 |
|||
poradili smo podosta, no sada kreće ovo pravo - drilanje spacijalne percepcije, fine motorike i sličnosti. na gruboj smo poradili koliko smo mogli. nismo stali, ali sada ipak treba stručnu pomoć pa ćemo konzultirati nekoga tko će nam dati adresu kome se obratiti da ne lutamo. ipak, kako vidim po vanjskim forumima, uloženi silni napori ne vraćaju zamjetnije rezultate, no bitno je ne predati se. riječ je o moderate dcd.rehab prvotno napisa
dakle, o ovome misliš da je riječ?
http://www.nln.ie/NLN/files/d2/d2b01e54-c4c0-48d1-af7b-c8ab5bf4969b.pdf
Dosta se toga podudara sa simptomima poremećaja pažnje (ne mislim na ove fizičke manifestacije), ali ne daj se smesti, osobito ne u ovim poglavljima o raznim crnim scenarijima za budući život. Vidim na primjeru svoje cure da se zbilja određenim mentalnim "treningom" i dobrom organizacijom čuda daju napraviti, a uvjerena sam da takva djeca razviju neke druge, za život važne osobine kojima kompenziraju nedostatke. Moraju ih samo biti svjesni i znati s čime će se (i kako) "boriti" u svakodnevvici.
skidam kapu na upornosti i znatiželji! da, to je to. ako ti se dalo čitati, sigurno si često naletjela na ne zna se\nije jasno i sl. riječ je o poremećaju koji je prema ovom linku u samo 5% prisutan u GB, no u svijetu je čak do 8%. mnogi roditelji to ni ne skuže, a obzirom da ipak nije riječ o sindromu u klasičnom smislu riječi, postoje razlike i to velike od slučaja do slučaja. to je siva zona. nešto pod kišobranom (u spektru) autizma, no visokofunkcionalnog i atipičnog, a i ne baš potpuno u spektru. tu se nalaze i indigo djeca, granični slučajevi i sl. svaki dan čitam o tome po nekoliko sati i obzirom da nisam medicinske struke (imam daleko više vremena baviti se time nego ijedan stručnjak), moje pisanije nitko ni ne može procijeniti. dapače, a priori se odbijaju. neupitno je da je stvar I (veliko i) genetskog podrijetla (našao sam nekoliko sučajeva u svijetu gdje su djeca oca sa različitim ženama bila dispraksična). uh, ne znam stati...
Svakako ćeš napraviti sve što možeš u okviru svojih mogućnosti i mogućnosti onog što se kao terapija nudi.
Ipak ima nešto i u ovoj tvojoj zadnjoj rečenici - povremeno ćeš morati stati i pogledati svoje dijete kao obično dijete jer joj se neće uvijek sviđati da je gledaš kroz specijalističke, edukativne naočale prepune daljnjih planova za terapiju, vježbu, poboljšanja i sl. Ne znam razumiješ li...potruditi se maksimalno, ali i s mirom u duši prihvatiti da ima neka ograničenja.
To je kao kad ja gubim živce što mi je 10godišnje dijete potpuno dezorijentirano u vremenu i prostoru, što baš sve zaboravlja pa je stalno pokušavam "popraviti" i dodatno uvježbati da bar shvati koliko je trenutno sati. A ona mi kaže - mama, možemo li sad samo pričati bez da išta poskrivećki vježbamo?
Čokolada, vjerujem da se referiraš na crni scenarij koji sam ja napisala. Napisala sam ga jer se, nažalost, sa takvim scenarijem redovito susrećem. Naravno da je tvoja cura postigla čudo, ali to je zato što si radila s njom. Naglasila sam da se takvi scenariji ne moraju dogoditi svaki put, ali često se događaju i zato je važno da roditelj ne zanemari teškoće i zaostajanja djeteta.
Apropo podudaranja simptoma... Simptomi senzorne disfunkcije mogu dati lažnu sliku autizma, ADHD-a i drugih poremećaja, ali kvalitetan terapeut znati će uočiti razliku, jer razlike postoje.
Rehab, nikako! Referirala sam se na ovaj linkani članak na engleskom u kojem se navode moguće posljedice dispraksije - od depresije i promašenog života nadalje...sjećam se kako se mene izbezumljavali članci o postotcima samoubojstava među odraslim ADHDovcima na koje sam nailazila prekopavajući internet.
Aha, članak nisam pročitala, ali ovo što navodiš je istina. Nemam sad vremena pisati detalje i objašnjavati, ali senzorna disfunkcija ostavlja posljedice i na socio-emocionalni razvoj, i veliki broj nepravilno tretirane ili netretirane djece završavaju kao delikventi, depresivci, itd. Tema je jako opširna i široka, ali mogu nešto više ukratko napisati o tome kad stignem.Rehab, nikako! Referirala sam se na ovaj linkani članak na engleskom u kojem se navode moguće posljedice dispraksije - od depresije i promašenog života nadalje...sjećam se kako se mene izbezumljavali članci o postotcima samoubojstava među odraslim ADHDovcima na koje sam nailazila prekopavajući internet
Posljednje uređivanje od rehab : 14.11.2013. at 11:04
Mislim da stvarno nema potrebe pisati crna proročanstva.
Svima koji su u toj problematici je prilično jasno zasto takva djeca završavaju prilično loše, ako nisu prepoznata i tretirana. Zato je nužno prepoznati problem što ranije, pomiriti se sa tim i izvući maksimum iz svega (u svakom pogledu).
Andro-gen, moj stariji je imao usporeni razvoj neurološkog sustava sa mnogim elementima koje navodiš za svoje dijete: zakašnjela motorika, kašnjenje govora (a još je imao i tešku nagluhost zbog suženja zvukovoda i mandula). Dijagnoza je iz Suvaga i tam smo hodočastili neurologu, psihologu, otorincu i logopedu na dijagnostiku + godinama na terapije logopedu. Dispraksija može biti razvojni poremećaj, ali neki elementi toga mogu ostati trajno. Nitko ne može unaprijed reći kako će se stvar razvijati. Takva djeca trebaju puno poticaja krojenih "po mjeri". Logoped je važan, ali je obitelj i svakodnevno okruženje često još važnija karika u terapiji. Mom sinu je u razvoju govora najbolji terapeut bio mlađi brbljavi brat.
Djeca rastu i razvijaju se. Moj sin je danas najmanje 10 cm viši od mene. Od mogućeg crnog scenarija nije ostalo gotovo ništa - ružan rukopis i drugi sitni nedostaci fine motorike (npr. kasno je naučio vezati cipele i voziti bicikl, a i danas mora jako paziti kad toči nešto iz boce ili tetrapaka u čašu jer ima faktor prolijevanja puno veći nego mi ostali) ali to je sve. Dijete nikada nije donijelo u svjedodžbi iz osnovne škole ocjenu manju od 5, pri kraju je osnovne glazbene škole i ima hrpu dodatnih aktivnosti. Dispraksija se tu i tamo pokaže, recimo prošle godine kad je naglo narastao, govor mu je tjednima bio teško razumljiv (mumljao je) dok se nije naviknuo na nove dimenzije usta, ali to je prošlo. Kad razmislim unatrag, bilo je tih situacija, ali to dođe i prođe. Rijetki među nama imaju savršenu motoriku, savršen govor itd. Ne opterećuj se time. Uz dobar poticaj dijete će SVOJIM TEMPOM sve to stići. Mog sina je pedijatrica slala u Suvagovu školu zbog njegovog deficitarnog govora i loše motorike. Nisam pristala i danas sam sretna zbog te odluke da ga ostavim u redovnoj školi. Trenutno preispitujem odluku da li uopće nastaviti s kontrolama u Suvagu (jer time uzimamo mjesto djeci kojima to više treba) a ovaj moj je svoje odgulio i davno uhvatio svoju generaciju.
Sretno i tebi s curicom! Puno se toga može riješiti.
Crna proročanstva
Ne radi se o crnim proročanstvima, nego o realnim činjenicama. Stekla sam dojam da drugi misle da se radi o prenapuhanim ishodima, pa sam rekla da, ako nekoga zanima, mogu napisati zašto se to stvarno događa, kako senzorna disfunkcija ili ADHD utječu na emocionalno stanje djeteta i zašto dolazi do problema ako teškoće nisu prepoznate i tretirane. Nije mi bila namjera nekoga obeshrabriti ili baciti u depru.
slučajno naletjeh na sada već staru temu... ako ti trebaju audio priče, imam neke pa javi.
Ovih dana smo ubijeni, što od prehlade, što od usranog vremena i ja sam popustila i gledaju crtiće.
Tako pokušavam izabrati nešto smisleno, odnosno ono što sam voljela kao dijete. To su Vatrogasac Sam, Zvonko, Pingu, Kremenko, Gogs. Pola toga nema na YouTubeu.
Ima puno 3D. Ima anime. Ima robota. Ne znam kako vi, ali meni su ovi crtići smeće. Nikada nisam shvatila anime opsesiju.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 05.03.2018. at 19:42
Linea, a je to, sport bili, kalimero
Jelena, zuta sigurno nije gledala crtice nase generacije ( iako je kalimero bio cak prije mog vremena).
dodajem svoj najdrazi - pcelica maja
Komentirala sam koji su dobri. Moji gledaju kad ja izabirem
Posljednje uređivanje od jelena.O : 05.03.2018. at 20:16
Moj je neko vrijeme, kad je bio malo mladji (4-5), gledao Pink Pantera, Loleka i Boleka, Nu Pogodi!, ... a zadnje sto je bas gledao ja bila Slugterra. To je nesto novo. Meni skroz ok.
Moj od trenutnih voli Psice u ophodnji i Super Wings. Dosta su i poucni i meni se svidaju
Recimo strumpfovi mu nikako ne sjedaju,ni mali leteci medvjedici
Zao mi sto nema cipelica,njih sam ja obozavala
Žuta, najnaj moje djece bili su Krtek, Pat i Mat, Janko Strižić, Gustav.
Posljednje uređivanje od čokolada : 05.03.2018. at 21:10
Mojoj Tonko Bonko, Winnie Pooh - apsolutni favorit, sve verzije, Traktor Tom, Mali crveni traktor (danas cijeli dan pjevamo Traktor Crveeeenko u polju je vrijedan), Teletubbies, U vrtu pod zvijezdama, Peppa pig, Pocoyo ..
Sad sam se sjetila i Wonderpets .. there's animal in twoublelool e to je isto obožavala
Meni je Pocoyo daleko najdraži za te malene, ima taj jednostavni crtež, priča je prilagođena uzrastu i nije banalna
Miffy, Peppa pig, to je isto dosta dobro za taj uzrast
traktor tom, bob graditelj, onaj vlak.. su mi manje dragi, ali dječaci ih vole iz očitih razloga. psići u ophodnji isto, meni nepodnošljivo tupavi i stereotipni, ali mala ih je jedno vrijeme jako volila.
Winnie the Pooh, onaj kad hvataju Backsona, muž i ja znamo napamet
pusti ti to nije loše niti na hrvatskom .. Brzovrat, Brzovrat, užasan stvor je Brzovrat .. to je kod nas hit svih vremena. Moja mala tu pjesmicu zna valjda na svim evropskim jezicima.
Ona stvarno jako voli Pooha, i crtiće i knjigu, baš joj sjeda taj slatki šašavi humor.
Je, ali meni je najdraža fora kad Sovac kaže "artistic talent runs through my family, in fact, it practically stampedes"
i baš me zanimalo kako će to prevest, jer stvarno je izazov
nisu se očito ničega sjetili tako da su bazu samo preskočili
a da, pjesmica sa Brzovratom je super, kako je svatko ubacio svoje strahove
Winnia ne znam... al Peppa the Pig mi je skroz simpa
Oblutak, Krugolina, Pippi Duga čarapa, Peppa Pig, Ben & Holly, Larina zvezdica (na slovenskom).
Obožava i Sportakusa (Lazy Town), kao prava sportašica... iako meni ide taj crtić na živce.
Masa i medo!
ajme, da, naravno! Maša je super, i ima puno fora i detalja koji zabave i roditelja
nema previše teksta, tako da je nije problem gledat na bilo kojem jeziku
Doktorica Pliško je isto super, ali su je zaštitili i ne može se baš naći na youtube
I mojoj je Maša dobra, premda je bila već dosta velika kad je otkrila taj crtić, ali oni neki legendarni kao Maša i kaša su joj isto bili hit.
Voljela je i nekog Juru iz džungle, pa Braća Koale, Krteka, Baltazara, HEllo Kitty one neke crtiće gdje su Kitty i Mimi napravljene kao male curice itd.
Moja je oko treće otkrila Shaun the sheep, i još ga voli.
Imali smo fazu Pocoya, Peppe, Maše i mede, Psića.
Shauna ja obožavam...
Mojca, i ja
Mašu smo i mi s njom gledali, sjećam se kad je izašla nova epizoda, ono vrištim kroz kuću i zovem mm da gleda samnom
Meni je Maša kao lik malo prehisterična
Isto smo imali faze - Pocoyo, Peppa, Oddbodsi, sad je na Psićima i ponekad Super Wings.
Žao mi što ne želi gledati Doktoricu Pliško
I meni je Maša prehisterična. Nisam dozvolila da ju gleda kad je bila mala.Meni je Maša kao lik malo prehisterična
Isto smo imali faze - Pocoyo, Peppa, Oddbodsi, sad je na Psićima i ponekad Super Wings.
Žao mi što ne želi gledati Doktoricu Pliško
Moj muž kaže da se Maša ponaša kao dijete. Ali malo je ipak preveć
Oddbodse sam zaboravila, oni još nisu prošli.
Vrci mislim kao i tm za Mašu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom