ah, sad bašMojca prvotno napisa
pa koji je smisao svjetskog prvenstva? tko bi tu igrao nogomet protiv koga, ako ne bi hrvati protiv francuza?
ono: ja došao! pa s kim igraš? ne znam, mojca me poslala
 |
|||
|
|
|||
ah, sad baš
pa koji je smisao svjetskog prvenstva? tko bi tu igrao nogomet protiv koga, ako ne bi hrvati protiv francuza?
ono: ja došao! pa s kim igraš? ne znam, mojca me poslala
Nisam nogometni fan, zapravo sam tudum. Znam vecinu pravila, znam sto je off side
Al i ja se pridruzujem slavljenicima. Uzivala sam u ovih par utakmica koje sam pogledala, jucerasnja mi je bila nestvarna, pogotovo kad su pokazali shemu igara s Hrvatskom u finalu.
Ne mogu nekad pratiti loptu, ali pratim rado lica nogometasa i predivno mi je vidjeti strast nasih igraca u vrijeme igre, neku bolnu srecu. I volim vjerovati da bi i oni bili sretniji bez prljavstina i politike, kad bi strategija, tehnika i strast bili najbitniji. Predsjednicina cestitka nogometasima, da smo ujedinjeni, sa svojom promo fotkom, mi je degutantna do bola.
Deckima skidam kapu na igri i izborniku na pristojnosti. Sretno!
Ja sam se natjecala u timskom sportu na medjunarodnim natjecanjima, morala sam uciti himnu, al ne znam da bih bolje igrala za Hrvatsku (nisam probala, samo mi se cini). Igrala sam za nas, za momcad i za sebe. Mozda je vise problem u navijacima, ne znam.ah, sad baš
pa koji je smisao svjetskog prvenstva? tko bi tu igrao nogomet protiv koga, ako ne bi hrvati protiv francuza?
ono: ja došao! pa s kim igraš? ne znam, mojca me poslala
Nisam si to jos razbistrila. Racionalno bih kao Mojca, al mislim da emotivno ipak ima neka dodatna motivacija.
Pa i Hrvati, Englezi i Francuzi su ljudi... to sto netko osjeca svoju nacionalnu pripadnost i vezu sa domovinom i sunarodnjacima ga ne cini nista manje gradjaninom svijeta... to je kao ono da moras dati djeci i korijene i krila.
ah, sad baš
pa koji je smisao svjetskog prvenstva? tko bi tu igrao nogomet protiv koga, ako ne bi hrvati protiv francuza?
ono: ja došao! pa s kim igraš? ne znam, mojca me poslala
Ja sam jutros od sreće studentima odgodila ispit za sutra jer znam da su noćas svi gledali.
I drago mi je da se ljudi napokon vesele, da je atmosfera dobra i da smo se (skoro) svi ujedinili oko nečeg lijepog.
ogromni X, upravo tako Jadro.
Mojca, mislim da ti "brkaš" osjećaj pripadnosti/domoljublja i nacionalizam (kakav je vladao ovim prostorima zadnjih godina).
Pa to nema veze jedno s drugim. Probaj se rješit te predrasude, baš se osjeti u svim tvojim postovima.znaš da pišem u dobroj namjeri, ne dociram.
Mene su te neke "male" nacije očarale svojim patrotizmom da sam ih jako zavoljela jer sam boravila u tim zemljama često npr. Albanija, koliko oni vole svoju zemlju, a bome i ove velike su vrlo jake po tom pitanju. To nije nešto čega se treba sramit, time se treba ponosit, to je pozitivan osjećaj
ja sam danas na poslu u kockicama, puno nas, atmosfera je "high", svi su jako veseliiii i happy
bravo!
Mojca, neka nama tebe takve! Kiss!
I ne vidim što bi se ti trebala truditi osjećati nešto drugo, nego ono što osjećaš.
U mom prijateljskom krugu ima ljudi koji su sad u Moskvi i euforično skakuću, onih koje nogomet uopće ne zanima, onih kojima se od Mamić Modrić Lovrić Šuker &co dižu kose na glavi, onih koji se vesele, bez da misle da je ovo povijesni događaj herojskih razmijera neviđenih od stoljeća sedmog bez kojeg mi Hrvati ne bi bili mi Hrvati, te raznih drugih kombinacija.
(ja se veselim, odgledala tekme na rivama i ne samo naše, nego i četvrtfinala Belgijanaca i Francuza (sto ću, cura mi voli nogomet, meni nogomet malo spor i dosadan) u isto vrijeme potpisujem sve sto su napisali Anić, Pavičić, Tomić...
gledam da sjedim tamo gdje mi ne vijaju baklje oko glava, od thompsona&co ne možeš pobjeći, ali dok nema poznate operne arije, da se izdržati.)
Uz to nismo svi od istog “materijala” sto se tiče euforija, masovki i sličnog, sto također igra bitnu ulogu u tome kako ćemo doživljavati ovo nogometno ludilo. Ja sam frakcija tanja b. I ne mislim da to moram ikome objašnjavati, kao što i netko tko će sljedeća dva tjedna skakutati u kockicama sa osmijehom na licu, ne treba to objašnjavati meni)
Svatko ima pravo na svoje mišljenje. No nema pravo na svoje činjenice (citat)
E sad kako će se tko odnositi prema činjenicama vezane na koncept kruha i igara, na nogomet općenito, te na nogomet u nas, je individualan, osoban izbor.
Kojeg nadam se još uvijek imamo.
Živjela ti meni
Mislim, i meni je drago zbog sinoćnje utakmice, nije da nije, ali ne zbog nacionalne euforije, nego zbog njihovog uspjeha. I jer sam vidjela koliko se ubijaju trčeći za tom loptom, tu su ozljede, izuzetni napori, pa ogroman pritisak navijača i medija... treba to izdržati, i lijepo je znati da nije bilo zabadava.
Ne brkam.
Ali očito je moja definicija domoljublja malo intimnija stvar nego kod većine Hrvata.
(Iako, nemam razvijen taj osjećaj pripadnosti naciji... pričam samo o mojoj definiciji.)
Dan danas, makar sam ju milion puta pročitala protrnem na Cesarićevog Trubača sa Siene, za mene je to izraz domoljublja... ovo s nogometom nije... ovo me ne dira. Odnosno, dira na razini da navijam uspiju oni koji nikad nisu. Kao i Jelena doživljavam to na osobnoj razini svakog od igrača... ali ipak nekima ne mogu oprostiti loše pamćenje. Jer, po meni to je kriminal, a ne domoljublje.
Lili, mislim da ne razumijes Mojcu. Ne radi se tu o predrasudi. Meni se cini da mi u sustini jako razlikujemo sto je to "ljubav prema zemlji". Je li to ruka na srcu dok svira himna ili placanje poreza. Ovo prvo je ugodno i lagodno, a na drugo bismo trebali biti ponosni, a Mojca i ja nismo, i lovimo se za glavu kamo taj novac ide.
Nakon svih Mojcinih postova koje sam pročitala zadnjih godina i dalje sam istog mišljenja koje sam gore iznijela.
Ono naravno ne mora biti nužno točno, svi imamo različita mišljenja i to poštujem.
Kad mi kažeš domoljublje ne bih nikad pomislila ni na ruku/himnu, ni na plaćanje poreza.
Ne bih sad da kvarimo temu (iako su takvi pokušaji stalno prisutni), samo ću reći još jednom da sam ponosna na naše dečke i izbornika, njihov trud, uspjeh na svjetskoj razini. I ne mogu naći nijedan razlog za ne biti ponosan na ovako veliku stvar.
Kao što sam ponosna na naše učenike kad se vrate s raznih natjecanja znanja/olimpijada, ono meni malo za sreću i veselje treba
A namćor nikad nisam bila i da se oko mene ljudi vesele ne znam.čemu, nema šanse da bi im ja “prigovarala“ zbog njihovog veselja (a da pritom nikom ne nanose štetu of course). Jednostavno bih se klonila tog veselja. Ovo pričam općenito, ne o ovoj temi.
Kažem nisam nikakav nogometni fan, ali ono heeeej finale, cijeli svijet zna za nas
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.07.2018. at 22:25
Nisam ni ja od nogometa,moj domet je igra s klincima
Reko kolega ujutro da je jučer najgooglovitiji pojam bio Croatia,jer malo ljudi izvan Europe uopće zna za nas
Posljednje uređivanje od jelena.O : 12.07.2018. at 22:34
E upravo to i kažem. To je ogroman uspjeh, svjetski, ajmo ga proslavit (netko tiho, netko glasno) i ponosit se njime.
Još lijepih vijesti koje me čine ponosnom:
http://cudaprirode.com/site/index.ph...se-s-5-medalja
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.07.2018. at 22:36
Pa da, u tome je razlika. Porez meni znaci zdravstvo, obrazovanje, vrtice, znanost, kulturu, pravosudje, socijalnu osjetljivost i ljubav prema svakom covjeku neovisno o tome da li se rodio s istim potencijalom kao ja i je li ga iskoristio kako treba itd. I ja bih na te stvari rado bila ponosna i s tim se rado identificirala, a pretpostavljam i Mojca. Barem ju ja tako shvacam. I ti imas pravo na pozitivu, al to ne znaci da mi imamo predrasude. Mozda prije da nam fali endorfina.
Lili, slažem se s tobom od prvog do posljednjeg slova.Nakon svih Mojcinih postova koje sam pročitala zadnjih godina i dalje sam istog mišljenja koje sam gore iznijela.
Ono naravno ne mora biti nužno točno, svi imamo različita mišljenja i to poštujem.
Kad mi kažeš domoljublje ne bih nikad pomislila ni na ruku/himnu, ni na plaćanje poreza.
Ne bih sad da kvarimo temu (iako su takvi pokušaji stalno prisutni), samo ću reći još jednom da sam ponosna na naše dečke i izbornika, njihov trud, uspjeh na svjetskoj razini. I ne mogu naći nijedan razlog za ne biti ponosan na ovako veliku stvar.
Kao što sam ponosna na naše učenike kad se vrate s raznih natjecanja znanja/olimpijada, ono meni malo za sreću i veselje treba
A namćor nikad nisam bila i da se oko mene ljudi vesele ne znam.čemu, nema šanse da bi im ja “prigovarala“ zbog njihovog veselja (a da pritom nikom ne nanose štetu of course). Jednostavno bih se klonila tog veselja. Ovo pričam općenito, ne o ovoj temi.
Kažem nisam nikakav nogometni fan, ali ono heeeej finale, cijeli svijet zna za nas
Reprezentacija pred cijelim svijetom predstavlja sve nas, ne naše stranke i poreze. Mogu mi sto puta ići na živce političari, ali zašto bi to umanjilo ponos na uspjeh koji su postigli dečki na terenu? Svaka im čast. Neka pati koga smeta!
Samo mi nije jasno kako odabirete koga predstavljaju? Zasto mene nestranacku da, a stranke ne, niti državu (porez)? Svako razmisljanje zasto nogometna reprezentacija ne predstavlja državu upropastava trenutak. Zato dajte kruha i igara! Ja najiskrenije navijam i uzivam u njihovom uspjehu (bez ironije
Jelena hvala na objašnjenju, razumijes me u potpunosti.
Evo citam da je Plenković obećao novi stadion.
Treba nam, kaže.
Svi pokimaše glavama.
Osim Mojce.
Mojca vidi milion drugih načina za potrošiti te novce.
Mojca vidi mitologiju koja će pasti u svakoj fazi izgradnje, pa će stadion koštati 200 unjesto 100.
Mojca računa koliko školskih dvorana je moglo biti izgrađeno ili obnovljeno za te novce.
Mojca se sjeti unakaženog Dinamovog stadiona.
Mojca vidi bahato rasipništvo naših novaca.
Evo čitam kako se server HTZ-e ruši pod klikovkma.
Svi oduševljeni.
Osim Mojce.
Mojca vidi govnima zaštopane Plitvice.
Mojca vidi horde masovnih turista.
Mojca vidi Stradun pod opsadom.
...
I zato se ne mogu veseliti, jer znam koliko će nas sve to koštati.
Drago mi je da su pobjedili, zbog njih...jer su dali 300% sebe, fakat mi je drago... ali se ne veselim.
To se može zvati kriticizam, pesimizam, ali predrasude nisu.
Bravo mojca
Opet cu rec... i ovi koji se sad raduju uspjehu Hrvatske isto tako (velikom vecinom) zele i dobar zdravstveni sustav i vrtice i skole i sve ljepote o kojima pises. Jedno nikako ne umanjuje drugo.
A novi stadion i ja smatram nepotrebnim.
Grinč.
No i on se na kraju veselio.
Jer, što će nam život bez veselja.
Ponosim se svojom zemljom, radosno kažem da sam Hrvatica, oduvijek i uvijek. I nemam ništa protiv bilo koje nacije, baš suprotno, ne razmišljam o ičijem porijeklu.
Domoljub sam, a ne nacionalist. I tužno je da netko misli da je to nemoguće.
I potpis na Lili75
Ne zanima me nogomet. Na ovom svjetskom prvenstvu nisam ni jednu tekmu odgledala do našeg ulaska u finale. Moram priznati da sam guštala i uživala, naravno i navijala! Ludilo me zelo.muž koji nikad nije pratio nogomet ovih dana navija i urla iz petnih žila... nisam mislila da ću to ikad vidjeti
dečki, fantastični ste!
uključujući i članove reprezentacije koji su sudjelovali u utaji poreza, lagali na sudu i čeka ih sudski proces, i o tome se piše u stranim medijima, i to nas predstavlja. Ustvari me baš zanima kakav će bit odnos prema njima tada, prognoziram dobru prodaju majica s natpisom "heroj, a ne zločinac"
mene uvijek kod domoljubnih veselja zbunjuje što ne smiješ ni spomenuti ništa negativno, odmah si Grinch i antihrvatski element
ništa na svijetu nije jednodimenzionalno i samo i isključivo ovakvo, veselim se i ja, ako ništa, ustvari ponajviše, zbog toga što su svi tako veseli ovih dana
baš tako, jadranka
a mojcu nitko ne tjera da uživa u finalu, niti da objašnjava zašto ne uživa.
inače, to me podsjeća na kandidate koji se prijave u show "večera za 5" pa onda drugima daju ocjenu manje jer oni ne vole gljive ili ribu.
Upravo to, tangerina!
Svi su veseli ovih dana.
Jelena, hvala na pojašnjenju ali ipak ne. Ne prepoznajem tu crtu ni kod tebe, ni kod seni ni kod tanje_b. Bez obzira što kažeš da dijelite mišljenje. Ne bih htjela sad da ispadne seciranje nečije osobnosti, ali jednostavno kod Mojce (skoro) nikad nisam vidjela neku crtu te pripadnosti i ponosa.
Komentari tipa..."budimo ljudi a ne Englezi i Hrvati"- čista predrasuda...(a šta su Englezi i Hrvati nego ljudi, ne znači da se dijelimo samo zato što dolazimo iz drugih podneblja i država dapače).."i drago mi je al me ne veseli" (ok, al stvarno nije nužno dijelit takvu vrstu osjećaja koje naravno slobodno možeš imat, s ekipom za koju znaš da se iskreno veseli, kao što nije potrebno ni opravdavanje)...i konstantno okretanje skoro svake teme na političku stranu...e to mi je ono
pa jel mora politika bit na svakoj temi, muka mi je od toga u svakodnevnom životu, brate mili čitakla bi neke teme neopterećeno. Ono svjetski uspjeh NY Times i svi najpoznatiji svjetski nakladnici pišu o nama, pojam Croatia je najčešće uguglavam pojam u google tražilicu, oduševljeni su, al zat uvijek ima "Hrvata/ica" koji svemu, al svemu nađu primjedbu i kritiku.
Mah,...idem razmišljam di ću sutra navijati.
Ne bih htjela da se tema pretvori u komentiranje naše meni drage Mojce, odsad ću pisati na pp neke stvari direktno.
a sad dalje molim samo u pozitivnom (nogometnom) tonu
baš tako, jadranka
a mojcu nitko ne tjera da uživa u finalu, niti da objašnjava zašto ne uživa.
inače, to me podsjeća na kandidate koji se prijave u show "večera za 5" pa onda drugima daju ocjenu manje jer oni ne vole gljive ili ribu.
ne mogu se sjetiti tko je gostovao u toj emisiji, ali išla je prije tjedan dana možda i više. gdje se voditelj pitao što sad s tim procesom protiv modrića i lovrena, je li to umanjuje njihovu sposobnost da se potpuno predaju nogometu..
a taj gost kaže: ma kakvi! pa dečki rade svoj posao kao da se ništa ne događa i to jednostavno NE utječe na njih.
osim toga, pa i protiv većih faca (messi) se vodio postupak (utaja poreza, što je već bilo) u njihovim zemljama, oni su "odgulili" na ovaj ili onaj način i život ide dalje.
to što se događa na sudu s lovrenom i modrićem treba razdvojiti od ovoga što se događa na terenu. oni neka za svoje uredno odgovaraju.
to što se ja veselim njihovom uspjehu na terenu ne znači da mislim da ih treba abolirati na sudu.
stvarno mi je to ispod časti objašnjavati.
Nije baš da se samo spomenulo... tema je zatrpana negativom i rečenicama ne želim ja nikome umanjiti i pokvariti veselje, ali...
Potpis na Lili i Beti.
Dogodilo se nešto lijepo i veselo, nije životno važno, aki veseli. Mene uvijek čudi koliko smo mi kao narod strahovito negativni i ne damo si da se veselimo.... ajmo se veseliti ovom sportskom uspjehu a onda ajmo slijedeći tjedan na ulice pa prosvjedovat i borit se za sve ovo što nije dobro.
A uostalom, vodi se sudski proces, nisu osuđeni, vidjeti ćemo šta će sve ispasti od toga a na ovoj temi smo ih već osudili.
moj se doživljaj razlikuje, ali ok, markirat ću si je u glavi kao nekad davno teme podrške
X
nikad nisam pratila nogomet, ali ovo veselje je stvarno obuzelo i moju (jednako nenogometnu obitelj) i mene
divim se vrhunskim sportašima i sjećam se koliko sam bila oduševljena 2001. kad je Ivanišević osvojio Wimbledon na pozivnicu, isto takvo oduševljenje sad osjećam kad gledam Perišićev gol ili Rakitićev jedanaesterac... i kako netko reče, želim neopterećeno veselje. pun mi je q negativnosti i u rl i na forumu.
potpisujem n.grace
X
Dobro si to poboldala, lili
Koliko žuči poneke forumašice mogu prosipati u par riječi, naprosto je nevjerojatno
Meni je i jedan negativan komentar na ovoj temi previse.
Ljudi su siti stalnog njurganja, pesimizma, negative.
Napokon imamo nesto sirokih razmjera za radovati se pa ne mogu shvatiti tu stalnu potrebu trazenja negativnih strana. Da, sigurno ih ima, ali ajmo se uhvatiti pozitivne strane i ispravljanje krivih Drina ostaviti za kasnije.
Sigurna sam da stalno ukazivanje na negativnosti te iste nece ispraviti.
Npr. Lilino razmisljanje i isticanje pozitivnih strana je ono sto stvari okrece na bolje.
To je kao kad polozimo ispit, odmah dobijemo elana za ucenje drugog.
Puno nas je na ovoj temi koji pojma nemamo o nogometu, ali smo sretni zbog uspjeha, zbog srece drugih, smijemo se jer je smijeh zarazan.
Iskoristimo to.
Malo pripreme za finale:
Da je Dalic htio bit drugi, onda bi se zvao Srebrenko, a ne Zlatko!
Ajmo do kraja!
optimist u stilu sa svojim nickom
Ha ha, tako je meni netko u rodilištu 2004. rekao da moram sina nazvati Zlatko
(rodio se malo nakon rukometne utakmice, zadnjeg dana Olimpijskih igara u Ateni, gdje je Hrvatska osvojila zlato)
Ha ha tanja_b
optimist u stilu sa svojim nickom
Demokracija je ljudi, neka i disonantnih tonova..neka i grinčeva..nismo svi isti i ne mislimo isto..isto tako, ništa nam neće ovi dan pokvarit
aj još cca tjedan-dva veselja, a onda povratak u RL. za svih zajedno, i za ove koji se vesele i za ove koji se ne vesele
inače, meni su skroz simpa ovi koji su skroz izuzeti od nogometa, sve varijante - od onih koje apsolutno sport ne zanima, preko ovih koji se, šta kaže seni, gnušaju bilo kakve euforije i masovki pa do ovih koji protestiraju.
a najsmješnija je moja teta. moja mama je trenutno na hvaru kod nje i, mama u kući gleda polufinale, a teta vani, na dvorištu, čita knjigu.
i sad, mama me izbezumljeno zove, a nije ni ona neki nogometni fan, al ju skroz uzelo - eeej, mandžukić daje gol za ulazak u finale, seizmolozi zabilježavaju podrhtavanje tla u cijeloj hr. a ona šta radi? ČITA KNJIGU!!! ni da bi privirila unutra šta se dešava. čita.
zapljuvala sam telefon od smijeha.
kažem ja mami, a šta sad, nek ti posudi knjigu kad ju pročita, mora stvarno bit neki ultra zanimljivi page-turner
ma, zamisli nju koliko je odjednom tolerantna!Demokracija je ljudi, neka i disonantnih tonova..neka i grinčeva..nismo svi isti i ne mislimo isto..isto tako, ništa nam neće ovi dan pokvarit
daj me nemoj, dijana! haha, ti si fakat zadnja koju očekujem u tom super-truper-tolerantnom ozračju! hej, pa što ti bi?!
Am, ja sam oduvijek tolerantna i oduvijek prije svega za demokraciju ..a kako se mene nebrojeno puta ušutkavalo na ovom forumu, tako ne volim vidjet ni da se ušutkuju drugi..makar nam mišljenja možda bila udaljena svjetlosnu godinu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom