Selective eating disorder

[jennifer_gentle]

Jeste li čuli za ovaj poremećaj?

Već dulje vrijeme se mučimo sa sinovom prehranom (za mjesec dana 4 godine), tek sad sam naišla na ovaj poremećaj prehrane.


http://www.raisehealthyeaters.com/20...er-needs-help/


http://mealtimehostage.wordpress.com...ting-disorder/

Kod njega ovakvo stanje traje već skoro 2 godine. Do tada je jeo sve, meso, variva, ribu...Dok nije počeo malo pomalo isključivati sve više namirnica.

Jed uglavnom kruh, rižu i mliječne proizvode (mlijeko i jogurt). Od povrća samo špinat (na mlijeku). Tješi me što hoće voćne šejkove pa mu pokušavam "progurati" svaki dan.

Zadnjih par tjedana je počeo pomalo jesti meso (isključivo pohano) i bijelu ribu, pa se tješim da ima nade.

Inače, baš kako piše u članku, nema šanse da pojede nešto što neće ma koliko bio gladan. Ako slučajno pojede nešto što mu se ne sviđa, znao je i povratiti. Kad vidi "neprijateljsku" hranu ima poriv za povraćanjem. To je znalo ići toliko daleko da ne može jesti s nama za stolom ako se na stolu nalazi npr. grašak. Izlasci, restorani, rođendani su noćna mora. Već 2 godine kuham duplo, a moram ga nagovarati da jede čak i tu "prilagođenu" hranu koju mu spremam. Već smo ludi, ne znam što da radim. Inače je dobro uhranjen (ne znam stvarno od čega, stvarno ne jede puno, ne sjećam se da je ikad u životu rekao da je gladan).

Prepoznaje li netko svoje dijete u ovome i kako se nosite s tim?

[Jurana]

Uh, baš mi je bilo teško čitati ovo s linkova.
Najpotresnije mi je ovo:

Children are first put on medication to treat their anxiety.

I oni komentari odraslih koji pate od toga.

Nemam ništa drugo, osim huga.

[Superman]

Prepoznajem se, na žalost. Moj sin ima 4.5 godine, glavna hrana mu je mlijeko, pahuljice raznih vrsta, peciva... Obožavatelj je slatkiša svake vrste i kokica. Meso jede u vrlo malim količinama, ribu voli. Najdraže jelo mu je špinat skuhan na mlijeku. Od svježeg povrća jede samo kupus salatu. Od voća samo jabuku i bananu (kao beba je jeo razne vrste voća).

Pokazuje odbojnost prema bilo kojoj vrsti hrane koja mu je nepoznata. Inače je normalnih tjelesnih proporcija (pedijatrica čak tvrdi savršenog omjera tjelesne visine i težine). Dobrog je zdravlja.

Naravno da je ovakvo stanje vrlo frustrirajuće za roditelja... U jednom trenutku čak sam bila toliko očajna da sam pokušala utjecati na njega potpuno neprimjerenim metodama (čitaj: podmićivanjem). Ponudila sam, naime, da ako pojede: pola kajsije ili trakicu paprike ili 5 borovnica ili krišku rajčice... dobit će željenu igračku. Ponudu je hladno odbacio.

[jennifer_gentle]

Ne znam što je to sa špinatom, i moj ga jede (nije da skače od sreće, doduše).

Od voća jedino bananu. Povrće apsolutno nikakvo. Nekad mu izribam tikvicu u rižu ili tjesteninu pa se natjeravamo oko toga, nekad pojede, nekad ne.


I ja sam pribjegavala svakakvim metodama za koje sam znala da su pogrešne, sve bez uspjeha.

[martinaP]

Moj sin ne jede ništa sirovo, i nikakvo voće osim jabuke. Nikad nije to jeo, ni kao beba kad sam mu mogla "podvaliti" u kašicu (recimo h-i-p-p marelicu hoće, smiksam mu frišku marelicu unutra - nema šanse). Kuhano jede sve i nije izbirljiv.

Prihvatila sam to kao takvo, ne bih to ni nazvala "disorder", pedica je davno rekla da njegov organizam sigurno ima razlog zašto to odbija i da ne forsiram. To je tako i gotovo, hvala Bogu da nije kaj ozbiljno.

[Nena-Jabuka]

Nisam znala da je to opisano kao poremećaj, ali moja petogodišnjakinja ima problem s jelom koji obično definiram samo kao "izluđuje me". Za razliku od ostale djece, još nikad dosad nije u usta stavila ni komadića sirovog povrća, tipa paradajz, paprika, krastavac, mrkva, salata bilo koja..., voće jede u mikroskopskim količinama, i to isključivo tri određene vrste.

Bilo kakav pokušaj da se takvo što stavi u usta, završava nagonom za povraćanje.
Čim se "nepoželjna" hrana stavi na stol, odmah reagira - "ja to ne jedem!".
Ma tko te pita što ne jedeš, daj uzmi ono što jedeš.
Ona se izražava da je gladna, i zato ne vidim baš neki krajnji stupanj ovoga opisanoga, ali ne znam kad će doći dan da se u usta stavi neko sirovo povrće, neka voćka, a da nija pažljivo smiksana i zakamuflirana.
Djeca potrče za narezanim kriškama voća, voćnom salatom u zdjeli, a ova skoro povrati.
Mislim da je sve to prestala jesti s prvim danima "svjesnosti", kad sam joj prestala miksati kašice.
Te namirnice joj uspijem nadoknaditi isključivo u shake-u, miksanom zelenom soku, i to popije. Kuhano i pečeno jede, dio toga, ono što izbaci u ladicu - to ne jedem, ne postoji, a hrana broj 1 je sve škrobasto, od kruha, tijesta pa dalje.
Nije pothranjena niti je bolesna, ali me te njezine navike dosta izluđuju.
Disorder ili ne, zdravo nije. I pije živce.

[jennifer_gentle]

Pa dobro, tvoj kuhano jede sve, moj skoro ništa.

Ja inače zazirem od pretjeranog davanja dijagnoza, niti sam uopće sigurna da moj sin ima ovaj poremećaj, ali sam nekako čitanjem ovog članka shvatila da to što on ima ipak nije obična izbirljivost (jak fizički osjećaj odvratnosti, plač, povraćanje, gladovanje) i da trebam prestati koristiti neke metode koje su možda primjenjive na "običnu izbirljivu" djecu.

ulet: odgovor martini

[jennifer_gentle]

Za razliku od ostale djece, još nikad dosad nije u usta stavila ni komadića sirovog povrća, tipa paradajz, paprika, krastavac, mrkva, salata bilo koja...,.

Isto, nikad, prije bi se pakao smrznuo.

Isto tako, kad sjednemo vikednsom svi za stol za ručak, on odmah krene plakati "Ja to neću!" kad vidi što ja i mm jedemo, čak zahtijeva da se to makne sa stola inače neće jesti.

[jennifer_gentle]

Inače neće jesti nešto drugo, što sam posebno spremila, naravno

[martinaP]

Moj je jednom rekao da će probati jagodu. Kad ju je primio u ruku i opipao, njemu se diglo na povraćanje. Tako da ga nisam poslije ni pokušavala uvjeriti da proba.

[Anemona]

Ima i moje dijete i uopće to ne gledam kao poremećaj.
Isto je vrlo gadljiv na hranu koju ne jede i specijalno na mirise.
Ako mu nešto dobro ne miriši nema šanse da pojede.
Novu hranu nema šanse da proba negdje a da nije doma.
Doma će možda probati nešto novo što mu liči izgledom i mirisom na nešto što inače jede.

[martinaP]

jennifer, ja bih na tvom mjestu pomalo forsirala samo meso i ribu (a i to ako malo pojede, dobro je). Za ostalo ne bih brinula.

[Anemona]

E da, ne voli sokove i slatkiše osim čokolade (za kuhanje, mliječna, s rižom), sladoleda, domaćica.
Od domaćih kolača voli strogo određene vrste: bijela pita, mađarica, gibanica, mafini, crnac bez jaja, Saherica,...

[Jurana]

Ovako sa strane, čini mi se da su priča jen_gen i iskustva s linkova bitno različita od iskustava drugih forumašica.

Pa i link pojašnjava razliku između izbirljivosti i poremećaja.

[jennifer_gentle]

Pa ne znam što vam to znači da na to ne gledate kao poremećaj...Nama to bitno utječe na kavlitetu života. Od toga da moram kuhati duplo i puno puta bacati hranu, da većinom nećemo jesti za istim stolom jer se njemu gadi što mi jedemo...Do natjeravanja s hranom prije svakog izlaska vani jer on kaže da nije gladan, a kad izađemo će tražiti pecivo iz mlinara; do odlaska u goste, bilo kakvih društvenih događaja, izleta...Znam da će u 90% slučajeva biti gladan pa mu moram nositi hranu, ili ga pustiti da jede samo kruh za ručkom... Do toga što se ipak i brinem za njegovo zdravlje jer njegova prehrana stvarno nije kvalitetna.

[jennifer_gentle]

jennifer, ja bih na tvom mjestu pomalo forsirala samo meso i ribu (a i to ako malo pojede, dobro je). Za ostalo ne bih brinula.

Pa to i pokušavam, u biti sam presretna što je i to počeo jesti (iako ne pretjerano, i opet uz puno nagovaranja i obećanje deserta na kraju (to, naime, ne odbija, ako nije nešto s voćem)), do prije mjesec-dva nije meso htio ni pomirisati, a na ribu je imao poriv za povraćanjem.

[Nena-Jabuka]

Naravno da ne priželjkujem vrijeme gladi, nemojte me krivo shvatiti, niti da se vremenski kotač okrene, ali često se sjetim onih slika dječice nakon drugog svjetskog rata, kako djeca trče, traže hranu,
sa željom i guštom jedu, kako je voće vrhunska poslastica, orah i naranča rijedak i nevjerojatan desert... Naravno da ne želim ni pothranjenost ni bolesti zbog istog, sve ima svoju cijenu,
i da sam zahvalna što živim tu gdje živim, samo mislim da kroz tu izbirljivost naše djece na neki način plaćamo danak obilju. Živimo u velikom obilju, svi zajedno, i to se nekako vidi po tvoj njihovoj izbirljivosti, u svemu (oćeš hrana, odjeća, igračke, šta god).
Dajte recept za izazak iz toga, ja ga nemam, osim da strpljivo čekam.

[Anemona]

Ne znam jen. Evo moj ide u predškolu, tamo dobe užinu. Obično nešto na kruhu, ne pojede ništa od toga.
U gostima jede, ako je namirnica koju inače jede. Npr. piletina s roštilja ili tako nešto.
Kod drugih na ručku isto tako.

Meni je to oduvijek navika, da imam u torbi za njega hranu, ili da se najede prije odlaska kod nekoga.

I ja sam zdvajala nad puno tema kad netko piše da otiđu na cjelodnevni izlet i u restoran na ručak (a djeca oko 4 godine starosti).
U toj dobi nije bilo te hrane koju bi on pojeo u restoranu, a opet ni dovoljno kvalitetne domaće a da je možeš ljeti transportirati na cijeli dan.
Sad sa 6 stanje je malo bolje, ali nema šanse da odemo nekud u hotel na više od jednog noćenja zbog prehrane, isključivo apartman dolazi u obzir.

[Nena-Jabuka]

Još nešto, kako sam zadnjih godina počela patiti od gljivica, i shvatila da sam ovisnik o škrobu, vidim to i kod svoje male, i svi spominjete isto, taj obrazac s ugljikohidratima. Svi bi oni mogli sretno živjeti u pekari u kvartu, samo im daj kruha, peciva i slastica. Što je to u tom škrobu?

[Anemona]

Nena - Jabuka, apsolutno se ne slažem, potpuno jednake prehrambene probleme u dječjoj dobi sam imala ja, a vjeruj mi nije bilo obilja i moj tata isto tako kad definitivno nije bilo obilja.

Znam što jede i voli i kombiniram.
"Problem" je što uvijek moram imati u glavi cjelodnevnu prehranu da ju adekvatno izbalansiram s obzirom na to što je pojeo za koji obrok.

[Jurana]

@Nena: Tu ti se već mogu javiti cure s LCHF-a - ugljikohidratna ovisnost.

A zašto svi misle da se radi o posljedicama obilja, nečem što je društvena ili psihološka kategorija?
Kako možete biti sigurni da nije neurološki, kao što piše u linku gore?

[jennifer_gentle]

Ne znam, moj bi mogao živjeti samo od ugljikohidrata. Tako kad mi jedemo rižu s nečim, on krene jesti samu rižu, ja mu nudim da mu nešto stavim u tu rižu, makar vrhnja, sira, nema šanse, samo riža i gotovo.

Kruh isto tako, najdraži mu je sam bez ičega. Ponekad malo abc sira.

[jennifer_gentle]

@Nena: Tu ti se već mogu javiti cure s LCHF-a - ugljikohidratna ovisnost.

A zašto svi misle da se radi o posljedicama obilja, nečem što je društvena ili psihološka kategorija?
Kako možete biti sigurni da nije neurološki, kao što piše u linku gore?

Pa da, baš je pisalo u onim komentarima...

Ja nisam uopće imala takve navike, a ni mm, oboje smo bili izjelice i nismo bili izbirljivi.

[Superman]

Ne znam, moj bi mogao živjeti samo od ugljikohidrata.

I moj. Najradje bi jeo prazno tijesto.

[cvijeta73]

samo jedan primjer, ne znam jel ima veze s ovim, al da se malo utješite.
moja sestra, sad ima 35 godina, od rođenja nije stavila u usta niti jedno jedino voće i ništa slatko. ali apsolutno ništa. bilo koje voće, sok, čokolada, sladoled, čak i neka slatkasta povrća joj ne idu, tipo tikvica i mrkve. kao beba, kaže mama, odmah bi pljuvala. i bilo joj je grozno neugodno ići na rođendane, mama je uvijek morala unaprijed sve obavještavati da ona neće jesti tortu. ili učiteljice da joj ne nude voće.
mama, bake, svi su bili skroz ludi dok je bila mala, i kao stalno - naučiti će se. al nikad se nije naučila.
sve ostalo voli i jede.

[jennifer_gentle]

Da ne govorim o tome kako valjda sve tete iz svih vrtića misle da nisam normalna jer se svaki dan raspitujem šta je jeo i koliko, a on izgleda dobro uhranjeno i zdravo (110/20)....

[Anemona]

Ako nekoga tješi ja jedem svo voće i povrće u ogromnim količinama, recimo negdje od puberteta.
Nisam jela nikakvo kuhano povrće i još mnogo namirnica.

[Anemona]

jen, meni je iskreno misterija od čega onda ima 20 kg. Pa koliko pojede ugljikohidrata? Što pojede kroz dan?

[jennifer_gentle]

Meni je isto misterija...Kao i svima koji su s nama provodili po nekoliko dana.

Pije dosta mlijeka, kad se probudi i prije spavanja po 3 dcl. U vrtiću jede ne znam što, svaki put kažu da je brljao za ručak, onda popodne pojede jogurt ili neki kolač, ne znam što im daju. Kući preko tjedna eventualno za večeru pojede voćni šejk, možda probrlja malo pahuljica u mlijeku.


Jučer je recimo za doručak probrljao malo corn flakesa s jogurtom, u maksimiru je pojeo kokice, za ručak sam mu nudila tjesteninu s tikvicama, oko toga smo se natjeravali cijelo popodne, nije pojeo i na kraju je popio voćni šejk. To je to otprilike.

Voli pitu sir špinat iz mlinara i to obično jede vikendom za doručak. Ručak je špinat ili pašta/riža. To pojede s manjim ili većim ili nikakvim uspjehom. Kad pojede dobije red čokolade ili keks.

[jennifer_gentle]

Moram napomenuti da je on bio izuzetno papajuća beba, s mjesec dana je već imao 6 kg, dosta je jeo prvih godinu i pol, on zapravo zadnjih godinu i nešto dana stagnira na težini.

[Bubica]

i mi smo prosli kroz tu fazu s B - kruh, pasta, riza, od mesa samo pileci batak...(ok, nije se gadio na nista u nasem tanjuru ali ne bi smio ni u ludilu staviti na njegov, uz naglasak da ne treba jest), samo ciste namirnice - nikakav misung, sve strogo razdvojeno na tanjuru...
ne znam, mene to nikada niej brinulo, imao je kila normalno za dob, željezo ok. Niti sam pitala u vrticu kako jede, doma sam dugo kuhala za njega posebno (povremeno i danas), namjerno nisam dizala paniku oko nicega. Jer onda sve to predje u tjeskobu, napetost, nezadovoljstvo...Sada ima 13, jede svo meso, svu ribu, o povrcu pregovaramo, jede i većinu voća. Mislim da treba biti strpljiv, polako i neprimjetno uvoditi namirnice i ne dopustiti da hrana postane predmet borbe...

[Anemona]

I kod nas ne prolaze miješani okusi.
Znači nikako ne npr. saft, ali može razdvojeno piletina, paradajz,...
Nikako ne rižoto, ali može sama riža, samo meso,...
Ne sok, ali može voće,...

[Lili75]

Ne znam, moj bi mogao živjeti samo od ugljikohidrata. Tako kad mi jedemo rižu s nečim, on krene jesti samu rižu, ja mu nudim da mu nešto stavim u tu rižu, makar vrhnja, sira, nema šanse, samo riža i gotovo.

Kruh isto tako, najdraži mu je sam bez ičega. Ponekad malo abc sira.

jen, da sam na tvom mjestu i ja bih se brinula. Ne znam kako pomoći ni moja malena ne jede baš sve,al ni ne bira toliko.
Ne mogu ni zamislit kako je to ne moći ići u goste, na rođendane, u restorane....zbog prehrambenih navika.

Drž se! Valjda ima netko tko zna kako pomoći,a neki nutricionisti?

[jennifer_gentle]

i mi smo prosli kroz tu fazu s B - kruh, pasta, riza, od mesa samo pileci batak...(ok, nije se gadio na nista u nasem tanjuru ali ne bi smio ni u ludilu staviti na njegov, uz naglasak da ne treba jest), samo ciste namirnice - nikakav misung, sve strogo razdvojeno na tanjuru...
ne znam, mene to nikada niej brinulo, imao je kila normalno za dob, željezo ok. Niti sam pitala u vrticu kako jede, doma sam dugo kuhala za njega posebno (povremeno i danas), namjerno nisam dizala paniku oko nicega. Jer onda sve to predje u tjeskobu, napetost, nezadovoljstvo...Sada ima 13, jede svo meso, svu ribu, o povrcu pregovaramo, jede i većinu voća. Mislim da treba biti strpljiv, polako i neprimjetno uvoditi namirnice i ne dopustiti da hrana postane predmet borbe...

Pa to je najteže...I meni je žao što je hrana kod nas prerasla u izvor frustracija. Ne znam kako je uopće došlo do toga, nisam niti neki naci po pitanju zdrave prehrane, niti sam kontrol frik; ulovila sam se u toj situaciji da je njegova prehrana postalaneadekvatna i da sam ja kao majka htjela poduzeti nešto oko toga, a ništa nije funkcioniralo, primijenila sam svaku taktiku, tehniku, i dobre i loše, i ništa... na kraju sam došla do toga da on tanjuru pristupa s tjeskobom i strahom. A opet, ne osjećam se dobro da mu serviram drek iz dana u dan i pustim kamo ode...

[jennifer_gentle]

jen, da sam na tvom mjestu i ja bih se brinula. Ne znam kako pomoći ni moja malena ne jede baš sve,al ni ne bira toliko.
Ne mogu ni zamislit kako je to ne moći ići u goste, na rođendane, u restorane....zbog prehrambenih navika.

Drž se! Valjda ima netko tko zna kako pomoći,a neki nutricionisti?

Mislim da nama ne treba nutricionist, eventualno psiholog. Iako, ne pouzdajem se baš da ima nekih specijaliziranih stručnjaka kod nas, a možda je on i premali za psihologa, ne znam. Naša pedijatrica je više u stilu "ma sve je to faza, jest će kad ogladni."

[Lili75]

ajme meni je L. počela u zadnje vrijeme izvodit ovoga tipa, razdvojit rižu i meso, valjda neće....

[Lili75]

Mislim da nama ne treba nutricionist, eventualno psiholog. Iako, ne pouzdajem se baš da ima nekih specijaliziranih stručnjaka kod nas, a možda je on i premali za psihologa, ne znam. Naša pedijatrica je više u stilu "ma sve je to faza, jest će kad ogladni."

u pravu si, možda prije psiholog, ne znam jel još rano za sve to,al opet ne slažem se s tvojom pedijatricom, ona ne živi s tim po cijele dane i očito ne zna kako je to.

Malo me čudi da si ti Anemona svoju situaciju nekako prihvatila kao normalnu i da mu svugdje nosiš što će pojesti.Ne znam teško je komentirati dok nisi u nečijoj koži.

[sirius]

Jupi, eto ( jos jedna) dijagnoza. ))
dakle , skoro 12 godina , od toga valjda 10 sa dijagnozom.
Jedino sto sam postigla je da meni njegovo jelo ne bude izvor neprestanih frustracija.
situacija je sa vremenom postala podnosljivija u smislu da mu se ne povraca i gadi kada sjedi za stolom na kojem se u tudim tanjurima nalazi hrana koju ne jede.
Sto se tice raznilikosti hrane koju jede , cini mi se da svom vrlo ogranicenom jelovniku dodaje jedno novo jelo mozda svakih 6 mj. Najcesece ne jede u tudim kucama ili restoranima , osim ako njie u pitanju nesto nalik hrani iz dostave ili iz pekare.

[LolaMo]

jennifer ja prepoznajem svog sina..i baš me sad brine ovo kaj si napisala...iz razloga kaj mi svi govore da je to normalno, da ce proci..ali vrijeme ide, a to ne prolazi..nego se pogoršava..ne rapidno, ali recimo u zadnjih par mjeseci je izbacio još tri namirnice..potpuno neutralnih okusa..maslac, mrkvu i jogurt.

Meni je lakše napisti kaj on jede, nego kaj ne jede..
Znači od sve hrane, ali apsolutno sve (voća, svog povrća, tjestenina, mesa, junk food-a grickalica, slatkiša, sladoleda, pomfrija, namaza..ma da ne nabrajam dalje) on jede isključivo:

Mlijeko
Jabuke
Banane
Grožđice
Bademe
Juhu (bistru, ne daj bože komadić nečega da pluta)
Kruha ponekad mrvicu
Kolač tipa muffin ili štrudla od jabuka
7 korn na mlijeku
Avokado

I TO je to! Ne znam kako smo do toga došli
Nikakvo meso, riža, tjestenina, krumpir, noklice, šunkice, povrće svježe, kuhano, pohano...ma ništa! Za poludit..
I baš to kaj si napisala- ima nagon za povraćanje čim ugleda neku drugu hranu, ne želi ni probati ma kako gladan bio..
Izluđuje me sve to, ne znam više kaj da radim..

[cvijeta73]

lolamo, pa to je za prozvizditi, jadne vi majko mila.
al sam se nasmijala na avokado na listi, od kud mu avokado.

[sirius]

lolamo, pa to je za prozvizditi, jadne vi majko mila.
al sam se nasmijala na avokado na listi, od kud mu avokado.

Jos nije skuzio da je zelene boje . :D

[LolaMo]

Ma nemam pojma..rekao Ja bi to! i ja dala..i sad mu ga stalno nudim i jede..bar je kalorijski ok taj avokado..
I nar jede..to zaboravih stavit na listu

[jennifer_gentle]

avokado je super, jako hranjiv. moj sin ga je prije jeo, sad neće. ja mu ga smiksam u šejk ili ga smiksam pa umiješam u paštu ili rižu. ali ga ne smije biti previše, jer onda neće jesti.

suosjećam, doslovno.

meni isto svi govore da će proći, ja živim u nadi.

[Peterlin]

Došla sam vam samo dati ...

Zahvalna sam što moja djeca jedu koliko toliko normalno (ne vole baš sve, ali daleko su od ovoga).

Ja nemam vlastitih iskustava (neprobirljiva izjelica ) ali moja svekrva kaže da je mm tako jeo do puberteta - samo odabrane vrste hrane + beskrajno sjedenje za stolom, čak i bez prisile, jednostavno mu je dugo trajalo da pojede štajaznam tanjur tjestenine. U pubertetu su se stvari naglo poboljšale, ako ne i riješile do kraja.

[LolaMo]

Peterlin, hvala
I ja se nadam da ce proći..
Kod njega ne postoji hrana koju voli, koje je željan. Ja nikad nisam doživjela da on navali na neku hranu kao što znam čuti od puno mama..mi s tim nemamo problema..prolazi pokraj zdjelice smokića kao pokraj zida.. Dobije kinder jaje, čokoladu baci i otvara igračku.. I tak..

[Anemona]

Malo me čudi da si ti Anemona svoju situaciju nekako prihvatila kao normalnu i da mu svugdje nosiš što će pojesti.Ne znam teško je komentirati dok nisi u nečijoj koži.

A što bih trebala? Poludjeti?
Njemu se neka hrana očito gadi, siliti ga ne mislim i točka.
Prihvatila sam da ima hrane koju jede i koju ne jede.
Ova koju jede je u našem slučaju dovoljna za složiti uravnotežene, zdrave obroke, a to mi je važno.
I nije baš da nekud idemo svaki dan, pa ni svaki vikend, a kad baš idemo ne vidim problem da mu dam jesti prije polaska i nešto uzmem za slučaj da ne bude u gostima "ništa jestivo".

[Anemona]

Kod njega se jedino promijenilo što do cca 4 godine nikad nije bio gladan i onda je prvi put izjavio da je gladan. Mi smo skoro na guzicu popadali.

On pojede stvarno s guštom i dovoljno, ali ono što voli. Ja sam tu da uravnotežim te obroke u zdravu dnevnu kombinaciju.
Kad to stavim na papir jede bolje i kvalitetnije od 70% djece koju znam, samo uz moj veliki angažman u smislu pripreme i kombiniranja hrane.

[vertex]

Vidim elemente ovoga kod D. Diže mu se želudac na neke teksture, posebno na gnjecave stvari. S godinu i po se sveo na doslovno pet stvari koje je jeo, a dotad je jeo sve. Bijela riža, kruh, sama manistra...to mu je divno. I jabuke i bakalar s krumpirom. Kolači: recimo, jako voli pitu od jabuka koju mu radi baka. A drugi kolači od jabuka, od milijun ukusnih varijanti koje radim - ni jedna ne prolazi. Ima i drugih kolača koje voli, ali samo ako su upravo tako i nikako drugačije napravljeni. Ne da je važno da jede kolače, nego samo za ilustraciju pišem. Srećom, s vremenom je ipak pomalo širio jelovnik, i jede stvari iz svake grupe namirnica.
Nedavno sam negdje napisala, da mogu ispočetka, ne bih nikavim metodama ništa pokušavala, upravo u duhu onoga što je Bubica napisala. Jedino bih pazila da se ne hrani junkom, i vodila bi računa da ima pristupa raznovrsnoj hrani. I ništa više. Sve drugo što smo isprobali, samo je dodavanje drugih vrsta opterećenja na već problematično područje.

[vertex]

Zapravo, on sada jede prilično dobro. I dalje je prisutan nagon na povraćanje na neka jela, ne probaje rado novo, ali se dogodi da proba. I dosta toga je u grupi jela koje normalno jede, ima ih dosta i u kojima uživa, s da nisu bijeli ugljikohidrati.

[Mima]

I moja ima elemente ovakvog ponašanja, ali ne mislim da je u skupini da bi se to nazvalo nekim ozbiljnim imenom.
Smrdi joj sir, margarin, pašteta, općenito ne voli nikakve namaze osim putra (pekmeza i meda), ne voli ništa ljuspičasto, nikakve korice (paradajz, mandarinu nikad ne bi pojela nego posiše sok). Ne voli baš niti isprobavati novu hranu.
Mrzi ocat! I sve što kiselo miriši. (ali voli kisele krastavce i ciklu)
Na putovanjima je isto dosta komplicirana jer nikad ne možeš biti siguran da će joj se jelo u restoranu svidjeti.
(npr. uzmeš joj paradajz juhu ali joj je prekisela pa ne pojede, uzmeš joj u nekom skupocjenom restoranu nekakve pileće ražnjiće jer to jedino zvuči kao da bi pojela, ali joj se ne svide pa pojede 2-3 krumpirića).
Ja baš gledam da imamo hranu u hotelu jer kad ima puno izbora tj. švedski stol, onda uvijek bude nešto što će pojesti.
Jednom sam nakon par dana pokušaja po restoranima platila večeru u hotelu da konačno nešto pošteno pojede, premda su mi hotelske večere u principu grozne.