Pozdrav,
Zamolila bi vas savjet na koji način postupiti u situacijama koje se događaju; naime naš sin ima 5,5 godina i već neko vrijeme pokazuje veliku zabrinutost sa promjenom/izgledom i nestajenjem stavri.
Boji se da neka stvar ne nestane, promjeni svoje jjesto, slika mob sve stvari u stanu i ne dozvoljava da se pomaknu (od pokrivača, deka, igračaka,...), vani po cesti skuplja kamenčiće i grančice i panično ih drži u šakama i doma ih sprema na sigurno mjesto.
Sjeti se nekih starih stvari (televizije, kauča) i pita gdje su i plače.
Ostake od hrane ne smijemo baciti, plače za njima.
Pokušali smo mu pojasniti da stavri ne nestaju, da se stvari recikliraju i ponovno pretvaraju u nove koje opet možemo koristiti, ali vidim da to baš ne ide neko zadovoljstvo i samo dalje potiče niz drugih pitanja.
Danas u vrtiću kada sam došla, dočekao me je punih šaka kamnčica i ostalih sitnih stvari i molio da čim priej idemo doma.
Ništa nije prethodilo takvom ponašanju, barem ja ne znam prepoznati, on ne navodi išta da mu se dogodilo, samo kaže da je sretan kada su stavri tako posložene.
Čak se brine da li sam zapamtila kako je deka izgledala kada sam ga pokrila.
U vrtiću ne znam kako rješeva iste situacije, a od teta ne vjerujem da možemo dobiti neki pametan odgovor.
Hvala