Stranica 2 od 3 PrviPrvi 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 103

Tema: Ovako nemojte "tješiti" parove koji se liječe od neplodnosti

  1. #51
    frka avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    3,141

    Početno

    ajme, dok ja napišem evo već masu odgovora

  2. #52
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    AM, ipak mislim da si sa Zdenkinim primjerom fulala poantu - ako se ne varam, njezin se odgovor odnosi na većini posvojitelja glupe komentare o njihovoj plemenitosti i humanosti jer su učinili tako dobro djelo i pobrinuli se za VLASTITU DJECU. a oni to, kao RODITELJI, apsolutno ne doživljavaju tako - nikome ne bi palo na pamet takvo nešto reći nečijem biološkom roditelju. i o tome baš i govorim - roditeljska je ljubav nenadmašiva i potpuno neovisna o načinu ostvarenja roditeljstva
    mislim da nisam fulala, znam vrlo dobro zašto je to zdenka rekla. jedino je moja poanta očito nejasna, a to je da nema razlike.
    pa ću ponoviti još jednom da nema potrebe s bilo čije strane isticati da je neko roditeljstvo posebnije (ili plemenitije) od onog drugog jer to i jest ono što želimo iskorjeniti...
    pa ga se zato nema razloga niti gledati drugim očima. na to gledanje drugim očima sam se "zakačila" i mislim da mi to nije bilo pametno jer bih se sad mogla zapetljati.
    ostvarenje roditeljstva je sebična želja jednog para da ima jednako posebno i obično dijete kao što su, objektivno, sva druga djeca. njima su, naravno, sve na svijetu.
    a ovu brigu što spominje šumskovoće, strah, grč u želucu, suze u očima na pomisao da bi bilo što u njihovom slučaju moglo poći krivo - to imaju svi roditelji, ama svi, vjerujte mi.
    ali istina je da neki od nas odvale težak kamen, to jest

  3. #53
    mimi 25 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    ....na moru....
    Postovi
    1,103

    Početno

    Moram napisati svoje iskustvo.
    Sada, zadnju trudnocu ja i prijateljica smo bile istovremeno trudne, razlika 2 mj.
    Ona je svoju drugu trudnocu cekala 6 godina i uspjeli su uz pomoc MPO.
    Jednom sam joj rekla kako sam sretna kad mi se beba mice u trbuhu, a ona je odgovorila da je i ona, ali jos vise nego ja jer su ipak dugo cekali i vise se potrudili za tu bebu. Uzasno sam se osjecala, zar je moja sreca manje vrijedna? Moja ljubav prema bebi manja jer smo ju, eto, relativno brzo zaceli?
    Nisam joj zamjerila, pokusala sam razumjeti ali, nisam se dobro osjecala nakon njenog komentara.


    Ako i pretpostavimo da je istina da se bebe na koje se dugo ceka i za koje se projde trnovit put da se dobiju vole drugacije ( da ne napisem vise), a sto onda ako ta ista mama zatrudni spontano sa drugim djetetom i to odmah nakon sto pozeli imati drugo dijete? Zar je onda ljubav prema drugom djetetu iste majke drugacija jer je do trudnoce doslo brzo i spontano?
    Posljednje uređivanje od mimi 25 : 05.11.2013. at 15:27

  4. #54
    phiphy avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Postovi
    1,216

    Početno

    Citiraj AdioMare prvotno napisa Vidi poruku
    na to gledanje drugim očima sam se "zakačila" i mislim da mi to nije bilo pametno jer bih se sad mogla zapetljati.
    Uze mi riječi iz usta...iz istog razloga neću elaborirati dalje jer se 'drugačije gledanje' automatski prevede u posebnije/više voljeno/cijenjenije, a uopće se ne radi o tome...

  5. #55
    frka avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    3,141

    Početno

    AM, eto baš to i ja govorim. samo mi je dio o Zdenkinom odgovoru malo neobično sjeo - kao da je falio dio objašnjenja... ali to je to! razlike nema. ima samo ovakvih i onakvih ljudi.

  6. #56
    frka avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    3,141

    Početno

    Citiraj mimi 25 prvotno napisa Vidi poruku
    Moram napisati svoje iskustvo.
    Sada, zadnju trudnocu ja i prijateljica smo bile istovremeno trudne, razlika 2 mj.
    Ona je svoju drugu trudnocu cekala 6 godina i uspjeli su uz pomoc MPO.
    Jednom sam joj rekla kako sam sretna kad mi se beba mice u trbuhu, a ona je odgovorila da je i ona, ali jos vise nego ja jer su ipak dugo cekali i vise se potrudili za tu bebu. Uzasno sam se osjecala, zar je moja sreca manje vrijedna? Moja ljubav prema bebi manja jer smo ju, eto, relativno brzo zaceli?
    Nisam joj zamjerila, pokusala sam razumjeti ali, nisam se dobro osjecala nakon njenog komentara.


    Ako i pretpostavimo da je istina da se bebe na koje se dugo ceka i za koje se projde trnovit put da se dobiju vole drugacije ( da ne napisem vise), a sto onda ako ta ista mama zatrudni spontano sa drugim djetetom i to odmah nakon sto pozeli imati drugo dijete? Zar je onda ljubav prema drugom djetetu iste majke drugacija jer je do trudnoce doslo brzo i spontano?
    ma, mimi, to ti je ono što smo sad pričale - neki ljudi tako zabriju i bok. mislim da ne promisle dovoljno prije nego što komentiraju takvo što. nemoj se osjećati loše zbog prijateljičina komentara, ali nemoj ni hodati po jajima i prešutjeti to - slobodno joj reci da ne misliš tako i da te komentar povrijedio. stvarno mislim da netko tko takvo što kaže bliskoj osobi nije nimalo promislio... (al mi svejedno ide na jetra)

  7. #57
    Argente avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    4,696

    Početno

    Pa ja mislim da ovdje nitko ne smatra da MPO roditelji (ili bilo koji koji su dugo čekali djecu) vole više, nego da su paranoičniji jer su imali više vremena za gomilanje strahova i razradu crnih scenarija...

  8. #58
    frka avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    3,141

    Početno

    Arđo, ja sam bome dosta puta naišla na komentare koji upravo to insinuiraju - vole, cijene više, više se brinu i sl.

  9. #59
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    ovo zadnje da se više brinu to možda i stoji ali ne nužno zbog MPO-a nego i zbog godina jer mislim da nisu isti strahovi kad rodiš u ranim 20 i kasnije u 30-ima ili 40-ima, ja više nisam ista osoba kakva sam bila recimo u ranim 20-tima, što nije nužno dobro

  10. #60
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,556

    Početno

    ne stignem sve čitati, samo da napišem da sam znala nekoliko puta pisati da mpo roditelji ne vole više svoju djecu od ostalih, jer znala je biti takva atmosfera ovdje, mislim, meni je to krajnje uvredljivo, svaki roditelj voli svoje dijete, bez obzira da li ga dobio odmah ili nakon dugo čekanja
    hm, to je ot?
    da li se više brinemo, ma ne bi rekla, samo smo svi rel stariji roditelji zbog dugog čekanja pa smo tu možda zbog godina oprezniji, ne znam
    Posljednje uređivanje od mare41 : 05.11.2013. at 17:29

  11. #61
    Miki76 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2009
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    586

    Početno

    Mimi25, imam ti ja odgovor na tvoje pitanje iz prve ruke, barem u mom slucaju.
    Prvo dijete dugo cekano i dobijeno nakon xy mpo postupaka i dva spontana (vidi potpis).
    s drugim djetetom zatrudnila u kucnoj radinosti totalno neocekivano, kad je stariji imao samo 9 mjeseci.
    I ima razlike!
    U trudnoci s prvim sam se bojala doslovno pomaknuti da se nesto ne desi. Bila sam pravi "psihicki invalid", paralizirana od straha.
    U trudnoci s mladjom sam se ponasala skoro ko da nisam trudna, koliko god mi je to fizicko stanje dopustalo. Dizala sam starijeg od 12kg do zadnjeg dana i radila sve i svasta. Nisam slusala cak ni doktora kad mi je govorio da malo usporim. (Doduse, nisam imala izbora jer sam skoro cijele dane bila sama s jednogodisnjakom.)
    Kad sam sada rodila curu, paranoje nakon rodjenja oko zdravlja bebe su isto puno manje nego kod starijeg.

    E sada, koliko je ta razlika u mom odnosu prema vlastitim trudnocama i bebama zbog toga sto bih s drugom bebom ionako bila opustenija, a koliko u cinjenici da je prvi toliko dugo cekan, a druga dosla bez problema, nisam sigurna.
    Ali cinjenica je da sam nad prvim puno vise strepila!
    A volim ih oboje jednako!

  12. #62
    frka avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    3,141

    Početno

    malo sam se nespretno izrazila - nisam mislila da su više zabrinuti nego da pružaju bolju brigu djetetu. na takve sam izjave znala naletiti...

  13. #63
    Osoblje foruma amazonka avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    1,050

    Početno

    Potpuno je shvatljivo da netko tko godinama pokušava začeti dijete
    a još k tome prolazi trnovit MPO put prepun strepnji, iščekivanja,
    emocija je više paranoičan zbog ishoda cijele priče.
    I ne mislim pri tom da parovi koji pokušavaju začeti uz liječničku pomoć, svoju djecu vole više od parova koji su bez problema začeli
    prirodnim putem. To je još jedna predrasuda.
    Ako je čovjek normalan, nije psihopat, sasvim je normalno i prirodno da bezuvjetno voli svoje dijete, ma kako god do njega 'došao'.
    Povjeravanje nekome, hm...Naivno sam očekivala više.
    Ne stidim se svog problema ali i ne zabadam nos u tuđe.
    Jedino ako se taj netko meni povjeri, tada biram riječi i tješim s velikim oprezom.
    Nedostatak empatije prema MPO problemu je prije svega neinformiranost i s time se, vjerujem
    parovi susreću i u drugim zemljama. U lijepoj našoj ,na žalost, vatru potpiruju primitivizam i interesne skupine.

  14. #64
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Ja sam šutila, nisam niti starcima rekla da sam trudna do 5.-tog mjeseca trudnoće, ali zato sam po forumu haračila . Pitam me jedna frendica, nakon svega (rođenja djeteta) da kako sam ja, komunikativni tip, toliko šutila, a ja kažem pa zar me ne znaš, udavila sve i sva.

    Što je ispravno, a i općenito, kao kod svakih teških stvari:

    - izrazit neko općenito razumijevanje, i pustit da te u tom komunikacijskom plesu vodi potrebita osoba (to uključuje sve, prijatelje, poznanike, obitelj, doktore itd.). Savjet prerano dan nije savjet, kad budu spremni pitat će i tražit već (mislim na doktore), ako nisu spremni, neće ih niti nešto općenito tipa trebali bi na obradu požurit, ako su u "opuštanje"/"denial"/"ne da mi se" modu, ako nisu, onda će već pitati;
    - manje je više.

    I možda je isto tako velik broj tih koji ne pričaju i šute, brijač po nekom forumu, i srca si šalje i vibracije i savjete .

  15. #65

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    zapad
    Postovi
    1,076

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    Mislim da je pitanje a kaj vi čekate stvarno previše intimno.
    Ovisi koga pitaš i kojim načinom.
    Kao i u najvećem broju iznesenih slučajeva ovdje, javljam se sa primjerom koji će dovesti u pitanje gore rečeno.

    Ja sam dugo čekala i nisam započinjala razgovor sa jednom rođakinjom, a ispalo je da ju je baš nešto u stilu
    "a kaj vi čekate?" otvorilo i da smo iskreno i otvoreno počele razgovarati.
    Imala sam filing da bi ona htjela razgovarati, a nikako da krene i uvijek smo u nekakvoj žurbi.
    U jednom trenutku mi je postalo neiskreno šutiti o nečem očitom, a kad sam odlučila krenuti,
    činilo mi se je bezbolnije krenuti sa "pretpostavkom" da oni svojevoljno čekaju.

    Zapravo, sad kad pogledam, dosta često o tome razgovaram s ljudima oko sebe.
    Možda je meni lakše o tome pričati jer sam na neki način "s obje strane".
    Znam da nije isto, ali je također bolna sekundarna nepolodnost, s kojom se dosta ljudi susreće,
    a meni je baš nekako lagano skliznuti u razgovor o tome pa se može reći da "svi ljudi koje poznajem" znaju
    moje želje, mogućnosti i nemogućnosti, a i ja njihove.
    Ne radi znatiželje, nego kad s nekim podijeliš takve stvari to postaje jedan put zbližavanja, a valjda i svojevrsna psihoterapija.

    Najbitnije je u cijeloj priči upotrijebiti svoju intuiciju, osluškivati drugog i pustiti da nas vodi naša ljudskost
    a ne naša znatiželja.
    Posljednje uređivanje od krojachica : 07.11.2013. at 11:54

  16. #66

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    479

    Početno

    ja uopće nisam znala da riječ "umjetna" oplodnja nije "ispravna", doduše ima smisla. ali ove priče tko više voli svoje dijete i zašto su totalna besmislica. i zbog takvih stvari između ostalog je MPO i stigmatiziran. kako možeš mjeriti svoju ljubav? i svoju brigu i brižnost? zašto je to što netko spava sa djetetom više brižno od nekoga tko dijete stavi u drugu sobu? to je vrlo umišljeno za reći..
    a što se tiče (moje) neinformiranosti, ja recimo zamjeram nekim kolegicama koje su u postupcima, i očekuju da ih se ništa ne pita, i moraš paziti što reći da se ne uvrijede, i kad ih se nešto pita kolutaju ono "kako si glupa da to ne znaš", ali zato očekuju da ih 2-3 puta godišnje zamjeniš na poslu po mjesec ili više, ovisno o ishodu.
    ja znam da je to osobna drama koja nije laka, i grozno mi je kad se vrate raditi jer to znači da nije uspjelo, ali u toj varijanti barem bi ta osoba trebala malo pregristi i onda podijeliti nešto sa svojom okolinom i ne uvrijediti se kad slučajno pitaš nešto glupo. da sama informiraš okolinu, ljudi ne bi bili bešćutni.

  17. #67

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    479

    Početno

    a da ne bi bilo drvlje i kamenje, ja bih najradije da svi koji žele i dobiju djecu, na bilo koji način koji im je moguć ili prihvatljiv.
    a komentar vezano za posao je nakon što se nekoliko godina ponavlja isti scenarij, a ja sam nekoliko godina radila čak i dupli posao. i znam da to nije namjerno, i da bi svi ti ljudi najradije da ne moraju prolaziti kroz sve to,i da mogu, ja bih i 2 godine mijenjala nekoga kad bi to pomoglo, ali onda bi bilo pristojno da se podijele i osjećaji oko toga, ili barem najavi, a ne ko budala da nagađaš svaki put kad netko ode na bolovanje zašto i zbog čega i koliko će trajati..

  18. #68

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    zapad
    Postovi
    1,076

    Početno

    Htjela bih ovo vratiti na konstruktivne tračnice pa ću iznijeti jedan djelotvoran odgovor ako se namjerite na "gnjavatora umornih MPO-ovaca":

    Jedan frend koji zna da nemožemo imati dijete x godina se uporno zezao s nama
    da ćemo slijedeće ljeto ili slijedeće zime ovo ili ono sa " vrištavim smotuljkom" itd.
    Znam da je imao dobru namjeru da nas hrabri svojim optimizmom, ali nema je taj njegov optimizam
    puno i previše predstavljao opterećenje.

    Ništa nismo planirali u vezi njega, nego smo neko vrijeme trpili i mirno mu odgovrarali da baš nismo toliko
    optimislitčni, dok pri jednom sustretu s njim nismo MM i ja, u isto vrijeme došli na odličnu ideju i izjavili mu
    da smo mi odlučili da više ne želimo pokušavati i da odustajemo od bebe.
    Bilo je djelotvorno

  19. #69
    Dijana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Postovi
    6,003

    Početno

    Najbitnije je u cijeloj priči upotrijebiti svoju intuiciju, osluškivati drugog i pustiti da nas vodi naša ljudskost
    a ne naša znatiželja.
    Ovo je jako lijepo rečeno, ko postupi tako sigurno neće pogriješiti.

  20. #70

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,687

    Početno

    Littletunafish, ne vidim zasto bi ljudi morali reci zasto idu na bolovanje svojim kolegama (s bilo kojom dijagnozom)...to se tice njih, zdravstenog sustava i nadredjenog koji onda raspodijeli posao.

    Isto tako, ako inace niste bliske, zasto mislis da bi bilo pristojno i lijepo da podijeli osjecaje s tobom?! Ne razumijem, stvarno.

    Postoji tu i druga strana medalje, a ta je da majke male djece vrlo cesto izostaju zbog bolesti djece i isto ih netko mijenja - mozda bas kolege koji se bore s neplodnoscu. To se isto ponavlja, i sto sad. Stariji kolege ce mozda imati neke kronicne zdravstvene probleme, sad ono nabadam. Neces valjda ocekivati da i oni to dijele s tobom.

    Raspodjela posla je u nadleznosti rukovoditelja. Ako nekoga ne mozes pokriti dok ga nema, isto se treba obratiti onome tko je posao raspodijelio (racunam da taj zna koga koliko nece biti).

  21. #71
    frka avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    3,141

    Početno

    tuna, kak to misliš "zbog takvih stvari između ostalog je MPO i stigmatiziran"? ako tvrdiš da su neplodni stigmatizirani jer neki od njih ponekad protrkeljaju neku glupost tipa da su brižniji prema svojoj djeci jer su teško došli do trudnoće, to ti je onak...isto toliko protrkeljana glupost. to sasvim sigurno nije razlog stigmatizacije MPO i neplodnosti.

    a za ove kolegice s posla bi trebala imati više razumijevanja po pitanju šutnje - nekima je jednostavno preteško o tome govoriti. zašto bi trebale nešto "pregristi" i dovoditi se u situacije u kojima će pred ne toliko bliskim ljudima npr. početi nekontrolirano plakati i užasno se osjećati? ionako znate o čemu se radi i očito im nije do razgovora o tome kad ne produbljuju temu. ali apsolutno se slažem da se ne bi trebalo vrijeđati kad netko pita nešto "glupo", kako kažeš, pod uvjetom da je pitanje dobronamjerno. no informiranje drugih često je problem upravo zbog te stigmatizacije koju si spomenula - masa ljudi se boji osuda okoline, gubitka posla i još koječega, što uopće nije čudno s obzirom na to kakva je atmosfera po pitanju MPO vladala i još uvijek vlada u Hr.

  22. #72

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    479

    Početno

    Citiraj Charlie prvotno napisa Vidi poruku
    Littletunafish, ne vidim zasto bi ljudi morali reci zasto idu na bolovanje svojim kolegama (s bilo kojom dijagnozom)...to se tice njih, zdravstenog sustava i nadredjenog koji onda raspodijeli posao.

    Isto tako, ako inace niste bliske, zasto mislis da bi bilo pristojno i lijepo da podijeli osjecaje s tobom?! Ne razumijem, stvarno.

    Postoji tu i druga strana medalje, a ta je da majke male djece vrlo cesto izostaju zbog bolesti djece i isto ih netko mijenja - mozda bas kolege koji se bore s neplodnoscu. To se isto ponavlja, i sto sad. Stariji kolege ce mozda imati neke kronicne zdravstvene probleme, sad ono nabadam. Neces valjda ocekivati da i oni to dijele s tobom.

    Raspodjela posla je u nadleznosti rukovoditelja. Ako nekoga ne mozes pokriti dok ga nema, isto se treba obratiti onome tko je posao raspodijelio (racunam da taj zna koga koliko nece biti).
    pa baš zbog toga, što i u dobrim firmama se raspodjela posla zbog nečijeg bolovanja sama po sebi podrazumjeva na najbliže kolege, i rukovoditelji često taj dio stavljaju pod tepih da ne bi morali razmišljati je li netko time preopterećen. smatram da bi se trebalo imati dobre kolegijalne odnose - nekad ću ja mijenjati tebe, nekad ti mene, zašto o tome ne bi pričali. zašto je ok da svi znaju kad netko ide na bolovanje zbog djeteta (koje najčešće i ne možeš predvidjeti kad će biti), ali nije ok zbog MPO?

    i baš što je frka rekla, ja trebam imati razumijevanja za njih i njihovu šutnju, ali obrnuto nema isti tretman. zar je teško reći: "hvala ti što si me mijenjala?" (bez obzira što to nisu one meni nametnule, nego rukovoditelj)

    za ovo što sam napisala oko stigmatizacije - netko tko želi da ga se shvati i razumije nema baš slobodu "protrkeljati neku glupost".

  23. #73

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    479

    Početno

    i opet, mislim da samo netko tko ne voli djecu ne može tolerirati nekome MPO. ali da se ne može o tome voditi nikakav razgovor, to ne kužim.

  24. #74
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    21,826

    Početno

    Pa ne treba nitko znati niti da ideš na bolovanje radi djeteta. To je tvoja stvar, hoćeš li to podijeliti sa kolegama ili nećeš.

  25. #75
    innu avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    844

    Početno

    Citiraj littletunafish prvotno napisa Vidi poruku
    i opet, mislim da samo netko tko ne voli djecu ne može tolerirati nekome MPO. ali da se ne može o tome voditi nikakav razgovor, to ne kužim.
    A zašto bi se vodio bilo kakav razgovor ako pojedinac tako odluči, pa to je njegovo pravo, isto kao i bolovanje, i ruku na srce, koliko često je ta osoba na bolovanju ako u stimulirani postupak može svakih šest mjeseci, a i liste čekanja po našim bolnicama su malo podulje, svaka čast ako idu privatno, ali ne bih rekla da je to baš više od dva puta na godinu.

  26. #76

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,687

    Početno

    Pa neki ljudi ne vole dijeliti intimu, eto zasto. "Hvala ti sto me mijenjas" je jedna stvar (i slazem se da je korektno reci hvala, bez obzira tko koga i zasto mijenja), a pricanje o osjecajima i bolestima je drugo.

    I ne, nije isto prehlada djeteta i odlazak na MPO. Neke bolesti su takve da ljudi o njima ne vole pricati, a zasto bi i morali (nije samo MPO takav, recimo o psihickim bolestima, nekim drugim "osjetljivim" bolestim koliko znam ljudi isto ne vole pricati, sto iz nelagode, sto od straha, ma iz sto razloga. I stvarno mislim da se nemaju zasto izlagati kolegama koji, da prostis, zabadaju nos).

    Ako s nekim radis 8 h dnevno mozete biti dobri kolege a da ne morate bas dijeliti intimu. Posao je posao, radno okruzenje je jedno, a privatni zivot drugo.

    Meni se cini da te boli sto ti se kolegica ne povjerava, pokusavam objasniti da nema potrebe da to osobno shvacas.

  27. #77
    frka avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    3,141

    Početno

    Citiraj littletunafish prvotno napisa Vidi poruku
    za ovo što sam napisala oko stigmatizacije - netko tko želi da ga se shvati i razumije nema baš slobodu "protrkeljati neku glupost".
    a zašto bi ti ili bilo tko drugi imao "slobodu protrkeljati neku glupost", a MPO par ne? ne razumijem logiku. ako netko, bilo iz neznanja, bilo iz zloće, može postavljati ona gorespomenuta "glupa" pitanja, zašto MPO pacijent nema pravo na vlastite "gluposti"? ljudi smo i svašta nam izleti - nitko nije cijepljen od gluposti i so what ako nekome izleti dok god to nije zlonamjerno. lijepo kažeš "gle, to ti je bez veze - nije to baš tak" i bok. i koliko sam shvatila po tvom opisu, nije baš da te tvoje kolegice traže razumijevanje - pa ne žele niti razgovarati o tome.

  28. #78

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Citiraj littletunafish prvotno napisa Vidi poruku
    i opet, mislim da samo netko tko ne voli djecu ne može tolerirati nekome MPO. ali da se ne može o tome voditi nikakav razgovor, to ne kužim.
    Eto kod mene je bilo baš obrnuto, moja nadređena koja otvoreno govori da ne voli djecu, tolerirala je moj MPO put bez problema, pitala me sve i sa zanimanjem slušala.
    Ali sada nikako nema razumijevanja za moje bolovanje radi djece, nit za moje negodovanje oko službenih putovanja opet radi djece.

    Bila sam s obje strane, mijenjala trudnice i kolegice s djecom dok sam svoju djecu samo sanjala, nije mi bilo lako - one su imale ono o čemu sam ja samo maštala. Mijenjala sam ih bez problema.
    Bila sam i u postupcima, gdje su rijetki kolege/kolegice imali razumijevanja za moja odsutstva i psihička stanja.
    Sad imam svoju djecu i opet imam kolege/kolegice + nadređenu koja ima vrlo malo razumijevanja za moja bolovanja (koja su btw vrlo rijetka).
    I što shvatiti - postoji Zakon o radu koji svakome od nas daje određena prava za vrijeme bolovanja (svoga, muževa, dječjeg) i treba ih se držati, i mi djelatnici i naši poslodavci.
    A kako će kometirati kolege/kolegice - to mi je postala zaista minimalna briga.

  29. #79

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    479

    Početno

    eto, nitko o tome ne želi razgovarati, a problem je kad ljudi iz okoline ne kuže ili nešto krivo kažu. nemojte se cure ljutiti, ja stvarno svima želim najbolje i da se dugo ne muče po tom pitanju. tu se priča o zakonu i pravima, a ja vjerujem da ste i svjesne da ponekad, više od zakona, su bitniji međuljudski odnosi. i nemojte odmah brkati - ne moraš biti najbolji prijatelj s kolegom da bi imao dobre ili korektne odnose. a kad nekoga godinama mijenjaš 2 mjeseca ili duže godišnje, ako ti je to osobno svejedno, onda nemam ni ja više suosjećanja u tom slučaju

  30. #80
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,556

    Početno

    tuna, pa ide se na bolovanja kad su djeca bolesna, jel se i to onda krivo gleda? tad je normalno da zamijenimo kolegice, pa kad su edukacije u pianju zamjenjuješ kolege pa ne daj Bože neke druge bolesti...i neplodnost je bolest, pa zašto onda to smeta kolege kad se za to uzme bolovanje?
    Posljednje uređivanje od mare41 : 07.11.2013. at 18:49

  31. #81
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,556

    Početno

    Citiraj littletunafish prvotno napisa Vidi poruku
    a da ne bi bilo drvlje i kamenje, ja bih najradije da svi koji žele i dobiju djecu, na bilo koji način koji im je moguć ili prihvatljiv.
    a komentar vezano za posao je nakon što se nekoliko godina ponavlja isti scenarij, a ja sam nekoliko godina radila čak i dupli posao. i znam da to nije namjerno, i da bi svi ti ljudi najradije da ne moraju prolaziti kroz sve to,i da mogu, ja bih i 2 godine mijenjala nekoga kad bi to pomoglo, ali onda bi bilo pristojno da se podijele i osjećaji oko toga, ili barem najavi, a ne ko budala da nagađaš svaki put kad netko ode na bolovanje zašto i zbog čega i koliko će trajati..
    čitam unazad, jer nisam stigla prije....
    nisam bila u situaciji da posao trpi zbog mojiih postupaka niti da kolega zbog toga pati, ali bilo je puno dobronamjernih pitanja, koji tada meni nisu sjedali pa sam prestala govorit kud idem, o onih jel sad beba u trbuhu sa značajnim glađenjem mog trbuha do onih jesam li trudna ili ći dobit mengu (nakon transfera), a ja sam naivno govorila svima sve od ciljanih pa nadalje, jednostavno su neki komentari neukusni, pokušavala sam razumjeti tu drugu stranu, dobronamjernu, željnu razgovora i diobe osjećaja, al nije išlo sa svima, sa nekima da, al ne previše jer ljudima to bude prenaporno slušati..

  32. #82
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,593

    Početno

    tuna, kad se majka vrati s bolovanja zbog djeteta, ona je sretna jer joj je dijete konačno zdravo, a kad se mi vratimo na posao nakon x neusješnog postupka - tužni smo, ne želimo vidjeti nikog, želimo se samo sklupčati na kauč i plakati, a opet moramo raditi, ići u trgovinu, nasmijati se strankama... eee to je jako teško... jako boli... A to roditelji koji su došli do svog djeteta bez MPO puta ne razumiju, i nikad ni neće jer je to sasvim normalno. Znaš onu staru sit gladnome ne vjeruje?!

  33. #83

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,687

    Početno

    Tuna ja tebe fakat ne razumijem, sto tebe zapravo muci?

    Da, moze se biti s nekim dobar kolega i imati korektan poslovan i cak topao odnos, a da se svejedno ne prica o intimi, ako tako netko ne zeli.

    Tvoje suosjecanje tu nije bitno, ne mijenjas kolegicu iz suosjecanja nego jer ti je to posao, jer je tako odlucio onaj iznad. Makar se medjusobno mijenjali dva mjeseca godisnje (btw ja ne znam nikoga tko je tako puno na bolovanju zbog postupaka, ja npr. nisam nikad lezala nakon transfera).

    I uopce, ali uopce se ne slazem da su medjuljudski odnosi za MPO bitniji od zakona. Zakon je taj koji za MPO pacijente doslovno nekad znaci biti ili ne biti (kao za vrijeme Milinovica, a i sad za neke parove). Suosjecanje i razumijevanje gore ili dolje, ako zakon ogranicava lijecenje...

    Stvarno ne kuzim sto bi ti zeljela, da ti kolegica place na ramenu, da ti prica pojedinosti o postupku, da sto? Ako niste toliko bliske, zasto ti je to vazno? Sto bi ti imala od toga a da ti je tako vazno, da bez toga gubis suosjecanje a inace "svim parovima zelis da sto brze postanu roditelji"?

    Mene na poslu ne zanima tko se razvodi, kome je svekrva udav, cija zena ne kuha i cija djeca rade probleme u skoli. Pa ni tko ide na MPO a kome se dijete zalomilo. Na poslu - radim, a ne razbijam glavu tudjim privatnim zivotom, sto ne znaci da nismo dobri kolega i da nekad na pauzi ne potracamo i nesto ne podijelimo. Ali zahtijevati da ti netko podastire svoju intimu, tko to ne moze ili ne zeli, stvarno ne razumijem. Sva sreca da nemam takvih kolega!!

  34. #84
    Argente avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    4,696

    Početno

    littletuna, iako nisam od osjetljivih, ovo tvoje s poslom mi nikako nije sjelo. Implicira da se neplodni beskonačno potežu po bolovanjima, što je daleko od istine (pogotovo za one koji rade u privatnim firmama). Dulja bolovanja se eventualno koriste na početku jer u prosjeku već nakon drugog postupka žene skuže da od preventivnog mirovanja nema dokazane koristi i vraćaju se na posao jako brzo. Tako da, godinama mijenjati nekog po par mjeseci godišnje- ne kažem da je nemoguće, ali svakako nije pravilo.

    U mojoj firmi npr. bile smo nas dvije na MPO, kolegica 6x i ja 4x. Obje smo uvijek koristile bolovanje ili GO za punkciju i transfer, eventualno iza transfera dan-dva. Lako je izračunati da su me u cjelokupnom MPO stažu kolege pokrivale maksimalno 16 dana. I nije nam padalo na pamet radi neke lakše bolesti ostajati doma, jer smo štedjele dane za MPO.

    Druga stvar, često se ne može unaprijed znati kada će se točno otići na bolovanje jer to ovisi o ciklusu. Koliko ćemo ostati - možda se odmah vratimo jer transfera ni ne bude, a možda budemo morale ostati par tjedana jer padnemo u hiperstimulaciju...ako ostanemo trudne, možda bude sve OK pa ostanemo raditi, a možda od početka trudnoća bude rizična pa se ni ne vratimo.

    Ja sam "mijenjala" kolegicu koja je otišla na porodiljni godinu i pol- pa neću valjda od nje očekivati da mi za to zahvali? Pa nije ona kriva što je šef tako raspodijelio posao.
    A ovo "da sama informiraš okolinu, ljudi ne bi bili bešćutni" na kraju dana uopće ne stoji. I najupućeniji s vremenom izgube empatiju ako stvar predugo potraje. Nažalost, to je tako sa svakom dijagnozom.

  35. #85

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    479

    Početno

    uh što ste me iznapadale, nadam se da pomaže!
    nažalost, u primjerima koje navodim je baš kako sam rekla. nekoliko godina po 2 mjeseca godišnje.evo čak nisam ni znala da to "smije" biti kraće.
    ali nema veze - to je totalni shit, jer znači da nekoliko godina pokušavaju.
    nego, kod nas kad smo tako mijenjali kolegicu koja je išla na porodiljni,a šef rasporedio posao između nas par, ona je dala do znanja da je zahvalna - odnosno, barem da se ne slaže sa šefom koji je tako odredio. naravno da nije ona za to kriva, ali je pokazala empatiju.

    radim u takvom (manjem) kolektivu da ipak svi kažu kako zašto di, a jedino je o tome tabu pričati. zašto je tako grozno očekivati da će osoba reći - čuj, idem na postupak sljedeći tjedan. prvi put kad sam mijenjala, mislila sam da baš ta žena umire koliko je dugo nije bilo, grozno.

    i zar se stvarno svi vi toliko distancirate od kolega?

  36. #86
    innu avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    844

    Početno

    Ma ja, da iznapadale, pa ti napišeš svoje, mi svoje i to je to. Vidi, to distanciranje od kolega ti je isto jako individualno, kako meni nije problem pričati o tome, tako nekome ne pada na pamet, i to treba poštivati, i tu je po meni priči kraj.
    Bolovanje za postupke ima svoju šifru, i po zakonu traje toliko i toliko, a koliko će se dana biti na bolovanju je isključivo stvar dogovora doktora i pacijenta. Netko se poslje punkcije osjeća super i spreman je drugi dan za na posao, a netko danima još ne može ništa od bolova. Opet individualno.
    Smatram da negodovanje zbog preopterećenosti poslom nastalo usljed nečijeg bolovanja treba isključivo usmjeriti prema onome tko je zadužen za preraspodjelu, nikako ne prema osobi koja koristi to isto bolovanje pa bilo ono zbog mpo ili gripe.

  37. #87

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    zapad
    Postovi
    1,076

    Početno

    Tocno kaze innu.
    A tebi bilo lakse kad bi njeno bolovanje radi mpo shvatila kao svako drugo bolovanje,dakle stanje umanjena zdravlja koje nije sama odabrala.

  38. #88
    Argente avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    4,696

    Početno

    Nemoj se čuditi napadu, još je i blag s obzirom na to da si krenula od premise da je MPO između ostalog stigmatiziran jer se mi MPOuše smatramo nadmajkama i s visine gledamo vas običan plebs koji je tu da šutke odrađuje naš posao.

    Sve moje kolege s kojima imam iole neki odnos znaju za moje postupke, ja samo načelno branim pravo osobe da ne raspreda o svom zdravstvenom stanju s onim s kim ne želi. Shvaćam tu potrebu jer i kod mene postoji nekolicina s kojima mi se ne priča o tome.

    Osim toga, žene se boje za posao, pa djeluju sistemom noja misleći: iako svi znaju, ako se budem držala low profile možda to ne bude glavna odrednica mene kao radnice.

    Uglavnom, to što se tvoje kolegice bez riječi skupe dvaput godišnje na po mjesec dana, traže suosjećanje dok istovremeno frkću nosom ako se ti drzneš nešto priupitati - ne, to nije zajednička karakteristika svih neplodnih, to je samo karakteristika tvojih kolegica.

    Ista stvar s mjerenjem ljubavi; hvala bogu, svatko ima pravo sebe smatrati boljim roditeljem od drugoga jer se po svojim mjerilima više žrtvuje za dijete (bilo to kroz trnovit put do roditeljstva, zajedničko spavanje, produženo dojenje, izbor karijere majke-odgajateljice i sl. na čemu se lamentira na n tema), to natjecanje postoji otkad je svijeta i vijeka. Ima i bit će boljih roditelja od mene, a ako netko to misli za sebe a po mojim mjerilima to nije, to me može samo zabaviti

  39. #89
    Argente avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    4,696

    Početno

    OK, da se tema sad ne pretvori u tumačenje tuni 'ali majke mi, nismo svi takvi'
    Meni je drago da se progovorilo o tome kako nas vidi tj. što nam zamjera opća populacija. Zato tuna hvala ti na iskrenosti - evo, kao što je do nas doprlo to kako nas ljudi izvana često vide, nadam se da će i nama uspjeti ispraviti neke krive Drine. Nama neplodnima je zaista u interesu da poradimo na vizibilitiju end imiđu, obavijenost izmaglicom misterije i patnje je tako passe

  40. #90
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Argente, LOL i zagrljaj!

    I to mesijanstvo-patnja koje je puno puta meni pribijano, mene to, doduše, zabavljalo, ali it's so not me (moj "križni put"). Niti mislim da sam ueber roditelj, ali tko zna što sam pisala pred xy godina, kad je tema bila aktualna. Na bolovanja nisam išla, Maribor je omogućio doslovno da po postupku nestanem na maks dan vremena ili pola dana, trudnoću odradila (ne toliko zbog drugih, koliko zbog moje glave, što bi bilo da sam doma imala vremena guglat, i ovako sam bila u oblacima).

    Svaki neplodni je drugačiji i drugačija mu recepcija paše, ja sam prvo pričala (kad sam se nadala), pa sam prestala, ono, besmisleno više, koga to zanima više, a svi su počeli zamjerat (kolege ne zbog krivog rasporeda nego ono što se više pati, kad će shvatit), a isto tako i starci (koji su bili "dosta više toga, pa vi ste razumni ljudi/doktori vas navukli" đir).

    Sestra je jecala od smijeha kad je izašla neka moja aktivistička anonimka od intervjua di sam (u našim očima) ispala "MPO gospe", a moj MPO smrzlić Mali Isus.... ali i to je tada išlo u rubriku "publika traži jecaj (ne od smijeha) da se tema probije do nezainteresiranih".

    Ne kažem da nije bilo patnje i teških dana, ali nemoš' baš patit aktivno 10 godina... to se pretvori u neko autoironično tupilo. Opet, moja priča je pak lakša od xy drugih, nema nekog jedinstvenog recepta, osim općeg poštovanja - pratit komunikacijski onog potrebitog - tako je u svakoj drugoj bolesti.

    Pedeset nijansi sive ima na sto tema.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 08.11.2013. at 14:49

  41. #91
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    BTW, za znatiželjne - prema zaštiti tajnosti podataka čak niti šef ne bi smio pitati zbog čega si na bolovanju, nego samo koje je očekivano trajanje, a kamoli kolege.

  42. #92
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    jest ali sve saznaju po šifri tako da nemožeš se sakriti

  43. #93
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Citiraj Mali Mimi prvotno napisa Vidi poruku
    jest ali sve saznaju po šifri tako da nemožeš se sakriti

    I to djelatnici kadrovske ne bi trebali dalje, kako nam je došla EU, mogao bi neko tužiti oko toga, ma koliko se mi iz lokalne perspektive smijali na tu temu.

    Osim toga, opet, koga briga, dok se međusobno sami "zabavljaju" s time, a ne tlače tebe, ako se tebi ne priča o tome.

    Zabadanje nosa neželjeno treba oštro odrezat, po meni. Protuzakonito je pitati i za planiranje trudnoće (u odnosu šef-djelatnica). Fair je pitati kad ćeš doći i slično.

    Čisto da se malo podsjetimo oko toga kako to zakonski stoji, drugo je dobra volja i karakteri - neko priča, neko šuti itd. - rubrika "fakultativno". Ali, da neki kolega ima očekivati da mu sad ti podastireš planove - e, nema. Ako ima problem, zna se put - neka eskalira šefu i on neka menadžira, zato je tu i zato je plaćen.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 08.11.2013. at 15:12

  44. #94
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Pri čemu ja mislim da je mirovanje nakon transfera, osim ako nema hiper, nepotrebno, ali na to i maratonci nadođu, pa nakon prvih 5 mirovanja stanu s tim.

    A ako ćemo razgovarati o "burzi bolovanja", moguće da u nekom kolektivu češće idu roditelji za malu djecu ili se nekako snađu, ne znam. Nije niti važno, iako je stvar s MPO-om da su žene kod nas uporne i sustav je takav da je prespor i svaku malo te navlači za neki malo-uspješan postupak, barem ako ideš državno, stalno neki cinculir za malu šansu uspješnosti. Opet, ako gledaš, pa to bi bilo kao da neko nekoj majci komentira pa dobro dokad ti misliš rađati i imati malu djecu? Ista stvar. Njena stvar.

    A na šefu je da menadžira nezadovoljne djelatnike i dok god je MPO osoba fair, ima i radno okruženje biti fair, a bez da zna barokne detalje.

  45. #95
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Citiraj mimi 25 prvotno napisa Vidi poruku
    Moram napisati svoje iskustvo.
    Sada, zadnju trudnocu ja i prijateljica smo bile istovremeno trudne, razlika 2 mj.
    Ona je svoju drugu trudnocu cekala 6 godina i uspjeli su uz pomoc MPO.
    Jednom sam joj rekla kako sam sretna kad mi se beba mice u trbuhu, a ona je odgovorila da je i ona, ali jos vise nego ja jer su ipak dugo cekali i vise se potrudili za tu bebu. Uzasno sam se osjecala, zar je moja sreca manje vrijedna? Moja ljubav prema bebi manja jer smo ju, eto, relativno brzo zaceli?
    Nisam joj zamjerila, pokusala sam razumjeti ali, nisam se dobro osjecala nakon njenog komentara.


    Ako i pretpostavimo da je istina da se bebe na koje se dugo ceka i za koje se projde trnovit put da se dobiju vole drugacije ( da ne napisem vise), a sto onda ako ta ista mama zatrudni spontano sa drugim djetetom i to odmah nakon sto pozeli imati drugo dijete? Zar je onda ljubav prema drugom djetetu iste majke drugacija jer je do trudnoce doslo brzo i spontano?

    Posve se slažem sa ovim postom.
    Već mi je na prvoj strani zasmetalo u šumskovoćinom postu ( iako mi je šumskovoće jako draga forumašica) da se roditelji više brinu za dijete nastalo MPO-om. To ne može biti istina.
    A kako se tek gleda na dijete koje se rodi nakon smrti prethodnoga? Ima raznih situacija. Nije potpomognuta oplodnja i neuspjesi iste najgora stvar na svijetu. Nadam se da me shvaćate.
    Meni bi bilo u redu razgovarati o MPO sa prijateljicama i poznanicima, nije to tabu. Uopće nije. Dapače, pokušavanje stvaranja novog ljudskog bića, pa na koji način to bilo, je dobra tema. Da li pri tome pričaš o bolničkim hodnicima ili seksu na kamenu, sporedno. Nisu uvijek uspješni ni jedni ni drugi, ali zato, kad uspiju, evo veselja. No, ako netko o tome ne želi pričati, ne mora, ali ne treba se ni ljutiti na komentare. Ljudi su svakakvi. I svašta pričaju. Zanemariš ih ako možeš. I ideš dalje.

  46. #96

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    479

    Početno

    Citiraj Argente prvotno napisa Vidi poruku
    krenula od premise da je MPO između ostalog stigmatiziran jer se mi MPOuše smatramo nadmajkama
    ja sam samo komentirala onaj dio di je netko napisao da više voli svoje dijete jer je teže do njega došao. ili se više brine? svi mi mislimo da radimo najbolje, ali se te stvari ne mogu mjeriti. zato, najbolje zadržati za sebe.


    Uglavnom, to što se tvoje kolegice bez riječi skupe dvaput godišnje na po mjesec dana, traže suosjećanje dok istovremeno frkću nosom ako se ti drzneš nešto priupitati - ne, to nije zajednička karakteristika svih neplodnih, to je samo karakteristika tvojih kolegica.
    znam da nije, imala sam među poznatima i jedan "pozitivan" slučaj MPO, di nije bio kraj svijeta iako je isto bio dugogodišnji pokušaj (haha, i ta majka nakraju sasvim normalno voli svoje dijete).
    ali eto, ovo sam navela da i vi znate da se to može tako manifestirati, a onda stvarno i ispadne kako si rekla - plebs mora šutke odrađivati. kao što sam i napisala, ali se taj dio poopćio, zamjeram nekim kolegicama, a ne svim osobama u MPO.
    enivej, iskreno se nadam općenito što manjem bolovanju, i sebi i drugima.

  47. #97
    Shanti avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,635

    Početno

    Citiraj frka prvotno napisa Vidi poruku
    ja ću po pitanju nekih komentara od IVF-uša potpisati Charlie, a od ostalih vertex i AdioMare - neki su komentari baš neumjesni. i nevezano za ovaj topic, masu sam puta naletila na komentare koji su me beskrajno živcirali jer insinuiraju da parovi koji su prošli MPO svoju djecu više vole, cijene ili ne znam što... bullshit! začeli je mi na zadnjem sjedištu auta ili u Petrijevoj zdjelici, nema te šanse da bi mi osjećaji i odnos prema djetetu bili drugačiji! ona je naš centar svijeta, apsolutni prioritet i izvor bezuvjetne ljubavi. i tako je i svakom drugom normalnom roditelju, dobio on dijete spontanim začećem, MPO-om ili posvojenjem. druga je stvar što su ljudi različiti, a time se i "stilovi" roditeljstva razlikuju.

    AM, ipak mislim da si sa Zdenkinim primjerom fulala poantu - ako se ne varam, njezin se odgovor odnosi na većini posvojitelja glupe komentare o njihovoj plemenitosti i humanosti jer su učinili tako dobro djelo i pobrinuli se za VLASTITU DJECU. a oni to, kao RODITELJI, apsolutno ne doživljavaju tako - nikome ne bi palo na pamet takvo nešto reći nečijem biološkom roditelju. i o tome baš i govorim - roditeljska je ljubav nenadmašiva i potpuno neovisna o načinu ostvarenja roditeljstva.
    Čitajući topic do ovog posta, kao dvostruka mama, jednog djeteta koje sam posvojila i jednog koje sam rodila, s iskustvom u MPO-u, u mislima sam počela pisati svoj komentar, ali ga je frka već napisala, pa bih ovo potpisala, od riječi do riječi.

    Frka,

  48. #98
    Shanti avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Postovi
    1,635

    Početno

    Citiraj littletunafish prvotno napisa Vidi poruku
    a što se tiče (moje) neinformiranosti, ja recimo zamjeram nekim kolegicama koje su u postupcima, i očekuju da ih se ništa ne pita, i moraš paziti što reći da se ne uvrijede, i kad ih se nešto pita kolutaju ono "kako si glupa da to ne znaš", ali zato očekuju da ih 2-3 puta godišnje zamjeniš na poslu po mjesec ili više, ovisno o ishodu.
    ja znam da je to osobna drama koja nije laka, i grozno mi je kad se vrate raditi jer to znači da nije uspjelo, ali u toj varijanti barem bi ta osoba trebala malo pregristi i onda podijeliti nešto sa svojom okolinom i ne uvrijediti se kad slučajno pitaš nešto glupo. da sama informiraš okolinu, ljudi ne bi bili bešćutni.
    Opet mogu potpisati reagiranja Charlie i Frke na ovaj post.

    Ta osoba bi ne "malo", kako si napisala, nego očito jako puno toga trebala pregristi da bi to "dijelila sa svojom okolinom". Opet od osobe do osobe, neki će vrlo rado podijeliti sve detalje sa svom zainteresiranom (a možda i nezainteresiranom) javnošću, bližnjima ali i onima koji su im samo kolege na poslu, a neki neće ni s bližnjima. I imaju pravo sami odabrati kome će i koliko.

    Dubina tuge i razočaranja nakon neuspjelog postupka je tolika da ne znam s čime bih to usporedila... Upravo zbog toga što o tome tvoja kolegica ne priča kao što bi pričala da je imala virozu ili bila na bolovanju zbog iščašenja skočnog zgloba ti treba biti znak da njezinu intimu i šutnju treba poštovati...

    Da ne duljim, pisala sam nešto o ovome što je tema topica prije pet i pol godina na blogu, možda će ti to približiti kako se možda i tvoja kolegica osjeća. Postovi su Molim vas, nemojte me nikad pitati i Opusti se.

  49. #99
    sara10 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Lokacija
    Split
    Postovi
    1,639

    Početno

    Slažem se u potpunosti sa Shantinim postom, a posebno ću istaknuti ovu njenu rečenicu "Dubina tuge i razočaranja nakon neuspjelog postupka je tolika da ne znam s čime bih to usporedila..".. Baš tako...i onda kako to objasniti kolegama ne poslu kada (uglavnom) nemaju pojma o MPO-u, o tome šta žena i par prolazi i kako je to teško i uglavnom misle da to nije kraj svijeta, da ima i gorih stvari u životu, i da ima naravno, ali u tom trenutku nama je to kraj svijeta, misliš da više nemaš snage za dalje...da nika nećeš bit roditelj...
    Ja sam, nakon ne znam točno kojeg neuspjeha, sjedila za svojim radnim stolom na poslu, a, ispred mene ekran kompa koji zaklanja moju glavu od dvoje kolega koji su sa mnom u uredu i suze su samo tekle i tekle (glasa nisam pustila), nisam ih mogla zaustaviti...al, sreća, zbog mog kompa me nisu vidjeli (sa suzama na licu) i drago mi je da je tako.
    I istina, sami trebamo dozirat kome i koliko reći...a mislim da na našem MPO-u putu itekako se dobro iskristalizira kome i dokle možeš šta reći.

  50. #100
    Ana i mamino zlato avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    937

    Početno

    Nisam prošla iskustvo parova koji se bore s neplodnošću. Njihova borba i muka mi je bliska po tome što kada sam bila mlađa dobila dijagnozu policističnih jajnika. Sjećam se da sam već unaprijed plakala noćima bojeći se da neću moći imati djecu. Čim nam je situacija dozvolila, probali smo i bogu hvala, ubrzo sam zatrudnila. Prema ljudima u MPO priči imam suosjećanje i molim se za njih da dobiju ono čime smo mi blagoslovljeni. Svim srcem ih podržavam. Isto kao što i u profesionalnom životu imam priliku susretati žene koje se bore, riječi dobronamjerne su uvijek dobro primljene.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •