kad vidim naslov, mene nekako malo strah i ovog topika
kad vidim naslov, mene nekako malo strah i ovog topika
Ovaj topic je najljući horor
ja sam gledala orginalnu Carrie nekad krajem osnovne-početkom srednje škole, s oduševljenim tatom
sjećam se da mi je bila strašna mama religijski frik i taj bullying koji ona doživljava u školi, bilo mi je super kad napokon pop***
Dugo sam obožavala horore, ali ih odavno više ne gledam jer su mi negledljivi svi koji se koriste jeftinim trikovima zastrašivanja, od puno krvi tipa Vrisak do onog "ona polako hoda bosa prema vratima, hoda, hoda, hoda, BUM! iskoči mačka".
Nije draga, ljući horor je onaj topic o seksualnom zlostavljanju dječaka od strane maloljetnika. Ili činjenica da je moj kolega i vršnjak prošli tjedan pokopao jedva punoljetnog sina. To su horori ovo drugo je sve luk i voda.
Ne kužim čemu izmišljati horore kad se zaista užasne stvari događaju tu oko nas. I najgore od svega je to što si čovjek ne može pomoći, ni drugima.
joj peterlin, ti si ko neka stroga učiteljica. sad me strah bilo kaj napisati, e to je horror
inače meni rosemaryna beba nije bila strašna i gledala sam ju nekoliko šputa, čak i trudna, čak čak sam i knjigu od ire levina čitala u drugoj trudnoći, a od stanara se i danas naježim.
hororci su zabava, neki ljudi vole da im se tako digne adrenalin u ustvari sigurnim okolnostima. To ne znači da sadisti.
inače, ja sam više skužila da ako previše gledam kriminalističke serije, nekako mi se iskrivi um, izgleda mi kao da je svijet prepun masovnih ubojica koje muče svoje žrtve na sulude načine. Još su te žrtve masovnih ubojica najčešće žene, mlade i lijepe ko ja , pa naravno da me uznemiruje
ovo nisam čitala ni onda, pa neću ni sad.
u stvari, ja bih voljela da mogu odgledati te neke dobre horore. al ne mogu. mogu jedino ove BUM! iskoči mačka. al ti su glupi.
a sad sam se sjetila kako sam imala noćne more kao dijete kad sam vidjela scenu iz jednog filma od clauda chabrola. nije ni horor bio. gledao se tv navečer, i ta scena došla, i ja sam počela vikati i histerično plakati. i dan danas ju imam pred očima. i čini mi se da ne bih mogla odgledati taj film, ni sad.
iss, ja i dan danas imam flashbackove na Carrie....
živciraju me i kad me tjeraju u kinu da gledam trailere sa hororcima..Uvijek pokrijem oči i uši!
10 naj hororaca po istinitim događajima
http://www.tportal.hr/funbox/funtime...ogadajima.html
Gledaju sasvim dosta drugih gluposti tipa Teorija velikog praska i slično, a horor je meni otprilike kao tebi moj post - moje mišljenje i moj stav. Ne tjeram ja svoju djecu da dijele moj stav, ali im se potrudim objasniti zašto je moj stav takav kakav je. I dalje tvrdim da je previše stvarnih zala i sr*nja na svijetu, pa ne trebamo još dodavati umjetne budalaštine. To ti je isto kao da me žicaju piti colu. Ne dam i kraj priče.
Ne piju. Piju ledeni čaj i opet dosta drugih gluposti, ali colu ne - davno smo to riješili. Ne kažem da kad tad neće piti, ali nema šanse da se kupi 2l cole (s imenom ili lažnjaka) i da se doma pije. Ima drugih poroka - mlađi pije kavu (bez kofeina) pa me profesorica iz glazbene škole pitala da li ja za to znam. Znam.
Ma ok, jedna je stvar da podijeliš s njima svoj stav oko gledanja horora, ali drugo je da im braniš nešto gledati samo zato jer je tebi to glupo. Ne mogu to usporediti s pijenjem cole (iako mi je pretjerano da ne smiju popiti niti gutljaj kole tu i tamo, ne govorim o svakodnevnom pijenju cole), jer mislim (nadam se) da im ne braniš piti colu sami zato jer ti je to glupo piće. Šta ja znam, to mi je stvarno too much kontrole nad dječjim životima.
Ovaj The girl next door nije horor, ali mi je strašniji od svih horora koje sam ikad gledala. Ja sam na taj film doslovno jecala, muž je htio prekinuti film, ja nisam dala, gledala sam i plakala kao kišna godina... možda toliko emocija ima veze s tim što sam tad bila trudna s prvim, ali svejedno film je strašan, strašan.
uf, ja takve stvari ne mogu gledati, kao što nisam mogla gledati ni funny games, to me proviše optereti i ne mogu se toga riješiti.
potpisujem ivaricu i cvijetu
ne gledam psihološke horore, ove druge mogu pogledati, ali nisu mi napeti
a inače mogu (i jesam) ostati sama gdje god i kad god
13godišnje dijete bih pustila nakon razgovora o tome da li zna o kakvom filmu se radi i da li misli da bi to moglo loše utjecati na njega
uvjerena sam da bi moj sin, kao i cvijetin, tražio da mu zabranim da ima izgovor da ne mora ići
hm, da, on topik
ne mislim da im gledanje takvog filma može ozbiljno naštetiti (za razliku od filmova tipa funny games ili hostel), pa nek odu i vide ako ih toliko zanima.
Ajme, funny games,jeza me hvata kad se sjetim tog filma...
Pa po meni ovisi kakvo je dijete bih li ga pustila ili ne. Vjerojatno već znaš kako reagira na strašnije scene, pa ako lošije reagira onda to nije za njega..
Moja starija bi bez problema odgledala Carrie, nije strašljiva što se filmova tiče, i obožava filmove.
A mlađa je ovako pravi rambo, ali ako slučajno naleti na tv-u na neku strašniju scenu, rasplače se...starija je odmalena sa zanimanjem
gledala sve i nikad se nije bojala...
Ja volim dobar hororac, pogotovo psihološki, ne proganja me, nemam noćne more..filmska poslastica.
Posljednje uređivanje od Dijana : 28.10.2013. at 11:49
od svih horrora, meni je najstrasniji ljudozder vegetarijanac. nisam ga gledala, al sam bila u kinu kad su pustili forspan, naravno, trudna i imala sam takvu nelagodu u utrobi kakvu nisam prilikom ni jednog "pravog" hororca.
ni dan danas ga nisam pogledala, one scene koje sam vidjela bile su mi previse.
pa ja bas volim carrie, nije mi los film samo zato sto je horror
svaki zanr ima i dobrih i losih filmova
dobro, ljudozder vegetarijanac definitivno nije film koji ce djeca zeljeti gledati lool pa nemamo straha
ja sam se isto bojala gledati ga, ali na kraju je toliko pretjeran u tim zlocinima koji se dogadjaju da se skroz odmaknes od filma i gledas ga bez emocija, znas kad dodje do tocke da ti je vise svejedno jer mu ne vjerujes da ima tako losih ljudi (a krenuo si od pretpostavke da je po istinitom dogadjaju)
Meni je od svih horora najgori- Hannibal ( http://hr.wikipedia.org/wiki/Hannibal_(2001.), koliko god volim gledati Antony Hopkinsa ovaj se nikada nisam usudila pogledati.
"Kad jaganjci utihnu" sam gledala sa 16 godina i nije mi baš isto bilo ugodno.