Gle, i moj je odabrao MM za glavnog, očito isto zato jer ga on u pravilu vodi u šetnju.
No, ja to kompenziram tako da mu ja uglavnom dajem hranu, a i to se cijeni
Na malog je znao par puta i zarežati, ali to smo srezali u startu, oštrim Ne! i malo bi ga odgurnuli. Vjerujem da ga je gledao kao konkurenciju. Kako seka raste, sve više i nju doživljava kao gazdaricu.
Ako misliš da bi pomoglo, kreni ti s njom u školu. Mi smo išli 2,3 x u Kustošiju, ne mogu se sad sjetiti kako se zove, a onda smo upisli tečaj u KOSSP-u, to nam je bilo previše strogo za našeg plišanca.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 28.02.2017. at 15:20
Našla sam, ta u Kustošiji je Urban pet. Probaj kod njih, imaju i mogućnost individualnih satova i konzultacija.
sad sam malo išla čitati stare postove, ajme deaedi, sjećaš se? kako smo se patile s pišanjem i mima, ekipa sa štencima. sve me neka nostalgija uvatila
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 28.02.2017. at 15:29
Mi smo isto išli u Urban pet, a kasnije nam je Igor koji je tamo radio dolazio na individualne sate. Meni se sviđa njihov način rada, i on mi je bio super.
Mi smo svoju svake godine cijepili i protiv bjesnoce i protiv zaraznih bolesti. Dama sad ima punih 11 godina. Imala je zdravstvenih tegoba kad je bilo vrijeme da je cijepimo proziv zaraznih bolesti pa je veterinar rekao da joj s obzirom na tolike godine cijepljenja cijepljenje vise nije niti potrebno. Mozda opet kroz 2-3 godine.
Posljednje uređivanje od Optimist : 28.02.2017. at 18:09
Ima netko za preporučiti pseću školicu u Zagrebu?
DogGenius
Vlasnik se zove Neven
091 217 8870
www.doggenius.net/
E i ja sam sa svojom išla kod nekog Nevena prije 13 god...baš me zanima jel to taj isti. Tad mu se škola/firma zvala Nessi.. imao je dva Bernska planinska-prekrasni psi su bili.
Školica mi je bila ok iako naš problem nije bio riješen ( da ne vuče kad je na lajni) i moja do kraja života nije naučila hodat normalno na lajni.. i uglavnom je šetala bez lajne..bas kad bi negdje u gužvi morali stavili bi..
ha, ja sam poslala sling prijateljici koja je na stakama, ima psica (odraslog) male vrste, rekla je da joj je jako zgodno za u ducan na primjer, ili u prilikama kad treba obje ruke slobodne
Pa kad je naš bio mali, onda su nam savjetovali da ga dok nije obavio sva cijepljenja baš ne puštamo svuda da šeće i njuška. Tako je uglavnom bio po dvorištu i po našoj ulici, a kada smo išli negdje drugdje, onda smo ga vozili u kolicima zajedno sa malim, i to bi ga stavili gore krov - ne znam kako da opišem, dakle, spustili bi krov nazad, pa bi tu bila kao mala košara u koju smo ga stavili. Ili se vozio sa bracom u kolicima.
No, to nam je izazvalo problem, radi kojega samo i išli onda kasnije u školicu - nije htio šetati... Samo je tražio da ga se nosi. Tu smo imali skroz različit problem od svih ostalih u školi (zato nam možda i nije odgovarala, između ostalog). Dok su sve ostale pse učili kako da ne hodaju prije gazde, kako da ne vuku u šetnju, mi smo našega morali mamiti sa kobasicama da napravi koji korak.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 10.03.2017. at 10:26
Da, to je vjerujem zgodno za takve situacije. Npr. u DM možeš sa psom, ako ga nosiš, ali kako onda kupovati. U ostale dućane, ako i možeš sa psom, kad je bio štene, bilo je nezgodno kaj je znao obaviti, tj. pokušavao, svuda...tako smo imali incidente npr. u King Crossu i West Gate-u, (na sreću ne u dućanu, nego u centru).
Ako slučajno niste vidjeli: https://www.facebook.com/hypedojodot...0943463864057/
I, kak se pes nauci da ne vuce na lajni?
Moja ce se komotno zagutit.
za početak im kupite orme a ne ogrlice oko vrata, da se ne zagute
http://www.rujanajeger.com/index.php...korak-po-korak
mi smo radili u školi isto sa sistemom nagrada, ali i korekcije. olitiga - malo smo i cuknuli psa, što se u ovom tekstu ne preporuča. ovi naši treneri su jedino kod vježbe hodanja na povodcu koristili ajmo reć 80% nagrade, a 20% korekcije. tako su zvali, a u naravi je to lagano, ali odlučno cukanje povodca.
I ne oprsnice.
U oprsnici će tek vući ko ludi.
Za učenje nisu loše ni metalne ogrlice tzv. Davilice.
Bez brige.
Neće se zadavit.
Pseći vrat je nešto sasvim drugo od našeg.
Jedna od prvih stvari koje su nama rekli u psećoj školi je bila da psu kupimo ormu, ako nekoga zanima, evo i članka sa stranica škole u koju smo mi vodili psa http://urbanpet.hr/clanci/odgoj-i-uc...remu-odabrati/
aha,naglo trznut..moš si mislit kako je to na moju djelovalo...
pregrizla je 3 orne, sa ogrlicom poteže ko' luda,davilica joj je dlaku oko vrata prorijedila.... nas je spasio gentle leader (ovdje mi ju je netko preporučio):
http://www.gentleleader.co.uk/help-a...-leader-video/
sada ju nakačim za kolica i šetam bez straha da ih izvrne,maaalo povuče jedino kad vidi drugog psa ali opet neusporedivo kao sa ornom ili ogrlicom....
jedino što me nervira što svima moram objašnjavat da to nije brnjica i da joj je nisam stavila da ne ugrize malog...ahhh....
Ok, radite kak hoćete.
Moj je vukao.
Više ne vuče.
Prekrasno hoda uz nogu.
Apsu, tocno znam kako vam je. Takva je i nasa i nema tog sto ce nju zaustaviti. Dok trci slobodno po dvoristu za keksic ce dusu prodat, ali cim stavimo lajnu za setnju pretvara se u letece cudo. I jos ima mali invaliditet, ima samo jedno oko pa ne vidi najbolje oko sebe i to je humor. Zaleti se, ne vidi stup, ne mozes ju zaustaviti i bum. Srecom ima cvrstu glavu i ne osjeti nista.
Možete mi objasniti razliku u izgledu i kopčanju između: oprsnice, hama i orme.
Za ormu sam sada prvi put čula, a ostalo sam viđala u prolazu, a sve mi izgleda slicno.
Pas mi je sav dugodlak ..i za njega su mi rekli isključivo ogrlica. Ali ako je zdravlje u pitanju rado bih mijenjala ako baš ne unistava i petlja dlaku
Posljednje uređivanje od oka : 14.03.2017. at 15:47
Nemam pojma što je što, niti kako se koje zove, nama su u školi bili preporučili ovakav sistem orme:
https://www.pet-centar.hr/detalji_pr...azne-boje.aspx
Sve je to ista stvar samo različiti nazivi.
I nije dobro.
Psi vrlo brzo skuže kako se izvući iz toga.
Moj je to savladao za par dana.
Sreća pa smo bili u restoranu i on je odlučio istražiti kuhinju.
Da je krenuo na ulicu ne bi dobro završilo.
Poslije mi je sam pokazao kako se izvlači iz oprsnice.
Genijalac mali ❤️
Od onda nosi samo ogrlice i nikakvih problema.
kako iz koje orme. moja se iz svoje ne moze izvuci. i za trcanje ili planinarenje orma mi je puno puno bolja nego ogrlica. da ne kazem da je u voznji sigurnija. pas je zavezan sigurnosnim pojasom za ormu i u slucaju naglog kocenja nema trzaja vrata
magriz, sta ju ne pustiš bez povodca po šumi?
ne. ona ode i vrati se kad joj dosadi. nakon 2-3 sata. i strah me da se nece vratit
ova naša se ne mrda od nas. 10 m najviše ode naprijed pa se u panici vraća
moja je samostalna. treba joj samo zemlja i mirisi raznih životinja :D
Mi našu pustimo bez povodca po šumi, premda me isto strah. Ona se ne odvaja baš od nas, ali kako je bojažljiva bojim se da ne odjuri ako ju nešto prestraši.
Joj, joj, joj!
I veliko ne, ne, ne.
Ako uzmete u obzir činjenicu da psi mogu biti jednako inteligentni kao i dvogodisnje dijete, biste li svaki puta kad vas dijete "ne posluša" malo ga protresli da bolje razumije?!
Zapravo, uopće nije bitno kolika je inteligencija naših kućnih ljubimaca, ali je bitno da oni nikada nisu imali izbora i da bismo mi puno više trebali naučiti o njihovom ponašanju i znakovima koje nam upućuju da bismo zajedno imali bolji suživot.
Sva te metode cukanja, bacanja psa na pod, itd. izazivaju samo njihov strah od ponavljanja istog ponašanja. Oni to ponašanje neće ponoviti ne zato što su naučili da to nije poželjno, nego zato što se boje. A pas koji se boji je, vjerujte, tempirajuća bomba.
Ono na čemu bismo uvijek svi trebali raditi jest da naučimo psa da ne postoji razlog nepovjerenju i uzbuđenju. I to nije lako. Lakše je psa cimnuti. Lakše se derati.
Pardon na dugom postu, ali ovo pišem jer sam odrasla s psima i uvijek sam, ne mislila, nego bila apsolutna sigurna da znam sve što se može znati. Ono, ne je – ne. Treba pokazati čvrstu ruku, izderati se ponekad..
Udomili smo prije par godina još jednog psa (uz Najdražu koju smo već 8 godina imali) koji je natezao, bio "naporan" i završili na šetnjama od 2 sata u komadu samo da ju umorimo. I nakon toga je bilo gore. Dva sata su se pretvorila u 4, a doma kaos. Lajanje, lajanje i reakcija na svaki zvuk. U šetnji, odjednom mrzi svijet i sve koje sretne. I, da, imali smo i metalnu ogrlicu. Davilicu. Jer tako i treba. Pokazati ko je gazda. Tako kažu u nekim školicama. I stvari su bile samo gore i gore...
Na kraju smo shvatili da pristup - ulagati trud, a stvari idu nizbrdo, nema nikakvog smisla. I tako smo krenuli s Njom na seminare o ponašanju pasa kod ljudi koji su to i doktorirali, i dijagnoza je bila – kronični stres. Ona je super pas koji se našla u situaciji s kojom se ne zna nositi. I bili smo krivi samo mi.
Da, skratim, godinu i nešto nam je trebalo da psa koji urla na zvono na vratima, laje na kokoš s udaljenosti od 100 m, pokušava pojesti sve guske i patke u parku, mrzi poštara, sve muške, i muža koji mi se približava, krade hranu i liže perilicu, pretvorimo u micicu. I pri tome se riječ NE morala jednostavno izgubiti iz upotrebe. Sve je bio samo govor tijela i pozitivno učenje, koje zahtjeva puno više truda.
I da, Tanči je u pravu, pseći vrat je nešto apsolutno drugo od našega. On je mnogo, mnogo osjetljviji od našeg. Sjetite se toga kad ih pomislite "cuknuti".
I, da. Zašto psi natežu? Pa zato jer mogu.
Kad pas potegne (nadam se da pri tome ima harness i lajnu od min 3 m), samo stanite. U onom trenu kad se lajna opusti, krenete dalje. Možda će vam trebati za 50 m 15 min, ali dugoročno je to najbolji način učenja. Psi uče asocijacijama. A one pozitivne su najbolje
Slazem se s Munkicom. Mi naseg dresiramo mazenjem i pazenjem.U pocetku smo grijesili, najbolja metoda je samo puno ljubavi.
Sve to stoji, ali kad je pas svojim ponašanjem doveo sebe u životnu opasnost, onda ću se bome pošteno izderat na nju, nek se boji ponoviti to ponašanje. Konkretno govorim o bježanju iz psećeg parka na cestu sa 6 traka. Bogu hvala bilo 10 navecer i radni dan, pa nije bilo nikoga taj tren. Inače.....
A što se tiče vučenja na lajni, mi smo imali sreće. Moja vuče samo do prve trave i to jedino ako joj je grozna frka za pišnut ili kakat se. Bez lajne bi mogla svaki dan, da nije auta. Glupa je za auta i gotovo. Na more (vikendica) kad odemo onda je stalno bez lajne, ide po mjestu s nama bez problema. Treba ju samo tjerat od ribarskih mreža, tu uhvati crtu i ne ide dok ih sve ne zapiša.