I ja mislim da nema pomoći.
Svojoj djeci ću reći "dragi, sve što možeš samostalno financirati, možeš i učiniti..." Nebo je granica.
Offt. i ja sam upisala novinarstvo nakon FER-a (u ono vrijeme to je još bio ETF) i nikad završila - razočaralo me. Ali trebalo mi je to razočaranje da naučim cijeniti što imam.
Eto pade mi teorija o čitanju u vodu
Oduvijek sam uvjerena da svoj odličan uspjeh bez ikakvog truda u OŠ u dobroj mjeri dugujem tome što sam puno čitala - znala sam pravopis i gramatiku bez ikakvog učenja i vježbanja, a znala sam se i suvislo izražavati, za razliku od mnoge djece koja su govorila "reljef to je ono kada ..". No i moja je više na "to je ono kada" šemi, unatoč čitanju.
L. se, ako treba, zaigra i sa svojim prstima, nevjerojatno nešto. Ili odluta u mislima. Ne treba joj ništa konkretno da joj odvuče pažnju. Ona treba nekoga tko će je s bičem ganjati da se ubrza. A ja neću biti taj netko.
Kao što je sirius rekla na jednom topiku, to mi kvari odnos s njom.
Tja, tko zna... Čitanje pomaže. Ja sam svog mlađeg puno više tlačila da čita naglas (jer je imao početne teškoće čitanja) i možda je činjenica da on "čuje" te glasove posljedica glasnog čitanja.
Nisu svi ljudi isti i ne uče na isti način. Pomogne dosta ako prokužimo kako nam djeca primaju informacije (moj stariji je izrazito vizualan tip, mlađi pretežno auditivan, ali mu kod matematike pomaže vizualno predočavanje). Osim toga da vidite u kojim sve položajima ovi moji uče - grdo je za gledati....
jao, tanja, pozlatile ti se riječi
L. je, navodno (po riječima psihologa i pedagogice; kažem navodno jer nije testirana, barem ja ne znam za to) natprosječno inteligentna i zato me jako smeta ta njezina aljkavost. toliko toga bi mogla, a neće.
ili jednom iz matematike dobije 5 jer stvarno kuži, a drugi put dobije 3 jer je taj dan bila dekoncentrirana i krivo izračunala 9x5 (a cijeli zadatak točno postavila i razradila)
dosta je toga zanima (u 4. razredu je imala referate o egipatskim bogovima pred cijeli razredom; pričala je učiteljici kako čita o Egiptu pa ju je učiteljica pitala hoće li razredu ispričati nešto o tome) i o tome bi mogla čitati danima
ali kad treba naučiti lekciju o metalnom dobu, onda je treba ganjati
Laumi , to sto je netko visokointeligentan moze biti izrazito otezavajuca okolnost u nepoticajnoj okolini .
Skola je osmisljena za vecinu , tko iskace u bilo kojem smjeru , njemu je tesko.
Ja sam išla u MIOC i kod mene je u razredu bilo dosta takve djece (zapravo, iskreno govoreći - bili su to dečki) koja su bila jako nadarena za matematiku i fiziku a drugi predmeti ih uopće nisu zanimali, nisu se trudili i nije im uopće bilo važno kakav dojam ostavljaju.
Znači uopće nisu imali taj motiv da se pokažu i dokažu i da budi cijenjeni kao odlični učenici. Sjećam se kako je jednom priliko profesorica povijesti doslovce čupala odgovore iz jednog takvog dečka - on je sve znao ali je odgovarao kao da će svaki tren zaspati.
Ja tvoju djecu potpuno razmijem, motive, želje i porive...i ja bih isto rado upisala oba ta fakulteta (i još pokoji), kao i oni, ovo prvo jest faks, kod nas, a drugo, ne znam ima li kod nas akademsko vrednovanje ili ne, kao npr. u Austriji ili Švicarskoj. No, nebitno, to je njihova duhovna nadogradnja, studiranje "za dušu".
Bilo bi lijepo kad bi se to svima u životu poklapalo, životne težnje i ono što radimo za kruh svagdašnji.
Dakle, taj dio njihovih objašnjenja motiva razumijem i podržavam, ali ovaj drugi
molim lijepo, ne.Na pitanje tko će to financirati jedno kaže roditelji naravno, jer da se odriče nasljedstva (to je ovo waldorfsko "dijete"). Drugo "dijete" ima priču da je cijelo školovanje morala nešto i da sada konačno želi studirati nešto što želi
Država je već financirala njihovo školovanje, a vjerujem i roditelji, pa ako žele još, samo naprijed, ali u vlastitom aranžmanu.
Ali ako cijenjena baka, ili u ovom slučaju mama, ima mogućnosti za to, i nema ništa protiv da se još jednom isprsi, također - samo naprijed.
Ovo mi je dalo ideju - da odeš sama ili sa L. k staroj učiteljici na razgovor? Možda žena ima kakvih ideja.... a možda bi bilo korisno i da učiteljica porazgovara s L.
U svakom slučaju, ne može škoditi. Možda sam taj razgovor pripomogne "kliku"... ali ti ćeš bolje znati ima li od toga koristi, bolje poznaš svoje dijete. Kod mog mlađeg to ne bi upalilo, kod starijeg bome bi, taj je toliko obožavao svoju učiteljicu i pozorno slušao, da se ja ne bih ustručavala zamoliti ženu da mi pomogne oko motiviranja.
da, već smo se učiteljica i ja dogovorile da ćemo joj doći (ona je sada učiteljica mojoj prvašici)
i inače razgovaramo o L. kad dolazim po malu u školu
ona je i sama na sastanku vijeća učitelja "upozorila" nastavnike na L., zamolila ih je da imaju strpljenja s njom jer da se radi o "izrazito sposobnom djetetu koje je jako u verbalnom izražavanju ali ima problema s koncentracijom, naročito u pismenim zadacima"
i u školi je dobro, nitko se za sada ne žali na nju, ona se javlja odgovarati, sudjeluje na nastavi. ali u tom dijelu je oduvijek dobra. problem nastaje kada treba nešto pisati, bile to zadaće ili pismeni zadaci u školi ili bilježenje gradiva u bilježnice.
marta, moram ti se ispričati, uzurpirala sam ti temu. odsada ću više čitati, a manje pisati.
peterlin i sirius, volim vas čitati (ne samo na ovoj temi), pomažete puno.
Uh, to sto je uciteljica upozorila ostale nastavnike slabo vrijedi u 5 razredu. Bas sam dosla sa informacija i pale su kod M. jedinica i dvojka iz matematike zbog rasijane paznje ( nije sve prepisao na satu , zaboravio je biljeznicu sa zadacom) .
Bez obzira na satanke , bez obzira na svu dokumentaciju koju ima nas defektolog, mi jos nemamo nista sluzbeno ? U postupku je) i nitko ne mora raditi ustupke ili poseban pristup bez papira ( a pitanje koliko ce raditi i sa papirom).
da, sirius, nažalost sve ovisi o dobroj volji nastavnika
za sad je premještena u prve klupe, bar nešto
nije samo prilagodba
bilo je problema i prije (manje u školi, više doma), ali je učiteljica znala (i htjela i mogla) s njom
svjesna sam da predmetni nastavnici, i da hoće, ne mogu funkcionirati isto kao i učitelji u nižim razredima
moram priznati, kada moj tako zavapi da se zeli ispisati s izbornog njemackog, ja samo zakljucim: ok, isti dan kada se ispises i s vjeronauka - pobuna prestane isti cas.
Ja isto mislim da ti nema pomoći, marta, ali nisam to napisala jer si rekla da želiš nešto konstruktivno. Njemu ima, ali tebi nema
Posljednje uređivanje od vertex : 14.10.2013. at 22:50
i meni sve češće dođe da kidnem
zadnjih tjedan dana se srušim u krevet već prije 10 (a inače idem spavati oko ponoći), koliko me izmoždi
a najgore mi je bilo kad me jučer najmanje (i najrazumnije) dijete pitalo: Mama, kad se L. ubrza sa zadaćama, hoćeš se igrati sa mnom?
da mogu, poslala bi L. u vojni kamp na par mjeseci
He he he, tak sam i ja mislila lani, dok je E. bio u petom razredu, ali nekako je brzo pohvatao konce, do polugodišta je sve došlo na mjesto. Čak sam išla na predmetne informacije profesoricama iz hrvatskog, matematike, geografije... jer E. ima teškoće u čitanju (zapravo korektno bi bilo reći da je imao, našli smo način kako se s tim izlazi na kraj, ali ja sam ipak rekla profesorima za koje mi se činilo da je to bitno). Pa sam se ugodno iznenadila kad su ga žene krenule hvaliti. Došla sam doma, rekla djetetu da ga hvale i da mi je to drago.... uff, naraslo mu je perje do neba!
Dodatna motivacija - smio si je za Božić kupiti laptop (imao je većinu love ušteđene, tata je pripomogao malo da se može kupiti odgovarajuće računalo) ali uz uvjet da nema trojki u imeniku. Tak smo godinu dana ranije rekli i starijem - možeš, ali trojki ne smije biti. Kad je dobio dvojku iz hrvatskog (staro gradivo iz prethodnih godina) kupovina laptopa morala je čekati mjesec dana iako je skupio dovoljno.
Eh, sad, ne znam što bi se moglo iskoristiti kao motivacija kod tvoje kćeri. Nama je ovo poslužilo samo kao inicijalni trik. Kad dijete dobije pohvalu od profesora, a to treba zaraditi, dobije volju za učenjem i sve bude lakše. Ja sam svojima probila mozak s pričama o važnosti početnih ocjena u petom razredu, jer ako dobro kreneš, poslije se često možeš švercati. Koliko je do mojih priča, koliko do same djece - nemam pojma. Ne provjeravam gradivo svaki dan, ali vikendom zavirim da budem u toku. I baš sam prošli vikend dočekala da ne moram reći ni jednu jedinu riječ - djeca su sama raskopala torbe, pogledala sve što treba, odgulila vježbanje instrumenta, do ručka je sve bilo gotovo. Sigurno neće tako i ostati jer školska godina ima svoje uspone i padove, periode zamora (baš kad treba najviše zapeti) itd, ali ta svijest o potrebi samostalnog rada ipak se polako izgrađuje.
Nakon skoro 3 mjeseca ljetnih praznika (to je previše, puuuno previše, klinci totalno izgube radne navike i zaborave previše gradiva) djeci je teško brzo se ponovno priviknuti na rad. Offt. bilo bi bolje da škg traje 2 tjedna dulje, ali da imaju manje sati jer dnevno opterećenje bi moglo biti i manje. Znam, ako to kažem u školi, odmah će reći da moja djeca ne moraju ići na drugi strani jezik, informatiku, vjeronauk, programiranje, novinarsku i sve ostalo (glazbena)... Tja, ne moraju. Ali žele. Dosta s offt.
Kako bi ona reagirala da joj sve ode u kupus? Odnosno da ti pustis da sve ode vrit i podjes se igrati s najmlađim djetetom?
znaš kako? imam u svojoj okolini primjer puštanja u kupus. dijete je završilo u srednjoj za koju je prepametna.
ali ima i upside, sad se jako trudi i priprema za upis na faks, nadam se da će joj i uspjeti.
Meni se čini da, ako se ne pokaže da ima neki konkretni problem s pažnjom ili već nečim, ne bi trebalo toliko energije i vremena ulagat u njeno učenje. Ja bih tu tražila neke druge moduse.
Posljednje uređivanje od vertex : 15.10.2013. at 12:25
Offt,
ovo me je podsjetilo na moju sestru kada je išla u osnovnu i razrađivali su neki tekst iz hrvatskog. Za domaću zadaću su trebali odgovoriti na pitanje koje je otprilike glasilo "što mislite o ponašanju glavnog junaka...".
Naravno, tražio se opširniji odgovor, a ona je napisala "ne mislim ništa"
To imam doma - baš isto!
Posudila sam jučer iz knjižnice ovo, u nadi da će mi dati neke odgovore: http://www.interliber.com/catlistdet...532461305&ml=b
Nisam još čitala, ali već i sam naslov je indikativan. Naša djeca žive u okruženju koje je drugačije od onoga u kojem smo mi odrastali, pa nužno i misle na drugačiji način.
Kad pročitam, dojavit ću dojmove - možda svima nama pomogne da motiviramo školsku djecu kojoj očito marijaterezijanska nastava ne odgovara.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.10.2013. at 13:01
Molim te, kada je pročitaš, napiši ima li što korisno u toj knjizi. Mislim, već dumam o ovim stvarima, iako me čekaju tek za šest godina (kao i o onom rođendanskom topicu), ali želim biti potpuno spremna
Posljednje uređivanje od *mamica* : 15.10.2013. at 13:03
ova tema mi dođe kao melem,
tješim se da nisam sama, a peterlin ulijeva nadu da će se ipak stvari popraviti s vremenom
iako, mislim da i nije problem samo u djeci-nego u načinu na koji s s njima u školi radi, ali to je nešto na što teško možemo utjecati.
i, nikako ne bi preporučila puštanje u kupus. jer kad se nanižu rupe u znanju to je teško kasnije pohvatati, bez obzira na pamet.
moji su strašno lijeni, i ne da mi se baš o svim njihovim obavezama voditi računa, ali kao i peterlin- pismenost, matematika, strani jezik, to se mora. a iz tjelesnog, glazbenog, likovnog mogu imati i 4, briga me.
Puštanje u kupus moga brata bilo bi stajalo prolaska osnovne i srednje škole. Mama je doslovno sjedila s njim od početka do kraja njegovog obrazovanja (nije išao na faks ) jer je njemu bilo potpuno svejedno hoće li ponavljati razred i hoće li ikad išta završiti. Dobro, možda bi osnovnu i bio završio, ali sigurno ne bez pada razreda.
Bio je jako bistar, ali nezainteresiran, nemotiviran i lijen.
Da vam oslikam razinu njegove lijenosti: kad je krenuo u 4. osnovne (tada se strani jezik počeo učiti + tad nije bilo računala), nastavnik engleskog jezika bio je šokiran njegovi poznavanjem i razumijevanjem jezika i pitao je moju mamu kako to da moj brat toliko zna. Ona je bila jednako iznenađena, nije imala pojma, nitko od nas to nije znao jer nikad nije pokazivao interes za strani jezik, niti je o tome ikad pričao. Pa se sjećam kad je doma išla razgovarati s njim, a on njoj, mrtav hladan: pa gledam filmove, a nikad mi se nije dalo čitati titlove pa sam ih naučio razumjeti.
Mrtav hladan!
Znam da mi to nikad nije išlo u glavu, jer sam uvijek bila super učenica, starija od njega, a on je engleski tada znao bolje od mene iz lijenosti da ne mora čitati titlove.
Sad je već godinama zainteresiran za proizvodnju vina, tome posvećuje svaki slobodni trenutak, ušao je duboko i detaljno u proces, suvereno vlada kemijskim jezikom i dok objašnjava, ja ga ništa ne razumijem. A onda se uvijek sjetim kako mu kemija nije išla i koliko je muka trebalo da on nauči za 2. A ja imala 5.
E sad, ta mamina briga za njegovo školovanje je vjerojatno postala obrazac njihovog odnosa, makar ne znam, to je možda kokoš i jaje priča, jer ni danas ne pršti od samostalnosti.
S druge strane, mama nikad nije sjedila sa mnom, ja bila potpuno oprečan tip, potpuno samostalna, odgovorna i motivitana.
A tatu sam samo jednom pitala da mi pokaže neki konkretan zadatak (možda u trećem osnovne), a on je iz ormara povadio njegove knjige i udžbenike i krenuo sa "Kćeri, ali što je ZAPRAVO matematika". Tu sam odustala od uvlačenja roditelja u moje školovanje
ali, s druge strane, ponosna je kad dobije pohvalu ili dobru ocjenu
jedino što joj se ne da učiti, ona bi se i dalje vadila na dobru memoriju
a gradiva je sad u 5. r. više i ne može sve zapamtiti na satu
i nije joj nikakav bed ako dobije trojku, nego mi objašnjava da trojka zapravo znači "dobar"
Čuj, to ti ovisi o djetetu...
Ja sam isprobavala sve živo. S ovim sam imala dobre rezultate:
Audio priče (ako dijete ne voli čitati) - imaš u većini knjižnica na AV odjelu, ali to sam koristila u nižim razredima za lektiru tipa Andersen, I.B.Mažuranić, Karel Čapek itd. iako ima i za stariju djecu.
Čitanje naglas (tako dijete samo sebe prisiljava da pazi što je pročitalo, a ti možeš slušati i iz pozadine ili druge sobe). Čitao mi je mlađi sin obično subotom prije podne u kuhinji svoje gradivo i to mu je definitivno bio najbrži način učenja (auditivan tip).
Umne mape - zakon za ponavljanje tako pročitanog gradiva
Mnemotehnike - evo primjera iz matematike: "Kad je pred zagradom više, zagrada se briše - kad je pred zagradom manje, u zagradi se mijenja stanje!"
Za strane jezike - interaktivni cd koji se dobije uz udžbenik obično je odlična stvar
Za matematiku - rješavanje jednog (samo jednog) zadatka dnevno iz knjige, jer u školi i za domaću zadaću nikad ne riješe sve. Pokazalo se dovoljno jer kontinuitet je bitan.
Za pisanje - e, tu nam ništa nije pomagalo osim mrkve i batine: možeš ići van ili gledati televiziju čim završiš (s vremenom je brzina postala prihvatljiva, a rukopis povremeno vježbamo - problem su pisana slova jer ta djeca jednostavno premalo pišu. Kod mene je uobičajena vježba ispisivanje abecede u jednom potezu pisanim slovima, ponoviti 3 puta. Ponekad hrvatska abeceda, ponekad engleska ili njemačka. (Offt. iz nekog samo njima poznatog razloga profesorice stranih jezika traže da se piše malim tiskanim slovima...Nitko im nije npr. pokazao kako se x ili y piše pisano- ???)
Eto, to je više manje sve, ali sigurna sam 120% da ti nisam rekla ništa novo.
Peterlin,
Što se čitanja tiče, nema problema, čita sve i svašta, čita rado i puno.
Umne mape si radi samoinicijativno, voli ih.
Strani jezici joj idu jako dobro, tu nema problema.
Matematiku vježba praktički svakodnevno. Problem s time je što povremeno na testu kiksa zbog dekoncentriranosti.
Najveći je problem što uvijek netko mora biti u blizini i provjeravati jel radi. Naviknut ćemo se; vidim iz ovoga što pišu forumašice da je to u dosta obitelji svakodnevica.
Hvala za ti za podsjećanje na mnemotehnike (imaš li kakav link još za to možda?)
Ja to uglavnom čupam iz glave - iz svoje mladosti.
Nešto sam našla ovdje: https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...FMIBZB_4do0_8A
Moram još malo pretražiti.
Ont. još mi je nešto palo na pamet za učenike petih razreda - treba ih naučiti kako da odvoje bitno od nebitnog. Nije to jednostavan proces, ali njihovi udžbenici su napravljeni tako da je bitno uvijek označeno. Tek puno kasnije trebat će savladati kako da to sami izdvoje iz gradiva.
Zdravoseljački - kad uče lekciju štajaznam iz povijesti ili geografije, bitno je ono što je u bilježnici + ono što je na kraju lekcije označeno masnim slovima (vrlo često i u sredini). Ja svojoj djeci dozvoljavam da podcrtavaju i koriste signire, to olakšava ponavljanje. Oni to čak manje koriste nego ja mislim da bi trebali, ali naučit će...
Evo boljeg linka na isti materijal (mnemotehnika): http://os-vugrovec-kasina.skole.hr/u...a_i_ucenja.pdf
Jel ima on neku želju što bi htio raditi u životu?
Vjerojatno ima pa onda, na hladno, treba s njim
porazgovarati da to nikako neće biti moguće postići ako neće ispunjavati sve obveze u školi, čak i one
koje manje voli.
Ako nema, onda mu treba reći da će mu bez škole biti jako teško u životu.
Da neće imati auto, stan, čokoladu, igrice i bl, bla.
Znam da si to već vjerojatno pokušala, ali sam napisala samo kao uvod u B varijantu koja je jako slična
onom što je rekla AV, ali modificiranom u smjeru zabrane TV-a, igrica isl.
Ja mislim da to m o r a moći upaliti kod s v a k o g djeteta.
Za krivotvorenje potpisa, bih ja nakon duuugog razgovora, na hladno, o tome da se za takve stvari kad si veći ide u zatvor,
stavila kaznu ranga 2 tjedna bez tv, igrica, nogometa vani i sl. Jednom riječju kućni pritvor.
Najvažnije je da djecu uvjeriš da doista možeš provesti takve kazne, ali je još važnije da fakat, na hladno (ono kad nitko ne plače, ne ljuti
se) objasniš koliko su to ozbiljne stvari.
Posljednje uređivanje od krojachica : 15.10.2013. at 14:56
I inteligencija ne mora imati nikakve veze sa obrazovanjem - evo, iz vlastitog primjere, MM i ja smo išli davno na test inteligencije, on ispao inteligentniji od mene, a jedva završio i srednju školu, ponavljač razreda, muke s ocjenama oduvijek. A ja završila 2 faksa i postdiplomski, uzorno dijete, sve 5 u školama, čitala Zagorku sa 8g...Rekla bi da je upornost bitna...Njegove gene vidim i kod djece, curka je jako inteligentna, ali ne voli grijati stolicu, niti se baviti nečim ili čitati nešto što je ne zanima. A škola je baš previše i ne zanima...odnosno školsko gradivo. S druge strane, zna valjda napamet enciklopediju o dinosaurima - dakle, ima kapaciteta, ali interesa samo za ono što joj je zanimljivo.
Uh, od kada je tema otvorena važem da li da napišem nešto ili ne: brbljava kakva jesam, odlučila sam pisati... Moj sinko je 7. raz, odličan učenik, ne 5.0 ali odličan. Zbog njegove sporosti/ljenosti/nepažnje otvarala sam već i ovdje teme. Uglavnom, zadaće i učenja je puno, i učenik treba biti stvarno koncentriran da to sve izvrši u roku. Ja svog sina stalno požurujem, ispitujem jel je gotov, zadaću piše u svojoj sobi, ali najčešće odem u provjeru 2-3 puta tijekom pisanja, jer se on zadubi u nešto deseto.
U subotu sam skoro dobila slom živaca... pošto u petak pišu ispit iz biologije, dogovorimo da će u subotu prvo naučiti novo gradivo iz bio. 1 velika stranica, to ga pitam, a onda ponovi sve iz bilježnice, pa ga i to pitam ( uči redovito, i to "staro" gradivo sam ga isto već ispitala lekciju po lekciju kako su učili ).
Ovaj prvi dio je čak i u razumno vrijeme naučio, čini mi se da je prije 12 bio gotov, ali ovo staro (već naučeno prije), je ponavljao skoro do 19h. Počinjali ispitivanje u par navrata, pa ga vraćala natrag... strašno nešto...
I u nedjelju sam očekivala takav scenarij, kad je po istom sistemu na redu bila kemija, međutim, sa svime je bio gotov do 12, čak je i naučio novo gradivo iz fizike!!!
Bili smo i na provjeri koncentracije, na granici je, ali nije za poremečaj pažnje, nije ADD/ADHD, potvrđeno natprosjećno inteligentan...
Isto imamo dogovor, kada je napisana zadaća i naučeno, možeš igrati igrice ( koje obožava )... Znate kad ih je igrao od kad je počela škola? Možda 2 ili 3 puta, i to onaj prvi tjedan kad je tek počela škola!
Ne nadam se da će biti bolje, jednostavno je takav...