Ja se bome volim i zaželjeti svoje djece
 |
|||
|
|
|||
Ja se bome volim i zaželjeti svoje djece
A to te mučiPa 16 godina soliranja, u biti izalsci, odnosno druženja su nam postali gušt sa klincima, ne bez njih, što ne značim da ne razumijem ljude koji imaju tu potrebu. Naravno da imam potrebu družiti se sa odraslima, da me opet krivo ne shvatiš, sva sam trenutno u bebi potrebama, i trenutno baš i ne stignemo organizrati neka druženja, jer malecki ima ludi ritam spavanja, ispada da spava cijeli dan sa pauzama, sa malom je bilo drugačije.. itd.. da sad opet ne odem od teme, ali sve u svemu nemamo više potrebe za večernjim izlascima solo, makar opet ne znači da za koju godinu se i to neće promjeniti. Recimo prošlu novu smo organizrali sa društvom sa klincima, i bilo nam je super, ovu vjerojatno nećemo jer mislim da se kod spavanja neće ništa još bitno promjeniti, ali dogodine, i tako.
Trenutno nam je najbolje druženje ili kod nas ili kod prijatelja, dok klinci luduju uokolo, veseli nas to, što će biti za koju godnu, e to ne znam reći, tko zna.
Aha vidim sad još komentara, ovo sam odgovrala Saši. Mi smo još jako friški roditelji, pa nam je valjda još sve jako zanimljivo i super
nakon 10 godina nemrdanja bez djece, itekako mi idu na živce
i više ni ne odlazim na druženja za koja se zna da su djeca "dopuštena"
daj mi da dišem!
Posljednje uređivanje od apricot : 01.09.2013. at 11:35
A da ne ispadne sada sve baš u superlativu, jer naravno da nije, rodieljski posao nije lagan, u trenutku nakupljenog umora i iscrpljenosti posegnula sam i za homeopatijom da se malo dovedem u ravnotežu. To je baš bilo nedavno. Ali ovdje smo pričali o izlascima i druženjima, a da bi rado da mi netko ima uskočiti oko mjenjanja pelena i spravljanja kašica, dok ja barem operem kosu, e to je već druga tema
Mm nije od izlazaka, više. Oboje smo se naizlazili za vrijeme studija. No, on nekada mora, poslovni suradnici inzistiraju i nakon više odbijanja da mora kući meni pomoći ja ga moram prisiljavati. Bude mu na kraju i fino, žao što nisam s njim, dođe kući opet prvi. Nitko ga ne smatra papučarom (nismo u Dalmaciji), dapače jako je savjestan otac i partner. Jednom mj. ide na trodnevna, dvodnevna poslovna p. i tamo svaku večer ti ljudi izlaze. On večera, popije pivo i iskoristi priliku u hotelu da se naspava. Štreber.
Ja volim izaći sa frendicom, kava, šoping, slično ili me brat pokupi i odvede na kavu i kolač na neko neviđeno mjesto. To me spašava, pogotovo kad dijete ima luđu fazu.
Ili dijete ostavimo kod mojih pa odemo na kavu ili ručak vani.
Od večernjih izlazaka čeznem za nekim filmskim festivalima, pogotovo ovim ljetnim, čašom vina sa curama i nekom predstavom. No, mm do ponoći nije doma i sad je to SF. no, imala sam i takva dva izlaska u godinu dana.
Posljednje uređivanje od palčica : 01.09.2013. at 12:14
Ja bas mislim da se mozes izgustati s izlascima, kao i s drugim stvarima. Stvarno imam osjecaj da se jesam izgustala i sad mi vise pasu mirna druzenja, ostati doma uz dobar film i casu vina
Kao nekom tko je zivio, i druzio se s parovima s djecom, i u Dalmaciji i na sjeveru nam domovine, cini mi se da dobrano pretjerujete s ovim prozivanjem Dalmatinaca.
Ovo s naguštiranim izlascima... ponekad mi se čini da smo se naizlazili za pet života. Definitivno smo ružili više od pola života.
