentir
Al tocno se sjecam, ko ovo ti sto si bacila djetetov kolac, kad djeci ostane kora od kruha s malo nutele, i ja je prvi put nisam pojela nego samo bacila u smece. Noz od mazanja nisam polizala nego ubacila u sudoper
Njih možeš koristiti i u kuhanju i pečenju. https://bolerodrinks.com.hr/category/recepti/Dakle ipak bravo ja!
Bolero sokove nisam probala, mogu probati... ali nije to to. Prevarim se ja npr. voćem. Ali kad je kriza samo se bezveze varam, nema tog okidača u mozgu do onog koji upali čokolada, keks i sl.
E sada, ja sam recimo radila sa njima žele. Jedeš a ipak u stvari samo okus i vodu. Jedino ako imaš nešto protiv želatine onda staviš vegetarijansku varijantu.
Baš sam jutros prije posla htjela objavit post za Kaae i sve nestalo. A onda sam nestala ja s ludnicom na poslu.
Upravo ovo što cure pišu svatko treba znat pronać svoj način, svatko ima tu neku granicu koju kad prijeđe počinje mršavljenje.
Baš mi je drago da se javila j-la koja je u nekoliko navrata mršavjela i Kris koja je skoro identično pisala kao ti Kaae na temi. Kris se stalno pitala što ne valja, preispitivala se, vrtila u krug, imala dojam da jede malo,puno vježba, a ništa se ne događa.
Hodala po raznim pretragama, isprobavala svašta dok nije našla što njoj odgovara.
Ima puno cura na vježbačicama koje su prošle debljanje-mršavljenje, a ono tko nije u 40 god života. Pa i sama sam imala faze u par navrata u životu.
BB reći ču ti 3x bravo, bravo, bravo za to suzdržavanje jer kako vertex gore napisa najgora je ta prvotna faza. Kad tijelo još traži, a glava mu ne da.
Kasnije kad se izbaci sve više tog lošeg, slatkiše, smanje uh, u jednom trenu postane lakše jer tijelo više ne traži samo treba preživit tu fazu.
I onda kad se stvore nove navike, to postane stil života i nemaš nikakv osjećaj žrtvovanja i odricanja, dapače postane ti nepojmljivo da se vratiš na staro.
Nastavak 2:
Ja sam se bila navukla na kavu s mlijekom iz bezveznih razloga i pila je godinu dana. Ono bila zima, pa me kava jutrom na poslu grijala, pa sam imala neke jako rane treninge pa ajd da me razbudi i pomogne mi probavi. I eto ti ga na, postala sam ovisna.
Kad sam osvijestila da mi takva nova navika zaista ne treba u životu, baš mi je bilo teško u početku. Miriši ta kava oko mene, svi piju, na sastancina, a ja gledam.ej ja koja sam bila nekavedžija cijeli život i sad da tako žudim za kavom. E nećeš mamicu ti ljubim. Odluka je pala.
Baš sam se morala jako suzdržavat, onak činilo mi se da drhturim. Na sastancima sam prva naručivala čaj da se slučajno ne predomislim i prolazili su dani. Svakim danom je bilo lakše.
Sad naravno ni ne trepnem na kavu, a kamoli da bi je popila. Organizam se posloži pnako kako mi posložimo svoju glavu.
Nastavak 3 (imam vremena u avionu tipkat offline vidi se
Ej da imala sam ja godinama jahače hlače, nikako ih se rješiti, neće i neće ko da je netko ljepilom zalijepio. Prihvatila ja njih kao dio sebe ono moje hlačice
Ali kad sam krenula s ozbiljnijim treninzima, to se sve preoblikovalo, nisu kile bile manje nego se sve drugačije prerasporedilo.
A vjerovala sam godinama da sam takve građe i da tu nema pomoći, ono ja sam kruška, uzak struk, širi bokovi i oveća guza. Ali ne..tu sport čuda može napravit.
A za poticaj svima koji i dalje promišljaju u vezi sporta, jako puno nas na vježbačicama se ozbiljno pokrenulo tek oko 40tih godina i vid nas još uvijek aktivne i fit. A topic uvijek razigran i žustar
BB i kod mene je i djetinjstvu bilo dosta kruha (čitav moj kraj jede previše kruha uz sve) i slatko obavezno iza ručka, al kad jednom osvijestiš i napraviš taj klik, tada se mijenjaju životne navike i postane ti normalno živjet s vrlo malo šećera u životu jer ti ga ni tijelo više ne traži. Što ga manje unosiš, manje ti ga traži.
Prošla sam to tako da znam o čemu pričam. Počeci su najteži.
Danas šećer gledam kao nešto štetno i loše za zdravlje, za imunitet, a za svoju obitelj želim da budu zdravi i poletni.
E sad fakat stajem da vas ne zagnjavim. Samo sam htjela reći da svi imamo neka svoja iskustva i pišemo ih. Nitko nije bio pošteđen u životu da se nikad nije trebao nečega odreći.Nitko nije savršeno građen i nitko savršeno bez dodatnog truda i rada ne održava svoju težinu (posebno nakon nekih godina).
A ja sam uvjerena da svatko može imat svoju težinu pod kontrolom (ne pričam o “idealnoj“ težini nego normalnoj) samo treba osvijestit uzroke, posljedice, pronaći pravi način sam ili uz pomoć stručnjaka (osobnog trenera, psihologa, nutricioniste,..) donijet odluku i bit tvrdoglav ko mazga i discipliniran. Kad dođu prvi rezultati nakon mjesec-dva i motivacija raste, pa postaje lakše.
Edit:
BB neka si objavila rat napolitankama go, go girl!
Napomena: ovo je tipkano prije zadnjih postova s kojima.se apsolutno slažem u vezi usvajanja novih navika.
Hajde, sve razumijem , ali sestro zasto bi se netko odrekao fine mirisne jutarnje kave, to mi nije jasno.
Osim da bude zombi apokalipsa pa kave vise nema na cijelom planetu. Ali to je druga prica.
Evo ja tvrdim da svatko moze pricati engleski kao ja i zaradjivati placu, izmedju ostalog, lekturom engleskog jezika u zemlji u kojoj je engleski materinji jezik. Svatko; ama bas svatko! Samo se treba malo vise potruditi.
(Oko tog engleskog, zanemarit cemo sljedece cinjenice: prirodno sam sklona lakom svladavanju jezika, to je stvarno nesto sto mi ide. Provela sam 15-ak godina u skoli stranih jezika, s kvalitetnim profesorima/izvornim govornicima. Odselila sam u Ameriku prije 10 godina, a prije toga godinama svakodnevno komunicirala s muzem (i drugim izvornim govornicima) u govoru i pismu. Onda sam jos i upisala magisterij tu u SAD-u, iz svojevrsne lekture (tehnicke komunikacije), sto je na katedri za engleski jezik. Uz to, sigurno ima jos ponesto i svastanesto sto je jednostavno tako, genetski, financijski, kako god. I sigurno, ama bas sigurno, svi koji ne govore engleski jezik kao ja nisu u istoj prilici, a ni istoj kozi. Mogu im reci da se, eto, potrude malo vise pa ce i oni bas tako kako ja. Ili nece, jel.)
Nitko ne opovrgava da je mrsavljenje moguce. Stvarno je. Kad se pojednostavi do najjednostavnijeg atoma, formula je uvijek jednaka: unos mora biti manji od potrosnje. Ono sto stvarno frustrira na ovakvim, a i drugim topicima na ovu temu, je da oni koji nemaju neki osobit (do nikakav) problem svode formulu bas na ovo, bez ikakvih drugih dodataka. Ono, jedi manje, kreci se vise, ktxbai.
Da je to tako jednostavno, morbidno pretili ljudi ne bi trebali nista drugo nego se probuditi jedan dan i prestati jesti, a uz to se lagano kotrljati po cesti do trenutka kad mogu normalno koracati. Mozda bi, eventualno, prije tog samoprosvjetljenja trebali skicnuti tu na forum, na neku od ovih tema.
Emocionalni jedaci bi jednostavno trebali prestati biti emocionalni. Ako im ne valja vlastita koza, mogu je promijeniti. Ili mogu vrlo lako promijeniti situaciju u kojoj se nalaze. To svatko moze. Sve se moze rijesiti kad tako odlucis, najcesce preko noci. Pise na forumu, u krajnjem slucaju. Lako se rastati, dati bolesne roditelje u dom, pronaci lijek za rak ili dijabetes, iskopati mrtve iz groba ako vam fale. Mentalni problemi se isto rjesavaju vrlo lako, najcesce odlukom da cemo zivjeti bolje i zdravije. Ako ne ide preko noci, ici ce preko dvije.
I vjezbati je lako. Treba samo odluciti i odmah ce kliknuti. Svatko tko nikad nije vjezbao, provjezbao je odmah gledajuci one koji su se rodili u teretani. Jer, na kraju krajeva, svima nam je vjezbanje u krvi, volimo ga, a i dobro nam ide, samo kad bismo si dozvolili. Jednako tako, svima nam dobro ide slikanje, voznja aviona, pravljenje djece, matematika i biokemija, samo to ne znamo jer se ne bavimo dovoljno cesto, dovoljno dobro ili s dovoljno ljubavi.
Stvarno nema svatko jednake predispozicije. Genetske, socijalne, financijske pa cak i neke obicne, trenutne, u vremenu ni prostoru.
Ja sam stvarno vise glup primjer, djelomicno zato sto sam se umorila od objasnjavanja da nisam ni slijepa ni glupa. Ne znam gdje je kod mene zapelo i nadam se da cu saznati prije nego krepam iz raznoraznih razloga (starost, tezina, izmorenost, stres, kombinacija, sto god). Meni osobno ne pomaze, ni najmanje, kad me savjetuje netko tko je od maksimalnih 64 kile na 170 uspio izgubiti 3 uz, izmedju ostalog, svakodnevno intenzivno vjezbanje. Cinilo mi se teskim, ali sad kad gledam unazad, pedesetak kila koje sam izgubila, od 135+ u nekom razdoblju zivota kad je to funkcioniralo lakse, bio je pi***n dim, da budem prosta. Bila sam (puno) mladja, bez djece (a i muza dobar dio price) i mogla sam sto sam htjela, kad sam htjela. Sad tako - ne mogu.
Nije uopce ugodno slusati i citati jedne te iste savjete non stop jer postoji mogucnost da osoba s druge strane, u datom trenutku, stvarno daje svoj maksimum, a ocekivani (ili bilo kakvi) rezultati izostaju. Zamislite kako bi bilo da na topicu o smrti djeteta ili drugog bliskog clana obitelji odjednom dijelimo self-help savjete o zaljenju za krepalom zlatnom ribicom.
Posljednje uređivanje od Kaae : 14.05.2019. at 17:43
Long story short: tema je o emocionalnom jedenju ili prejedanju i pokusala se par puta izvuci iz mrtvih. Pisanje je, uglavnom, svodi na to da je najbolje uspjesno vjezbati i biti sretan i zadovoljan sa svojim izborima.
Super. Sutra cemo se probuditi takvi.
Kaae inače ne potpisujem često ali veliki x na sve što si napisala.
Tako je i da se ne shvati krivo, svačiji savjet je dobrodošao, ali stvarno netko tko nikada nije imao problem s težinom a kamoli s hranom jednostavno ne može razumjeti, a pogotovo ako se radi o emocionalnom prejedanju. Dođe otprilike kao da osobi s depresijom kažeš ali gle kako je vani sunčan dan, samo trebaš izaći.
Ili da ja svojoj prijateljici koja ima panični poremećaj i među ostalim ne može ući u tramvaj kažem ma daj pa lako je neš ti meni tramvaj i samo trebaš ući jednom i sve će nestati.
I da se razumijemo ne traže izjelice ni sažaljenje ni tapšanje po ramenu, ali ni ajde lako je samo odluči, napravi prvi korak jer da je mršav biti lako mršav bi bio svako
A ništa Kaae onda preostaje kukanje i sažalijevanje.
Ako je to ono što želiš fajn.
Spomenule smo da u slučaju emoc.prejedenja treba potražit i psihol. pomoć. A i to da netko može imat neki metab. poremećaj. Žao mi je što si (ako si) ti takav slučaj.
Ti si u jednoj zaista posebno teškoj život.situaciji koja je daleko od prosječne situacije.
Curke nemojmo pretjerivati. Rekli smo više puta, evo ja sam rekla za sebe koliko mi je bilo teško s kavom i sa slatkiša i šećera se skinut jer sam odrastala u sličnim uvjetima kao BB. A bome sam u nekoliko navrata i kile skidala.
Dapače, naglašeno je da nije nimalo lako, ali da se MOŽE jer ako su uspjeli toliki zašto ne bi uspjela npr. ti mitovski. Ma zašto molim te. Ko će reć: ne može to mitovski? Sve ovisi o mitovski.
Ali treba donijet odluku, promijenit stav-kako reče Cubana svoj stav “ja sam ta“ treba se suzdržavat, odricat, krv, znoj i rad bez toga nema ničega.
Sirius, odgovor za kavu: ne volim ovisnost, a i razbudi me, pa mi donese nakon toga veliki pad energije, a to ne volem
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.05.2019. at 18:43
Lili , stvar je u tome da vecina zadovoljnih vitkih ljudi poput tebe , koji nikad nisu imali problem sa debljinom i hranom se zapravo NE odrice. Tj. oni nemaju osjecaj da se odricu bilo cega. Zadovoljni su sa malo hrane, ne razmisljaju o hrani, ne dozivljavaju hranu na bilo koji nacin osim kao gorivo.
Osim mrsavljenja odrzavanje kilaze dugorocni je izuzetno zahtjevna disciplina. Ocito postoji nesto puni vise od cinjenice da ti ljudi jako dobro znaju kako smrsaviti . Jer ocito je da su smrsavili , ali
su opet vratili tezinu? Zasto? Ocito je u pitanju nesto visd od ulaza i potrosnje?
Siriuska sve se ja slažem s tobom osim dijela da se “mi“ ničega ne odričemo. Odričemo itekako samo smo usvojili novi set navika i to je postao novi stil života.
A ja o hrani jako puno mislim i izuzetno mi je bitna, to će ti potvrdit svi koji su sa mnom proveli 24sata. I volim jesti, baš uživat u hrani. Al biram ono što je dobro za moje zdravlje, ono što mi šteti u načelu odmaknem, a nekad i uzmem tja nismo roboti. I što sam starija, hrana mi je sve bitnija.
A ne bih rekla da nemaš problem s debljinom kad te napumpaju s raznoraznim hormonima radi potpomognute pa hodaš okolo ko žaba, sav si emocionalno down, jedeš jer kao eto... baš sam teško skinula te kile natučene hormonima a nije pomogao ni moj subjektivni osjećaj i razmišljanje o negativnim nuspojavama hormona.
Svatko misli da je njemu najteže.
Pa potpuno je opravdano misliti da je njemu najteze.
Ako se tako osjeca onda mu je najteze.
Pa to i kažem bilo mi je jako teško a sad mi se tu govori šta ti znaš kako je to.
I ne znam kako psihijatri i psihoterapeuti uopće rade svoj posao ako ne mogu pomoći jer nisu bili u identičnoj al baš identičnoj situaciji.
Prepuštam temu da dalje ide u smjerovima van okvira davanja savjeta o tome kako prestati s emoc.prejedanjem i debljanjem.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 14.05.2019. at 19:26
Opet pobježe.
Pa to i kažem bilo mi je jako teško a sad mi se tu govori šta ti znaš kako je to, kod tebe sve pinky, cvjetići i kugla šarena.
I ne znam kako psihijatri i psihoterapeuti uopće rade svoj posao ako ne mogu pomoći jer nisu bili u identičnoj al baš identičnoj situaciji.
Prepuštam temu da dalje ide u smjerovima van okvira davanja savjeta o tome kako prestati s emoc.prejedanjem i debljanjem.
Ljubi vas pinky
Oni su istrenirani da slusaju i pitaju.
Ne da govore da je sve stvar volje i " mislite pozitvno"
Inace , jucer sam naletila na neki film o americkoj verziji zivota na vagi. Obzirom da tamo emisija ide vise od deseljeca praceni su pobjednici svih emisija godinama kasnije. 90% njih je vratilo izgubljenu kilazu u roku par godina. One iznimke koje su ostale mrsave su se navukle na fitness stil zivota , vjezbaju svaki dan i broje svaki zalogaj. Dakle, nista od normale i lagankni zivota. Do kraja zivota. Ocito je vise toga u igri od svih naucenih lekcija lako jesti i vjezbati.
This Is Spartaaa!!
Kava nije ovisnost. Kava je čisti užitak. Pogotovo ona u kafiću sa pogledom na marinu ili Cvjetni trg...
Može se bez kave, ali stvarno ne treba, ako ne šteti zdravlju.
A to emocionalno prejedanje uopće ne razumijem i ne priznajem
Ps. ja volim jesti
Cuj, ja isto ne razumijem hrpu toga na ovome svijetu , ali dopustam si misao da su ljudi razliciti.
Ali ne mora kukanje prestati. Dajem trenutno onoliko koliko mogu, najbolje sto znam, i smijem biti frustrirana. Zbog cega ne bih smjela traziti pomoc, ali i odbiti ono sto nisam u stanju izvesti? Poznajem svoju situaciju bolje od bilo koga drugog, a i ono sto je poznato forumskoj javnosti je otprilike 50%. Cijenim svaki savjet o vjezbanju, na topicu o vjezbanju (ili bilo gdje drugdje gdje se o tome raspravlja). Ili recepte na receptima, cipele na cipelama, itd.
Sto se psihijatra tice, bila sam kod jednog cijelo jutro prosli tjedan. Svasta sam novo naucila, a uopce ja nisam pacijent. Psihijatrov pristup je potpuno suprotan onome sto bi vecina instinktivno napravila u nekoj takvoj situaciji ili okruzenju, a ja zapravo ni sad ne znam ima li mi to smisla ili nema. I borim se sama sa sobom da ne nastavim pruzati podrsku onako kako se meni, bez dijagnoze u tom spektru, cini da bi trebalo.
X
Psihoterapeuti ne daju zivotne savjete, to rade lajf koučevi.
A propos zivota na vagi, upravo se o tome i radi. Vecina tih ljudi je promijenila zivotne navike na xy vremena i uz to postigla rezultate. Znaci, sasvim sigurno je svima jasno da je nesto takvo moguce. I to je zaista motivirajuce. Ali se svejedno vecina tih ljudi opet vrati starim navikama. Zasto? Zasto bi itko nakon uspjesnog mrsavljenja bacio sve u bunar, uz svo steceno znanje o metabolizmu, kalorijama, potrosnji itd itd? Zasto bi itko to sebi napravio? Zasto bi si itko to napravio namjerno?
Neki (mali broj) ljudi smrsavi jednom u zivotu a vecina ljudi ce morati smrsaviti vise puta ili cak cijeli zivot provesti pazeci na svaki zalogaj.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom