Ma super je! Ne brini, zaista ne dozivljavam to kao nesto strasno, mislia sam samo da su proradile emocije....
Oni su stvarno ok( Izola). Kada sam prvi put dosla na razgovor, dr mi je pokazao svu bolnicu, rađaonu, sobe- kroz sve nas je proveo, tako da nisam bila na skroz nepoznatom terenu. I NISTA ti ne treba- samo cetkica za zube, pasta i papuce.
Piđamu sam imala, ali nakon sto sam rodila bila sam u njohovim. Svaki dan te obilaze, dobijes cisti rucnik i novu piđamu, ako ne nesto uprljano na krevetu, mijenjaju. U WC- u ima papira da se mozes omotati, i js bi ostalo- barem 5 rola, u tusiraoni, sampon, sapun, sredstvo za dezinfeciju, stolica da mozes sjesti kada se tusiras, u cajnoj kuhinjici cajevi - par raznih koje stalno pune ( u velikim termos bocama), sve radi, krevet, zvono.... pozvonis- stizu.
To je bolnica, nije privatna i oni inzistriraju na prirodnom, ne idu na carski ako nije potreban. U sobi po 2 osobe.
Prije nego izadete iz rodilista rade djetetu ultrazvuk kukova- ne znam radi li se to kod nas. Cijepljenje protiv TBC- i hepatitisa B nije obavezno. Dobije se upitnik da se vidi ima li potrebe dijete cijepiti, u kojem podrzcju zivis, da li je podrucje ugrozeno i spada u vrstu zastite, rodbina itd...Prije nego sto sam isla pedijatrica me pitala da li hocu cijepiti dijete protiv TBC-a jer oni to ne rade ako nije nuzno, nisam zala sta da odgovorim pa mi je objasnila da je U RH obavezno cijepiti dijete protiv TBC-a i da ako ga ona ne cijepi da se moram javiti svojoj pedijatrici da ga cjepe u RH. Tada sam joj rekla da ako to zaista moram napraviti onda mi je lakse da ga cijepe u bolnici nego da cim dodem doma jurim u ambulantu ili bolnicu. Nisu ga cijepili protiv hepatitisa B, dala sam kasnije svojoj pedici knjizcu imunizacije - njihovu, pa su ga morali cijepiti naknadno, ali ne odmah. Pitala sam je zasto oni ne cijepe- kaze da dijete, iako je cijepljeno, da ako dode u kontakt sa osobom koja ima TBC da se moze ionako zaraziti. Sto se tice komplikacija da su komplikacije na cjepivo 1-1000.
MM na porodu- prosli smo trudnicki tecaj i ja sam pitala da li MM moz biti prisutan iako se radi o carskom, da ga bar on vidi, drzi... rekli su da nema problema, tako da kada sam ja sve obavila za porod, dali su mi malo dripa ( da pripree dijete za izlazak, da djetetu to ne bude šok) i bila sam neko vrijeme u rađaoni, tu je dosao MM koje ga su obukli i bio sanonm sve dok me nisu odveli. To je mala sala, i staklo tako ad je MM bio vjerovatno s druge strane- ne bas da gleda, ali rekao je da me je kada je prolazio vidio korz staklo i da je vidio da je neka panika, ali su ga zvali odmah cim su izvadili dijete i on je bio tamo dok su ga obrisali, kapali mu oci, vagali itd i kada su ga zanmotali dali su mu ga i ostavili ih same i odjurili u salu. Kaze MM da se ukocio od straha, ali da je L bio tako dobar i da nije plakao .
Jadina stvar koja mi nije bila tamo bas sjela je bilo dojenje. ( da ne zaboravim, dijete oni oblace u svoje, ne dozvoljavaju tvoju odjecu, njihove su pelene, maramice- sve). Mozda zbog neiskustva, ne znam- ali meni je dijete stalno htjelo sisati i jadan sisao bi satiam i zaspao. Mislila sam- odlicno vidis kako ide, mlijeka imam. Mlijeko mi je znalo i curiti- super! Ma kakvi- imala sam mlijeka, ali malo, a i to sto bi doslo samo bi grunulo i iscurilo. Jadan L pokusavao silom jesti, borio se ko mali lav, ali nakon dan, dva nesto mi je bilo sumnjivo pa sam im rekla da mislim da nemam dovoljno mijeka. Tu je bio komentar kao- ma morate dojiti, doci ce itd. Rekla sam im da sam ZA dojenje i da se nadam da ce biti mlijeka, ali da nesto ne stima. Ok, vidjeli i oni da bas i nema mlijeka i dali da ga hranim na spricu- jer kao ako mu daju dudu- nece htjeti vise cicu. E to mi je bio horor! Dijete moram drzati jednom rukom, drugom uzeti mlijeka u spricu i davati mu da pije, ja se ne mogu ispraviti jer sve boli, dijete vise zalijevam nego sto pojede. I jos su me hormoni propucali! Divota! Placem ja jedan dan cijeli, a u sebi si mislim- pa sta sam luda- pa biti ce sve ok- a ne mogu prestati plakati. E onda su donijeli vagu, pa vazi prije dojenja, pa nakon, pa opet vazi, pa daj na spricu pa opet vazi- a sve me boli- ali nema milosti- kad se dignes daju ti dijete i vozi...i neka- brze se uhodas... ali to hranjenje- katastrofa. Onda jedna kaze sprica, duga opet misli da izbjegavam dojenje... nakon 2 dana kazu oni meni- mora na bocu, ne dobija na kilazi- mislim si- hvala bogu da je netko to skuzio. L jadan prije boce dojenje, boca, pa opet malo dojenje- a on bi valjda proveo danima na cici- kakva boca- to bi smazao i krenuo u potragu za mamom. Tako da nije pravilo ako krene s bocom da nece vise dojiti. On je, siroce, itekako htio. I trudili se mi jos mjesecima, ali 10Ml dnevno- to mu je bio samo desert- mali. Taman dobili bocu, dode druga i kaze- kakva boca! I sada znam da sam pogrijesila, da sam trebala otici kod pedice na odjel i reci njoj kakva je situacija i da kaze svim sestrama sta trebaju raditi. Ovako, jedna zna, druga ne zna- bolnica zagovara dojenje i to je bio mali kaos, ali kratko traj pa nije strasno- sve dode na svoje.
A i prvo dijete, pa ne znas nista- citas, spremas se, ali o nekim stvarima ni ne razmisljas.

Tako da cure, samo hrabro i drzim fige! Nije vazno kako- bitno je da uspije!