sjetilo me ovo sto apri pise na jedno ovogodisnje iskustvo tinejdzerice
kod ginekologa sama
zbog uhobolje s bakom
sjetilo me ovo sto apri pise na jedno ovogodisnje iskustvo tinejdzerice
kod ginekologa sama
zbog uhobolje s bakom
Moj ima 16 godina i zbilja nije duuugo bio bolestan, pa mislim da ga radi neke prehlade i sl. ne bi vodila doktorici, vec bi isao sam. Dok bi ako bi trebali ici u bolnicu, bez obzira na godine.
Ostatak je u osnovnoj skoli i jos uvijek traze da ja idem sa njima.
nedavno mi je kolegica s posla ispričala kako je poslala u bolnicu na kontrolu svoju kćer od 16 god. sa sinom kao pratnjom od 18 i sitno godina. (ona je tek počela raditi, naravno da slobodan dan nije mogla dobiti,a muž joj je dolazio sa terena ili bio na terenu, ...nebitno...nije ga trenutno bilo blizu)
liječnik je prvo oprao djecu zašto su došli sami, a zatim nazvao mamu i rekao da su maloj loši nalazi i da odmah dolazi u bolnicu.
naravno da je žena dojurila istog trena, više joj posao nije bio bitan
i kad je došla tamo, liječnik ju je našpotao ko malo dijete kako može djecu pustiti same, i kako je sad mogla dojuriti u bolnicu a na kontrolu nije mogla i da se sve može kad se hoće...
ona ostala u čudu, šoku...štoveć.... naravno da maloj nije bilo ništa, samo je ovaj htio ispast "pametan"
sreća pa joj muž nije bio doma, jer veli, zadavio bi ga golim rukama....
Ovo za sto ivarica pita mi je ok poslati u toj dobi , ako dr.opce prakse nema nista protiv.
specijalisti u bolnicu na kontrolu ne bih djecu slala samu , niti na vadenja krvi , pretrage , prve preglede kod specijaliste ili dr. opce prakse u slucaju akutne bolesti ( za manje bolesti ne idemo doktoru nego cekamo da produ).
sto se ginekologa tice , jednog dana u buducnosti , nadam se da cu dobro procijeniti trenutak , pa cu kceri organizirati prvi posjet i upoznavanje sa ginekologicom prije stvarne potrebe.
Posljednje uređivanje od ivarica : 30.08.2013. at 17:18
Mene je specijalist ortoped dobro oprao što sam dijete sa mjesec dana do 18. rođendana poslala sama na kontrolu, a kontrola je bila zbog stopala, zbog ozljede u sportu, a na te preglede (sportske) idu sami, pa sam računala, može i na kontrolu. Nije mi to bio ugodan telefonski razgovor, ni malo. Znala sam ja i sama da sam odgovorna i za zdravlje i za dobrobit svoga djeteta do punoljetnosti, ali mjesec dana otprilike je falilo...
Ustvari, bolje je da je roditelj prisutan, barem kod specijaliste, kod sektorske liječnice je drugo, mi smo si svi "domaći".
ja se sjećam da sam već u 5 ili 6 osnovne išla sama kod doktorice opće prakse.
jednom mi se desilo da sam došla tako bolesna u školu da nisam mogla pričati, glas mi je bio "puknuo" pa me profesorica istog trena poslala kod opće. imala sam gnojnu anginu. mojoj mami nije bilo "čudno" da joj djete ide bolesno u školu ili doktoru sama .
i u prekovćevu sam išla sama negje u 7 ili 8 razredu osnovnjaka, a živim u jednom prigradskom gradu. tak da sam mijenjala 3 prijevoza do tamo.
što sam ja sve sama obavljala.
moja mama mene smatra jako "samostalnom" i govori mi da sam oduvijek željela i mogla sve sama.
to me dovelo do toga da puno toga ja ne želim da djeca obavljaju sama dok ne budu u dobi za to.
po meni djete već na kraju osnovne, početku srednje za neke kontrole i sl. mogu sami kod doktora.
moj je vec isao sam doktoru, doc je u kvartu, nadohvat ruke. naravno, nije bio akutno bolestan, isao je po ispricnicu. Ovako malog ga specijalisti ne bi samog poslala, ali nije mu ni potreba, ne ide nikada. Da se radi o neki redovnim kontrolama koje su mu nadohvat ruke, za godinu dvije bi sigurno razmisljala o tome...
sto se upisau u srednju tice - znam roditelje koji su isli sami, bez da su dijete uopce vodili sa sobom. To mi je koma, ali otici s djetetom, posebice u drugi grad mi je skroz OK. I moji su isli sa mnom, ja bi se u ono doba bila izgubila sama u nepoznatom gradu.
Vjerojatno sve ovisi o djetetu: neki su sposobni puno toga obaviti sami, drugi nisu. Ovisi puno i o okolnostima i vrsti toga što se treba obaviti.
Npr. moja kćer je 15 godina putovala sama, ako treba i s presjedanjem. Upisala se sama u srednju školu, išla sama na prijemni za istu, sve obavila potpuno samostalno-od prijave do upisa, ostaje duže vani, skuha si ručak ako treba, ali liječniku je ne šaljem samu. Zadnji puta bila je na pregledu pred ne znam koliko godina. U međuvremenu je dobila novu liječnicu koju još nije ni upoznala (nije bilo potrebe ni za ispričnicama) i naravno da je ne bih sama poslala nepoznatoj osobi na pregled.
Da mora po uputnicu išla bih s njom, na kontrolu također je ne smatram kontrolne preglede pro forme dogovorene. Ako sam već u ordinaciji znači da bolest nije bila bezazlena (jer da je-tamo ne bih ni bila). Sama može kozmetičarki i frizeru: liječniku idemo zajedno.
išla sam zubaru sam od 10. te godine
na kontrole i popravke
ostalo se ne sjećam
polazak u srednju školu mi se čini kao krajnja granica do koje dijete treba pratnju za stvari tipa uputnice, recepata, kontrola
meni je rekla med. sestra na našoj pedijatriji da djeca do 18 godina moraju dolaziti s roditeljima
nisam tražila i provjeravala to u zakonu, sestra je super, uvijek sve informacije od nje dobivam i vj
ja sam mislila da ovdje govorimo o pregledu
za neku uputnicu može dijete i samo
meni je neki dan došla curica 9 godina po up za ortopeda, sve 5
ali ne bih voljela da je došla u temperaturi i bolovima sama
Ja se sjećam da sam još u osnovnoj išla sama doktorici i zubarici. Obje su imale ordinaciju u blizini škole i uvijek sam to obavljala usput nakon škole (inaće bi došla doma pa onda s mamom išla ponovo nazad u grad).
Ako je trebalo u neki drugi grad na pregled išao je netko od roditelja samnom, zato kaj su me vozili.
Meni je iskreno malo previsoka ta granica od 18 godina.
Neki su postali roditelji prije te dobi, ne mogu si baš zamisliti kako sina od 18 godina pratim kod dr.opće prakse.
Al dobro, vidjet ćemo, možda i promjenim mišljenje kad vidim kakav će on biti u toj dobi
Isto ovako... U svom djetinjstvu doktora sam vidjela jedino na sistematskom (ne pamtim ništ posebno - čoporativno vaganje, mjerenje visine i cijepljenje). Zubar je druga priča - to sam obavljala sama, osim što su me odveli na prvi pregled ortodontici koja je bila naša susjeda, pa sam mogla komotno i sama da me nije imao tko otpratiti (blagodat života u manjem mjestu).
Kad je stvarno frka, uvijek se netko od odraslih pobrine. Ne mora to uvijek biti roditelj. Ja sam u 5. razredu osnovne završila na hitnoj operaciji slijepog crijeva sama samcata (hitna me odvela, jer sam povraćala u školi). Mama i tata bili su u Zagrebu jer je moj brat bio tamo u dječjoj bolnici. Baš veselje... Ali sve je dobro završilo i nije mi to ostalo u sjećanju kao neka drama. Kad su se moji vratili, ja sam već valjda bila i operirana - nemam pojma.
Nije stvar je li dijete sposobno ili ne
Ali trebamo biti svjesni ovog sto pise ina33
Druga su vremena
I ja sam u nižim razredima osnovne isla sama kod zubara
S 12 god sam imala upalu uha i sama isla na ambulanti na pregled
Da ne kažem jos drasticniji primjer da sam često imala gnojne angine, ostala bih doma u krevetu, mama je isla raditi, ključ je bio kod susjede
Med. sestra bi uzela kljuc, isla u stan, meni dala injekciju penicilina, zakljucala i izašla
Nesto danas potpuno neprihvatljivo
Maloljetno dijete na pregled treba ići u pratnji odraslih
Ali za papirologiju, doci po upitnicu, donijeti nalaz za sebe ili nekog drugog, tu ne vidim problem
Dapače, neka se osamostaljuju
Koliko mi jde poznato, zakonski su djeca do 14 godina starosti, potom su mlađi, odnosno stariji maloljetnici.
Vremena i okolnosti su se promijenile od mog djetinjstva. Npr, išla sam sama zubaru i ortodontu od prvog osnovne. Sjećam se i sa sam uvijek sama išla na vađenje krvi, bila sam mlađa od 10 godina jer je to bio jedini način- roditelji su mi radili, tata bi me iskrcao ispred Doma zdravlja, a ja bih satima čekala red. U školskog liječnika sam uvijek išla sama, a u specijalista me pratila mama koja je imala neki papirić iz poduzeća kojeg je sestra morala zapečatiti, a liječnik potpisati. I da se sad ne dičim svojom samostalnosti, nisu mi ostale nikakve traume, ali vjerujem da nekome drugome to ne bi tako bilo.
Da sam liječnik, ne bih voljela da mi djeca dolaze sama uglavnom iz razloga koje je navela ina i sličnih (i uopće ne mislim da je zabrijala, uvjerila sam se na vlastite oči). Ne znam koja bi bila idealna dobna granica i tko bi je trebao odrediti kako bi se uvela u zakon, ali kad znam da je u našoj kvartovskoj školi od šezdesetak prvašića na kraju školske godine samo nekoliko njih dolazilo samostalno u školu, pitam se nismo li kao društvo sami onesposobili našu djecu.
Mislim da ima neka definicija u zakonu, do 14? Onda kao mladji maloljetnik pa stariji maloljetnik. Nisi dijete sa 16
moj ima 13,5 samostalan išao je sam na kontrolu iza antibiotika i po ispričnicu (busom i tramvajem)
-kad je bolestan uvijek idem/bi išla s njim
-specijalist isto kao i gore
-ortodont-dok ne dobije aparat idem s njim da vidim šta se događa. kad dobije, kontrole sam (i ja sam, mislim da mama nikad nije bila sa mnom)
-upisi u školu za dvije godine- mislim da će ići sam (ustvari ne znam kak to sad funkcionira i jel se uopće mora ići, ja sam išla sama)
-zubar-drugi kraj grada- pa idemo čoporativno na kontrole autom
e sad kćer 10- skroz drugačija-ne znam još vidjet ću
dobro pitanje ivarica.
nisam do sad razmisljala o tome. ali prije ljeta sam bila s curkom na kontrolnom pregledu kod zubara. i prvi put nisam bila u ordinaciji nego, vani. slucajno, jer sam isla na wc, aona je usla sama. uglavnom rekla je: mama sljedeci put mogu sama. (13.5 godina)
ja mislim da cemo to po osjecaju. nesto ona sama, nesto zajedno.
i slazem se sa apri - 18 godina je previse.
prevna definicija djeteta je jedno, biološka drugo
evo što piše na wiki
UN - ova Konvencija o pravima djeteta definira dijete kao "ljudsko biće mlađe od 18 godina, ukoliko se, prema zakonima koji se primjenjuju na djecu, punoljetnost ne stječe ranije".
Biološki, dijete je bilo ko u dobi između rođenja i puberteta ili u razvojnom periodu djetinjstva, između faza novorođenčeta i odrasle dobi.
Meni je nekako u sjećanju da je naša školska doktorica čak očekivala od starijih osnovaca da dolaze sami.
Ja nisam, moja mama je dosta dugo inzistirala da netko ide sa mnom, ali ja sam u osnovnoj bila često bolesna. I dobro da je išla, npr. sa 14 godina mi je otkrivena upala pluća samo nakon njezinog upornog inzistiranja da me pošalje na rentgen (doktorica me slala doma jer da je to gripa).
U srednjoj sam išla sama, ali tad mi više doktorica nije toliko ni trebala.
Što se mog djeteta tiče, nemam pojma kako će to izgledati, jer i sad vrlo rijetko treba doktora. Ne znam kad će uopće imati priliku da se osamostaljuje u tom smislu, jer je uglavnom zdrav (na sreću). Ali prilikom prebacivanja od pedijatra prijavila sam ga kod kvartovske liječnice s idejom da će jednog dana ići sam... pa ćemo vidjeti.
znači tek sam neki dan prestala biti mlada jer imam 30 haha a koliko godina sam samostalna jer je život tako htio....moja mama giniću i zubaru me nikad nije vodila a doktoru samo kad mi je bilo jako loše,sve sam sama obavljala kad je sve blizu
Mislim da se u nekim slučajevima nazivaju maloljetnicima (mlađim i starijim) i to kad je u pitanju primjena zakona. Prema tome, moglo bi se zakonski definirati što i kako djeca/mlađi maloljetnici/stariji maloljetnici pa i mlađi punoljetnici posjećuju liječnika. Ovako je to sve u nekoj sivoj zoni, a liječnici su ponekad u nezavidnom položaju.