MM i plac, to spada u antologiju nevjerojatnih stvari... ide on svake subote. Oboružan popisom gdje uz namirnicu pišu i dvije rečenice opisa, plus dobije fotke na mobitel. Svejedno, nakon sto se vrati s placa oboli od amnezije i vise nema blage veze što je što. Pa će mi, iako je kupio cvjetaču zadnja dva puta, ako sam ga poslala bez slike, poslat on meni sliku korabe i pitat je l to cvjetača. Ili ću ga poslati po grah i buncek, a on će donijeti grah i sirovi buncek jer nisam napisala suhi. A bas ga je mesar pitao koji treba, nije bio siguran pa je uzeo sirovi... i tako. Ima toga još, al dobro sad... mislim, ne zanima njega ni što jede, on za hrpu stvari koje jede ne zna kako se zovu, za meso me zna pitati koje meso jedemo i tako... mislim da bi prije završio obuku za astronauta nego donio kvinoju iz dućana.
Dobro ste me uplašile
. Ja dok ne pišem o sebi na forumu uvijek mislim da nemam problema. Kad ono...
.
Znam ja dosta o zdravim namirnicama, čitala sam sve te teme na ovom forumu, uvodila djeci dohranu po rodinoj školi, mogla bi se brzo snaći, mnoge ideje koje ste spomenule već imam tu negdje u glavi.
Slatkiše rijetko kupujemo za doma, napolitanke npr. jednom mjesečno, pojedem ih lijepo u 2 dana i gotovo
. Doma su veći problem slatkiši koje donose djeci, pa ja ne dam njima, ali ih ja pojedem. I posao... problem s nekim zdravijim krekerima ili npr. proteinskim kruhom u ladici je što ja i na to stalno mislim dok ne pojedem, ne može to meni stajati. Ili kad odlučim pojesti pola rucka, samo mislim na drugu polovicu... Ali dobro, vrijeme je da se krene. U budućnost bez (teške) ovisnosti. Koja ironija, stihove je napisao baš ovisnik
.
Zadnji slatkiš: prije 30 sati. Kruha danas: dvije tanke šnite. Krumpire ne računam, Seni kaže da može nedjeljom
.
Laku noć.