Ali i meni se čini da ili nešto voliš ili nešto ne voliš.
Ok, ljudi mijenjaju, nekome se stvarno ne da više, ali većini koja nastavlja izlaziti s godinama se mijenja tip izlazaka. Do prije par godina bilo mi je super ružiti do jutra, često. Sad mi to više nije gušt, to stvarno više ne poželim (osim u teoriji) mada se nadam da će se još koji put i dogoditi
Ali ako dođe prilika za neki dobar koncert, partijanu, tulum ili tek sijelo sa zanimljivim ljudima....ne mogu reći da mi se ne ide i da mi ne bude žao što ne idem ako ne idem.
Mislim da su sve komentirale u okviru konteksta i slučaja kod Trine. Ne vjerujem da je stvar kraja već para i karaktera, mada i okolina može imati svoje prste u tome. Ja se ispričavam ako sam nekoga uvrijedila. Dapače, volim ih i njihov kraj.Jadranka prvotno napisa
Ma ne naravno da ne prestaneš voljeti nešto što si prije volio raditi. Mi smo bili pasionirani plesači i dalje volimo ples, ali plešeno trenutno doma s klincima
Hoću reći, nije da sad nešto čeznemo za tim vremenima kad smo mogli u svako doba dana noći spremit se i otići, ali trenutno s više čežnje promatramo onaj vodeni krevet u Ikei
Joj ne dirajte Dalamciju, volim Dalmaciju i taj mentalitet i sve što ide uz nju
A to sa izlascima i kako to ide u Dalmaciji, ne mogu reći puno, nisam nikad živjela dole, možda je i malo do mentaliteta, malo i individualno, tko zna, teško je generalizirati.
Sto se Dalmatinaca tice, ovi opisi se ticu stare generacije, koja djecu vidila nije, novije generacije muskih, hendlaju djecu bez problema, izruguju im se samo ti stari, a svekrve uzdisu, da je bar moj bio takav. Bas mi jucer nahvalila jedna bakica mm-a i svog sina , mi smo u kasnim dvadesetim, njen sin rane cetrdesete, njoj i muzu je 60. Generacijski jaz. Bar je ovako u mom selu. Moj je stari mjenjao guzice i kuhao, oboje su radili, na otoku.
Ali kakva djeca u vecernjim izlascima tj. Trenucima? Djece uopce nema u jednadzbi, naime ona spavaju.
I potpis na sasu i postporodjajne teme.
I potpis na cubanu, i ja bi se ponekad zeljela zazeliti.
Tema je izlasci u braku, ne večernji izlasci.
Možda Trina i ne bi otvorila ovu temu da nema djece.
Makar baš znam za jedan slučaj friško oženjeni, bez djece, i nije Dalmatinac
Hodali su ni pola godine nakon što su se upoznali i odmah oženili, velika ljubav i tako prva večer nakon čitave te svadbe i svega doma i sprema se on. Pita njega žena, a dobro gdje ti ideš? A on u čudu, pa van! A ona, a jel, dobro idem i ja! Stvarno? Stvarno! To je bio zadnji put da je otišo sam vanDuog se to prepričavalo u familiji, sad je to već sredovječni par, sa unucima
Ima tu jedna moja zagrepcanka koja se udala za Dalmatinca. Zena se blago reci sokirala kad je shvatila da njen muz ide sam na rodjemdane,proslave rodjenja djece,itd.. A on se sokirao kad je shvatio da je ona mislila s njim.
Možda samo ti trebaš da se odvažiš i izađeš.
ja sam ih prerasla samo zato jer nemam di izac (ponavljam,samo zimi,ljeti ima koncerata i otvorenih terasa),ne da mi se djuskat u klubu u kojem sam bila od 16te i sad se tamo gurat medju maloljetnicima...prije sam bila tolerantnija kad bi mi netko stao na nogu,laktom u rebra...sada na te stvari režim....
da zivim u Zg bome bi naveliko izlazila...
ja sam skroz zapustila društveni život
čak mislim da većim dijelom jer mi nije bitno negoli nemam vremena
od kad se rodila ova mala nisam ni jednom negdje navečer bila
kave po danu s prijateljicama solo ili s djecom zajedničke ne računam
kao ni ove s mm nasamo
osjećam se kao da mi je 75
al meni je tako dobro ovaj momenat
Posljednje uređivanje od flopica : 01.09.2013. at 21:33
Palcice, pa napisala sam da ja izadjem s vremena na vrijene. Imam svoju prijateljicu s kojom idem kad nam se ide. To bude jednom u mjdsec,dva,cesce nemam potrebu. Ja spadam u one koje su se naizlazile i dosta mi je toga. Ne pada mi napamet ici u nekakav klub, disko citavu noc, neda mi se to. Uopce nije stvar u tome da meni nesto fali,ja sam zadovoljna i izivljena po tom pitanju.
mi unazad par godina otkad imamo baka servis znamo izađi zajedno, u principu je to kazalište, a po ljeti i večernje šetnje. Baš smo nedavno bili na jednoj predstavi i bilo je par super jinglova, došlo mi je da se dignem sa stolice i zaplešem. Ja bi voljela izlaziti u disko i isplesati se no na žalost u svima se puši.
A što se tiče pojedinačnih izlazaka, MM me tu šiša, ide dva puta tjedno na svoje sportske aktivnosti i one se nastave cugom, a i zna se naći s frendovima kad je neka utakmica.
Meni se nikad nije sviđalo oblokavanje, to mi je nešto što se dogodi jednom u par godina. Veselje od pića je nešto što se desi nekoliko puta u godini, češće je za blagdane, godišnji i prigodno za druženja i ne smeta me uopće. Dapače.
Pića koja se produže toleriram mužu uvijek valjda zato što je to toliko rijetko da se na takvom piću koje se otegne u zabavu nađe dvaput valjda godišnje. I onda se radujem, računam, zabavio se. Super.
I obrnuto je tako.
Beskrajna pića 3x tjedno bi mi bila... previše. Ne bi mi se to svidilo. Bilo bi mi teško, htjela bih to mijenjati, teško bih se s tim nosila.
Nama je to nekako periodično, nekada mjesecima ne iziđemo solo, a nekad svakih par dana, kada nas krene. A to obično bude ljeti jer živimo u prizvizdini gdje zimi ničeg nema.
Tapija, rekao bi naš tinejdžer.
No da volim izić, volim,
ali drugačije,
više mi ne pašu zadimljena mjesta sa preglasnom muzikom i previše ljudi,
ono kada jedan drugome vičemo na uho i guramo čašu ispod brade da nam se ne prolije u gužvi.
A to mi je baš nekad bilo kul, brdo ekipe, mjuza, cuga i piči do jutra.
Jbg, stara sam, ne mogu to više,
sada bih radije neko mirnije mjesto, gdje možemo u miru popiti piće i čavrljati,
ako ima i neka klopa još bolje. :usenaseipodase:
Meni je izlazak (onaj jedan u 3 mj) kad popodne zivkam sve frendice i do navečer se skupimo, zasjednemo uz pivu/bambus i baljezgamo do besvjesti. Nije mi poanta nalit se pa da mi drugi dan bude muka, poanta je nasmijati se u dobrom društvu, isključit mozak na par sati i ne razmišljati o djeci. Samo to! Praviti se, barem na kratko, da djeca ne postoje!
Znam, znam...nemajka
udana za dalmatinca, a kao da nije prema ovim opisima koje svi imate za iste. moj nema ribe vec stoku sitnog zuba kao soj ventil
kako je tema izlasci u braku, a sa MM sam vec 19 i nesto godina, zivmo zajedno bar 17 godina, a u braku smo 11 godina. ja sam ta koja uvijek landra, izlazi. od kad imamo djecu osjecam se kao u krletci. jer ne mogu tek tako samo otici van. moram se organizirati.
onaj tren kad sam rodila i kad sam shvatila da ja sad ne mogu tek tako izaci, ja sam potonula. no dobro situacija se popravlja kako su veci.
ja u biti mrzim biti u kuci. ja obozavam i setnju gradom, i ici na koncerte, i u kino i u kazaliste i na cugu. ma ono samo da se nesto dogadja.
no volim i putovanja, koja voli i MM. od kad imamo djecu znato smo ih smanjili. jer impuzlivno otici odjednom negdje pa di zavrsis i nije najpametnije s djecom. jer ipak djeci treba npr. rezervna roba. meni i ne bas. mogu se snaci. djeca ne mogu zivjeti na sendvicu ko zna koliko. ipak im treba i kuhano. a i realno cijena putovanja s djecom je visa (jer nije vise x2, vec x4) i sl.
MM odlazi povremeno na koncerte, na koje ja ne bi isla nikad, npr. jazz mrzim, zvuk saksofona me zivcira i postanem zivcana. a njemu je super. ja mu u tom trenutku ne trebam s pogledom kao u horor filmovima
a sa svojim frendovima organizira izlazak. zele bar 4x godisnje, no da li tu brojku i dosegnu ne znam.
i da rezimiram, sasini i aprini postovi su meni bliski.
nemam baš vremena čitati sve do sada ali preletila sam temu pa da ja napišem svoje...mi živimo u malom selu gdje je birtija glavno mjesto okupljanja i mom mužu je pod normalno da se gotovo svaki dan navrati tamo..bilo na sat vremena bilo da se vikendom zalomi i duže..tako je bilo oduvijek i ja sam se bezuspješno nadala da će se to smanjiti ali ništa..i sad kad imamo dijete, on ako ništa drugo, uzme malog u kolica i odoše na kavu..ajde to mi čak i paše jer ja imam malo slobodno, ali ovi njegovi svakodnevni izlasci me užasno živciraju..pogotovo što sam ja cijelo vrijeme doma, umorna i neispavana..nitko meni ne brani da ja idem ikuda, dapače, on mi stalno napominje da idem ali nekako se ne osjećam željno nekih izlazaka..čak i moja svekrva mi hoće pričuvati malog jer po njenom treba kao što je i ona stalno ići nekuda, a ja ipak smatram da je roditeljima sa malim bebama mjesto doma.naravno ne stalno, kavice, vikedn druženja dapače,. neznam...stalno ratujemo oko toga...
Ovo me podsjetilo na ona mala Irska mjestašca, jedan pub i cijelo selo u njemu
MM odlazi povremeno na koncerte, na koje ja ne bi isla nikad, npr. jazz mrzim, zvuk saksofona me zivcira i postanem zivcana. a njemu je super. ja mu u tom trenutku ne trebam s pogledom kao u horor filmovima
Hajde da nisam jedina koja organski ne podnosi tu vrstu muzike, sva se najezim i puknem na agresivu kad je cujem
i ja sam ko ti i ti si prva za koju znam koja je ko ja. do sada sam bila samo nenormalna :D
i moj zna otici sam na neki koncert, ko sto ja znam sama, ko sto znamo zajedno.
kad idemo odvojeno to je zato da ovom drugom ne pokvarimo dozivljaj.
a i puno mi je davat 250-400kn za patnju.
Uh, i ja volim izlaziti, i rado idem: kazalište, kino, s prijateljicama na kakav ručak/večeru/cugu + trač partija, izložbe i sl. U disku nisam bila odavno, iako bih voljela zaplesati.
I da, i ja volim biti s djecom
ja isto ne kontam onu rečenicu - iživila sam se i sad mi je dosta.
a naizlazila sam se ohoho. četvrtak, petak, subota. pa tako svaki tjedan.
i ništa mi nije dosta.
volim izlaziti, volim noć, volim sve kombinacije - i s djecom, i bez djece, i sama, i s mm-om, i na koncerte, i u kazalište (to ne računam kao izlazak, u stvari), i u kafić, i u klub, i kućna druženja, do jutra, i ne do jutra...
e sad, to sve zajedno nije tako često. osim po ljeti. kad je svakodnevno. čak sam i zoru dočekala, ovo ljeto, plešući uz more na festivalu. po zimi rjeđe izlazimo. zna proći i mjesec, dva da sam doma.
mm ide tri puta tjedno na nogomet, poslije na pivu, i ne smeta mi to uopće.
ali, kužim ovo što trina priča. previše brakova oko mene se raspalo upravo radi prečestih "spontanih" izlazaka. alkohol, noć, pa tako tri puta tjedno, solo - to ne može valjati i ne može na dobro završiti pa kako god.
sad ovaj ima momačku, ovome se rodio sin, ovaj ima rođendan, uvijek netko nešto ima, druga strana nikako ne može pratiti ritam (kad bi joj se i dalo, a neda ti se - koliko god volim izlaske, ne možeš tako živjeti. nikako. nismo više studenti, bez obaveza. jedna strana mora biti doma. inače ode sve kvragu.
tako da trina, svakako sam na tvojoj strani. nedaj to i bog. oštro. pusti te tolerantne, kako je netko rekao, tko zna što im je doma.
naravno, svi smo mi razumni i imamo povjerenja jedni u druge i sigurno nećemo tlačiti i ne dozvoljavati drugoj strani ispušne ventile.
al začas se to otme, brzo uđeš u šemu i eto muke.
a ljudi naših godina, s familijom, u noći, koji su vani na svakodnevnoj bazi, realno gledajući su svi više-manje - na pol alkoholičari.
Mi smo pola godine nakon sto se mali rodio zivjeli u jednom takvom malom mjestu u Zagorju. Situacija identicna. Nema da se svaki dan ne navrati na pice. A prijatelji ocekuju da je on tamo pod stalno pa ga stalno zivkaju, dodji na cugu, dodji na pikado, dodji na biljar. Jednom smo se jako posvadjali pa je poceo ipak malo manje izlazit. A i srecom smo se vratili u grad
Meni je baš dosta. Mislim na vrstu izlazaka di je velika buka, di su hrpe ljudi, di se nabacuju dječaci i uvaljuju sa srednjoškolskim foricama..nemam živaca za to i prerasla sam to. Čak zavidim ženama koje imaju gušt za takve izlaske jer znam koliko ih to opušta i koliko se ispušu na takvim mjestima plešući i ludirajući se. Ja ne mogu više. Meni je gušt s mužem izaći. Nas dvoje sami, s ekipom (bez djece, njih mi je dovoljno preko dana), bilo kako..
a ja baš volim jazz, MM ga ne može podnijet. isto kaže da postane živčan
Jazz-a ima puno vrsta i podvrsta. I muž i ja volimo jako jazz. Godinama nam se vrti danonoćno smooth jazz, oboje djece su nam spavala kao bebe uz njega, jako umirujuća, suptilna glazba. Nešto žešće slušamo uglavnom uz društvo ili kad "patijamo" nas troje doma, sad četvoro, recimo Quincy Jones, Ella Fitzgerald itd..
Potpis na cvijetu!
U biti jazz je ogormno područje, ni meni se ne sviđaju baš apsolutno sve izvedbe, ali kod jazza je interesatno što u biti svatko može naći nešto za sebe, vjerojatno i od tuda njegova tolika konstantna popularnost, iako neki izvođaći već odavno nisu među živima, vi cure koja ga mrzite, probajte malo poslušati neke "smoothie" verzije, možda će vam se i svidjeti.
Slažem se - jazz je široko područje. Ima nekih stvari koje su mi apsolutno odbojne, ali zapravo puno više onih koje mi se sviđaju.
Ont. premalo slušam glazbu već godinama, pogotovo kvalitetnu. Ne slušam čak ni radio. Meni za to treba mir, a kraj dvoje klinaca obično je u kući kakofonija uz koju to ne mogu slušati. Pa podržavam sve one koji si povremeno priušte kakav koncert.
Ja ne volim kad sam negdje vani pa puštaju jazz, nekako mi stvara pretencioznu atmosferu.
Ja i mm baš volimo izlaziti skupa. On ode tu i tamo solo na neke koncerte, ja na neku cugu, ali ne previše, možda jednom-dvaput mjesečno.
Kako nemamo često bejbisiting, uglavnom nam dolaze gosti vikendom, pospremimo dijete u krevet, koja čašica i zezancija. Ako nemamo gostiju, onda se solo zabavljamo na isti način. Na neke plesnjake odemo jednom-dvaput godišnje, više mi se ni ne da. Nekako najviše volim ta kućna druženja gdje sama biram društvo, cugu i glazbu. Uglavnom, nemam prigovora
Mi smo uglavnom lonac-poklopac. Ukus imamo približno isti i što se glazbe tiče i ostalih umjetnosti - knjiga, izložbi, performanca..., a i ljudi s kojima se družimo. Rijetka su moja druženje bez MM-a gdje si ja ne pomislim - ajme gdje je sad MM. Nekad mi paše skroz sama izaći, to uglavnom radim na poslovnim putevima navečer, ako uspijem malo pobjeći, tj. ako nije 0-24 isplanirano aerodrom-taxi-hotel-sastanak-taxi-večera-taxi-hotel (večera s ekipom s projekta se ne broji pod izlazak
A jazz volimo oboje, al ipak ne sa 100% preklapanjem.
Posljednje uređivanje od Jelena : 02.09.2013. at 15:23
ne znam kako se ovo računa ali ja želim sa spajalicinim mužem ići van (znamo i gdje) - nažalost nam se još nije pogodilo da su skeptici kad smo oboje zdravi i da ne trebamo biti s djecom doma.
kako ovo zvuci, mislim MM moze ici, samo da li ce tebe muz pustiti. ali skeptici su super, jso kad ako idete s D. bit ce vam super.
sto se tice jazza, znam ja da je to veliko podrucje, ali mislim da ste smetnule s uma da mene smeta zvuk saksofona i njemu bliskih puhackih instrumenata. zao mi je mene to nanervira u sekund.
Da netko kaže da mu klasična glazba u lokalu daje osjećaj pretenciozonosti, ajde de, ali jazz, u biti baš mi je žao što tako osjećaš, jer jazz se stvarno svakako može okarakterizirati, ali pretencioznim, stvarno teško. Ja volim pričati o jazzu, baš sam pomislila na trenutak otvoriti neki tiopic nešto kao pričajmo o jazzu, ali bjojim se sad da bi to ispalo kao preseravanje, a to ne želim.
Spajalica, ima jazz izvedba i bez saksofona, recimo latinski jazz uz gitaru, jako nježno i fino.
Spajalice evo samo za tebe
smooth latin jazz
E ako ti se ni ovo ne svidi, idem se odmah baciti kroz balkon!
Prosurfaj si malo još po youtubu Marc Antoine
Mrsh, tek sam nasla cure koje kao i ja ne mogu jazz, ti bi ih preodgajala
I još jedan jazz klasik iz 50-tih, ali ovaj bez saksofona
take five bez saksofona
Origigi verzija sa saksofonom, meni osobno daleko bolja take five
Ne svira saksofon samo Kenny G.
I meni predraga Jessy J. tekila moon ovo je stvarno glazba za mrziti
I tu prestajem dok me ne potjeraju moderatori.
isvetica, sorry, evo mičem se
Odlucila ja poslusati bar ovu zadnju, i taman kazem mm-u, ajd, ovo se da i poslusati, ali ne bih vise od tri slicne, kad izlijece mala (5)iz sobe, GASITE TO JESTE LI NORMALNI! Ocito je genetski
Mm je ustanovio da je za nas samo m-caca-m-ca muzika
Nisam rekla da je jazz pretenciozan, nisam toliko pretenciozna
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom