 |
|||
A ja danas kopala satima jer sam posadila 12 ruža. Prije toga očistila korov, iskopala rupe, stavila gnojivo, zakopala ruže, zalila, pospremila alat. I tako me sve divno boli i osjećam se super. A kako tek lijepo moj novi ružičnjak izgleda! Da li bih to radila svaki dan? Hm, ne znam, ali meni je saditi biljke zadovoljstvo.
pa mislim da se baš ne može uspoređivati kopanje kanala i uređivanje ružičnjaka
a i ti nećeš kopati satima na -20 ni na + 40
nego kada to tebi odgovara
i koliko ti odgovara
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 25.10.2013. at 20:07
mnogi bi rado kopali da mogu naći posao i od toga živjeti. strojevima se ne plaća ni mirovinsko ni zdravsteno...
a još radije bi buljili u kompjuter, bolje bi od toga živjeli, a i lakše bi našli posao
Volim biti sam svoj gazda!aleksandra70vanja prvotno napisa
( ako mi ne treba, dosta je da imaš dijete već nisi svoj gazda)
ni sinusima, zato se u pričuvi uvijek nosi kapa
Moram priznati da si me baš iznenadila ovim monologom tj razmišljanjem.idemo sad pješice doma iz gš i vidimo radnike na cesti, kopaju
mrak je, oni kopaju, neki sa strane sjede i jedu sendviče, ono kvarat kile kruha i dvaest deka jeftine salame
i kažem ja mojoj kćeri, opalim monolog kog se ne bi postidio ni otac Bane Bumbara:
vidiš kako je njima teško
danas je super vrijeme, nije im ni hladno, ni vruće, nit im išta pada za vrat
ali oni će to raditi i na +40 i -15 i kad bude padala i kiša i snijeg
moraš se, kćeri, truditi učiti
da imaš dobro ocjene (nisam zaboravila ni znanje)
da završiš neku dobru školu, da se ne moraš u životu tako mučiti
a kaže meni moja pametnica:
znači da imam neki posao na kom ću zimi imati grijanje, ljeti klimu
Meni je inače nevjerojatno koliko je obrnuto proporcionalan trud i trajanje obrazovanja liječnika s uvjetima u kojima oni rade. I to po svim aspektima od zaštite na radu, funkcionalnosti, ergonomije do estetskog uređenja. I nekako se uzima zdravo za gotovo da svaka trgovkinja u parfumeriji (nemam ništa protiv trgovaca) radi u ljepše i ugodnije uređenom prostoru od liječnika koji je godine i godine ulupao u učenje.
Moja liječnica npr ima ordinaciju i njena sestra sobu da je se ne bi postidila niti TNT grupa. Čekaonica je negdje iz doba Gruntovčana.
I nisam baš sigurna da je takvo stanje samo radi nedostatka novaca....
I liječnici u privatnim ordinacijama i klinikama rade u vrlo lijepo i ugodno uređenim prostorima.
Ok. Izuzev privatnih ordinacija i klinika.
Parfumerije su u privatnom vlasništvu i njihovi vlasnici ih ne uređuju zato da bi se trgovkinje u njima lijepo osjećale nego zato što parfumerija podrazumijeva luksuz pa ona koja je derutna i jadna ne bi privukla kupce. bilo bi interesantno vidjeti kakav sanitarni čvor imaju trgovkinje u blještavim parfumerijama.
ajme sad ste me sjetile kad su nas prije par godina preselili u prostoriju koja je bila derutna i u katastrofalnom stanju, ne bi bilo loše da smo iskopirali diplome i poljepili ih po rupama na podu i obložili njima zidove, a i zatvorili otvore od klime da ne padaju crni komadići po nama
Stoji ovo što pišeš. Možda se može povući i paralela s prostorima u kojima liječnici rade - možda je ne ulaganje u ordinacije, čekaonice i bolnice zapravo pokušaj da se smanji broj pacijenata i liste čekanja u njima.
Pa ne bih rekla, ti pacijenti će dolaziti bile ordinacije derutne ili ne - jer nemaju izbora, za razliku od kupaca u parfumerijama.
rekla bih, po njihovom broju i učestalosti dolazaka, pacijentima ni malo ne smetaju tvrde klupe u čekaonicama
Posljednje uređivanje od aleksandra70vanja : 25.10.2013. at 21:31
Da, zanimljivo je za vidjeti i u kakvim uvjetima sjede obični šljakeri u velebnim poslovnim zgradama.
Hm, oni koji imaju novaca ići će u spomenute privatne ordinacije/klinike, ukoliko tamo postoji takva medicinska usluga.
Mozda i hoce , za " sminkeraj".
za ozbiljne i po zivot / zdravlje potrebne preglede i zahvate i dalje ce ici u derutne hrvatske bolnice.
osim ako nisu ( sad vec bivsi ) ministri pa se pocaste rutinskom operacijom u inozemnoj klinici jer imaju novaca.
Trenutno je tako. No mislim da stvari idu prema razvoju privatnih medicinskih ustanova.
A to nije nesto sto je dobro ...
Nije, ako će javne ustanove biti još derutnije, a stručnjaci koji sada rade u njima sretni da što prije odu u privatne klinike.
Zapravo , to bas i nije najveci problem.
problem je sto ce cilj biti da svi idu u takve ustanove , ili cak da placaju u ovi derutnima. Pa ce moci platiti zdravlje onaj koji ima novaca. Ali odosmo daleko od teme..
Posljednje uređivanje od sirius : 25.10.2013. at 22:27
ako vladate njemackim u novom " Die Zeit" imate dobro obradenu interesantnu temu "Wann Arbeit glücklich macht" - kada nas posao/rad cini sretnim. mislim da je i online.
kad stignem cu duze, ali zasada samo kratko:
nije mi vise dostatno (mada sam prije mislila tako): samo neka je dijete ispunjeno i zadovoljno.
sto sam se dublje udubljivala u tu tvrdnju, sve vise mi je postala manjkava.
naravno da je to jedan vazan aspekt zivota, ali i samoodgovornost ptrema sebi, prema okolini i prema drustvu je jedan meni isto tako vazan aspekt.
to naravno ne treba promatrati na nekom prizemnom nivou: ako ce biti sretan smetlar, neka bude smetlar. naravno. ne mislim da itko od nas ima namjeru dijete presati u neke nama drage kalupe.
mislim da je jedini ispravni put (pogotovo danas u vrijeme izuzetno brzih promjena svega i svacega) da dijete odlucuje samo cime ce se u zivotu baviti, sto ce studirati, ako ce studirati. i da izabere ono, cemu ga srce vuce.
medutim samozadovoljstvo (pogotovo ono tipa, izabirem put manjeg otpora, nista mi se neda, a zapravo tu ima puno prikrivrnih razlogs, od straha od neuspjeha pa na dalje) nije jedini fakor odlucivanja.
moras imati neki razvijeni vrijednosni sustav, neke zudnje i ceznje koje nadilaze profane i pragmaticne nivoe zivljenja. taj sustav ti zapravo sluzi kao orjentir.
sto se tice pitanja na pocetku topika, za mene je odgovor jasan: to je odluka djeteta, te je uz to jako individualna i ovisi o habitusu djeteta. cetvorka ja naravno jako dobra ocjena, ali koliko dobra ili nedobra odlucuje djete. za ono koje ima same petice, je ona nesto slabija. (bez obzira sto to nekima moze izgledati neshvatljivo ili arogantno) no da li je to vrijedno ispravljanja ili ne, je opet stvar djeteta. a osim toga ima i djece koja postavljaju svoje vlastite ljestvice koje zele dostici.
sto se tice diploma, meni te rasprave papir - ne papir, uvijek budu malo onako "vesele".
diploma je naprosto certifikat, koji odgovara nasem kompleksnom drusvu, dakle daje nam neku vrstu "garancije" za uslugu na nekom "standardnom" nivou. kao kad recimo kupujemo usisivac u nekom specijaliziranom ducanu, odredene marke. pa ako je neka sistemska pogreska, vratimo ga natrag i dobijemo novi. ne kupujemo ga na placu od nekog nepoznatog, koji ga je recimo sam sklepao. (ne hvatati se za ovo, naravno da ima i genija koji ce ga napraviti bolje od miele, ovo je na metaforicnom nivou)
isto tako kupujemo auto u za to ovlastenim salonima, isto tako kupujemo ljekove u ljekarni, ne kod postolara..itd..itd
da ima ljudi koji su daleko iznad standarda je jasno. da ima i onih koji su ispod standarda svog obrazovanja je isto tako jasno. o tome zaista ne treba raspravljati.
demokratsko drustvo, koje svima omogucava visoko skolovanje, dakle kada govorimo o univerzitetskom obrazovanju, govorimo o masovnom fenomenu, smatra da su prednosti takve vrste obrazovanja, jace od nedostataka. dakle svi znamo da ce odredeni broj apsolvenata biti ispod standarda. to je jasno. isto tako svi znamo da su postojali i postoje ljudi koji ce neformalno obrazovanje pretpostaviti formalnom, kao npr. jobs ili gates koji su prekinuli svoje studije na harvardu/stanfordu, jer su im se cinile prespore, te svejedno svojim tehnoloskim inovacijama promijenili zivote svih nas. no oni su manjina. bili i za sda jesu. sto nosi buducnost, ne znamo. mogucnosti samoobrazovanja su u porastu. takode vrhunski americki univerziteti vec nude i online studije kako bi dospijeli do jako talentiranih pojedinaca, koji si iz raznih razloga ne mogu priustiti klasicno studiranje.
no iza sad je klasicni pristup puno rasireniji. i jedna velika vecina uspjesnih strucnjaka ima iza sebe vrlo jasano klasicno strukturiran cv.
po mom misljenju, buducnost nosi jedanu miroljubljivu koogzistenciju oba puta.
sto se tice onih koji kukaju kako im ti fakulteti i visoke skole nisu nista donjeli... ne znam sto bih rekla. sigurno je da su neki studiji organizirani i neefikasno i zastarijelo. no ja ne bih zaboravila ni sasmoodgovornost pojedinaca. ako si stracio svoje vrijeme, novac i energiju za studiranje od kojeg nemas nista, te si uzalud potrosio i novac poreznih obveznima, sigurno je da je dio krivice i na pojedincu.
pogotovo sto se neradi o srednjovjekovnim cehovima, gdje je profil izobrazbe jako cvrsto definiran i kompletno identican s onim sto ces raditi cijeli zivot.
danas je obrazovanje puno sire i postoji puno nacina i puteva, kojim mozes krenuti.
lijecnici, ucitelji, profesori trebaju biti dobro i adekvatno placeni. kao sto na jednoj temi rekosmo. finsko obrazovno "cudo" lezi velikim dijelom i na tome, da je osoblje pomno izabrano, cijenjeno i adekvatno placeno.
a blago tebi kad u tome uzivas, ja imam samo travnjak, pa sam ga jucer isla prozraciti, i sad imam tri sava na glavi. ne pitajte kako, ali eto ja ni doma ne mogu travu prozraciti sa zadovoljstvom.A ja danas kopala satima jer sam posadila 12 ruža. Prije toga očistila korov, iskopala rupe, stavila gnojivo, zakopala ruže, zalila, pospremila alat. I tako me sve divno boli i osjećam se super. A kako tek lijepo moj novi ružičnjak izgleda! Da li bih to radila svaki dan? Hm, ne znam, ali meni je saditi biljke zadovoljstvo.
alex i sasa, ja tek sad razumijem zasto je cilj mog oca bio ne biti lijecnik, na njegovu srecu niti jedna nije jogunjasta i ne tjera svoj inat, ali da smo samo malo bile buntovnije mozda bi bas u inat njemu isli na taj faks i sad bi bila u tim derutnim ordinacijama di umjesto konca 5 ipak das pacijentu konac 4 jer jelte ovog nema.
srecom jucer nije bilo reda u ovoj mojoj seoskoj hitnoj, niti je ekipa bila na terenu, pa sam brzo bila zakrpana. ali ja jos uvijek radije idem u takve ustanove nego u bljestave privatne ordinacije. te mi stvarjau neku nelagodu, nekako ne pripadam njima.
Ajde sad mi je lakše kad znam da nas ima još takvih
ja sam još gora. znam da nije racionalno, al imam i više povjerenja u takvim ustanovama, osjećam se sigurnije. :lud:Ajde sad mi je lakše kad znam da nas ima još takvih
Jako zanimljiva tema
Moje je mišljenje tamo negdje kod seninog.
Potcrtala bih kod ovogČini mi se da u tom grmu leži zec.lijecnici, ucitelji, profesori trebaju biti dobro i adekvatno placeni. kao sto na jednoj temi rekosmo. finsko obrazovno "cudo" lezi velikim dijelom i na tome, da je osoblje pomno izabrano, cijenjeno i adekvatno placeno.
Sigurna sam da frustraciji i gubitku motivacije i entuzijazma (nakon nekog, individualno dugog, vremena) više kumuje položaj u očima "krajnjeg korisnika", no potplaćenost.
Ne samo u spomenutim zanimanjima, nego općenito.
Inače, oko osnovne teme topika najviše se pronalazim u kosjenkinim i cvijetinim razmišljanjima.
Iako, onaj Zuskin post o likovnom i sama mogu u cijelosti potpisati, isto mi je bilo, ma u dlaku.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom