ici na pretrage ili...

[majola]

nemam pojma odkud da krenem. vise sam iscrpljena i neznam sto bi bilo pametno uraditi pa se unaprijed ispricavam ako post bude napisan zbrda zdola

M ima 6 godina i 5 mjeseci, predskolac, u vrtic krenuo sa godinu dana. od prvog dana zivahan i svojeglav.

sa ovom pedagoskom godinom su spojeni predskolci iz dvije grupe u jednu, stigla je jedna nova teta. do sad su nam tete bile mlade, neizkusne, nezainteresirane... nisu pretjerano radili sa djecom. nova teta je iskusnija, voljna radit sa djecom... i odma je krenula u akciju sa nekim njenim programom koji ona smatra dobrim jer djeca dosta moraju nauciti za skolu jer se puno trazi. sve ok.

ali moj malac ima nemiran duh. ne da mu se sjedat mirno kad treba, poslusat kad mu se govori, bude u nekom svom filmu...
takav je i doma. pokusavam mu pruzit mogucnost da se ispuca, izmori... ali ni nas nece vazda slusati. kad ga se zovne imenom, nereagira... kad mu se nesto prica/objasnjava, ne obraca paznju, okrece se, radi svoj neki poso... pa ga pokusavam usredotociti na sebe. tesko mu uspjeva. kad mu objasnjavam neku cinjenicu, nece da povjeruje. na primjer danas: objasnjavam da je parking susjedov (mi se parkiramo jer nemamo svoj parking), da se tamo nesmije divljat i vristat, a on uporno: ne, to je dundov parking. i nemoze mu se dokazat.

jednostavnih se pravila tesko pridrzava: nehodat bos po kuci, pospremati igracke da nije nered, ici spavati kad je vrijeme
nemoze svhatit da su odrasli autoritet i da ih mora poslusati

u najgorem slucaju pocne plakat, ne da razgovarat sa sobom, pa to zavrsi u vristanju a mene dovodi do ludila.

teta u vrticu je znaci jedna stalno od prve godine, druga sad nova. stara je opcenito nezainteresirana za rad s djecom. do sad nije nista komentirala. novoj teti je nemiran, nemoze se usredotociti na zadatke... danas je bio miran u setnji, ali je "cupkao" dok se cekao rucak....

predlozili su nam da ga odvedemo na pregled, da nebi imao problema u skoli, vazda na osnovi toga "da ce mu biti tesko". stara teta nam je to rekla na neki ne bas lijep nacin, neznam kako da opisem, uglavnom meni je bilo ruzno cut, a MM je odma shvatio da misli da je "retardiran" (sto da kazem, ja i MM se bas nemozemo naci u odgoju, i to nam stvara problem)
nova teta je rekla da je na nama da odlucimo hocemoli, bazirajuci se na to "da ce mu biti tesko u skoli bez diagnoze" jer je kao jako nemiran.

znam da je nemiran, ali mislim si da bi ga to moglo i proci do skole. inace mislim da je jedan prosjecan djecak, odradit ce zadatke koji se njemu svidjaju, teze one koji mu se nedaju. neki dan je reko tati: znas tata, kad budem iso u skolu, vi cete mi napraviti kljuc, ja cu doci doma, ugrijat rucak i pojest, napisat domaci i poc se igrati dok vi ne dodjete s posla (nema produzenog ni baka servisa)

znam da je i puno do naseg ponasanja, nemam bas vazda zivaca za njegovo izvoljevanje, pogrijesim i ja al i ja sam samo covjek...

moram li reci da je zamrzio vrtic u nekoliko dana i da svako jutro place da nezeli ici?!

nebi ga htjela bezveze opterecivati sa psihologom, da ne bude jos gore.

imali netko slicno iskustvo, voditi ga ili ne? ako ne, sto da radim vise da se situacija popravi?

[Beti3]

Vjerujem da će ti većina reći da ga vodiš na preglede, ali ja ću reći: nemoj ga voditi nikamo. Samo ga voli, pokušaj imati beskrajno strpljenje, i probaj da ti se nikad ne događa ovo što si napisala:

a mene dovodi do ludila.

Što bude stariji, to će se smirivati, stari ljudi su govorili: "Doć će leta i pamet."

Ali, probaj mirno s njim, da se ne premori, da nije previše gladan, znači međuobroci trebaju, neka ne jede puno ni čokolade, ni bombona.
Sjedni s njim i probajte mirno crtati, slagati autiće ili puzzle. ne dugo, malo po malo. Da se nauči sjediti mirno, minutu po minutu, svaki tjedan malo dulje.
Ako je nestrpljiv dok čeka ručak, daj mu jabuku, ili koju bobu grožđa, pa će mu biti lakše.

I, znaš, ne mora UVIJEK slušati. Mora slušati bitne stvari, ali u nekima možete pregovarati, ma možeš mu nešto i popustiti. Ako želi hodati bos po kući- pa neka hoda. Čemu će to smetati. Ako neće pospremiti igračke baš kad ti hoćeš- pa dozvoli da ih pospremi kad on hoće.

I dijete je ličnost. Ne treba mu sve popuštati, ali dozvoli mu da ima svoje ja, poslušaj i ti njega, pa će i on tebe. Probaj se promijeniti, njega radi, možda već za mjesec-dva vidiš razliku.

Samo smireno treba sa takvima. Nikad ne dizati glas, na to se izazove suprotna reakcija od željene.
Mislim da ti je iz mog posta jasno da znam kako je sa takvim djetetom. Može se. I bez psihologa. I bez lijekova. Samo cool. To što šiziš iznutra dok ne napraviš čovjeka od njega, a sve to ide u staž mame. Mogu to mame.

[majola]

bas mi je ovo trebalo beti! znam ja to sve, al kad je jace od mene a zivci nisu od celika. trudim se.

slatko mu i nije zanimljivo. jede stalno nesto, nikako ga nahraniti. moze sjedati, voli raditi vjezbenice, iako si izabere zadatke, nevoli ici redom, to cemo morati uciti, da se rjesava i ono sto mu nije zanimljivo
bude dosta puta i po njegovom, dogovorimo se, al bome kad po milijunti put ponavljam jedno te isto, vise mi dojadi

svakako bi voljela cuti i suprotno misljenje

[sirius]

Da , slusaj beti i nemoj ga voditi nikamo.
To je bila ironija.
mozda prode , a mozda i ne.
mozda bude i puno gore jer ce ocekivanja u skoli od uciteljice i vas biti puno veca , a on ih mozda nece moci ispuniti.
ako dijete zaista ims problema sa paznjom i koncentracijom tada to nece spasiti/ izlijeciti/ promjeniti nikakav vas stav jer se radi o biokemiji mozga , a ne njegovoj odluci da bude dobar , miran i pazljiv.
eventualna dijagnoza ne sluzi njemu , nego vama , da znate kako mu pomoci i kako se postaviti.
ovaj dio sa lijekovima uopce necu niti komentirati .

[čokolada]

Beti, sve to lijepo zvuči, ali mi je u rangu savjeta koji dobiju posvojitelji: samo ga volite, ljubav će sve riješiti. Nesto treba i nauciti. Majola, dijete ti ima teškoće s koncentracijom, proguglaj poremećaj pažnje (s ili bez hiperaktivnosti), imas dobrih linkova i ovdje na podforumu Djeca s posebnim potrebama (tema o adhd-u). Dobri su članci gđe Sekušak, škicni stranice hrv.udruge za disleksiju, puž i sl. Od prevedene literature preporučam Zahtjevna djeca i Sve o poremećaju pažnje. I na kraju, ne znam zašto bi posjet dobrom psihologu opteretio dijete.

[Lili75]

ja bih dijete svakako odvela na pregled a ne da se poslije pitam jesam li mu mogla pomoći pravodobnom reakcijom i pristupom a nisam (znala, usudila se,..ili...).
pogotovo što i sama kažeš da se ta teta itekako bavi djecom i nastoji im se posvetiti.

najteže je roditelju prihvatiti da možad nešto niej kako bi trebalo biti, al...treba smoći snage i krenut.
sretno!

[trampolina]

Za početak ne vodite njega nego sebe.

A onda kad se svo troje lijepo ispričate vidjet ćeš što će ti psiholog reći.

Nikako ne potcjenjuj primjedbe tete u vrtiću, budi sretna što se ona pojavila i ukazala vam na problem.

Slažem se sa svime što su ti cure rekle do sada, ja sam nakon puuuustih pretraga došla do ovog što beti3 kaže. Ali kod nas nije add/adhd, a tko zna i što je kod vas.

Svakako, pokrenite se, brzo će škola.

[mona]

Nemojte se bojati psihologa oni vam mogu samo pomoci.cak i ako ne postoji neki problem pomognu da bolje razumijes svoje dijete .moja kcer je bila na terapiji bas kod prof Sekusak i osim sto je to pomoglo njoj jako je pomoglo i meni kao roditelju.i u stvarima u odgoju koji nisu bili usko vezani uz Evin problem.kada sam shvatila sta se to dogada u njenoj maloj glavici i ja sam joj postala bolja mama.ona je imala dijagnozu koja je bila potencijalni veliki problem za skolu,evo Eva je od ove godine skolarka i za sada su stvari odlicno krenule.vezano za poteskoce tvoga sina za to postoje vjezbe.zasto cekati da vam se sa skolom sve zakomplicira kada imate godinu dana da radite na tome.bez stresa i pritiska

Poslano sa mog GT-I8190N koristeći Tapatalk 4

[Tanči]

Postoje čak i školski programi, manje zahtjevni za djecu koja imaju poteškoće s pažnjom, koncentracijom, čitanjem, pisanjem...
Od moje susjede mali je godinama bio etiketiran kao zločest sve dok ona nije potražila stručnu pomoć i mali sada ima prilagođen program i sve je puno lakše i za njega i za ostale u školi.

[flopica]

trebaš ga odvesti, svakako
plus ovo o čemu beti piše
i sebe preusmjeriti i stopirati neke izljeve nerovoze jer mu to neće pomoći sigurno

gle, možda je on samo malo zahtjevnije dijete u kombinaciji s roditeljima koji ne znaaju odgovoriti na to, možda ima zaista poremećaj pažnje ili nešto treće
ali kad dobiješ smjernice, tebi i tm a time i djetetu bit će lakše znati kako dalje
osim toga,godina dana u tom uzrastu je jako puno, može štošta naučiti i savladati
što će biti ako ne odete nigdje a on ostane isti ili još bude gore s vremenom?
pa kad se polaskom u školu pojačaju očekivanja i poveća stres?
dobro razmisli

[majola]

hvala vam svima na savjetima

trebaš ga odvesti, svakako
plus ovo o čemu beti piše
i sebe preusmjeriti i stopirati neke izljeve nerovoze jer mu to neće pomoći sigurno

gle, možda je on samo malo zahtjevnije dijete u kombinaciji s roditeljima koji ne znaaju odgovoriti na to, možda ima zaista poremećaj pažnje ili nešto treće
ali kad dobiješ smjernice, tebi i tm a time i djetetu bit će lakše znati kako dalje
osim toga,godina dana u tom uzrastu je jako puno, može štošta naučiti i savladati
što će biti ako ne odete nigdje a on ostane isti ili još bude gore s vremenom?
pa kad se polaskom u školu pojačaju očekivanja i poveća stres?
dobro razmisli

ovo sam si i ja mislila, tko zna kako ce se razvijati, pa zato i razmisljam da bi ga ipak trebali odvesti a i MM se predomislio i za je.
samo sto ja doktorima vise nevjerujem, iz losih iskustava i krivo postavljenih dijagnoza, pa cu se morati dobro pripremiti

cokolada hvala na uputama sto da trazim
ako netko ima jos kakav dobar link dobrodosao je!

[laumi]

majola, raspitaj se malo i nađi dobrog psihologa
nije to nikakva sramota - niti potražiti pomoć psihologa niti imati dijete kojemu je takva pomoć potrebna

naravno da to ne isključuje da ćeš ga, kako Beti kaže, voljeti i imati za njega strpljenja

dobar psiholog će pomoći vama kao roditeljima, da se lakše i uspješnije nosite s izazovima odgajanja vašeg djeteta, a i djetetu ako postoji potreba
super što su tete u vrtiću prepoznale tu potrebu, umjesto da su ga naprosto etiketirale kao zločestog

[majola]

samo sto bi mogao biti problem naci "dobrog" psihologa u nasem mjestu, poc cu u pedijatrice pa cu snjome porazgovarati

mene je najvise u ovoj prici naljutila njegova teta koja ga prati od pocetka, nikada rijeci nije rekla, a sad na jednom vise nije podnosljivo njegovo ponasanje. voljela bi da je ranije govorila i da smo i prije nesto poduzeli, mozda bi nam svima bilo lakse

[laumi]

gle, možda teta nije ništa rekla prije jer se takvo ponašanje tolerira kod mlađe djece, ali kod predškolca više nije prihvatljivo.

[majola]

to moze biti, ali nas je isto trebala pripremiti na to: znate, ako ovako bude i dalje, trebat ce...

ali nema veze, mogli bi sad razglabat o strucnosti odgajateljica, al to nije tema.

[sirius]

Nema to veze sa strcnosti odgajateljica nego sa ocekivanjima.
tolerira se vise nemir, nekoncentracija , nesuradnja u mladoj dobi.
kod vecine se to izgubi ili svede na prihvatljivu mjeru u predskolskoj dobi , kod djece sa poremecajem paznje - ne.
i onda ostaju velika ocekivanja koje dijete ne moze ispuniti , a ne da ne zeli . Jednostavno , ne moze , jer ne funkcionira tako . To vodi u njegovu spoznaju o sebi da je losiji od drugih, pritisak okoline raste , dijete je ocajno jer ne moze pratiti vrsnjake ocekivanim tempom ( u odredenim aktivnostima ).To vodi u nedostatak samopuzdanja . Nedostatak samopuzdanja zapravo i bude skoro i najveci problem sa vremenom. Fizicki nemir se kompenzira sa drugim stvarima , nedostatak paznje postane nesto sa cime se zivi ,nedostatak organiziranosti / sistematicnosti se nauci , ali samopuzdanje ( zbog toga sto nije po ocekivanjima) -ostaje.
zato se ide psihologu , da roditelji ( prvenstveno) upoznaju situaciju i svate realna ocekivanja.
da nauce pomoci i reagirati.
i da budu advokati svog dijeteta u sustavu , ako treba.

[Mima]

majola, problemi u dječjem ponašanju postaju jasniji i očitiji kako je dijete starije.
ne znam u kojem ste mjestu, ali možete ga dovesti na ERF u Zagreb radi dijagnoze/procjene.

[majola]

mima najdalje smo od Zagreba, pokusat cemo ovdje sto mozemo pa cemo vidjeti

[stray_cat]

opisala si dosta simptoma za sensory integration disorder. ovo ne reagiranje na dozivanje moze biti auditory processing disorder. znaci uho funkcionira ali mozek ne procesira

ja bih odvela na dijagnostiku

[Beti3]

Sirius je napisala:

To vodi u njegovu spoznaju o sebi da je losiji od drugih, pritisak okoline raste , dijete je ocajno jer ne moze pratiti vrsnjake ocekivanim tempom ( u odredenim aktivnostima ).To vodi u nedostatak samopuzdanja .

No, moje je mišljenje sasvim suprotno, Baš to što će ga voditi po pretragama, može mu oslabiti samopouzdanje. Jer, iz majolinog posta nisam isčitala da joj sin ima velike probleme. Nego samo da je malo teže s njim nego sa nekim "dobrim" djetetom. ( dobrim u navodnicima. Jer, to što je netko svojeglav, nikako ne znači da je retardiran, jer to sigurno nije ono što je teta mislila. Uostalom, nisu svi ljudi jednako pametni. Nije ni bitno, svatko će se naći u onome što mu odgovara.)

Ako želiš da tebi, majola i TM, psiholog objasni kako s takvim djetetom, OK, pođite na koji razgovor. To nikome i ničemu neće štetiti. No, da je stvarno neki poremećaj, tete bi to ranije rekle. I primijetile. Svakako, bit ćeš mirnija ako ti kažu da je sve u redu.
A možda će psiholog naći bolji način da mu objasni kako se treba ponašati, ako je uzrok samo djetetova svojeglavost i protivljenje autoritetu.

[Mima]

Normalno da ne znači da je retardiran, jako je loše kad se roditelji srame odvesti dijete psihologu jer bi to moglo značiti da je retardirano, strašno. To je kao da dijete koje lošije vidi nećeš voditi doktoru jer te sram da nosi naočale. Ovo što majola opisuje su dobro poznati simptomi,
i psiholog tu može biti samo od pomoći. Naravno treba jako paziti kome voditi dijete, jer ima svakakvih ljudi koji rade sa djecom.

[stray_cat]

ovdje treba audiolog i terapeut za sensory integration.sa tim se psiholog i psijhijatar ne bave

[Mima]

Što treba, to može reći psiholog nakon obrade.

[majola]

Baš to što će ga voditi po pretragama, može mu oslabiti samopouzdanje. Jer, iz majolinog posta nisam isčitala da joj sin ima velike probleme. Nego samo da je malo teže s njim nego sa nekim "dobrim" djetetom.

Ako želiš da tebi, majola i TM, psiholog objasni kako s takvim djetetom, OK, pođite na koji razgovor. To nikome i ničemu neće štetiti. No, da je stvarno neki poremećaj, tete bi to ranije rekle. I primijetile. Svakako, bit ćeš mirnija ako ti kažu da je sve u redu.
A možda će psiholog naći bolji način da mu objasni kako se treba ponašati, ako je uzrok samo djetetova svojeglavost i protivljenje autoritetu.

tocno ovo i ja mislim. nevjerujem da je neki veci problem. i priznajem da neznam najbolje sa njim pogotovo jer nemam uvijek zivaca kako sam vec napisala. ali trudit cu se od sad jos vise
mozda bi nam psiholog dao neke smjernice kako se bolje snjime snalaziti i odvest ga na pravi put.

nezelim ga opterecivati, zato cu prvo sama poc u pedijatrice a ako nas posalje u psihologa (mislim da kod nas nema nist drugo) njemu cemo to objasnit kao neka priprema za skolu, ko sto ce i biti testiranje kasnije. Samo nam moze biti od pomoci

[Beti3]

Da, zna mama što treba Tako ćeš dobiti pravi odgovor, od stručnjaka. Mi ovdje samo pokušamo sagledati stvar iz raznih kutova. A i to ponekad pomogne u odluci.

[martinaP]

Sad je idealno vrijeme za obradu kod psihologa, do skole imate jos dosta vremena. To nije nista traumaticno, pa u vrticu su sva djeca barem jednom godisnje kod vrtickog psihologa, barem kod nas. Vrticki psiholog vam moze biti prvi korak. Mozes se obratiti najprije ti sama, objasniti sto te muci, a onda cete dalje.

[Anemona]

I ja bih ga odvela na pregled/testiranje, jer smatram da to može samo pomoči.
Imate godinu dana do škole i iskoristite ju najbolje što možete.
Ako ima potrebe za kakvom intervencijom ("vježbanjem pažnje") imate godinu dana pred sobom da mu pomognete, a ako nema potrebe za ničim, super.
Barem ćeš znati na čemu si.

Kao majka nemirnog dječaka, skoro pa iste dobi, nadovezati ću se na ovaj dio:

ali moj malac ima nemiran duh. ne da mu se sjedat mirno kad treba, poslusat kad mu se govori, bude u nekom svom filmu...
takav je i doma. pokusavam mu pruzit mogucnost da se ispuca, izmori... ali ni nas nece vazda slusati. kad ga se zovne imenom, nereagira... kad mu se nesto prica/objasnjava, ne obraca paznju, okrece se, radi svoj neki poso... pa ga pokusavam usredotociti na sebe. tesko mu uspjeva. kad mu objasnjavam neku cinjenicu, nece da povjeruje. na primjer danas: objasnjavam da je parking susjedov (mi se parkiramo jer nemamo svoj parking), da se tamo nesmije divljat i vristat, a on uporno: ne, to je dundov parking. i nemoze mu se dokazat.

jednostavnih se pravila tesko pridrzava: nehodat bos po kuci, pospremati igracke da nije nered, ici spavati kad je vrijeme
nemoze svhatit da su odrasli autoritet i da ih mora poslusati

Smatram/očekujem da je u toj dobi sposoban poštovati autoritet. Ne slijepo slijediti, ali biti sposoban poslušati.
Smatram da bi me trebao moči poslušati kad nešto govorim.
Može on hodati bos po kući, raditi nered,... ali isto tako očekujem da u jednom trenutku kad kažem dosta ipak obuje papuče i pospremi igračke bez velike drame.

[majola]

Sad je idealno vrijeme za obradu kod psihologa, do skole imate jos dosta vremena. To nije nista traumaticno, pa u vrticu su sva djeca barem jednom godisnje kod vrtickog psihologa, barem kod nas. Vrticki psiholog vam moze biti prvi korak. Mozes se obratiti najprije ti sama, objasniti sto te muci, a onda cete dalje.

mi nemamo vrtickog psihologa, samo pedagogicu koja nema pojma o nicemu, tako da cu radije potraziti pomoc gdje drugo

[cvijeta73]

... ali isto tako očekujem da u jednom trenutku kad kažem dosta ipak obuje papuče i pospremi igračke bez velike drame.

po ovome, bi pol djece onda trebalo ići na obradu.

ot, potpisujem mimu.
beti previše nonšalantno tvrdi kako mama zna najbolje.
a s druge strane, stray previše nonšalantno sipa dijagnoze preko ekrana.

[anledo]

u prehrani mu smanji ugljikohidrate na minimum (ne riza, ne tijesto, ne kruh, ne krumpir, ne povrce koje raste ispod zemlje i NE slatkisi i sokovi, ni prirodni). voce tu i tamo. povecaj omegu i druge masnoce.

i budi dosljedna, ne samo u prehrani, nego opcenito dosljedna, ne mijenjaj odluke iz da u ne i obratno, a takvi moraju i ostali odrasli koji su u njegovoj odgojnom procesu.

uz prehranu i dosljednost smanji i hiperstimulaciju svake vrste, pogotovo televizije.

[iva1602]

moj mali ima 18 mj , neurorizično je dijete i ja sam primjetila nedavno da se on ne ponaša kao djeca njegove dobi, da je drugačiji, samim time što već imam starije dijete i što sam već prošla taj jedan razvojni put. isto se ne odaziva na ime, jako rijetko, ne sluša naše naredbe, ko zvrk je sad ga zanima ovo, sad ono, s ničim konkretno se ne igra i ne dijeli interes sa nama.... pomislila sam prvo na autizam međutim provjera kod psihologa i defektologa je pokazala da maleni ima usporeni psihomotorni razvoj zbog nedostatka pažnje i koncentracije pa jednom na tjedan idemo kod defektologa na vježbice. ako imaš neki svoj instinkt u vezi svog djeteta a svaka ga majka ima, poslušaj ga! ništa te ne košta otići na razvojnu procjenu s djetetom, ne znam kakav je bio kao malo dijete, je li se ponašao slično kao moj, malo prevrti film unatrag.... kod nedostatka pažnje djeca slabije uče i slabije se koncentriraju na ono što im ti govoriš.... ja bih ti preporučila divnu defektologicu u Korneu, kod koje mi idemo, možeš otići na procjenu sa malenim košta 250 kn... stavit ću ti link... naručiš se i žena te primi u točno određeno vrijeme,nema čekanja. stavim link ispod,

[anledo]

pobjegao mi je post prije nego sam zavrsila misao:
dakle, primjenit ta tri jednostavna savjeta na mjesec dana, ako nema pomaka treba potraziti i strucnu pomoc.
ovoko na prvu, kao defektolog, bih rekla da je razmazen i zbunjen time sto nema jasno postavljene granice.

moze li drzati na icemu koncentraciju dugo? ima li interes koji ga moze okupirati vise od pola sata?

[iva1602]

http://www.korneo.hr/

evo ovdje imaš i logopeda i defektologa i razne razvojne procjene.... košta, ali po meni su super.

[anledo]

moj mali ima 18 mj , neurorizično je dijete i ja sam primjetila nedavno da se on ne ponaša kao djeca njegove dobi, da je drugačiji, samim time što već imam starije dijete i što sam već prošla taj jedan razvojni put. isto se ne odaziva na ime, jako rijetko, ne sluša naše naredbe, ko zvrk je sad ga zanima ovo, sad ono, s ničim konkretno se ne igra i ne dijeli interes sa nama.... pomislila sam prvo na autizam međutim provjera kod psihologa i defektologa je pokazala da maleni ima usporeni psihomotorni razvoj zbog nedostatka pažnje i koncentracije pa jednom na tjedan idemo kod defektologa na vježbice. ako imaš neki svoj instinkt u vezi svog djeteta a svaka ga majka ima, poslušaj ga! ništa te ne košta otići na razvojnu procjenu s djetetom, ne znam kakav je bio kao malo dijete, je li se ponašao slično kao moj, malo prevrti film unatrag.... kod nedostatka pažnje djeca slabije uče i slabije se koncentriraju na ono što im ti govoriš.... ja bih ti preporučila divnu defektologicu u Korneu, kod koje mi idemo, možeš otići na procjenu sa malenim košta 250 kn... stavit ću ti link... naručiš se i žena te primi u točno određeno vrijeme,nema čekanja. stavim link ispod,

18 mjeseci i ima dijagnosticiran nedostatak paznje i koncentraije i idete ne vjezbice? nadam se privatno.
kad se dijete sa 18 mjeseci ne odaziva na ime, prvo mu treba dobro provjeriti sluh.
nevjerojatno mi je da je netko dijagnosticirao poremeca paznje sa 18 mjeseci, stvaro ima svega...

[sirius]

Beti valjda ne voli psihologe jer nisu lijecnici.

svatko radi kako misli da treba.
moje dijete nije nicim znacajno iskakalo od vrsnjaka , ali ja sam vidjela da je razlicit od vecine i da se ne moze jednako nositi sa ocekivanjima .
ako dijete ima probleme sa autoritetima ne znaci uvijek da autoriteti nisu pravi ili upute nisu jasne , to ponekad moze znaciti da dijete zaista ima problem.
a toliko predrasuda prema strucnim suradnicima , ne mogu vjerovati.
pa psiholozi , defektolozi , logopedi bi trebali pomoci ili nas usmjeriti kako se ponasati. Nece to izazvati traumu , ako je osoba normalna i ima dobar pristup.

[iva1602]

18 mjeseci i ima dijagnosticiran nedostatak paznje i koncentraije i idete ne vjezbice? nadam se privatno.
kad se dijete sa 18 mjeseci ne odaziva na ime, prvo mu treba dobro provjeriti sluh.
nevjerojatno mi je da je netko dijagnosticirao poremeca paznje sa 18 mjeseci, stvaro ima svega...

nigjde nije dijagnosticiran poremećaj pažnje već nedostatak pažnje za njegovu dob... on se ne igra sa igačkama, neda da mu se išta pokaže jer nema vremena i juri okolo ko zvrkić.... ne odaziva se na ime samo kad je zabuljen u nešto, neka igračka, događaj, crtić.... sluh mu je u redu

[sirius]

Sirius je napisala:


No, moje je mišljenje sasvim suprotno, Baš to što će ga voditi po pretragama, može mu oslabiti samopouzdanje. Jer, iz majolinog posta nisam isčitala da joj sin ima velike probleme. Nego samo da je malo teže s njim nego sa nekim "dobrim" djetetom. ( dobrim u navodnicima. Jer, to što je netko svojeglav, nikako ne znači da je retardiran, jer to sigurno nije ono što je teta mislila. Uostalom, nisu svi ljudi jednako pametni. Nije ni bitno, svatko će se naći u onome što mu odgovara.)

Ako želiš da tebi, majola i TM, psiholog objasni kako s takvim djetetom, OK, pođite na koji razgovor. To nikome i ničemu neće štetiti. No, da je stvarno neki poremećaj, tete bi to ranije rekle. I primijetile. Svakako, bit ćeš mirnija ako ti kažu da je sve u redu.
A možda će psiholog naći bolji način da mu objasni kako se treba ponašati, ako je uzrok samo djetetova svojeglavost i protivljenje autoritetu.

I da , Beti , osim ako nije snizene inteligencije ( a vjerojatno da jedne mjere i tada ) dijete vidi / osjeca / zna da je drugaciji od drugih i bez ikakvih obrada i testiranja.
vidi da drugi sa lakocom prate upute , a on -ne.
vidi da drugi sjede mirno kad se to od njih ocekuje, on - ne.
dobiva puno vise kritika zbog toga sto od njega ocekuju da se ponasa kao i druga djeca njegove dobi , a on - ne moze.
i ne zna zasto , ne moze.
nisu djeca glupa , jasno im je kad su drugacija i bez psihologa .
moze se mama na trepavice postaviti , imati masu strpljenja i konjske zivce , i bezuvjetnu ljubav , ali obitelj nije jedino mjesto gdje boravi dijete. Tako da ce i uz najbolju volju dobivati povratne informacije o sebi i od drugih.

[anledo]

nedostatak paznje je jedan od poremecaja paznje

[majola]

pobjegao mi je post prije nego sam zavrsila misao:
dakle, primjenit ta tri jednostavna savjeta na mjesec dana, ako nema pomaka treba potraziti i strucnu pomoc.
ovoko na prvu, kao defektolog, bih rekla da je razmazen i zbunjen time sto nema jasno postavljene granice.

moze li drzati na icemu koncentraciju dugo? ima li interes koji ga moze okupirati vise od pola sata?

moze se on zabaviti, kako ne: slaze legice, rjesava vjezbenice na svoj zahtjev (ovdje jedino preskace vjezbe i radi samo one koje se njemu svidjaju, to cu morat promjenit pa da radi sve redom), voli pomagati tati kad su kakvi radovi u pitanju, par puta je gulio krompir na njegov zahtjev, bilo je sporo ali nije odustao. neki dan je reko kako je teta rekla da ce se morati uciti vezati cipele. taman smo kupovali zimske pa sam mu uzela na vezanje prvi put. odmah je htio nauciti. ispocetka je bio nestrpljiv i pustio je koju suzu, pa sam ga uspjela smiriti i nagovoriti da gleda kako ja radim i nije mu trebalo nego par pokusaja i uspjelo mu je. nije jos savrseno ali bit ce s vremenom. i nedavno je prvi put pogledao svoj prvi dugometrazni crtic

ali kad bolje razmislim, najvise toga i netraje bas pola sata, jedino filmic i sa legicima se moze dosta poigrati

[anledo]

stvarno bih voljela da se s muzem dogovoris oko toga kako cete se ponasati recimo sljedecih mjesec dana.
jasno postavite pravila i ona ih zajednicki prezentirajte djetetu.
svakako primjeni savjete o prehrani koje sam ti gore napisala, ugljikohidrati su vrag zivi.
potici duze aktivnosti i u njima sudjelujte i ti, i tata. ocito moze izdrzati u nekj aktivnosti kad ima vase drustvo i paznju, nije cilj da se sam zaigra i okupira, nego da to napravite zajedno i da traje 'dugo'.

po svemu sto navodis nije mu nista, 'samo' je nestrukturiran.
da, to je jos jedna od vaznijih stavki, kod teze odgojice djece (a tvoj bi lako mogao spadati u tu kategoriju), jako je vazno struktuririati vrijeme i ne dozvoliti puno 'praznog' hoda u kojem se ne radi doslovno nista, samo divlja.
upisi ga na neku aktivnost i/ili sport.

i daj vam vremena. dobro je da su tete skrenule paznju da nije zrel za skolu, ali imate stvarno cijelu pedagosku godinu da se to promijeni.
pretpostavljam da je tvoj muz strozi, a ti blaga i popustljiva, a onda i nedosljednja jer 'pucas' i kad treba i kad ne treba?
malo radi na sebi i budi cvrsca. odgoj je ozbiljan posao i valja biti i strog. to ne znaci da cemo djecu tuci, ali znaci da cemo vazne odluke donositi mi, a ne djeca i da cemo to raditi cvrsto, bez kolebanja.

javljaj se i sretno!
ako ne bude pomaka u nekom vremenskom okviru, u studenom jos uvijek imate dovoljno vremena da krenete u obradu kod psih ili def.
i trazi i od teta pomoc, jasne upute kakav bi on to trebao biti a da bi po njihovim uzusima zadovoljio ponasanjem.

[sirius]

Anledo, ne znam da li si mislia o tome , ili nisi, ali ocekivanja poboljsanja trebaju biti realna .
treba si odrediti najvise tri stvari koje zelimo promjeniti / poboljsati i onda se toga drzati.
Pa vidjeti ima li poboljsanja.
iako , opet cu pisati, ponekad je problem u dijetetu , a ne u roditeljakim uputama i disciplini.

[rehab]

No, da je stvarno neki poremećaj, tete bi to ranije rekle. I primijetile.

Iz vlastitog radnog iskustva - kamo sreće da je ovo uvijek tako.

[majola]

iva1602 hvala na linku, ali mi smo na dalekom jugu pa zasad cemo vidjeti sto ovdje mozemo

anledo hvala na savjetima, svakako cemo pokusati. trebao bi ubrzo krenuti na nogomet, do sad nije isao na nikakvu aktivnost. a sto se tice mm i mene, vise sam ja stroza i za pravila nego on, a njega malac bolje poslusa. svakako moramo bolje poradit na granicama, a i na dogovoru izmedju nas dvoje. to nam bas ne klapa. mm je vise tipa "pusti djete da uziva" ali sad i on vidi da trebamo stogod promjenuti

[anledo]

Anledo, ne znam da li si mislia o tome , ili nisi, ali ocekivanja poboljsanja trebaju biti realna .
treba si odrediti najvise tri stvari koje zelimo promjeniti / poboljsati i onda se toga drzati.
Pa vidjeti ima li poboljsanja.
iako , opet cu pisati, ponekad je problem u dijetetu , a ne u roditeljakim uputama i disciplini.

tesko je postici ikakva poboljsanja ako ocekivanja nisu jasno zadana, taman bila i nerealna.
pravilo tri stvari vrijedi kod djece koja stvarno i dokazivo imaju neki problem (i premda ja spadam medju one defektologe socijalne pedagoge koji misle da je ADHD teska izmisljotina stara 30ak godina).

naravno da je nekad problem u djeci, a ne u roditeljskim uputama i disciplini, no lakse je izuzeti prvo roditeljske upute i disciplinu kao uzrok problema, pa ako stvarno nije u njima problem krenuti sa obradom djeteta.

autorica teme i sama navodi neslaganje s muzem oko odogoja, deklarira 'pucanje po savovima' i sve te stvari mene upucuju da je problem u roditeljskom stilu, a ne u djetetu. s druge strane, dijete suradjuje kad je motivirano i vrlo zrelo projicira buducnost (dobit cu klju oko vrata i napravit cu to i to...). eto, zato ja mislim da je problem u velikima, a ne u malcu. i super za klinca ako se pokaze da sam u pravu

kod nas obrada, nazalost, jos uvijek vuce za sobom stigmatizaciju, a 'strucnjaci' precesto bacaju dijagnoze kao da imaju obavezu nesto napisati ako im dijete vec padne saka (hint: onaj malac gore od 18 mjeseci, sa nedostatkom paznje, :rolam ocima da mi se vrti: )

[rehab]

po ovome, bi pol djece onda trebalo ići na obradu.

ot, potpisujem mimu.
beti previše nonšalantno tvrdi kako mama zna najbolje.
a s druge strane, stray previše nonšalantno sipa dijagnoze preko ekrana.

x

[sirius]

Ti si netko iz struke ili samo djelis misljenje odredenih krugova?
pisala sam anledo.
uletio je post izmedu.

[rehab]

pravilo tri stvari vrijedi kod djece koja stvarno i dokazivo imaju neki problem (i premda ja spadam medju one defektologe socijalne pedagoge koji misle da je ADHD teska izmisljotina stara 30ak godina).

Taman sam se zabezeknula da mi kolegica tvrdi da je nemoguće kod 18-mjesečnog djeteta utvrditi poremećaj pažnje, kad pročitah ovo. Sad mi je sve jasno. Anledo, molim te, drži se onog što si izučila, jer mi ovo zvuči kao kad bih ja izvalila da sve te delikvente treba samo dobro izmlatiti i istjerati im bijes iz guzice. Kakve terapije, kakvi psiholozi i socijalni pedagozi i bakrači. Eto, ove tvoje izjave su mi u tom rangu.

[sirius]

Taman sam se zabezeknula da mi kolegica tvrdi da je nemoguće kod 18-mjesečnog djeteta utvrditi poremećaj pažnje, kad pročitah ovo. Sad mi je sve jasno. Anledo, molim te, drži se onog što si izučila, jer mi ovo zvuči kao kad bih ja izvalila da sve te delikvente treba samo dobro izmlatiti i istjerati im bijes iz guzice. Kakve terapije, kakvi psiholozi i socijalni pedagozi i bakrači. Eto, ove tvoje izjave su mi u tom rangu.

Ok, znaci ipak je iz struke. Malo sam u soku ostala , pa sam odlucila pitati.

dobro, onda je anledo ona vrsta srucnog suradnika kojem ne bih htjela da mi dijete dopadne niti u prolazu.

[anledo]

kolegice drugih smjerova je uvijek lako sokirati
drago mi je da ti pogled na socijalnu pedagogiju odmah budi veralnu agresiju.
imas pravo, drzat cu se onoga sto sam izucila i necu savjete davati besplatno po forumima. radije cu mamama djece od godinu i pol naplacivati po privatnim praksama. a ti se priljuci kolegicama i u obradu uzimaj svako dijete prije no sto vidis s kakvim roditeljem imas posla.

[sirius]

kolegice drugih smjerova je uvijek lako sokirati
drago mi je da ti pogled na socijalnu pedagogiju odmah budi veralnu agresiju.
imas pravo, drzat cu se onoga sto sam izucila i necu savjete davati besplatno po forumima. radije cu mamama djece od godinu i pol naplacivati po privatnim praksama. a ti se priljuci kolegicama i u obradu uzimaj svako dijete prije no sto vidis s kakvim roditeljem imas posla.

nitko ne spori oko togs da ima svakakvih roditelja , ali tvrditi da je poremecaj paznje izmisljotina ili da se neke smetnje ne mogu vidjeti sa 18 mj. je prilicno samouvjereno. Kod tebe se sve ocito svodi na odgovornost roditelja , nema sanse da postoji poremecaj ili smetnja koja je organski uzrokovana ? Bas zbog te tvrdnje je zanimljivo da prepourucas ketogenu dijetu , koja presaltava mozak na drugaciji nacin rada . Pa postoji sansa da nekom pomogne . Ako pomogne u pitanju jest organski poremecaj , zar ne ? A ne izmisljotina ?