Stranica 2 od 3 PrviPrvi 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 101

Tema: Roditelji sa iskustvom hospitalizacije djece..

  1. #51
    babyiris avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    1,013

    Početno

    Evo tu je čitava frka oko našeg posljednjeg boravka u bolnici, a zbog Mo-Pa-Ru.
    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...t=sideropenija

  2. #52
    Dia avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    kun
    Postovi
    2,244

    Početno

    mene zanima dal netko ima iskustva sa zadarskom bolnicom?

    naime trebali bi na jesen operirati bruh pa me zanima dal imam pravo biti sa njim, ne dojim al smo udaljeni vise od 25 km
    hvala

  3. #53
    maar

    Početno

    Valjda nikad nije kasno za neku informaciju.
    Moje iskustvo iz Zd bolnice je bilo grozno!
    Mališ je tek napunio 2 godine i zaradio upalu pluća.
    Na svu sreću za nas je prošlo OK sasvim slučajno spletom okolnosti.
    Bio u sobi s puno starijom djecom, pa ga svi mazili i pazili.
    Sestre očajne!!!
    Ušuljavala sam se ko lopov. Čekala bi pred vratima da ih netko iznutra otvori i onda se provukla. Sestre se izvlačile na vizitu -"da vas slučajno dr. nađe tu mi bi bile krive", a u 90% dana sam bila prilikom vizite i nikad dr. nije prigovarao.
    Općenito mi je nenormalno da dijete liječi upalu pluća, a pri tom plače tri put više jer nema nikog svog.
    Na svoje sam oči gledala kad je bila neka životinja od sestre, kako majka gleda preko dva stakla svoje dijete od 7-12 h kako neprestano vrišti u krevetiću i nitko ga ne gleda. Da sam bila na njenom mjestu samo bi im bila novinare dovela!!!
    Znam da ima roditelja koji ne reagiraju dobro kod bolesti djece pa samo odmažu, ali isto tako ne mogu vjerovati da imaju zakonsko pravo udaljiti me iz sobe kad mu vade krv na način kao da ima 30 godina, a ja bi im samo pomogla umiriti ga.
    Moj je mališ prošao sve kao da stvarno ima 15, a ne 2 godine, i nikad se toga ne sijeća s traumom, ali da je slučajno bio u sobi s vršnjacima koji su bili zatvoreni u krevetiću s rešetkama, vjerojatno bi mu to bila slika zatvora!?!

    P.S.
    Čula sam da vani dijete NE SMIJE uopće ostati samo u bolnici!!!

    P.P.S.
    Bila sam sretna što su me prvu noć pustili da spavam na stolici kraj njega dok je trebalo skidati fibru.
    A sve ostale sam b ila dok on ne zaspe.

  4. #54
    Dia avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    kun
    Postovi
    2,244

    Početno

    maar hvala ti na odgovoru, nismo trebali ici, a i nadam se da necemo jer mu se bruh sam povlaci i nadam se da ce sve proci bez operacije
    u meduvremenu sam pricala sa sestrom od kirurga i rekla je da mogu biti sa njim 24h u bolnici, nije me pitala nista u vezi dojenja
    mozda to vrijedi za tak male bebe ili u slucaju operacije gdje bi bili ne vise od tri dana tamo

  5. #55

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    sve za što se želite izboriti možete se izboriti.
    Prvi puta smo bili u bolnici sa 3 mjeseca, ja sam bila s njim cijelo vrijeme, na kraju sam pošizila što ga nitko ne gleda a ja bih trebala spavati u drugoj sobi i skakati na svaki plač bilo čijeg djeteta jer sam mislila da plače moje (već sam pisala o tome) i odnijela sam ga u svoj krevet u drugu sobu. Naravno da je bilo ljutnje sa strane sestara, krše se pravila, ali ostalo je po mome jer i ja imam svoja pravila. Drugi dan smo otišli doma na moj pismeni zahtjev, jer nisam vidjela da mu boravak tamo koristi, sve nalaze koje su mogli napraviti napravili su i bio je na promatranju tako da sam ga ja promatrala, a doktori samo na viziti, u međuvremenu se mjerila samo tempreratura koju sam opet mjerila ja, a to sam mogla i doma i voditi samo dijete na pregled u bolnicu. Srećom, čim smo došli doma dobio je osip, pa su preko telefona postavili dijagnozu da je trodnevna groznica i da možemo ostati doma. Zadni nalazi su očitani i bili su uredni.
    Ovaj mjesec je imao kozice i upalu pluća; vijećali smo suprug i ja kako ćemo i što ćemo ako budu tražili da ostane u bolnici, a ima više od godinu dana (dakle po noći bih ja morala ići doma, a to smo odlučili da ne dolazi u obzir niti pod razno niti u jednoj varijanti). Kad je dr. potvrdila da se radi o upali pluća, pitali smo što sad dalje, i da bismo željeli izbjeći hospitalizaciju makar ga morali dovoditi svakih pola sata u bolnicu.
    I ona je rekla: pa u principu i može, to se može liječiti i iz "dnevne bolnice", dovesti ćete ga svaki dan na kontrolu, dobiti će terapiju za doma, i mjetiti temperaturu stalno.
    I tako smo mi to odradili doma. Ne znam iskreno što bi bilo da je rekla da treba na infuziju, ali nešto bismo valjda izmislili. Sa vađenja krvi se nismo dali van, bili smo svi unutra čak i kćerkica (on nije niti zaplakao, samo se bunio, sunce mamimo hrabro). Pretpostavljam da bismo za infuziju tražili da budemo sa njim dok je prima, i da idemo onda doma, odnosno da ga dovodimo u određene termine u bolnicu (tako je tražila jedna prijateljica).
    Ali nakon one prve hospitalizacije u meni je čvrsta odluka: nikad moje dijete neće biti bez mene u bolnici. Jer tada sam vidjela kako je bilo djeci čije majke su odlazile navečer doma, i vraćale se ujutro.

  6. #56
    dijanam avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    975

    Početno

    Mene osobno ova nemogucnost ostanka uz dijete u bolnici istinski uzasava (inace se klonim ovakvih izraza, ali tu moram napraviti iznimku).

    Primijetila sam da u prici oko boravka roditelja uz djecu institucije pridaju vecu pozornost tome da li se taj boravak placa ili ne nego uopce cinjenici da bi roditelj trebao biti obvezan boraviti uz dijete u bolnici.

    Ovako ispada da je sve na dobroj volji pojedinog lijecnika ili sestre i na njihovoj osobnoj interpretaciji pravilnika.

    Stoga mislim da mi roditelji se uvijek i bez iznimke moramo zauzeti stav kao da ne postoji druga mogucnost osim da ostanemo uz dijete. bez obzira na to sto kazu zakoni i pravilnici. I sto kaze pojedini lijecnik ili sestra.

    To sam nedavno rekla i prijateljici koja je bila s djetetom u bolnici i bojala se da joj nece dopustiti ostanak po noci, pa mi je odgovorila: "pa i ne postoji druga mogucnost!" Tako je i bilo.

    Maar, ovo sto pises se potpuno poklapa s iskustvom mojih prijateljica iz zadarske pedijatrije u zadnjih mjesec-dva. Tako da se Dia nadam da zbilja necete morati na tu operaciju.

    ORL isto inzistira na pravilima. Tamo je moje do tada uvijek kooperativno dijete dobilo strah od igle. Pa mu je jedna sestra u mojoj nazocnosti rekla da ce ga ako ne pruzi ruku ubosti u jezik. Njoj je jadnoj to bila najnormalnija metoda uvjeravanja.

    Zato mislim da ovaj obicaj da se roditelje ne pusti da budu uz dijete za vrijeme invazivnih pregleda zapravo zlostavljanje djeteta.

    Uzasna je i ova potreba da nas posalju van u vrijeme vizite. Cemu sluzi vizita? Sto se gleda, u koju svrhu i s kojim razlogom? Ovo nisu retoricka pitanja, mene zaista zanima sto misle oni kada salju roditelje van.

    Uf, razesti me ova tema uzasno.

  7. #57

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    da, i mene ...
    Totalno sam poludjela kad sam dotrčala u sobu i vidjela da to moje dijete plače iz petnih žila (prvi boravak sa 3 mjeseca), dok ga cijela ekipa na viziti od cca 5 ljudi pregledava, a da mene nisu zvali da prisustvujem iako sam bila u istom hodniku.
    Progurala sam se bez obaziranja i uzela ga na ruke, smirila, oni su se u međuvremenu odmaknuli. Kad su me nakon toga tražili da ga skidam do gola prije i poslije podoja i važem, tražila točno obrazloženje zbog čega je to potrebno obzirom da natprosječno dobro napreduje na mojem mlijeku (čak su mu i u karton upisali da je veći od gornje granice), a kako je jedino obrazloženje bilo opet ono famozno "jer se to tako kod nas radi", glatko sam odbila.
    Kad se postaviš kao da ti je stvarno stalo do tvoga djeteta, i daš do znanja da ćeš učiniti sve da ga zaštitiš - onda počnu vrijediti neka druga pravila i svi se malo povuku u svojim zahtjevima i procedure "omekšaju".

  8. #58
    Gemini avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    ZD
    Postovi
    421

    Početno

    Na spomen ORL u Zadru, sledim se i bolje da ne pričam sve jer mislim da bi me odmah pepoznali!!

    U travnju je moja curica(tada 6 god) operirala sva 3 krajnika, ja sam bila s njom navecer do 23h dok nije zaspala, ujutro sam došla prije 6h dok se još nije bila probudila. Pomislim: super nije ni skužila da nas nema!! Kad primjetim da joj papuče pored kreveta nisu okrenute onako kako sam ih ja ostavila. Pitam je da li je išla na wc, ona kaže nisam, to sam ja vas po noći tražila , po hodnicima pa me teta vratila u sobu.
    :shock: Zamisli da je nisu primjetili pa da je otišla van ili nešto, nemam ja super povjerenje u njihovo zakjlučavanje, mislim ako se ja mogu ušuljat može se i izaći...

    Na tom odjelu ne znam da li su gori liječnici ili sestre. 24sata nisam uspjela saznati ko mi je operirao dijete!! Na kraju pri otpustu sam doktora koji ju je pregledao pitala, da li ste je vi operirali? On je rekao: da, a na moje pitanje kako se on zove pitao je: zašto vas to zanima? :?
    Velim ja , vi znate moje ime i prezime, zašto ja ne mogu znati vaše, onda je nevoljko promrsio svoje prezime.
    Da ne spominjem da smo na specijalistički pregled čekali 4 tjedna, onda smo na operaciju trebali čekati 6 tjedana, iako sam ja rekla dijete mi je zdravo izvadila sam je iz vrtića već 4 tjedna, ali to ništa nije upalilo.
    Na kraju su je operirali za 3 dana, jer sam ja odmah sutra iznervirano došla nazad i rekla da mi je dijete zdravo, da sigurno ima odustajanja od operacije, i da je ubace. Tu smo naišli na ipak ljubazniju sestru pa su se oni sjetili da je upravo jutros otkazala jedna mama, i da može biti operirana za 3 dana...koji obrat situacije!!?? Možete misliti koju smo trku imali ta dva dana krv, anesteziolog itd...

    Pišem prilično zbrkano jer me , kao i tebe dijanam, obuzme takav bijes kad se sjetim tog odjela i ekipe...

    Zaboravila sam pripomenuti: Ujutro 7h, doveli djecu: Brže roditelji van, sad će vizita, da vas doktori ne zateknu :?
    Pitala sam malu što su im radili kad smo mi otišli, ona kaže plačući naravno, odmah je došla teta i svima dala injekcije, svi smo vrištali i plakali!!! Ma zamislite vi taj prizor :shock:
    ma bolje da ne pišem dalje tlak mi skače

  9. #59
    Dia avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    kun
    Postovi
    2,244

    Početno

    pa kak su meni rekli da mogu biti sa njim 24 sata :?

  10. #60
    dijanam avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    975

    Početno

    Dia, di su ti to rekli, na kirurgiji, ORL, ili pedijatriji?

  11. #61
    Dia avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    kun
    Postovi
    2,244

    Početno

    rekla mi je sestra kirurga Karla Roberta

  12. #62
    klia avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zadar
    Postovi
    1,797

    Početno

    Prijateljica mi je s prerano rođenim djetetom koje je opet završilo u bolnici, ovaj puta na ped., za noćni boravak uz dijete dobila stolac uz krevetić. Pouzdano znam da su na tom istom odjelu nekoć postojali apartmani za dojilje, dakle idemo na gore umjesto na bolje

  13. #63

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno

    Nedavno sam pisala, prvo sa molbom da ponovno nastavim dojiti dijete, jer su mi i to zabranili, a drugi topic je bio s baš ovom temom, a mislim da nije naodmet ponoviti. Bar kao ohrabrenje drugim roditeljima.
    Citiram:
    Stoga mislim da mi roditelji se uvijek i bez iznimke moramo zauzeti stav kao da ne postoji druga mogucnost osim da ostanemo uz dijete. bez obzira na to sto kazu zakoni i pravilnici. I sto kaze pojedini lijecnik ili sestra.
    Kraj citata

    Ovo je točno, pretočno!!! S tim da se uzme u obzir da sam "spavala" na sjedalici svu noć, da sam u bolnicu ušla u 13 h, a izišla sutra u 9 , bez prilike poć na wc, kad me MM zamijenio jer je došao s terena, a sve zato jer jedin o roditelji mogu bit uz dijete...
    Još pridodajem da sam se borila rukama i nogama, ili konkretno, dvaput me izbacivala jedna sestra, jednom druga, jednom liječnik, a sve to od 21h pa do ponoć. Onda sam ja u ponoć ipo išla razgovarat s liječnikom, nakon što sam se konzultirala sa MM i bila spremna na to da i ja i dijete idemo s otpusnim pismom kući- a dijete tek otkačili s infuzije...

    Svakako, željezna volja je poželjna i jadina prihvatljiva ako ne želimo djetetu priuštit šokove...

  14. #64

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    da

    ono o izgladnjivanju nisam pisala zbog izgladnjivanja, nego da opišem kako su se osjećala djeca koja nisu uz sebe imala roditelje. Mislim da je ozbiljnije što dijete psihički proživljva (bez obzira kako je malo ima dušu), nego da li je dobilo ili izgubilo neke grame. Na kraju krajeva, uvijek će se bolnica pobrinuti da na naki način nadoknadi gubitak na težini (više će se oko toga truditi nego da li dijete plače cijeli dan), makar u zamjenu za noćno ne pijenje tekućine morali dati drugi dan infuziju.

  15. #65
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    dijete nam je bilo u Klaićevoj na neurokirurgiji s frakturom lubanje i potresom mozga,na promatranju,u ponedjeljak 18.,pa naredna 3 dana.MMa su jedvaaaaaaa pustili da bude s nama malo dulje,a u sobi je bio samo M i beba koju nitko nije dolazio vidit.Nikad se nije odvajao od nas,mm i ja smo bili u šoku,a sestre su nam polusmješeći se rekle "pa svi roditelji kažu "nikad se nije odvajao..."",uglavnom,smatrale su se jaaaaaako ljubaznima što su nas pustile "malo duže" od dozvoljenih posjeta,a NIKOM nismo smetali,naporotiv,dijete smo hranili,mjerili mu temp,držali ga na infuziji,promatrali...sve što bi inače bio njen posao...
    ok,hajd taj dio,al po noći nam,iako nismo nikom smetali,nisu dali da ostanemo ni pod razno,a jedna od njih je još napala mm-a što po noći tako često(svakih 2h) zove i ometa ih(nismo znali što nam je s djetetom,ipak je mozgić u pitanju )...
    svjesna sam ja svega,da nije lako radit na tako gadnim odjelima u bolnici,al mi zbilja nismo nikom smetali,samo smo pomagali,a djetetu je uz nas ipak bilo puno lakše
    pokušala sam se postavit da se podrazumijeva da moram biti tu,al bilo me previše strah za dijete i njegovu glavicu da imam snage za to,bilo mi je stalo samo da mu bude ok

  16. #66
    Romana avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    258

    Početno

    Moja P. je prije nekih 10 dana bila na Šalati radi upale pluća.Smjela sam k njoj samo u vrijeme posjeta i ručka.Svaka smjena je vodila svoju politiku.Jedan dan sam mogla k njoj u sobu,drugi dan nisam smjela ni na odjel,već su mi je donijeli u čekaonu. Jedna sestra me pusti u šetnju,druga me dočeka sa rafalom da kuda sam krenula(nisam joj ostala dužna).P. je već drugi dan izgubila glas radi plakanja,tako da 5 dana je nisam čula da priča. Stravično.

  17. #67

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    543

    Početno

    Ja razumijem da nije lako raditi u bolnici, da možda doktori nama roditeljima ništa ne prigovaraju, ali poslije sestrama održe lekciju i da je to naporan posao i da ima napornih roditelja itd. Ali kada je moj sin 10 dana ležao u KLaićevoj na kirurgiji zbog operacije slomljenog lakta znajući da se za mjesec dana mora vratiti na još jednu operaciju, ništa me to razumijevanje nije sprečavalo da se borim rukama i nogama za svoje pravo da olakšam svom djetetu boravak u bolnici. Posjete su bile dozvoljene od 14 - 18 sati i to smo maksimalno iskoristili. F. je tada imao 8 god. i bio je jako hrabar, tako da što se tiče noći i ostajanja nismo imali većih problema. Začudili su me roditelji malenog dječaka od 2 god. koji je ležao s njima u sobi jer nije više bilo mjesta u sobama za manju djecu. Maleni je neprestano plakao, a kada nije plakao bacao se po krevetiću. Njegovi roditelji se baš i nisu nešto uzrujavali sve dok nisu jednog dana došli u posjet i na pitanje gdje je maleni, dobili (hladnokrvno usputni) odgovor da je na operaciji. Ispalo je da je u tom silnom bacakanju po krevetiću ponovo ozlijedio dvaput operiranu ručicu. Tada im je prekipilo i nakon operacije su na vlastitu odgovornost odveli maloga kući i dovodili ga svaki dan na kontrolu.
    U našem slučaju najviše me zasmetalo dok smo MM i ja čekali da F. smjeste u sobu, jedna užasna sestra nam je u prilazu dobacila (a da ju nitko ništa nije pitao): - Kaj je mama, pa kaj ste Vi mislila da ce doktori ruku samo zaliepiti i poslati malog doma. Svaka operacija može biti jakoooo opasna. Nikad ne znate kaj se može zakomplicirati.
    Nikakvo sredstvo za smirenje me nakon toga nije moglo umiriti. A da ne kažem koliko je teško na tom odjelu dobiti bilo kakvu informaciju o stanju djeteta. Ma užas.

  18. #68
    mamasch avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,437

    Početno

    Stela je 3 puta ležala u Klaićevoj (3 operacije equinovarusa) i sva 3 puta bila sam s njom od 8 ujutro (ne puštaju ranije zbog buđenja i vizita) pa sve do 22h. Mogla sam ostati kroz cijelu noć ali stanujem blizu, Stela nije dojila i imam njenog buraza koji je sva 3 puta bio isprepadan sestrinim odlaskom u bolnicu.

    Samo ću ukratko - hvala Bogu pa sam mogla biti kraj Stele jer tko bi joj dodavao dudu, najdražu sup(a)utnicu od rođenja, tko bi joj masirao leđa ukočena od ležanja, tko bi joj na vrijeme davao jesti i piti i mijenjao pelene.... ma, kad se samo sjetim da male bebe tamo dobivaju jesti po rasporedu (i to ako sestra nije u gužvi) a ne na zahtjev... čak nisu dozvoljavali nama mamama koje smo sjedile kraj naše djece da pomažemo oko bebica koje su bile same, osamljene u onim željeznim kavezima... ma sad mi se plače kad se sjetim kako se jedna 1,5-godišnja curica raznježila kad sam ju podragala i bila kraj nje jer je neutješno plakala (imala je nožice u zraku vezane zavojima i remenjem...........)

    Sven je jednom bio u dnevnoj bolnici na Zaraznoj. Prosjedila sam cijelu noć kraj njega i pazila da ne legne na ruku sa infuzijom. Nije spavao cijelu noć. Sjedila sam na najneudobnijoj stolici na svijetu koja je škripala na svaki i najmanji trzaj moga tijela, što će reći da sam prosjedila cijelu noć u gotovo milimetar istom položaju...



  19. #69

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    194

    Početno

    Evo i moje price iako je vec bila napisana na forumu!ž

    Mama sam ne dojilja iz zdravstvenih razloga!

    Dominik je sa devet mjeseci zavrsio u zaraznoj bolnici u Zagrebu.
    Kada smo saznali da mora ostati ja sam rekla da to uvjetujem i mojim ostankom. Naravno nije bilo problema, naravno kada samo smjestaj za mene placali cca 300,00 kn po danu. I to tri dana unaprijed!

    U bolnicu smo dosli radi visoke temperature i proljeva, ali nalazi su vecinom bili ok osim povecanih leukocita! Bio je vikend i do dolaska radnog tjedna ja nisam znala zasto moje dijete i ja opce boravimo tamo!
    Proljev nije prolazio temperatura je pala, a njegova ishrana je bila najnormalnija kao da su mu i stolice uredu.
    Nakon tri dana dezurni doktor mi je rekao da sumnjaju na salmonelu, pa nije salmonela, pa je dobio e-coli, pa su mu kateterom uzimali mokracu, pa se potvrdilo da nije ni e-coli, oni jednostavno tog trenutka nisu znali sto je mom djetetu.

    Taj dan stanje se pogorsalo Poceli smo povracati oboje, a ja sam dobila i temperaturu i proljev. Isti tren su zakljucili da smo dobili rota virus, a mene su otpremili na hitnu, odvojivsi me od Dominika.Rota virus smo dobili u bolnici a kako i nebi kada 18 soba ide na isti WC + njihovi posjetitelji (bez obzira na spol).

    Kada sam se onako izmucena vratila s hitne nasla sam ga vezanog za krevet nekim zelenim krpama, jadnicak se derao, urlao. A ja sam svake sekunde trcala na vece. Najgora je stvar sto ga nisam mogla odvezati jer mu zastitna ograda nije prestavljala problem za ispadanje naglavacke.
    Legla sam uz njega i smirila ga da zaspi i molila Boga da MM dodje sto prije, kada nas je ugledao spakirao nam je stvari i na svoju ruku svi smo otisli doma.

    Dominih je te dane imao 40-tak stolica dnevno tako da i dan danas imamo problem kada ga treba ici presvoci, pedijatrica mi je rekla vidjevsi moju muku da mu se to psihicki urezalo i da ga to podsjeca na bolnicu, budi mu strah.

    Tjekom hospitalizacije sav lijek koji je Dominik dobijao je infuzija koja je tekla 12 sati u komadu. Zamislite dijete u fazi pred hodanje koje bi istrazivalo drzati 12 h u krilu da ne iscupa iglu iz rukice.

    O ljubaznosti sestra nemam rijeci one samo znaju dobro lupati vratima i upadati ti u sobu kao ludjkinje bez kucanja, ne razmisljajuci da li dijete spava.

    Eto ne ponovilo se nikom!
    Ucinimo nesto kazu za osmjeh djetete - nadjimo bolje i usluznije sestre i doktore......a ne da se prema nasoj djecici odnose kao prema brojevima igala koje ce u nekog zabosti.

  20. #70
    babyiris avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    1,013

    Početno

    Evo, mi u četvrtak odbili 4. hospitalizaciju curice. Nastavili smo sve ambulantno. I sad smo se vratile s pikice.

    Rastužio me način na koji mi je bolnička pedijatrica prijetila- išli u dnevnu bolnicu na infuziju, a ovi nas odmah na prijem...

    Izborila sam se. Sve se može uz dobre argumente i upornost.

  21. #71
    skvikic

    Početno

    moje dijete staro 4 godine vadilo je angine ovaj vikend.Ujutro sam ga morala ostaviti prije 8 jer "sad ce vizita".Pa valjda bi ja trebala znati tko ce ga operirati i sve što me zanima o operaciji. Bio je operiran iza 9 i 30.Kad je operiran rekli su mi da kad se ja budem mogla brinuti za njega da ce me pustiti. Ok treba biti sestra kraj njega al zar mu ne bi bilo lakše da me bar vidi. Pustili su me oko podne.Kad me vidio počeo je plakati jadničak. Bio je jedino dijete na odjelu s njim u sobi je bio jedan dečko stariji. Soba do njega je bila prazna.Pitala sam doktora mogu li s njim ostati po noći.Kako ne, sta bi onda sestre radile. Jedva sam otišla oko 9 sati plačući. Njegov cimer me zvao rano ujuto da donesem pidjamu jer da je mali 2 puta povratio. Odjurila sam u bolnicu pustili su me. Da skratim priču doktor je rekao ako ne bude povratio posli ručka da može kući. I tako čekam je čekam i pitam sestru može li ga doktor pogledati da idemo kući.Ona meni ne budite nestrpljivi bla bla. dijete već živčano islo bi kući sta da čekam.napokon smo otišli kući.hvala bogu. oni kao da ne razumiju da ni jednoj mami nije lako ostaviti dijete u takvoj situaciji.Moje se dijete jadno muci vec danima ne jede, nocu place da li od bolova ili od straha neće kaže. Užasno iskustvo. Ok sestre su se brinile ali kao da nemaju razumijevanja za nas preplašene majke.

  22. #72

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    eh, da klasika

    Babyiris

  23. #73
    skvikic

    Početno Re: Vinogradska

    ja stvarno ne mogu vjerovati sta se sve događa u naim bolnicama.
    Ja imam jedno dijete od 4 godine i planiram drugo ako bog da. Zahvaljujući iskustvima na ovom forumu dobro ću se pripremiti za slijedeći porod.

  24. #74

    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Vrbovec
    Postovi
    29

    Početno

    Evo i jednog malo pozitivnijeg iskustva.
    Moj D. je u lipnju imao prijelom čeljusti, te je odmah išao na operaciju u bolnici u Dubravi -Maksilofacijalni odjel.
    Bila sam s njim stalno jer imaju mogućnost da uz svako dijete bude i majka ( 24 sata na dan).
    Boravak sam platila cca 300 kuna po danu jer D. ima 5 godina.
    Za mlađu djecu ( mislim do tri godine starosti ) se donese uputnica za dijete i roditelja.
    Sestre su prekrasne, ljubazne, savjetuju majke kako se brinuti o djetetu ( obzirom na dijagnozu ) i na što treba paziti. Za svaku pohvalu .
    Jedino je liječnik bio katastrofalan u komunikaciji, u većini slučajeva se izderavao :? i sl.
    Barem je "posao" napravio kako treba.....

  25. #75
    saska7 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Lokacija
    Zagreb, Kvatrić
    Postovi
    1,122

    Početno evo i mojeg iskustva (vec spomenuto na zdravlju djece)

    uf, konacno sam se domogla neta...samo da se izjadam...
    evo, ide nam mjesec dana od kad je cudo izraslo 5cm na naglo i dotrcalo meni iza ledja te si uspjelo zaliti ruku vrucom vodom za caj u sekudi moje nepaznje. ne moram vam pricati kak je meni. ne pravdam se ali stvarno ga nisam vidjela i kad je zaurlao pocela sam plakati skupa s njim.
    anyway, izgledalo je kao opeklina koja ce se uz dermazin oporaviti brzo i za 5 dana je opet bio u vrticu. (bili smo kod doktorice u ambulanti 20min nakon sto se dogodilo i onda svaki drugi dan na pregledu i izgledalo je kao da se oporavlja..ali...)
    nakon tjedan dana meni je bilo sumnjivo sto je tkivo odjednom bijelo i otisli smo u klaicevu na hitnu. poslali nas da dodjemo sutra jer ce onda biti doktor za opekline tam i kada smo dosli docekao nas sok. dijagnoza "zapustena opeklina", kao da sam ga ostavila da sjedi na ulici, mora ostati u bolnici na operativnom zahvatu odmah da to skinu i naravno ja ne mogu biti uz njega uz objasnjenje da je odjel opeklina specifican i blablabla, kao izaci ce mi ususret pa cu moci biti kraj njega od 10-18h!
    poludim od uzasa (vlastito iskustvo iste bolnice jos uvijek mi uzrokuje napade gotovo panike kad udjemo u bilo koju bolnicu, a oni bi sad moje cudo od 15mj ostavili samo!!! nece s on sjecati! vraga) i kroz suze, trudeci se smiriti koliko god mogu (priznam ne pravise), pitam postoji li bilo kakva mogucnost da ostanem uz njega jer dojim po noci jos uvijek i ne zelim ga ostavljati...doktorica koja nas je primila u hitnu uz komentar "ne mogu ja s njom" zove odjelnog specijalistu koji nam uspijeva pronaci smjestaj u "apartmanu" na odjelu kirurgije,ali samo vikend. a onda mora dijete na odjel..uzas!!
    ostali smo u tom sobicku sa jos 2 mame i 2 bebe do utorka ujutro (od petka), kad su nas pustili doma da dolazimo samo na previjanje na odjel jos 4 dana, a onda smo i sluzbeno otpusteni.
    boravak tamo je nesto najstrasnije ikad dozivljeno. svaki dan je morao biti previjan u anesteziji i svaki put sam se morala boriti sa sestrama da mi dopuste da ga drzim za ruku kad ga odvode do lifta iako su vikale da ostanem u sobi jer nemam ja sta ici s njim (da ne bi bilo zabune vozile su ga kroz odjelski hodnik i stubiste za posjete a ne kroz cisti hodnik operacijskih sala), morala sam ih moliti da ga ja skidam da ga skidanje obleke ne bi bolilo i naravno to sto sam ista rekla bilo je petljanje u njihov posao. komentari da "je mama malo nervozna" preda mnom nisu bili nis neobicno. platili smo to 250 kn po danu,ali svaka kuna je vrijedila cinjenice da kad god bi zaplakao ili samo htio se smiriti, imati podrsku mogao je mene primiti za ruku. za razliku od djevojcice tek koji mjesec starije u sobi do,koja je od 6-10h i onda od18-23h neprestano plakala "mamadodjimamadodjimamadodji".

    meni je definitivno bilo grozno. njemu ne znam, ona budjenja iz anestezije i gotovo nasilna odvodjenja svako jutro sigurno mu nisi ostala kao ugodno iskustvo, ali valjda je pomoglo to sto sam bila tamo.
    znam da je biti medicinska sestra tezak posao. ja ne bi mogla to raditi. ali da bas od 9 sestara (u 3 smjene po 3) samo dvije uopce odreagiraju na onu djevojcicu i to samo jedna smirujuce, a druga urlajuci?!? i sve to u DJECJOJ bolnici?
    nikome ne zelim da prozive ovakvo iskustvo
    morala sam nesto reci naglas jer mislim da sto nas vise progovori o tome, blize cemo biti nekoj promjeni.

  26. #76

    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    3,613

    Početno

    ja sam isto vidjela što su proživljavala djeca u bolnici, koja nisu imala uz sebe nikoga svog. To mora ostaviti traumu, ako ne za cijeli život, a onda na dobar dio djetinjstva, veze i povjerenja u roditelja, ne znam ... strašno.

  27. #77
    Lucija Ellen avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    3,478

    Početno

    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    ja sam isto vidjela što su proživljavala djeca u bolnici, koja nisu imala uz sebe nikoga svog. To mora ostaviti traumu, ako ne za cijeli život, a onda na dobar dio djetinjstva, veze i povjerenja u roditelja, ne znam ... strašno.
    X

    jos mi se srce stegne pri pomisli na tu djecicu...

  28. #78
    saska7 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Lokacija
    Zagreb, Kvatrić
    Postovi
    1,122

    Početno Re: evo i mojeg iskustva (vec spomenuto na zdravlju djece)

    Citiraj saska7 prvotno napisa
    uf, konacno sam se domogla neta...samo da se izjadam...
    evo, ide nam mjesec dana od kad je cudo izraslo 5cm
    da se ispravim...ovo se dogadjalo prije 2 godine, ali ne primjecujem da je situacija drugacija

  29. #79

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno

    Citiraj Lucija Ellen prvotno napisa
    Citiraj TinnaZ prvotno napisa
    ja sam isto vidjela što su proživljavala djeca u bolnici, koja nisu imala uz sebe nikoga svog. To mora ostaviti traumu, ako ne za cijeli život, a onda na dobar dio djetinjstva, veze i povjerenja u roditelja, ne znam ... strašno.
    X

    jos mi se srce stegne pri pomisli na tu djecicu...
    Mi smo nakon jednog dana i noći imali po godine mucanja, a ostala sam s djetetom. Šta bi bilo da nisam, i šta bi bilo da je ne daj Bože bio dulje u bolnici?!

  30. #80
    mirje avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    763

    Početno

    Dakle, riječ je o djetetu koje još nema godinu dana i kojem je nakon izvršenih pretraga, zbog jake upale, određen ostanak u bolnici. Majci je rečeno kako nemaju uvjete za boravak s djetetom ali i da su sve posjete trenutno zabranjene zbog gripe. Zar zaista mogu zabraniti roditeljima posjete?

  31. #81
    Loryblue avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    napokon sam se vratila doma
    Postovi
    2,931

    Početno

    moja L. je s nepuna 2 mjeseca ostala u bolnici na nekom promatranju (dugotrajan, neutješan plač). 3 dana.
    ja s njom nisam mogla ostati, ali sam mogla bit uz nju od 8-21 sat.
    i bila sam. odlazila sam doma na brzinski ručak kad bi ona zaspala.

    sestre i nisu baš za neku pohvalu osim kad je roditelj u blizini. tad su divne i bajne i samo što zvizde s neba ne skidaju.
    ali kad nema roditelja dite ko šljivi.

    jedan dan sam otišla tako na ručak, a L. se probudila prije nego sam se vratila. i naravno počela plakat jer joj je ispala čuča iz usta a ko beba je nije mogla vratit.
    i dočeka me jedna mama čije je dite bilo s mojom L. u sobi.
    i kaže mi ta mama: "provjerite joj glavicu jer je pola sata lupala glavom o krevetić. zvala sam sestru i upozorila je neka pomakne vašu bebu, ali se sestra pravila da me nije čula. ja nisam mogla doć do vaše bebe jer sam svoju dojila."
    poludila sam (srićom maloj nije bilo ništa na glavici).

    istu večer je L. otišla sa mnom kući s tim da sam toliku paniku digla da su u roku hitno napravljeni svi nalazi iz kojih se vidilo da mojoj L. nije ništa. :D

    btw, radi se o splitskom dječjem odjelu.

  32. #82
    saska7 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Lokacija
    Zagreb, Kvatrić
    Postovi
    1,122

    Početno

    Citiraj mirje prvotno napisa
    Dakle, riječ je o djetetu koje još nema godinu dana i kojem je nakon izvršenih pretraga, zbog jake upale, određen ostanak u bolnici. Majci je rečeno kako nemaju uvjete za boravak s djetetom ali i da su sve posjete trenutno zabranjene zbog gripe. Zar zaista mogu zabraniti roditeljima posjete?
    nazalost mogu svasta, ali isto tako je na nama da se ne damo samo tako otpiliti.
    ja sam dojila i bez obzira sto je cudo bilo vec 15mj staro taj argument sam stavljala svima pod nos. drzim fige i saljem pozitivne vibre i majci i klincu da sto prije ozdrave i maknu se od bolnica

  33. #83

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Postovi
    172

    Početno

    Pa zar se stvarno ništa ne može poduzeti u svezi ove teme?
    :/

    Kako možemo promijeniti te grozne situacije da doktori u bolnicama i sestre odlučuju da li će majka ostati uz svoje dijete?

  34. #84

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    1,057

    Početno

    Podižem temu da ne otvaram novu.

    Jel mi može neko reć kakva je sad situacija sa posjetama u Klaićevoj. Od kolko do kolko se može biti s djetetom. Mi ćemo bit na kirurgiji i radi se o 6-godišnjaku. Dal mogu bit od jutra do navečer s njim ili imaju strogo određeno vrijeme posjeta.

  35. #85

    Datum pristupanja
    May 2010
    Lokacija
    Jedno malo selo
    Postovi
    4

    Početno

    Naš 5 godišnjak je ovu zimu bio u Klaičevoj mi nismo mogli biti s njim nego samo u posjetu od 16 do 18 sati.

  36. #86

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    erdut
    Postovi
    108

    Početno

    ja sam vec jednom prilikom pisala na temi "hospitalizacija,ne ostavljajte ih same"ne sjecam se tko ju je otvorio,nije niti bitno.od moje troje djece, hvala Bogu samo je jedan(najmladji ),samo jednom bio hospitaliziran i nedaj Boze vise nikada.osijecka bolnica,"prijatelj dijece"neznam koje.moj mali je zahvaljujuci njihovom postupanju pao u depresiju koja je njegovo stanje toliko pogorsala da sam zahtijevala da ga otpuste na kucnu njegu.dosao je u bolnicu bolestan ali unatoc tome on je i dalje ljepo jeo i spavao .a nakon tjedan dana u bolnici prestao je totalno jesti i uopce nije spavao bio je sav isprepadan,a sestre su me takoreci tjerale od njega.bila sam s njime od 7ujutro do 20h navecer,po cijele dane nisam niti jela samo da bi bila s njime sto vise unatoc tome sto smo od osijeka udaljeni 47km na noc nisam mogla ostati s njime.a bila bih sretna da su me pustili pa makar i na stolici spavala.jer svaku noc sam mu slamala srce kada sam morala otici jer smo bili jako vezani nikada ga nitko osim mene nije cak ni cuvao.imao je tada tri godine vec je bio oducen od pelena i jako nevoljko se vratio u njih jer ga sestre nisu pustale iz krevetica dik mene nije bilo.svako jutro sam ga odmah s vrata odjela cula kako place i vice "mama mi nece doci"(sto su mu vjerojatno one krave govorile)i sada placem kada ovo pisem jer nemogu vjerovati jos uvijek da smo to prezivjeli bez trajnih psihickih posljedica za njega.oduzeli su mu cak i njegovu platnenu pelenu koju je od rodjenja nosao sa sobom i bez nje nije mogao spavati,pod izlikom kako je puna bakterija ,a bila je savrseno cista jer sam je redovito mijenjala i prala.iako su me na smrt isprepadali s mogucim posljedicama zbog preranog otpustanja(predlagali su jos tjedan dana lezanja)ja sam potpisala da ga otpuste da sama vodim brigu o njemu i pedijatrica njegova me podrzala u tome jer je bio na izmaku od iscrpljenosti.nakon tri dana od otpustanja poceo je normalno jesti a jos par dana mu je trebalo da zaspi bez straha i plakanja u snu.sada je stariji i jos uvijek se boji bilo kakvog odvajanja od nas.to je bila jedna neopisivo bolna trauma i nedaj Boze vise nikada jer je previse bolno pogotovo za djete i po pitanju mjenjanja necega ja sam prva za to da se zakon izmjeni i da sve mame mogu biti sa svojom djecicom i danju i nocu.bez ikakvih uvijeta

  37. #87
    Osoblje foruma Bubica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,702

    Početno

    ):


    Naš 5 godišnjak je ovu zimu bio u Klaičevoj mi nismo mogli biti s njim nego samo u posjetu od 16 do 18 sati.
    dozvoljene posjete su bile od 16-18? ja sam bila uvjerena da sada sugdje pustaju roditelje barem od 12-18 sati

  38. #88
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,804

    Početno

    Ja sam imala dva dosta pozitivna iskustva s hospitalizacijom djeteta.

    prvo je bilo po porodu u kolovozu 2008 u vinogradskoj kad je maleni bio u inkubatoru pa nisam mogla baš biti cijelo vrijeme s njim, ali držali su me u rodilištu i ne pomišljajući da bi me otpravili doma bez njega. posjete majkama na neonatologiju su bile gotovo neograničene, izdajanje kad god hoćeš u bilo koje doba dana i noći - uvijek se moglo donijeti; hranjenje/dojenje jedanput dnevno ovisno o stanju djeteta, svo osoblje i doktori svakodnevno na raspolaganju i izvješću o stanju djeteta...

    drugo nedavno u zaraznoj. odmah su mi rekli da u apartmanu mogu biti 24 sata dnevno s djetetom. jest da je dan 290,00 kn neovisno o tome jesam li ja osigurana i je li osigurano dijete preko mene, ali sad kad vidim ova iskustva mislim da je i to dobra situacija.
    svatko je imao svoj krevet (iako smo spavali skupa u mom i nitko nam nije radio probleme), u apartmanu je bila kadica za kupanje, ormarići, tv...svaukupan dojam i nije baš nešto, ali s obzirom na cjelokupno stanje u zdravstvu - moramo biti zadovoljni. uvijek je netko mogao biti s njim, MM i ja smo se izmjenjivali preko dana da se odem doma otuširati, a preko noći sam bila ja s njim.

  39. #89
    tinas

    Početno

    evo i našeg iskustva sa boravkom u klaićevoj bolnici prije god.i pol .
    naša velika srečica koja je tada imala 4god. išla je na operaciju ingvinalne hernije, hvala bogu sve je super ispalo i junački je podnjela sve ,pa i buđenje iz anestezije je bilo tako nježno i predivno kad je otvorila svoje okice.
    sreća u nesreći je da nije morala ostati preko noći ,a ja se već bila pripremila na borbu da budem sa njom 24 sata, nego smo u dogovoru sa doktorom došli sutra na kontrolu tj. vizitu njegovu .
    uvijek sam pratila vaš rad i iskustva a posebno u trenucima kada smo i sami proživljavali pripreme za hospitalizaciju naše srečice,i mogu samo misliti šta bi bilo da je morala ostati u bolnici duže .
    zato želim da se konačno nešto promijeni i da zakonom bude definirano da roditelji mogu biti sa svojim djetetom stalno pa makar i na stolici pokraj kreveta jer je ta stolica neostvariv san mnogim roditeljima a našoj djeci neprocjenjiva pomoć u teškim trenucima bolesti.

  40. #90
    cokolina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    mjesto rođenja
    Postovi
    912

    Početno

    da li je ikom od vas tko je odbio hospitalizaciju djeteta, doktorica morala javiti socijalnoj sluzbi kako vi to ne zelite? ili je to samo tako u Osijeku?

  41. #91
    lidać2 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,714

    Početno

    Citiraj lukinamama prvotno napisa Vidi poruku
    Moje iskustvo se odnosi na ORL Šalata i mogu dati samo pohvale. Izrazila sam želju da budem s djetetom dok je u bolnici i stvarno nije bilo nikakvih problema.
    mi smo zavrsili na salati sa njenih 2tjedna ,ja sam bila s njome i nije bilo uopce govora da nemogu ostati...
    toj bolnici doktorima i sestrama same pohvale bilo nam je mogu slobodno rec odlicno kada bi samo sve bolnice bile takve bilo bi savrseno,cak mi se vise svidalo na salati nego u samom rodilistu.

  42. #92
    babyiris avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Postovi
    1,013

    Početno

    Ne, napisali su da se odbija i traži ambulantno, dobili injekcije od svoje pedijatrice i hodali na hitnu kako bi dobila terapiju (vikend). Ionako bi tamo dobivala istu terapiju.

  43. #93
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj cokolina prvotno napisa Vidi poruku
    da li je ikom od vas tko je odbio hospitalizaciju djeteta, doktorica morala javiti socijalnoj sluzbi kako vi to ne zelite? ili je to samo tako u Osijeku?
    Odbila sam hospitalizaciju predloženu hospitalizaciju dva puta na hitnoj službi (nakon postavljene dijagnoze). Liječnik u dežurstu je to upisao u papire, ja sam morala potpisati , nitko nam nije prijetio sa socijalnom službm. To je bilo prije šest godina.
    Zbog čega je potrebna hospitalizacija? Nešto akutno ili zbog jednostavnije dostupnosti pretraga?

  44. #94
    cokolina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    mjesto rođenja
    Postovi
    912

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Odbila sam hospitalizaciju predloženu hospitalizaciju dva puta na hitnoj službi (nakon postavljene dijagnoze). Liječnik u dežurstu je to upisao u papire, ja sam morala potpisati , nitko nam nije prijetio sa socijalnom službm. To je bilo prije šest godina.
    Zbog čega je potrebna hospitalizacija? Nešto akutno ili zbog jednostavnije dostupnosti pretraga?
    htjeli su ga na jednu noc stvaiti u bolnicu zbog bronhitisa, nama je to bilo pretjerano jer dijete je djelovalo zdravo, nije imao temp., nije kasljao, bio je vrlo zivahan, ali da, teze je disao, pa su se oni bojali da ne bi po noci ostao bez zraka!?, to je nama to bilo nepojmljivo, pa nije on nikada imao s time problema. a nikad do tad nije bio bolestan, osim lagano prehladjen. i odma su zvali socijalnu sluzbu!

  45. #95
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj cokolina prvotno napisa Vidi poruku
    htjeli su ga na jednu noc stvaiti u bolnicu zbog bronhitisa, nama je to bilo pretjerano jer dijete je djelovalo zdravo, nije imao temp., nije kasljao, bio je vrlo zivahan, ali da, teze je disao, pa su se oni bojali da ne bi po noci ostao bez zraka!?, to je nama to bilo nepojmljivo, pa nije on nikada imao s time problema. a nikad do tad nije bio bolestan, osim lagano prehladjen. i odma su zvali socijalnu sluzbu!
    Mi smo jednom odbili hospitalizaciju zbog bronhitisa, ali saturacija(opskrba kisikom, mjeri se sa aparatićem na prstu) mu je bila prilično dobra (mislim oko 80 %). Doktor je bio prilično neljubazan , ali sam ja rekla da ga ne ostavljam jel nema mogućnosti boravka , a kisik mu nije bio potreban. Nekao mi se činilo logičnije da je smiren kod kuće nego da plaće sam u bolnici pa da mu kisik još više padne. Na kraju je liječnik rekao da dođemo ako bude pogoršanja tokom noći i to je bilo to.
    Da li su vas tražili da potpisujete izjavu o odgovornosti ? I što vam je rekla socijalna služba?

  46. #96
    cokolina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    mjesto rođenja
    Postovi
    912

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Mi smo jednom odbili hospitalizaciju zbog bronhitisa, ali saturacija(opskrba kisikom, mjeri se sa aparatićem na prstu) mu je bila prilično dobra (mislim oko 80 %). Doktor je bio prilično neljubazan , ali sam ja rekla da ga ne ostavljam jel nema mogućnosti boravka , a kisik mu nije bio potreban. Nekao mi se činilo logičnije da je smiren kod kuće nego da plaće sam u bolnici pa da mu kisik još više padne. Na kraju je liječnik rekao da dođemo ako bude pogoršanja tokom noći i to je bilo to.
    Da li su vas tražili da potpisujete izjavu o odgovornosti ? I što vam je rekla socijalna služba?
    ista stvar kod nas, rekli su nam ako se pogorsa situacija tokom noci, obavezno dodjite. a on je te noci spavao ko bubica, bolje nego prijasnje dvije kad mu je to krenulo. i mi smo procjenili da je bolje da ostane kod kuce nego da place cijelu noc i dobije mozda temperaturu i dozivi stres, a da ne kazem da ne bi mogao ni sisati, jer jos sisa kad je u krevetu.
    Da, potpisala sam ja izjavu, zao mi je sto nije i moj muz isto potpisao. Mi nismo pricali s socijalnom sluzbom, nego doktorica, uopce nisam cula sto im je rekla. kakva to soc. sluzba radi uopce subotom popodne? bas me zanima da li je to bila neka mjera zastrasivanja ili su stvarno zvali i sto mi time gubimo.
    Da imam vremena, isla bih provjeriti da li smo stvarno prijavljei, i svasta bi im rekla. a tko bi odgovarao za psihicko zdravlje mog dijeteta?!

  47. #97
    Eci avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2005
    Lokacija
    Zagreb, Gajnice
    Postovi
    2,107

    Početno

    Vito je operirao herniju u 11. mj. prošle godine u Klaićevoj i morao je ostati jednu noć. Tražila sam apartman ali rekli su mi da je samo za djecu ispod 6 mj. Posjete su 12 - 18h. Pripremala sam se na to da ih nagovorim da ostanem i da se nedam otjerati, ali su ipak uspjeli. Još uvijek sam ljuta sama na sebe zbog toga. Zvali smo po noći nekoliko puta i svaki put je sestra rekla da mali spava, ali ujutro mi je njegov cimer rekao da je plakao cijelu noć. Došla sam oko 8 ujutro i nisam se dala otjerati, srećom ubrzo su ga otpustili.
    Na žalost 17.8. smo naručeni za operacju hidrokele na drugoj strani i svaki dan si mantram što ću reči i kako se neću dati otjerati.
    Razmišljam o tome da, ako se ne uspijem izboriti da ostanem, potpišemo da ga uzimamo na vlastitu odgovornost (bili bi kod bake na Britancu tako da smo blizu ako se nešto desi). Strah me s obziroim da je to operacija, ali mislim da ću ga ja bolje nadzirati i gledati u njega cijelu noć nego neka sestra koja uđe možda 2 puta u tu sobu.
    Šta vi mislite, kakve se komplikacije mogu desiti nakon operacije? U nekim bolnicama , a i ovdje sam pročitala, da nakon operacje kile puštaju isti dan kući.

  48. #98
    slonicanelica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2011
    Lokacija
    Čakovec
    Postovi
    428

    Početno

    Ja bih malo ako može podigla ovu temu jer iako je puno vremena prošlo mislim da se
    ništa bino nije promijenilo.
    Ja bih samo prokomentirala svoj slučaj.imali smo dvije hospitalizacije i to u Čk-bolnici.
    prva je bila kad je l. imao 22 mjeseca i herpes anginu.dijete je hospitalizirano na 5 dana i ja sam u ono vrijeme mogla biti s njim isključivo preko dana,
    imala sam pravo na besplatni obrok ali navečer kad bi dijete zaspalo oko 9 sati morala sam otići.
    mislim da vam ne trebam objašnjavati kako sam se osjećala jer sam tada prvi puta ostavila svoje dijete.
    L. je to sve poprilično dobro podnio s obzirom da sam ja već u 7 ujutro bila tamo,kupala ga,hranila i sve ostalo.
    napominjem da je briga sestre bila da donese toplomjer i to je to.
    ja sam si to u tom trenutku mogla priuštiti jer nisam radila ali o ostanku preko noći nije bilo govora jer mjesta nema.
    drugu hospitalizaciju imali smo ove godine i to na odjelu orl i ja sam naravno da bi bila uz njega platila dnevno 258 kn a da ne govorim da sam vodila svu brigu oko djeteta.
    od njegovog povraćanja nakon operacije,tješenje,nadgledanja infuzije.postupak isti,sestra donese toplomjer i to je to.
    da me netko krivo ne shvati dakle ja bih za svoje dijete dala i zadnju kunu da budem s njim(kao što i jesam).
    NAŽALOST ŠTO S ONIMA KOJI SI TO NE MOGU NIKAKO PRIUŠTITI?
    možda bi ponovno trebalo malo pokrenuti ovu priču jer ja sam mišljenja da roditelj samo može pomoći a ne odmoći i da bi to stvarno trebalo biti
    ostvarivo na nivou cijele države.nadam se da se slažete samnom.
    Posljednje uređivanje od slonicanelica : 06.12.2011. at 17:39

  49. #99
    kljucic avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    početak Slavonije
    Postovi
    2,138

    Početno

    U potpunosti se slažem s tobom i još uvijek ne vidim razlog zašto roditelj ne može biti uz dijete. A meni, kao i svakom drugom roditelju, ne treba ni krevet, ni obrok ni plazma - samo moje dijete. Stvarno ne znam u čemu je problem :/

  50. #100
    diči avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Postovi
    557

    Početno

    Ja o svom iskustvu niti ne želim pisati koliko mi je mučno kad se toga sjetim...

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •