To sam ja radila s prvim djetetom, imala sam dodatnog nereda ko u priči. S drugim nema šanse. Nikakvo "pomaganje" po kuhinji.
Maksimalno izbjegavanje nepotrebnog nereda.
 |
|||
|
|
|||
To sam ja radila s prvim djetetom, imala sam dodatnog nereda ko u priči. S drugim nema šanse. Nikakvo "pomaganje" po kuhinji.
Maksimalno izbjegavanje nepotrebnog nereda.
Velika je razlika da li rade oba roditelja ili samo jedan. I ja sam počela razmišati kao Cubana - aktivnosti koje nisu u kvartu, nego u gradu i zahtijevaju razvažanje su preveliki napor za sve. Jednostavno, onda obitelj ne može funkcionirati normalno. MM i ja radimo u centru, a živimo u kvartu i svaki dan svaki troši na put do posla i natrag po 1.5 h (u normalnim uvjetima ZG prometa). Dok sam bila doma na porodiljnom sa malim, curku sam razvažala svugdje...šafran prvotno napisa
Što se tiće igre s djecom u kuhinji sve sam prošla od davanja, ne davanja uljučivanja i sl, pa im je za Božić mm napravio pravu njihovu kuhinju i sada one tamo kuhanju ručak/kavu/kolače a ja u miru u svojoj.
Uključim ih u izradu kolača ali pod uvjetom da dođu kad ih pozovem, naprave kaj trebaju ( izrezuju tjesto s modlama, izmiksaju) i odu da mogu dalje raditi, starija zna oprati zdjele i žlice a mlađa tak i tak sam nered radi :D
Ja se trudim biti učinkovita zbog kroničnog manjka vremena pa i njih tako učim, napravimo kaj imamo i onda uživamo.
Ma ogromna je razlika, baš što kaže sophie girafe i ja se divim ženama koje rade po cijele dane, imaju dvoje, troje djece i sve to stizati, pa ne možeš da se postaviš na trepavice sve stići.
Nama je tenis tu odma do nas, bila na probnom par puta, upisali smo je i sad bi najesen trebala krenuti i na to. Čak i pošto ne radim malo mi je guravo sa malom bebom, njegovim ritmom spavanja, jedenja, cendranja, nekad i po cijeli dan, zubići i tako to, ali i taj period će proći, veselim se tome kad ću mu moći samo tutunuti komad nečega u ruku pa da žvače putem, ali hoću reći iako sam doma itekekao znam šiznuti jer su dani fakat prekratki, makar kako djeca rastu su sigurno neke stvari lakše puno, a neke opet teže. Meni je sada sa dvoje djece različitog uzrasta ovaj baby period najteži moram priznati, ustvari najteže mi pada što još uvijek moram biti uz njega svake sekunde dok je budan da se ne povrijedi. I sve to, a ne radim.
Potpis!
Pogotovo ako imaš dijete vježbača ili nešto slično... Samo treba posložiti prioritete. Srećom, većina vrtića nudi dodatne aktivnosti, a i ova ograda da se bira samo ono što je u kvartu ima smisla.
S druge strane - gdje je volje, nađe se i načina. Kad se samo sjetim - mi smo vozili djecu na gimnastiku u Sokol u centru 2x tjedno godinama, a bilo je još toga, ne računajući ono što se moralo odguliti (logoped, ortooptičke vježbe) ali čovjek preživi. U to vrijeme morali smo imati tetu čistilicu jer bi se inače raspali.
Ono čega se nismo odrekli je vikendica - spremam se u nedjelju ubrati zadnju turu šljiva. Dok su djeca bila mala, igrali su se u pijesku i to je bilo mjesto gdje ih je čovjek mogao ostaviti u sigurnoj okolini i zelenilu - zaigrali bi se i SATIMA nas ne bi trebali ni tražili. I danas je tak, ali njihova pomoć oko vrta, voća i te kuće odavno već nije zanemariva.
Tak je to za nas koji živimo u stanu. Obitelji koje su na periferiji nemaju tu luđačku potrebu da vikendom kidnu u zelenilo jer ga imaju svaki dan u manjim dozama, ali su zato dodatne aktivnosti prava tlaka (i po mom mišljenju nisu uopće nužne).
Ovo je super, stvarno velika stvar, kod nas rijetko, ima ih, ali ti nam nisu u blizini, u ovom starom su još imali sport tj. gimnastiku jednom tjedno, u ovom novom mislim da nema ništa.
Baš šteta... Moji su u sklopu vrtića odgulili sportski program i engleski jezik. Bilo je i drugih programa - npr. ritmika, glazbeni i slično. Nakon toga su ukinuli neke od programa koje su držali vanjski suradnici (na razini grada) pa ne znam kako je sada, ali ovo je "u naše vrijeme" bilo odlično, jer to je sve završavalo do 15 sati i nisi morao nikamo juriti popodne s djecom.
joj
ja sam lijena
jako lijena
ne da mi se
ima perioda kada bih, da hoću, stigla sve
i povrh onoga što je mojca u prvome postu napisala
a ima i onih u kojima sam sretna što se uspijevam istuširati
odlasci u wc su upitni
takav je posao
ja sam se prestala sekirati
ali se muž sekira
pa on radi sve što misi da treba (čišćenje i održavanje kuće)
zapravo je to ono što oduzima najviše vremena i energije i najbesmislenije je
zato, ako već imaš mogućnosti za čistilicu, radije pronađi onu koja će svoj posao i odrađivati kako treba
dok je kod nas bilo para i dok smo imali ženu koja je čistila... imali smo vremena napretek
sada više nemamo
Mojca, mala ti je premalala za "asistiranje" - i ja sam pala u tu zamku pa sam odustala, to može ajde s neke 4 za neke stvari tipa nešto kratko zamijesit itd. Meni je bilo neko vrijeme rješenje da joj dam nešto slično (plasteline, kasnije vodene) i da sjedi za stolom dok ja kuham, pa onda barem imam limitirano "područje štete" koje moram čistiti.
Vezano za razvažanje, i meni se prioriteti (i snage) mijenjaju i isključivo kvart-aktivnostima sam se priklonila.
A što se tiče godina, ma koliko šutjeli o tome jer je to neki moderni tabu - nije isto jesi li u 40-tima, 30-tima itd. Naravno da nema to samo crnih strana, ali količina energije u 30-tima i 40-tima je jedna objektivna stvar protiv koje se ne mora nužno boriti, nego je mudro rasporediti... eto, ta neka kao "mudrost" je plus godina.
Ne želim sad skrenuti temu, ali to sa vrtićima ovdje mi je stvarno bolna točka pa imam potrebu kukati, em nema mjesta, čeka se i po 2-3 godine i onda ne dobiš, mi gradski nismo dobili još uvijek, prijavili smo je po rođenju! U ovaj stari je vozimo autom i to moramo čak na autoput, sad smo dobili katolički i to uz dvije veze, ajde bar nešto, on nam je u kvartu. u biti smeta me malo što nema aktivnosti, ali zato imaju religijske satove, to je glavno. Sviđa mi se što paze na prehranu, to je ok za razliku od starog, idu na izlete i tako to, ali da nemaju bar neku ritmiku, nešto što se radi uz glazbu, bar neka teta da jednom tjedno nešto radi sa njima, to je velika šteta, jer u biti ne košta ništa, sve kroz igru. Baš sam razmišljala kad krene da se uključim u roditeljski savijet pa da vidim jer se išta da napravit po tom pitanju.
da, nažalost
A što se tiče godina, ma koliko šutjeli o tome jer je to neki moderni tabu - nije isto jesi li u 40-tima, 30-tima itd. Naravno da nema to samo crnih strana, ali količina energije u 30-tima i 40-tima je jedna objektivna stvar protiv koje se ne mora nužno boriti, nego je mudro rasporediti... eto, ta neka kao "mudrost" je plus godina
Ma kad bolje razmislim, na isto ti dođe - mlađe mame imaju više snage, a starije više iskustva... Ne znam kud bih došla da sam u 38. godini kad sam se udala još morala i učiti kuhati??? Ovak, neke stvari tipa održavanje domaćinstva išle su mi lijevom nogom (jer si organiziram kuću tako da bude jednostavna za održavanje - to je trajni proces) i nekako emocionalno sam stabilnija... Sad se volim zafrkavati da sam klimakterična baba i to me trefilo istovremeno kad i moju djecu pubertet, tak da - imamo godina koliko imamo, tu se ništ ne može nego iskoristiti komparativne prednosti vlastite dobi, koje god to bile.Mojca, mala ti je premalala za "asistiranje" - i ja sam pala u tu zamku pa sam odustala, to može ajde s neke 4 za neke stvari tipa nešto kratko zamijesit itd. Meni je bilo neko vrijeme rješenje da joj dam nešto slično (plasteline, kasnije vodene) i da sjedi za stolom dok ja kuham, pa onda barem imam limitirano "područje štete" koje moram čistiti.
Vezano za razvažanje, i meni se prioriteti (i snage) mijenjaju i isključivo kvart-aktivnostima sam se priklonila.
A što se tiče godina, ma koliko šutjeli o tome jer je to neki moderni tabu - nije isto jesi li u 40-tima, 30-tima itd. Naravno da nema to samo crnih strana, ali količina energije u 30-tima i 40-tima je jedna objektivna stvar protiv koje se ne mora nužno boriti, nego je mudro rasporediti... eto, ta neka kao "mudrost" je plus godina
Joj debeli potpisA što se tiče godina, ma koliko šutjeli o tome jer je to neki moderni tabu - nije isto jesi li u 40-tima, 30-tima itd. Naravno da nema to samo crnih strana, ali količina energije u 30-tima i 40-tima je jedna objektivna stvar protiv koje se ne mora nužno boriti, nego je mudro rasporediti... eto, ta neka kao "mudrost" je plus godina
danas je zadnji dan go, i praznika i bezvrtićarenja i hvata me panika od ponedjeljka kada smo ponovo u mašini. dvoje starijih ima po dvije aktivnosti, ali se, na sreću, od te četiri samo na jednu mora voziti izvan kvarta, ali upravo je ta ona kojoj će se trebati pojačati ritam, s 3 puta tjedno na najmanje 5 i toga se plašim...ali da odgovorim na temu - ne stižem sve i ne nerviram se oko toga pretjerano (ponekad mi je neugodno kad nam netko nenajavljeno uleti u naš kaos, ali samo minutu-dvije, nakon toga se pravim da je sve normalno, a nitko još nije pobjegao ili odbio kod nas jesti ili piti, što znači da smo još u granici "higijenske ispravnosti"). imamo prijatelje kod kojih je uvijek, ali uvijek "apoteka", ali ja se za to ne bih mijenjala, za takvu stegu i disciplinu...uh da ne bježim u druge teme, život je prekratak da bih napravila raspored po kojem točno u određeno vrijeme i određeni dan radim to, to, to, meni treba spontanost, kada mi se da, dobro, ako ne, isto dobro. moj prioritet je kuhani obrok, oprana roba i čista posteljina, sve ostalo je manje bitno. dobro bi mi došla pomoć jednom tjedno i to sam i planirala, ali kada je gospođa koja je došla prala moje prozore 6 sati (da, šest sati, naravno, plaćala sam po satu), onda sam odustala od toga.
Ako apliciramo samo na roditeljstvo (minus kućanstvo), to bi značilo da se starije brže resetiraju na svoje realne mogućnosti, a zanemaruju net-živote i preporuke koje su im neprovedive... evo kako se to može (i) pozitivno shvatiti.
Peterlin ovo za iskustvo što kažeš, stoji sigurno, ali nema jutra da se ne dignem iz kreveta ukočena. Trenutno me kičma rastura, vratna kralježnica mi je u komi, lopatice me peku, ne pomaže više ni masaža ni kupka, masti ma ništa, kako je netko već ovdje napisao vražja godina proizvodnje
onda idi na topik o vježbanju
tamo će cure riješiti sve te probleme
11 godina idem na jogu. Imam obiteljsko nasljeđe reumatskih bolesti. Crkla bih bez toga.Peterlin ovo za iskustvo što kažeš, stoji sigurno, ali nema jutra da se ne dignem iz kreveta ukočena. Trenutno me kičma rastura, vratna kralježnica mi je u komi, lopatice me peku, ne pomaže više ni masaža ni kupka, masti ma ništa, kako je netko već ovdje napisao vražja godina proizvodnje
Pogledaj si topic o vježbanju.
Sad vidim da je apricot već odgovorila istu stvar. Nemoj podcjenjivati vrijednost toga - to nije važno za sada nego još važnije za kasnije.
znate što je najgore, stvarno postoje žene koje sve stignu.
i to s osmijehom na licu,
i to me deprimira do bola . njučer bila kod jedne , došlo mi da plačem , sve je stigla i sa mnom piti kavu i usput kuhat pekmez i paradajz i obavit 2,3 kratka poslovna razgovora i izgledati super.okućnica i kuća preuredni i savršeni
i nema veze s tim što imam 42 godine i oštećene kosti i tko zna što još , nisam bila vrijedna ni prije 15 godina
Neću neću Peterlin, problem je samo vrijeme kod mene, idem baš virnut na taj topic, bila sam samo jednom letimično...
Uopće mi nije jasno što mi je ranije, dok smo bili sami bez djeteta trebala čistilica.
A dolazila je non stop... i mogli smo ju platiti. Sad više baš i ne. Pa dolazi jednom tjedno oprati stubište i podove u donjem stanu koji sjuži za operativni dio života... neka dva-tri sata tjedno.
Pred par godina sam rekl da se ne bojim da nećemo imati novaca, već da nećemo imati vremena biti zajedno... i sad smo se baš u toj poziciji našli. I sve mi je bliskija ideja da ipak uzmemo nekoga, novaca nemamo viška, imamo užasno visoke fiksne troškove... ali frigaš ti to što ćemo uštedjeti malo kuna ako nećemo biti kvalitetno zajedno.
Nekad smo putovali non stop, imala sam tri mjeseca unaprijed svaki vikend isplaniran. A sad ni na Sljeme ne stignemo.
Da, vježbanje je bitno. Ja sam jedan dan probala ono što cure s onog topica rade, dva tri dana sam se osjećala bolje iza toga.
A nije moj tip vježbi.. ja sam za yogu... Ali, bilo kakva vježba je bolja nego nikakva.
Nađi nešto u večernjim satima (ili odvoji vrijeme - lakše je reći "ja sad idem" kad imaš neki fitness izvan kuće koji platiš i koji je u-toliko-i-toliko sati). To je 2x tjedno po sat vremena samo za mene. Vrijedi za moju kičmu i kosti, a bome i kao psihoterapija. Osim toga, mm je te dvije večeri tjedno uredno zadužen za pripremu večere, raspremanje kuhinje, kupanje djece (dok se još nisu mogli sami) i priču za laku noć. Nakon toga spava pred tv-om i vjerojatno mu isto dobro dođe to vrijeme bez babe, he he he...
Potpis na Peterlin i apri a propos vježbanje - to je u ovim godinama pod stavku "nužno održavanje" na koju, realno, isto moramo odvojiti vrijeme (možda ušteđeno mudrošću življenja i spretnošću po kućanstvu - iako... daleko sam ja ko toga, ko maria71, samo me ne grize, ja ću rađe gutat beletristiku, zimnica me stvarno nikad nije palila, kao ni okućnica itd. - rubrika de gustibus).A sad ni na Sljeme ne stignemo.
A propos ovoga, stići ćete samo kad malo bude veća... doduše, ja ne znam koji pak je udar škola. A puno ti je toga i u glavi, moj stil bi neki nazvali suludim - startat tipa u 5 iz jednog grada na vikend boravku s djetetom i isrcat je u vrtić, a ona cijelim putem spava i ima dojam "Startrek energize" probudila se u jednom gradu, sad je udrugom - ali oko toga imamo i sreće, uz stvaranje navike.
Sve ti ovisi što ti je gušt, nekome je vrt, nekom je to "pinklec pod rame", nekom je zimnica. Ne može sve - toga nema... ova od marie71 sigurno svaki vikend ne šalabajza nego zalijeva ili ukuhava, npr.
Posljednje uređivanje od ina33 : 30.08.2013. at 10:15
Ne znam da li se ovo smatra reklamom pa ću razumjeti ako bude trebalo ukloniti link, ali ja sam jako zadovoljna s ovima: http://www.medical-yoga.com/
Ako misliš da ne stigneš ići na vježbanje (ovo ili bilo kakvo) ili ti je predaleko, uzmeš audio cd i vježbaš sama doma (ali za to treba disciplina koja meni tijekom godine nedostaje - ljeti ne, ljeti mi odgovara povremeno vježbanje doma uz cd).
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.08.2013. at 10:15
mi smo se ovome nadali, ali smo si sami smjestili još 10 puta goru situaciju
dakle, ako želiš kupiti vrijeme, djecu treba upisati u lokalne škole i na lokalne slobodne aktivnosti.
sve drugo je izazov koji se skupo plaća.
Eh da, mi isto biramo aktivnosti u kvartu. Po mogućnosti da sami mogu na njih! Ok, Ela jop ne ide, premala je, Iva kreće od jeseni, nju ćemo ipak odvesti, a Janko ide sam...5 minuta od stana.
ina, sve stiže, i putovati i vodit svoju firmu i odgajat djecu i pravit pekmeze.
i obrezivt ruže i prat prozore i bavit se sobom,
kako ne znam.
sticajem okolnosti u mojoj bolesti smo se zbližile i ja sm prije mislila da to netko radi sve umjesto nje , patuljci , vanzemljaci , mini roboti
ali gorka istina je da ona sve radi sama i uživa u tome . i moja j vršnjakinja.
i djeca su joj super usješna i u školi i u sportu.
i ima kućne ljubimce i kokoši i patke i vrt
a sa mačkom ide po izložbama .
ona je Anglina Jolie među ženama , majkama i poludomaćicama .
jel udata?
je.
no mislim da je kvaka u tome što joj muža nema po 3 mjeseca pa je mjesec dana doma . ili se ja to tješim ?
pa ako gledam sebe, da me nije ovaj vrag dovatio, čuda bih stigla napraviti. skoro kao ova tvoja, maria.
ajd, ne bih baš imala te patke i kokoši
ja sam sigurna da je kvaka u tome
dok ona obrezuje ruže, ja se svađam s muže
a za to treba odvojiti dovoljno vremena i energije u danu
ja sam 100% sigurna da bih stigla sve k'o i ta udana (apri!
ali neću!
pa jel vidiš pitanjeta udana (apri!
tipično bosansko kad se o ženi radi
jezična ispravnost bi samo pokvarila dojam
Lani smo stizali.
Lani je s nepunih godinu dana spavala u planinarskom domu. Ove godine nismo ni iskaznice produžili.
Ne zbog nje, već zbog MD-ovog posla.
mojca, ja sam u tugu, jad i cemer pala kad sam ostala na porodiljnom prvi put. niti sam spremala, placala sam, niti sam kuhala, jer je BC ima atopisjeki, pa ono sto sam jela ni kuhinjom se ne bi moglo nazvati.
jedino sta sam stizala je ici na vjezbanje dva puta tjedno, setnja. no kuca mi je samo u petak blistava bila, jer imam muza koji je opsesivni skupljac svega. a zaboravitelj spremanja stvari iza sebe. no MM je u to doba imao neku ludu potrebu za zaradjivanje, jer sad ima obitelj, pa je bio vonabi intelektualac, vonabi privatnik i vonabi pcelar. nikad ga nije bilo.
vrlo brzo sam ja zatrudnila s balerinom i onda kad se rodila nastao je jos veci tulum. tad sam imala neku ludu ideju domacice, koja je pekla kolace, kuhala i ko zna sta sve ne, s njih dvoje doma, a MM je odlucio vise biti vonabi inetelktualac, vonabi pcelar a manje vonabi privatnik.
onada sam pocela raditi, i tu je doslo do raspada sistema. u meni krs i lom, nista sitzala nisam. poceli smo traziti novi zivotni prostor, ma sve u svemu nered. stim da su nam djeca isla na aktivnosti ovako kako je peterlin napisala u vrticu.
konacno kupili kucu na selu, putujem prilicno. klinci su isli i dalje u grad u vrtic, jer super zena, nije zeljela svojoj djecu traumu navuci na vrat promijenom vrticavozikali se dvije godine, a sad mi je to smijesno. mozda se ja nisam zeljela oprostiti od kvarta i divnih teta. en znam.
no odlaskom na selo i putovanje kriteriji su bili sve nizi i nizi. evo vec tjedan dana radimo rosadu u kuci. preskacem preko svega i svacega. to sam mogla napraviti da sam povukla jos vise do nedjelje, ali odlucila sam ici na djeciji rodjendan, ici u kino, voditi kcer na vjencanje njene vrticke tete, ma svasta nesto. i cijeli tjedan preskacem. u veseraju mi je hrpa robe, koja ceka svoje mjesto u premjetenim ormarima.
prije to ne bi ni u ludilu napravila, moralo bi biti sve idealno. ali evo sad ne treba. sinoc sam umjesto da sam prebacivala neke stare CD/DVD u novi prosto otisla spavati u 21.00. tijelo mi je to trazilo. prije bi me um ubio, ne bi pitao sta tijelo trazi, ali sad sam u nekoj fazi, ne nerviram se.
sad su klinci veci, a ja manje stizem, ne zato jer su oni zahtjevniji, naprotiv, vec ja sam dosla u stanje uma di sam i ja bitna, a ne samo stvari oko mene.
san mi je jako jako postao bitan, od kad sam njega stavila na vrh prioriteta, svasta mogu. i gledati nered. i slusati kcer s tantrumom. i preskakati preko nereda. ploca od spahera ako se blista mogu otici spavati.
ali do toga sam stigla samo kad sam postala naspavana.
i manje sam jadna,
i da je to pomaze, vidjela sam ove godine kad sam otisla na put sa jos 3 mame i slobodnom zenom. ova zadnja je cijelo vrijeme u nekom zenu, nit je sta nervira, nit je sta ljuti, sve je lagano. majka s najmladjom djecom bila je najvise zivcana i hekticna i svagdje je zurila. tocno se vidjelo da je u fazi moram sto vise. maladja joj ima 2 godine.
polako doci ce i tvoj zen. a do tad ti zelim sto manje nerviranja.
X!
Moja bivša kolegica, i troje djece i savršen izgled i vrt i kuća i pas i pun zamrzivač i zimnica... i more i putovanja... na trećem porodiljnom pokrenula je privatni biznis i dala otkaz. I to je hobi pretvorila u biznis...
Moguće da sam na pravom putu... prije (do pred par mjeseci) smo se MD i ja svaku subotu posvađali jer sam imala ideju da u subotu ujutro prvo sve treba očistiti i pospremiti.
Sad više nemam.
Brojim to kao napredak?
Definitivno
Zašto? Je, traje to... ali ako ona to želi i može, meni žao da ne sudjeluje. Pa ona sama izvadi gotovo sve iz perilice suđa. Za svaku stvar zna di stoji i kako se zove. Sve mi ona donese ako tražim.
Jaje recimo izvadi iz kutije, ali ga ne želi razbiti. To prepusti meni.
A nered se počisti... prije ili kasnije.
a ja baš obratno :zubo:Moguće da sam na pravom putu... prije (do pred par mjeseci) smo se MD i ja svaku subotu posvađali jer sam imala ideju da u subotu ujutro prvo sve treba očistiti i pospremiti.
Sad više nemam.
Brojim to kao napredak?
budući da svaki dan radim i nemam puno predaha, kuća je kao svinjac a mm i dijete rade kad ih natjeram i ako su posebno raspoloženi, proglasila sam da nema više landranja vikendima ako se kuća ne dovede koliko toliko u red
Mojca i curke, znam i ja par takvih primjera al vjerujte mi nije sve onako kako izgleda, ode to na zdravlje, jedna moja meni jako draga frendica isto tako sve savršeno hendla, fakat je jako organizirana al pije (to se en zna) neke antidepresive, ode tp na psihu jer nije normalno da je sve stalno savršeno i tip-top.i ne treba biti.
stvarno ja znam primejer gdje su "takve" žene iza 45-e pukle ko kokice jer se to gomilalo u njima. Et o za utjehu...
i sjećam se kad je nekad davno netko (mislim mikka) napisao kako samo nogom odgurne igračke na podu dječje sobe da može proći, tad sam imala 1 dijete i mislila Jesus, ...pa kako može?!
a ja sam danas Bogu hvala došla u isti zen i još sam ponosna na sebe kako to mogu odradit i da me to ne živcira.
napredujem!!!
a sad istražujem u koji ću fitness centar krenuti? 2x tjedno jer to zaslužujem, sretna ja, sretna ciejla obitelj, neka se tata malo druži s dječicom po parkićima dok mama vježba ju-hu-huuuu...
Još će ispasti da organizirane žene s voljom za rad završe ili u Vrapču ili na Jankomiru možda u Vinogradskoj..
Zezam se malo ali nije isto jel netko živi u kući ili stanu, koliko djece ima i koliko su zahtjevna, ima ili nema vrt, životinje.
Koliko otac pomaže/odmaže, ostala logistika, radno vrijeme, udaljenost vrtića/škole/aktivnosti i naravno volja da se nešto drži u redu i tako nauči ukućane ili just let go pa kad stignem stignem.
i vidjenje stvari je jako bitno, recimo nesto sto je meni neuredno nekom ne mora biti i obrnuto.
da sazmem u jednu recenicu, promijenom statusa iz samo zaposlena zena u zaposlenu majku puno toga se mijenja. i pitanje je duljine i nacina adaptacije na isto. ali s vremenom se svi nekako adaptiraju, a oni koji ne imaju ozbiljnih psihickih problema.
ova moja nema fejs, eto
i muž joj je kako sam i napisala više vani nego doma .
mislim da je ipak fejs u pitanju , jer je moja farma predivna ali balkonsko cvijeće mi je crklo
eto ključa problema
ribice, krivo si shvatila. Dobra organizacija je odlična stvar i sugurno onaj tko je po prirodi dobro organiziran sigurno pod istim uvjetima stigne više stvari odradit i vjerojatno bolje. i ja sam jedna od ovih organiziranih!!!
Ali stalna težnja da sve bude savršeno i pod kontrolom, sigurno ne vodi dobrome.To me ne može nitko razuvjerit.
uostalom zašto bi sve uvijek bilo "pod kontrolom"? zbog straha od gubitka iste. that would be my answer.
P.S.
možda griješim al nekkao mi tvoj nick zvoni da si ti na onom topicu o vješanju i slaganju robe po bojama i prugicama, bila s "one" strane. oprsoti ako griješim,al neka nas je različitih.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom