Eci prvotno napisa
Imam i ja jednog takvog. Sa 3 g je krenuo u vrtić i to je bila katastrofa, imao je podočnjake od plakanja i nije se htio igrati (inače je jako društven, ima puno prijatelja ali je bilo glavnoda sam ja u blizini.) Nakon godinu dana sam ostala bez posla pa smo ga ispisali. Postalo je lakše negdje sa 5 g. Sada ima 6 i ide bez problema u igraonicu i malu školu, ali na vc po mraku moram iči sa njim. Isto sam bila u nedoumici da li mu udovoljavati ili ne, ali nisam imala srca gledati ga kako se boji .
I da, bio je sa 2 g u bolnici 2 noći bez nas, ne znam da li je to zbog toga.