I jedno i drugo.
Sad više nije tako mala i drži glavu, ali svejedno zna napraviti pokoji nagli pokret pa nemam povjerenja u ove koji su prešli 60-tu da će im refleksi proraditi i da će je uloviti na vrijeme.
Onda, kužim da bi mi to što netko drugi nosi i zabavlja dijete trebalo donijeti malo mira i odmora, ali to se ne dogodi, ja sam samo napetija jer kao orao pratim što se s djetetom događa. Pa se dodatno naživciram jer se ne mogu opustiti.
Sjedenje - neće ići jer M. ako ćeš ju nositi, to znači da ćeš i hodati i đuskati

. Sad već ima oko 5 i pol kila i nije ju lako nositi. Naravno, ekipa ju želi nositi i krenu sjesti, ja im kažem da im to neće dugo potrajati, odgovor je: 'Ma bit će ona kod mene dobro, ma vidi kako je slatka, guuuuguuuu' i naravno da M. počne plakati, ako ne isti čas, onda u sljedećih par minuta. I onda ona klasika: 'Aaaaaa, dijete bi kod mame'

. Ne bi dijete kod mame jer plače i kod mene kad sjedim. Sva se naživciram jer su dobili mirno i sasvim zadovoljno dijete kojeg su oneraspoložili samo zato jer su htjeli zadovoljiti svoju potrebu za nošenjem, ali ne onako kako beba hoće, nego kako njima paše.