Selective eating disorder

[rehab]

Meni je isto misterija...Kao i svima koji su s nama provodili po nekoliko dana.

Pije dosta mlijeka, kad se probudi i prije spavanja po 3 dcl.

Iz vlastitog iskustva s oba sina - što više mlijeka popiju, to manje hrane pojedu. A obojica obožavaju mlijeko, i da ih se pita, čitav dan bi živjeli samo na mlijeku. Pokušaj ga nečim zabaviti ili ga požuriti u vrtić, tako da zaboravi na to mlijeko.
Što se svježeg voća i povrća tiče, stariji je duuugo izbjegavao takvu vrstu hrane. Imala sam osjećaj da mu se gadi vlažnost i pipkavost voća. Sada ga jede, ali uvijek dobro pazi da su mu prsti na kori, da ne bi dirnuo onu sredinu voća. Ili, ako jede namazanu šnitu kruha, pazi da ne dirne taj pipkavi namaz i da mu prsti ostanu na kori kruha. Mislim da je to u većini slučajeva prolazan problem, i što se više mi roditelji opterećujemo time, to više uvećavamo problem i produljujemo trajanje problema.

[amel]

Kod njega se jedino promijenilo što do cca 4 godine nikad nije bio gladan i onda je prvi put izjavio da je gladan. Mi smo skoro na guzicu popadali.

On pojede stvarno s guštom i dovoljno, ali ono što voli. Ja sam tu da uravnotežim te obroke u zdravu dnevnu kombinaciju.
Kad to stavim na papir jede bolje i kvalitetnije od 70% djece koju znam, samo uz moj veliki angažman u smislu pripreme i kombiniranja hrane.

Ovo potpisujem u cijelosti. I također uvijek i svugdje kad smo duže izvan kuće nosim hranu za nju jer znam da će ako na izletu ili u restoranu nema neke njoj prihvatljive hrane cijeli dan biti gladna.

Prije nekog vremena su bili sa vrtićem na izletu i nije jela cijeli dan ništa jer ražnjiće, restani krumpir, salatu i kolač ona jednostavno ne jede. Pa je bila gladna do povratka (pojela samo štapiće koje je imala sa sobom), ali ju je kući čekao "njen" ručak i sve ok. Pojela "ko lučki radnik" 2 tanjura grah variva sa mesom.

Iz mog iskustva, mame djetata koje je do 3 g. ne znam koliko puta završilo na infuzijama zbog nejedenja i 12 kg težine na 3 rođendan mogu zaključiti da se nakon 3 godine stanje ipak popravlja (u mom slučaju) i da se može sa sa tim izbirljivcima izaći na kraj, ali zaista je potreban ogroman angažman i planiranje svakodnevnih (i tjednih) obroka kako bi takva prehrana bila nutricionistički prihvatljiva.

[majola]

i mene muci ovo nejedenje, ali kad vidim da ima i gorih od moga, lakse mi je. svima koji se mucite
moj od povrca jede brokulu i blitvu leso, mrkvu u juhi. voce trenutno samo jabuku i bananu, ljetos i lubenicu. krompir samo pire, pomalo je poceo i peceni. rizot od mesa je obozavao da bi sad jeo samo samu rizu. jaja samo na kajganu. meso samo pohano, nekad prodje gulas sa krompirom, ali tesko. pastu sa pasiranim rajcicama. mlijeko sa pahuljicama. sendvic mu je najdrazi. uz svaki obrok obavezno kruha, njega trazi i samog ako mu se nesvidja hrana. u vrticu isto slabo jede
kad bi pokusavali ugurati jos koju zlicu, povraco bi. inace je gadljiv od malena, pocelo sa odvikavanjem pelena, pa kupanjem u tudjoj kadi, da bi prosle zime povraco cim bi snijeg vidio na tv-u, a tek u zivo

ja se tjesim da ce biti bolje. i ja sam bila takva ko mala i dan danas ne jedem dosta stvari. a ima nas jos u obitelji takvih, svi sa mamine strane, pa opripiosujemo to i genama

forsiranje ne pali, treba samo nudit, nudit i nudit... i naravno mi pred njima moramo jesti

[Anemona]

Moram dodati, bez obzira koliko to glupo zvuči, "na sreću" postao mu je dobar i junk. Npr. pomfri, ili hot dog ili pizza sa sirom i vrhnjem.
Hamburgere ne voli.
Tako da imamo neku opciju da može nešto i vrlo brzinski pojesti, ako baš nemamo sa sobom.

Kad smo bili ljetos u hotelu jeo je za večeru i za ručak samo pomfri i paradajz, jer su sve mesine bile u nekom umaku/saftu, a to ne jede.
Jedan dan godišnje na pomfriju je recimo prolazan, ali više od toga nikako ne.

Ne jede on lošu hranu. Njegovo omiljeno jelo je piletina na naglo, zdjelica friške salate i neki prilog. Meni je to ok.
Problem je što ne može ista ta piletina u saftu i prilog.


E da, i obožava štrukle, tako da je to ono što dobije u restoranu. Tu je pravi ljubitelj.

[trampolina]

Kod E. je bilo prisutno dosta ovog o čemu pišete, mislim da je jedno godinu i po jeo isti doručak-banana, malo mlijeka i žlica rižolina.

Od ostatka: manistra, riža (ponekad), blitva, lešo meso (isključivo junetina), artičoki, gris na mlijeku i to je otprilike to. Možda sam nešto i zaboravila, davno je to bilo.

Prvo sam se naravno brinula, a onda sam shvatila da ne mogu ja to pojesti umjesto njega.

Jako su mu se gadile čorbaste stvari i zrnate teksture, ali malo po malo je ipak uvodio nove namirnice. Dobra stvar je što je uvijek bio izrazito racionalan, pa sam ga uspjela uvjeriti da bi bio red da barem proba, jer se ukusi ipak vremenom mijenjaju.

Sad jede više manje sve, doduše vrlo je elegantan, 132/22.

[Beti3]

Ja godinama jedem uvijek isti doručak. I istu marku svega. Godinamaaaaa
A dok nisam počela sama kuhati jela sam nekih 5 jela.
A svakom članu obitelji kuham drugo, jer, zamislite i oni jedu svaki par jela, koja se ne poklapaju. I ne smatram da je to ikakav "disorder".
Jelo je zadovoljstvo i treba jesti što se voli. A sad idem čitati dalje od prvog i zadnjeg posta

[IvanaR]

Lakaše mi je kad vidim da ih još ima! Mom je, doduše tek 17 meseci, pa ja na to gledam još ko na odbijanje dohrane, ali jelovnik je mizerija:
doručak- palenta sa kruškom ili nektarinom ili jabukom i to pojede u 50% slučajeva
užina- banana, njih obožava
ručak- bilo šta sa roštilja, piletina, krmenadla, ražnjići sa bananom
ponekad hoće i malo bundeve
Ništa kuvano neće ni da pomiriše, nijedno povrće nisam uspela da mu dam, nema šanse da pojede bilo šta iz ruke, isključivo sa kašike.
Pri tom je alergičan na mleko, jaja i kikiriki.
Letos sam napravila grešku i nudila mu svaki dan različiti doručak i ručak, nije hteo da jede ni mrvicu, a bio je gladan, smršao je bar 800g. Onda sam morala da okrenem drugi list nudim svaki dan ono što hoće, tu i tamo pokušam i nešto novo. Ima napretka, ali to je puževom brzinom.

[rehab]

Ne jede on lošu hranu. Njegovo omiljeno jelo je piletina na naglo, zdjelica friške salate i neki prilog. Meni je to ok.
Problem je što ne može ista ta piletina u saftu i prilog.

Vidiš, ja ovdje uopće ne vidim nikakav problem. Niti vidim u čemu je problem ako se riža jede sama, niti ako dijete neće da jede kruh, niti pola drugih stvari koje sam znala pročitati na ovom forumu što se hrane tiče. Možda sam u krivu, ne bih htjela da se itko osjeti prozvano, ali čini mi se da često začarani krug krene od ovakvih sitnica. Roditelji zaključe da dijete mora pojesti rižu ili kruh s nečim, i ako dijete to nije pojelo, nastao je problem. I mi smo prošli kroz dosta ovakvih faza, jeo je sami, suhi kruh za doručak sve dok nije krenuo u vrtić, doma nije bilo šanse da pojede išta drugo za doručak. Obožava varivo s graškom, a za dinstani grašak neće ni da čuje. Barem godinu dana nije htio niti okusiti voća, sad ga već pomalo jede. Bilo je faza kada danima ništa nije htio jesti osim mlijeka. Mislim da roditelj treba ležerno prihvatiti ovakve faze i ne brinuti se ako je s djetetom sve fizički ok (u smislu da ne gubi na težini, da nije nezadovoljno, cendravo od gladi...).

[Anemona]

rehab pa i ja sam več u početku napisala da ne vidim ni poremećaj ni problem u takvom jelu, prilagodila sam se načinu na koji on jede. (Pogotovo zato jer sam ja jednako jela kao dijete).
U toj rečenici bi problem trebao biti pod navodnicima, jer sam se referirala na to zašto takav način jela predstavlja "problem" za ostanak u hotelu više dana.
Rijetko gdje u hotelskom restoranu možeš pojesti "čistu" namirnicu.

[jennifer_gentle]

Ni meni ovo o čemu Anemona piše ne bi bio problem.

[Mima]

Pa baš je dobra ona tablica koja govori o razlici između picky eatera i poremećaja.
Picky eateru se nije neki veliki problem prilagoditi, a poremećaj je sasvim neka druga priča.
Ja sam jednostavno prestala kupovati i pripremati dosta vrsta hrane jer moje dijete to neće jesti - zašto da se maltretiram sa kuhanjem kelja ili kupusa kad ih ona ne podnosi, a hoće poriluk, tikvice, karfiol, blitvu, špinat, korabu ..
Ali da neće baš niti jedno povrće to bi bio malo veći problem.

[trampolina]

Jesu li vaši izbirljivci hiperosjetljivi na više polja?

Mojoj mimozi su osim okusa i tekstura smetali i određeni zvukovi, materijali, etikete, čarape,
a bome se i plašio nekih riječi.

Ne znam je li to vezano za temu, ali u mojoj glavi je to sve povezano, ovo s hranom mi se čini samo kao jedna komponenta senzorne preosjetljivosti.

[Mima]

Moja jest, a i ja mislim da se radi o senzornoj osjetljivosti.

[Bubica]

kad kazete da ne mozete u goste ili restoran - taj dio ne kuzim? Zasto ne bi mogli u goste? Koga briga hoce li dijete jesti rodjendansku tortu??? Moj godinama nije jeo ni svoju. B smo naucili kad je bio vrlo mali da pita mogu li mu sloziti "pastu s bijelim saftom", uvijek bi nasli neko vrhnja s kojim bi zalili paštu (ni njoki tada nisu prolazili), nema ga tko bi mu odolio

Ja uvijek komentiram s MM: da nam socijala uleti u stan za vrijeme rucka, zavrsili bi u zatvoru: nasi tanjuri puni svakakvog povrca, F samo na mesu a B samo na rizi Ali, ja racunam da ce i to, makar samo vizualno izlaganja razlicitim jelima, bojama jednom urodit plodom, kod B se polako pocelo hvatati. Btw. i ja sam bila takva kao dijete, puno toga nisam jela, nis se nije smjelo mijesati, sada jedem sve.

[Anemona]

Moj je osjetljiv na mirise. Ima odličan nos, nepogrešivo nanjuši sve.
I naravno na vožnju u automobilu.

Ta osjetljivost na mirise puno puta znači da npr. ne može jesti s nama doručak za stolom, ako MM jede nešto "smrdljivo", npr. jaja na oko.

I ja imam tu preosjetljivost na mirise, posebno ujutro.

[Mima]

Moja nema problema sa jelom u gostima, ali ako smo na putu nekoliko dana, onda , da problematično mi je da dijete nekoliko dana ništa "pošteno" ne pojede, a naručivanje hrane u restoranu za nju je uvijek lutrija.

[Anemona]

Bubice, vrlo je jednostavno, pojasnila sam.
Ne mogu otiči u hotel na više dana, jer ne može jesti hotelsku hranu više dana. Mislim može, ali nije mi ok da jede npr. samo krumpir 7 dana.

U restoran ili goste mogu otiči, ali ako znam da će hrana biti njemu nejestiva, uzmem mu svoju u goste. (Pričam o tome kad ideš negdje na cijeli dan i neminovno treba nešto pojesti).
U restoranu znam da će pojesti štrukle.

Ne smatram problemom taj restoran/goste to je lako rješivo.

[jennifer_gentle]

Pa problem mi je kad idemo na neki obiteljski ručak, ili na rođendan, a tamo nema ništa što bi on jeo. Nije nikog specijalno briga hoće li on jesti ili ne, osim mene. Nije mi baš super ni kad je gladan i nervozan. Niti kad prije tog okupljanja ga moljakam da pojede makar nešto da ne bude poslije gladan,a on neće pa neće. Da ne govorim o cjelodnevnim izletima pa u restoranu on jede kruh ili ako je dobre volje pomfrit.

[Anemona]

Kad razmislim mi ni ne idemo nekud specijalno puno.
Ako idemo kod sveki na ručak, tamo je ručak u 12.00, a mi kasno doručkujemo, tako da u 12 još nije ni gladan.
To mi je onda sasvim svejedno da li pojede samo malo juhe, ili malo salate s nečim, uzmem mu bananu, a kad dođemo doma mu brzinski napravim ručak.
Ako su neki veči rođendani, tu obično ima roštilja, a to jede.
Ako idem kod prijateljice znam da ona uvijek ima špeka, to će sigurno jesti,...

[Anemona]

Moj je prošli put na jednom rođendanu punom svakakvog jela otišao u kuhinju i nažicao da mu ispeku piletinu na gril tavi.

[jennifer_gentle]

Pa ja sam znala na obiteljske roštilje nositi hranu pa mu tamo skuhati nešto što je i meni i njemu iole prihvatljivo (sitno ribana tikvica, avokado, jaje, ricotta + tjestenina, to je prolazilo ljetos) jer meso ne jede. Ali ne mogu to svaki put, to samo kod bliskih ljudi.

[Anemona]

A dobro, mi idemo samo kod bliskih, ili ja nemam srama. Nešto od toga je.

[vertex]

Jesu li vaši izbirljivci hiperosjetljivi na više polja?

Mojoj mimozi su osim okusa i tekstura smetali i određeni zvukovi, materijali, etikete, čarape,
a bome se i plašio nekih riječi.

Čarape, etikete i slično, pa onda beskrajno vrpoljenje dok ne nađe ugodni položaj. Ipak, izrastao je iz toga, u tragovima je još prisutno. Ovo vrpoljenje je bilo naročito izraženo - recimo, čitamo priču na kauču, a on se namiješta i namiješta i ne može se namjestiti.
Smijala sam se pred neko vrijeme, bili smo MM i ja u kazalištu, sjedili u parteru. I svi mirno sjede, a ja se premiještam po stolici. I tad shvatim da to redovito radim. A čudim se sinu :D

Meni jest bio problem kad je jeo zaista mali broj jela, jer teško da je to bila uravnotežena prehrana, a nije da je kratko trajalo. Onda, nama ostalima nije ok jest tako skučeno, a kuhat duplo se naravno može, ali kome nije problem, taj je žustriji od mene, šta da kažem :D

[cvijeta73]

malo sam preletila ove linkove. ova dijagnoza poremećaja je prilično ozbiljna i liječi se nekakvim lijekovima protiv anksioznosti, ne?
onda, logika mi govori, da mora imati problema i na drugim poljima, ne samo na području jedenja.
kažem, preletila sam.

sitno ribana tikvica, avokado, jaje, ricotta + tjestenina,

ako ovo jede, ipak ne bih njegovo stanje nazivala nekim poremećajem. pa taman ga samo s tim hranila.
a da je tlaka, bome je, i svaka vam čast.

moj j jest izbirljiv, tek sad se ta izbirljivost smanjuje kako jača pubertetska glad al nikad ovako kao što opisuje jen i, još gore, Lolamo.

[vertex]

Edit: čarape etikete i slično - to ga je dovodilo do očaja, da se razumijemo...

[krojachica]

Isto, nikad, prije bi se pakao smrznuo.

Isto tako, kad sjednemo vikednsom svi za stol za ručak, on odmah krene plakati "Ja to neću!" kad vidi što ja i mm jedemo, čak zahtijeva da se to makne sa stola inače neće jesti.

Ja bih svojima u pokušajima da naprave ovo što si opisala rekla da neće dobiti ništa drugo za jelo, niti sada niti do kraja dana.
I doista bih ustrajala na tome. Pa da vidimo tko će prije popustiti: moja namjera da se zdravo i raznoliko hrane ili njihov gladan trbuščić?
Uz to bi im naravno u 1000 rječi objašnjavala da je ovo što je na stolu zdravo, dobro za njih i blablabla.

I moji doista jedu sve. Nije da sve obožavaju, ali naučili su da čak toleriraju moje "vegetarijanske eksperimente" i pitaju me kad ću im opet spremiti
nešto neobično?

Dijete ima pravo nešto ne voljeti jesti, ali to treba ograničiti na jedno, dva jela (ili namirnice) i to je to.

A što se ovog poremećaja koji spominješ tiće, iskreno, mislim da je to još jedan od pokušaja da se maltretiranje
roditelja od strane djeteta nazove nekim fancy schmancy imenom. sorry na iskrenosti.

[vertex]

Ajme, krojachice, rekla bih da je prilično izvjesno da je pokušala to, a moguće i gore od toga.

[vertex]

Ono, prije nego netko krene prodavat siledžijska rješenja kao esenciju pameti, mogao bi se barem potrudit i pročitati o čemu se radi. A radi se o situaciji u kojoj dijete neće jesti ni kad je gladno.
Sorry na iskrenosti.

[n.grace]

krojachice, vidi se da nemaš iskustva s djetetom koje ima problem s hranom
bilo bi lijepo vidjeti kako bi rješavala situaciju da ne znaš hoće li dijete sve ispovraćati jer si riskirala i dala mu treću žličicu, a izgladnjivanje djeteta ne vodi nikud, jer jednostavno ne traži i opet povraća
pa bih te molila da prestaneš s pametovanjem
jer i ja imam jednu koja jede doista sve, dok sam s drugom muku mučila oko dvije godine

sad je situacija bolja, ali i dalje ima stvari koje neće i odmah ima refleks na povraćanje čim stavi žlicu u usta

jen, ne znam kako ti pomoći, šaljem ti zagrljaj i nadam se da će uskoro biti bolje
ja sam svoju hranila i pred televizorom, obećavala nagrade i ne znam što sve ne

[jennifer_gentle]

Pokušala sam ovo što je krojachica predložila. Izdržala sam dan i pol. Užas. Bez uspjeha.

[trampolina]

Ne mogu dovoljno naglasiti: bilo kakvi pokušaji prisile uglavnom rezultiraju još većom regresijom.

Majkemi, ja bi tako voljela da si ti krojacice u pravu, eto ga, recept, promijeniš taktiku i odjednom imaš avion od djeteta.

Jok. Dapače, us..eš stvar.

[Mima]

Ma joj, ne mogu roditelji djece koja normalno jedu uopće shvatiti ovakve probleme.
Moja curka (da kucnem u drvo) isto prilično normalno jede, uz te neke sitne specifičnosti, ali smo kad je bila beba imali ogromne probleme sa hranjenjem, pa znam otprilike kako to ide. Isto tako, imam u obitelji nekoliko djece koja su jako veliki izbirači hrane, ili bolje rečeno bili su jer su sad već veći i ono što je utješno je da se stvarno kod većine to promijenilo odrastanjem.

[krojachica]

Pokušala sam ovo što je krojachica predložila. Izdržala sam dan i pol. Užas. Bez uspjeha.

Čekaj što stvarno dan i pol nije ama baš ništa jeo? I još je ostao pri svome da ne želi?
Ne mogu vjerovat. Ni ja ni moji nebi toliko izdržali.
Moji bi popustili nakon par sati.
Ali bi redovito pokušavali ponovo pa popustili, pa ponovno pokušali.

Cure me optužile da nemam iskustva, pa da opovrgnem: imam jedno dijete vrlo slabog apetita, koje "ne treba
jesti uopće" pogotovo ne voće, a baš ni povrće, borba je počela pred 9 godina i još uvijek me barem jednom tjedno
pokuša prevariti sa spikom: ne mogu više variva, a za 15 min. bi se moglo pojesti pecivo iz pekare.
Drugo je užasno tvrdoglavo, i spada u onu kategoriju koji pokušavaju rigati ako im se ne sviđa. Da ga se pita jeo bi se samo
krumpir.
Imam i treće koje zapravo nije moje, ali ga često čuvam i dolazi k meni sa navikom da jede samo pred televizorom i kad ga se zabavlja
a ja to nikada ne radim.
Vidjela sam i ja da ima djece koja rado jedu hrpu salate, čak sirovo povrče poput mrkve i sl. Moja nisu ta. S njima se treba pregovarati.
Ali moje je iskustvo, ako sam im par puta ozbiljno pokazala namjeru da ne mislim odustati od toga da jedu ono što ja smatram zdravim,
pregovori su sve kraći i kraći i svi smo zadovoljniji.

[rehab]

Ja bih svojima u pokušajima da naprave ovo što si opisala rekla da neće dobiti ništa drugo za jelo, niti sada niti do kraja dana.
I doista bih ustrajala na tome. Pa da vidimo tko će prije popustiti: moja namjera da se zdravo i raznoliko hrane ili njihov gladan trbuščić?
Uz to bi im naravno u 1000 rječi objašnjavala da je ovo što je na stolu zdravo, dobro za njih i blablabla.

I moji doista jedu sve. Nije da sve obožavaju, ali naučili su da čak toleriraju moje "vegetarijanske eksperimente" i pitaju me kad ću im opet spremiti
nešto neobično?

Dijete ima pravo nešto ne voljeti jesti, ali to treba ograničiti na jedno, dva jela (ili namirnice) i to je to.

A što se ovog poremećaja koji spominješ tiće, iskreno, mislim da je to još jedan od pokušaja da se maltretiranje
roditelja od strane djeteta nazove nekim fancy schmancy imenom. sorry na iskrenosti.

Koliko god mi je skakanje oko zdravog djeteta i moljakanje da nešto pojede neprihvatiljivo, toliko mi je neprihvatljivo i ovo iznad. Ja sam čvrsto uvjerena da su stvarni poremećaji u prehrani kod tako male djece rijetkost, i da se prije svega radi o normalnim fazama na koje ne treba obraćati pažnju. Dakle, mišljenja sam da ne treba kuhati i nositi sa sobom dodatna jela, moljakati dijete, micati jelo koje ostatak obitelji jede sa stola ako dijete tako zahtijeva i slično, ali isto tako mislim da niti ovakvo inaćenje nije rješenje. Govorim iz iskustva.

[Mima]

Meni je baš grozno tjerati nekoga da sjedi za stolom ako mu nešto smrdi. To je najobičniji obzir prema članu obitelji, bilo to dijete ili roditelj.
Ja ne sjedim za stolom kad se jede riba, niti uopće ribu pripremam u stanu jer mi previše smeta taj miris. I dan danas se sa mamom redovito oko toga posvađam jer ona misli da "izvodim", pa onda možete misliti kako je bilo kad sam bila dijete.

[Anemona]

Meni je baš grozno tjerati nekoga da sjedi za stolom ako mu nešto smrdi. To je najobičniji obzir prema članu obitelji, bilo to dijete ili roditelj.
Ja ne sjedim za stolom kad se jede riba, niti uopće ribu pripremam u stanu jer mi previše smeta taj miris. I dan danas se sa mamom redovito oko toga posvađam jer ona misli da "izvodim", pa onda možete misliti kako je bilo kad sam bila dijete.

Ovo potpisujem milijon puta.
Specijalno dobro razumijem tu preosjetljivost na mirise, jer ju i ja imam.

[rehab]

Meni je baš grozno tjerati nekoga da sjedi za stolom ako mu nešto smrdi. To je najobičniji obzir prema članu obitelji, bilo to dijete ili roditelj.
Ja ne sjedim za stolom kad se jede riba, niti uopće ribu pripremam u stanu jer mi previše smeta taj miris. I dan danas se sa mamom redovito oko toga posvađam jer ona misli da "izvodim", pa onda možete misliti kako je bilo kad sam bila dijete.

Ja nisam napisala da bih natjerala dijete da sjedi za stolom, dapače. Komu smeta, neka slobodno ustane od stola i ode tamo gdje mu je ljepše. Ili bi trebala cijela obitelj odustati od jedenja onoga što želi, ne razumijem ? Mom mužu smrdi piletina, meni smrde jaja i to toliko da ne ulazim u kuhinju nakon što se jaja ispeku. Jel bi ostatak obitelji trebao odustati od jaja i piletine ?

[Mima]

Čuj, moj muž jede tunu iz konzerve isključivo kad ja odem spavati.

[Anemona]

Jel bi ostatak obitelji trebao odustati od jaja i piletine ?

Nisam sigurna da je netko to tvrdio, barem ja nisam.

[rehab]

Nisam sigurna da je netko to tvrdio, barem ja nisam.

Nisam niti napisala da je netko rekao da tako treba biti, samo se pitam jel to rješenje ? Ako već nije rješenje da dijete uzme sa stola ono što želi jesti, i premjesti se za drugi stol. Ako želi, naravno.

[n.grace]

Nisam sigurna da je netko to tvrdio, barem ja nisam.

nije nitko tvrdio ni da dijete treba tjerati da sjedi za stolom ako mu nešto smrdi

[Anemona]

rehab, stvarno nisam primjetila da je nekome rješenje da cijela obitelj odustane od pola hrane, jer ju dijete ne jede.
Kod nas je baš tako, ako MM jede jaja na oko, dijete sjedi za drugim stolom, ili MM za drugim, ili slučajno ne jedemo istovremeno,... Poanta je da postoji bezbroj prihvatljivih opcija, samo ni jedna (po mojem mišljenju) ne smije biti prisila.

[Anemona]

nije nitko tvrdio ni da dijete treba tjerati da sjedi za stolom ako mu nešto smrdi

Nisam sigurna što bi krojačica rekla.

[rehab]

rehab, stvarno nisam primjetila da je nekome rješenje da cijela obitelj odustane od pola hrane, jer ju dijete ne jede.
Kod nas je baš tako, ako MM jede jaja na oko, dijete sjedi za drugim stolom, ili MM za drugim, ili slučajno ne jedemo istovremeno,... Poanta je da postoji bezbroj prihvatljivih opcija, samo ni jedna (po mojem mišljenju) ne smije biti prisila.

Evo, slažem se, samo bih još nadodala ni prisila, ni moljakanje

[Anemona]

Eto rehab, slažemo se.

[Mima]

Pa i stav "ako ti smrdi makni se" pokazuje da sa onim kojem smrdi nešto nije u redu, tj. da onaj kojem ne smrdi ima veća prava.
Dakle ako moje dijete doručkuje za stolom a ja sjednem i jedem kruh sa sirom koji njoj smrdi onda bi se ona trebala maknuti od doručka ili trpiti.
Ja ne mislim tako, ako znam da nekome nešto smeta onda mu to neću gorati pod nos, radilo se o djetetu ili o mužu.
A hrana koja ima jako intenzivni miris ako taj miris nekome smeta se u mojoj kući ne bi pripremala, kao što se ne priprema riba ili kiselo zelje koje smrdi meni, ili kao što ne čistim sa octom ili sredstvima na bazi octa jer to smrdi mom djetetu.

[Anemona]

Mima, slažem se. Nisam nigdje napisala da se dijete treba maknuti (ili kome več smrdi). Mi postupamo kakva je več prilika.
Ako dijete i ja več jedemo za stolom, nema šanse da nam se MM približi sa smrdljivim stvarima, ako MM več jede za stolom, ne dižemo ga sad dijete i ja, nego mi sjednemo za drugi,...

[Cocolina]

moj je kao mali jeo sve i s godinu dana je presto jesti to što je jeo.
s god. dana to je dijete živjelo samo na mlijeku i na cici, bio je mršav za poludit.
e onda smo se opet vratili na juhe s tim da u juhi nije smjelo biti nikakvo meso niti povrće.
sada opet može u juhi biti i meso i mrkva ma štogod mu stavim smaže.
pa je jedno vrijeme se davio u varivima pa je to izbacio pa eto opet jede.
pa je jedno vrijeme jeo samo rižu meso niti u kojem slučaju. niti sa saftom niti pohano uz rižu. a sada obožava sa saftom.

ja se jednostavno nikad nisam opterećivala s time. kod nas je baš bilo to u fazama. jedno vrijeme je jeo samo od voća banane a sada jede i lubenicu i mandarine i šljive i grožđe itd.

evo sada s 5,5 god. počeo je jesti i salatu.

mislim u vrtiću jede i kruh s korom doma nema šanse.

nekako je s vremenom sve sjelo na svoje.

i mi smo dosta dugo na ročkasima tj. on na ročkasima ništa nije jeo, em nije imao vremena em nije bilo gladan.
torta na ročkasu, ma nema šanse. sada možda pojede griz dva. veća je fora puhati svijećice.
ima 114 cm i 18,5 kg.

[trampolina]

Eto ja sam recimo sebična i ne kuham tripice i bravetinu jer mi to smrdi i riga mi se. A mm to obožava, al eto doma to sigurno neće jesti.
Pa ako poštujem i toleriram svoja "izvoljevanja" ne mogu bit licemjerna i tjerat dijete na nešto. Živimo skupa i moramo tražiti srednje puteve.

Ali, sve mi se čini da šefuje onaj koji kuha, barem je to kod mene tako

U vezi teme, dobro je netko rekao, većina se toga ispravi odrastanjem.

[rehab]

Pa i stav "ako ti smrdi makni se" pokazuje da sa onim kojem smrdi nešto nije u redu, tj. da onaj kojem ne smrdi ima veća prava.
Dakle ako moje dijete doručkuje za stolom a ja sjednem i jedem kruh sa sirom koji njoj smrdi onda bi se ona trebala maknuti od doručka ili trpiti.
Ja ne mislim tako, ako znam da nekome nešto smeta onda mu to neću gorati pod nos, radilo se o djetetu ili o mužu.
A hrana koja ima jako intenzivni miris ako taj miris nekome smeta se u mojoj kući ne bi pripremala, kao što se ne priprema riba ili kiselo zelje koje smrdi meni, ili kao što ne čistim sa octom ili sredstvima na bazi octa jer to smrdi mom djetetu.

Ne mora se maknuti. Može se maknuti ako želi. Može ostati za stolom ako želi. Može se strpiti, može plakati, može što god mu je volja. Ali to ne znači da SVI ostali trebamo ustuknuti. Hebat ga, kod nas vrijedi pravilo većine. Što ne znači da se ne ispunjavaju i želje manjine, ali kao što većina poštuje manjinu, tako i manjina poštuje većinu. Moj muž ne podnosi ječam, ali ja ga ipak jednom tjedno skuham, jer ga djeca i ja obožavamo. Sin ne podnosi grah, ali ga ipak jednom tjedno skuham, jer ga mi ostali obožavamo. Ja se grozim variva zgusnutih brašnom, ali u variva koje muž voli dodam brašno i jedem skupa s njim. Ovakav mi se način čini prihvatiljivijim, nego da se moramo odricati nečega radi nekoga.