Ne znam beti sto mi želiš poručiti, ali nema veze.
oprosti mitovski, ali ja ću direktno kakva već jesam: da li si ti ne nekom pustom otoku?
“zašto je danas u Hrvatskoj sramota reći da navijaš za Hrvatsku?” Da li to to ozbiljno?
da li si upalila televiziju, okrenula radio, uzela novine, odskrorala bilo koji nas portal, sjela u kafić?
okrenula se oko sebe?
ja u mom malom mistu, vidim stotine zastava na prozorima, kafićima, restoranima, plaži, kockice svuda oko nas.., nogomet je skoro pa jedina tema.
mima, nisam mislila na “zabranjene” teme Ala adaptirano, nego to da smo se raspravljali i o carskom, porodu kod kuće, religiji, ateizmu, markic, referendumima, mpo-u, Itd....i bas smo se raspravljali....žestoko
jadranka, skroz te kužim.
Sve je to meni jasno. Evo sjedimo mi sinoć na zidiću i pitam ja svoji prijateljicu od malih nogu, kako se ona nosi sa ovim ludilom - i tu opće nisam mislila na politiku, mamica, ili bilo sto slično.
nego ono vezano na frakcija tanja b, masovno ludilo , ne možeš se okrenuti a da te ne zaspe z. Lalić koja će se skinuti u gaćice ili ređipet ili nešto slično...
i kaže ona meni: ma pusti, treba nam to sada, pozitiva, samo pozitiva! I obadvije se nasmijemo, te nastavljamo o svemu pomalo, uključujući i manđu i Rakitića i frizuru od Vide (ne mogu si pomoci), ja dodajem, nemojte me razapeti, da mi je Harry Kane baš zgodan, onako visok i plav i kako mi ga je zao sirotana, kad su ga stavili na onaj plakat Harry Pottera: Harry Kane u potrazi za izgubljenim pokalom.
a ona kaže, a ne, ne on he arogantni Englez...
dakle sto hoću reći: niti ona namrgodi obrve i upozori me: Ej, Ej, moraš se buditi sa takvim i takvim osmjehom! , niti ja idem nju pilati sa opservacijama o kiču &co.