Citiraj Zelena vila prvotno napisa Vidi poruku
nisam udovica no pouzdano znam da udovica ili udovac koji nakon smrti izvanbracnog partnera ispunjavaju uvjete za stjecanje obiteljske mirovine moraju dokazati postojanje izvanbracne zajednice postupkom utvrđivanja postojanja te zajednice na sudu... i nije to zbog samovolje nekog tamo cinovnika vec je to tako propisano zakonom..
uostalom što bi tamo neki cinovnik trebao samo tako vjerovati nekoj osobi da je baš tako bilo kako tvrdi...
Da, izvanparnični postupak.
Misliš da ja to ne znam?
Raspitala sam se.
Dođem tamo, predam zahtjev s dokumentima koje traže; moji, od male. Uvjete ispunjavam. Za cca dva tjedna najkasnije dođem na taj izvanparnični postupak gdje sudac potvrdi postojanje izvanbračne zajednice i onda s tim na Mirovinsko.
Znači, dva puta po cca sat vremena posla.
Nikakvi svjedoci, dokazivanja i slične bedastoče koje se ovdje spominju.
Kao što već rekoh; imam teško bolesnog muža i jako dobro sam se raspitala o svemu i odgovor je uvijek bio_ prava su mi ista kao i u braku.

Druga stvar:
Iako samm već rekla da neću više pisati, ali šta mogu kad vas deset udanih na mene jadnu neudanu, onda moram reagirati jer ostale neubračene kolegice s foruma, a ima ih, vas se izgleda boje.
Dakle, ja ne očekujem ono što mi ne pripada. Npr. njegovo prezime. I to me ni ne zanima.
Ali zakon kaže da imam pravo naslijediti supruga, jer one jest moj suprug- partner- supatnik... i njegovu mirovinu, zašto ne?
Ja sam s njim za sada 27 godina i kaj bi onda neka cura koja je u braku dva mjeseca trebala imati više prava od mene i to samo zato jer je u braku?
Ma kajgot.
Isto tako ja brinem o njemu, njegujem ga od kad je bolestan, kupam ko malu bebu, mackam kremicama, hranim...zar to ne bih trebala jer nismo u braku?
Ma kajgot.
I da, zanimljivo, ali ni jedna se nije udala zbog papira, a ispada da zapravo je. Jaaako vam je stalo do toga i uporno mene uvjeravate da je jedino to ispravno jer ovo drugo je puno problema.
Relativiziram sve do maksimuma, ali zapravo je tako.
Kaj vas briga? Vi ne bute imale problema, a ja budem.
Obožavam probleme.
Prema onome što sam do sada proživjela i što još proživljavam, sat- dva izgubljenih na sudu mi ne predstavlja ništa.
Iako sudeći po posljednjim mojim i suprugovim nalazima, lako moguće da bu na kraju on "gubio" vrijeme na Sudu, a ne ja.
A sad vas sve skupa lijepo pozdravljam.
Rosa, ako se ikad odlučim udati- ti buš prva saznala