Repeated implantation failure (RIF)

[zrinkica]

Repeated implantation failure (RIF)- ne znam koji bi bio hrvatski naziv

Postupci do sad:
4xAIH ništa
1.IVF, 12 js, hiper, odgođen transfer
Fet 2bc , beta nula
Mijenjamo kliniku.
2.IVF 15 js, 7bc, svaki transfer beta nula
3.IvF 9 js , bez oplodnje
4.IVF, 18 js, 9 bc, hiper, odgođen trasnfer
fet svaka beta nula

Nakon 2.ivf prošli sve moguće pretrage u RH.
Od nalaza koje smo dobili nema nikakvih nepravilnosti. Tsh povišen od početka, reguliran terapijom.

Znaci svaki fet, ili et endometrij savršen, trolinijski 10 do 12. Sve blastice odlične.
Potražili 3 različita mišljenja. Nijedan dr ne zna u čemu je problem, jer problema nema( po njima) .

Iskreno, ne znamo više da li ima smisla ići na transfer, kad je uvijek isto. Terapija je uvijek ista: utrogestan ili crinone, decortin, aspirin, folna.
Uz transfer uzmemo embrioglu.


Da li netko od vas ima sličnih iskustava?

[LaraLana]

Zrinkica nemam ti što pametno reći osim da možda kontaktiraš forumašicu LF na temi potpomognuta u Makedoniji jer su prije već im je postupak uspio u Makedoniji bili u Turskoj i tamo su im nekakvom pretragom otkrili problem u embrijima i zato nije uspjevalo.
Ja ti se u to ne razumijem pa ti ne bi htjela na pamet bubat al evo ako ti može pomoći jer možda se ta pretraga ne radi kod nas u Hr.
Sretno

[zrinkica]

Zrinkica nemam ti što pametno reći osim da možda kontaktiraš forumašicu LF na temi potpomognuta u Makedoniji jer su prije već im je postupak uspio u Makedoniji bili u Turskoj i tamo su im nekakvom pretragom otkrili problem u embrijima i zato nije uspjevalo.
Ja ti se u to ne razumijem pa ti ne bi htjela na pamet bubat al evo ako ti može pomoći jer možda se ta pretraga ne radi kod nas u Hr.
Sretno

Hvala ti! Budem potražila. ❤

[Jelena]

Imam ja, ali ja nemam savjet. Imala sam transfer 19 prekrasnih embrija u dobi od 30 do 38 godina, u raznim klinikama, najviše u Mariboru. Ja sam odustala s 38 i nisam realizirala trudnoću. Sama sam sebi dala taj limit. Zanemari ga, ovdje ima hrpa mama koje su kasnije ostvarile trudnoću.
Kako sam godinama bila u ekipi na potpomognutoj, mogla bih ti nabrojati hrpu forumašica kojima je u nekom trenutku konačno upalilo. Ako se i uputiš u istraživanje zašto, razmisli što ćeš s tom informacijom - npr. da nešto nije bilo u redu s embrijima, iako su optički bile blastociste AA kvalitete. Jer ako su u nekom postupku s greškom, tko kaže da u sljedećem ne bi bile ispravne. Mi smo imali muški faktor OAT, ja sam imala dobar odgovor, puno stanica, ali nikad nisam imala hiperstimulaciju. Meni već to kod tebe malo ubada u oči, kako se ne potrefi terapija da ne bude hiper. Imala sam većinom 10 do 15js. Iz toga bi izašlo 6-8 lijepih embrija. Onda nas je zakačio Milinovićev zakon. Zadnji smo odradili s 3 krasna embrija (ne pitaj koliko js, to je bilo tmurno vrijeme IVF-a) i ništa.

Sretno!

[Jelena]

A sad vidim da nije svaki put hiper, pardon. Ali kako li se to dogodilo da se ništa nije oplodilo od 9 js, isto fulan tajming?
Imaš li ti PCOS?

Dakle, ja sam obišla klinike u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj (najmanje), nitko od njih nije radio neke analize zašto se embriji nisu ulovili. Bojim se da ta informacija ne doprinosi povećanju uspješnosti. Možda se nešto kasnije promijenilo, ali tada to nije imalo smisla. Ne pratim više IVF scenu. Tada sam se načitala hrpe znanstvenih radova.

[sara79]

Zrinkica koliko mi je ostalo u sjećanju ti nemaš PCOS?
Ja sam trudnoću jedva ostvarila, 7-mi ivf mi je tek uspio. Nizak amh, malo stanica, nikada smrznutih embrija, znači uvijek novi ivf.....uffff. Bila sam jednom nogom već vani, jednostavno se potrošiš i ja te potpuno razumijem da tražiš odgovore, riješenje, iskustva....javit će se već netko. Imala si transfer 18 blastica.
Jelena možda informacija zašto se embriji nisu ulovili ne doprinosi povećanju uspješnosti al doprinosi da se otvore neke nove stranice i razmišljanja o npr. donaciji, posvojenju.
Sve u svemu zrinkica sretno ❤

[LF2]

Naša priča kreće sa mojih 32 godine.
- Dvije biokemijske prirodnim putem.
- Vanmaternična tempirani odnos uz folikulometrije, stimulirana Puregonom.
- 1 IVF - 4 j.s. od toga dobili 3 blastociste. Nije uspjelo.
- 2,3,4,5 IVF - dobili bi oko 1-2 zametka, od toga 3 biokemijske.
Tu smo odlučili u Istanbul na PGT (predimlplantacijsko genetsko testiranje) i to na svoju ruku jer nema pretrage koju nismo radili i obećala sam samoj sebi da neću raditi transfere i patiti se godinama. Jednostavno nisam mogla više. Razlog je morao nekakav postojati.
-1 IVF Turska - dobili 6 j.s. od toga 4 blastociste. Radili smo pretragu koja gleda 8 kromosoma sa najčešćim anomalijama. Sve blastociste su imale kromosomske anomalije. Test se radi na zametku starom 3 dana tako da se 5 dan može napraviti transfer. Odlučili smo na tu soluciju jer smo ionako bili tamo pa da obavimo i transfer i na kraj pameti da će biti svi sa greškom.
2 IVF Turska - 8 j.s. od toga 6 blastocista. Ovaj puta smo radili pretragu NGS koja testira sve kromosome ali htjeli smo na blastocistama jer ima više genetskog materijala. Plan je bio vratiti se doma i ukoliko bude zdravih, ići samo na transfer. Nalaz - svih 6 blastocista su imale kromosomske anomalije.
To je bio ogroman šok za nas jer smo zdravi, kariogrami uredni. Najgore od svega što nismo znali jel problem u njemu ili u meni da opće znamo odakle krenuti sa donacijom. Naravno, nitko nam nije znao objasniti. Pogotovo genetičari u Hrvatskoj.
Dr. Lazarevski (Acibadem Sistina u Makedoniji) mi je još najviše od svih njih znao najbolje objasniti a to da se u velikom postotku najčešće sumnja na jajne stanice i tu je krenula naša priča u Makedoniji i donaciji jajnih stanica. Priča je ta da nam ne od prve uspjelo
Dva puta sam se našla pred zidom. Prvi puta, nakon svih ispucanih IVFova preko HZZO-a. Drugi puta i najgori trenutak, jer tada shvatiš da šansa da imam dijete je ravno nuli, to je nakon što smo NGS metodom dobili sve kromosome sa anomalijama.
Još uvijek ne mogu vjerovati da nam je uspjelo. Ne znam što me vodilo? Ogromnaaa želja za djetetom i moja znatiželjna i tvrda glava da sve u životu mora imati zaključak pa kakav god to bio. Jednostavno nisam mogla pustiti a sa ne znam u čemu je problem.
Inače sam zdravstvene struke i sve mi mora imati svoje zašto i zato. I nema pretrage koju nisam radila.
Postavljaju se dva pitanja, koliko žena je slično mojem iskustvu i idu transfer za transferom i tako godinama bez uspjeha. Ako rezimiramo, imala sam 10 blastocista i to je moglo trajati narednih 2 godine, sa nekoliko biokemijskih trudnoća.
Drugo pitanje, zašto sam u Turskoj dobila tako kvalitetne blastociste i toliko?
Ja sam svoj odgovor našla, nadam se da ćeš i ti
P.S. nakon dijagnoze htjeli smo vani na PGT, preko HZZO-a ali nismo imali pravo jer su nam kariogrami uredni. Jedino parovi koji imaju translokaciju na kromosomu imaju pravo preko HZZO-a. Mi smo gledali Belgiju.

Budem tu i tamo navratila na temu, pitaj što god te zanima.
Da nadodam, ostala trudna i rodila sa 39 godina.

[LF2]

Zrinkica, vjerojatno si radila ali čisto da pitam. Faktore trombofilije? Da nisi kandidat za Clexane?
Čitam slučaj od Jelene koja je imala puno blastociste. Pretpostavljam da ste radili kariograme. Bila je jedna cura na forumu, dok sam još istraživala PGT i PGD, mislim da je njen muž imao translokaciju na kromosomu i radili su PGD ( predimlplantacijska genetska dijagnoza) nešto tipa di se ciljano traži ta translokacija na kromosomu. Uglavnom, ispalo je da je tipa dobili oko 18 oplođenih j.s i od toga samo jedan zdravi. I uspjelo im je.
Ne kažem da je to slučaj kod vas ali daleko smo mi od nekakvih pretraga i dijagnoza. Obzirom da je moja priča takva onda mi to i prvo padne na pamet.

[LaraLana]

LF2 hvala da si se javila sa svojim iskustvom, srce si

[sara79]

LF2 kakva priča, bravo za upornost! Čestitam od srca
Ovo su vrlo važne i jako dobre informacije!
Daj mi reci ako nije problem kako vas je naveo put u Tursku i koliko dođe PGT i NGS?

[LF2]

Hvala.
Puno sam čula i čitala o Turskoj i zahvatima koje tamo rade vezano za više manje dosta specijalizacija, me samo MPO. Daleko su oni ispred nas što se medicine tiče.
Ona prva, FISH metoda, 3 dan, 8 kromosoma koštala je 1000 eura, komplet do 10 embrija.
Druga NGS, 5 dan, 24 kromosoma je koštalo 270 eura po embriju.
Pisala sam negdje cijene u Pragu, tu su negdje. Možda malo skuplje.
E da, obzirom da nismo znali u kome je problem, drugi put smo radili i taj neki sperm chip gdje njegove spermije stave u neko okruženje gdje se nalazi "fake" jajna stanica. I prvi koji dođu do nje, te koriste za oplodnju.
Cijene postupka i lijekova su jeftinije nego kod nas. Pogotovo lijekovi su onda bili upola jeftiniji skoro. Ali drugi put malo skuplji.
Kod njih je zetnuto što im se konstantno mjenjaju cijene ovisno o euru očito.

[Jelena]

Jelena možda informacija zašto se embriji nisu ulovili ne doprinosi povećanju uspješnosti al doprinosi da se otvore neke nove stranice i razmišljanja o npr. donaciji, posvojenju.

Razmišljali smo o donaciji, ali to nije bila opcija za nas. Uopće ne osuđujem nikoga tko se na to odluči, ali ne bih sad navodila razloge zašto ja nisam za to, nije bitno. Mi smo posvojili predivnog dječaka, ali da budem skroz iskrena, sam postupak posvajanja je meni bio puno stresniji od neuspješnih IVF-ova. Ali to je sve jako individualno, tako da je nezahvalno raditi ikakve savjete.

Ali ja se slažem s tim da treba napraviti sve pretrage koje ti mogu olakšati odluku. Samo sam protiv hrpe pretraga s kojima ne znaš što bi. Ja sam u znanosti i profesionalno tražim odgovore na pitanja, ali za neka pitanja sam naučila da mi ne trebaju odgovori. Mislim da sam prilično racionalna osoba. Moje pitanje je uvijek što ću s tom informacijom.

LF2, jako mi je drago da ste vi našli svoju sreću

[zrinkica]

A sad vidim da nije svaki put hiper, pardon. Ali kako li se to dogodilo da se ništa nije oplodilo od 9 js, isto fulan tajming?
Imaš li ti PCOS?

Dakle, ja sam obišla klinike u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj (najmanje), nitko od njih nije radio neke analize zašto se embriji nisu ulovili. Bojim se da ta informacija ne doprinosi povećanju uspješnosti. Možda se nešto kasnije promijenilo, ali tada to nije imalo smisla. Ne pratim više IVF scenu. Tada sam se načitala hrpe znanstvenih radova.

Hvala ti na odgovoru.
Ne znam kaj je bilo taj put da su fulali terapiju ili je bila prerana aspiracija, uglavnom takav šok nikad nisam doživjela ko taj dan kad su me zvali da se nisu niti jedna oplodile. Isplakala sam dušu.

Nemam pcos, lh i fsh su dobri.
Zadnje sam vadila DHEA i to je snizeno dosta.

[LF2]

Jelena, neizmjerno mi je drago da ti se ostvarila želja da postaneš majka
Mi smo isto razmišljali o posvajanju, ali znala sam da ću tu izgubiti više živaca i strpljenja nego do sada. Nismo bili neki kandidati, godine, podstanari....
Jako mi je drago zbog tebe, prekrasno je to i drago mi je da ste uspjeli.

[zrinkica]

Zrinkica koliko mi je ostalo u sjećanju ti nemaš PCOS?
Ja sam trudnoću jedva ostvarila, 7-mi ivf mi je tek uspio. Nizak amh, malo stanica, nikada smrznutih embrija, znači uvijek novi ivf.....uffff. Bila sam jednom nogom već vani, jednostavno se potrošiš i ja te potpuno razumijem da tražiš odgovore, riješenje, iskustva....javit će se već netko. Imala si transfer 18 blastica.
Jelena možda informacija zašto se embriji nisu ulovili ne doprinosi povećanju uspješnosti al doprinosi da se otvore neke nove stranice i razmišljanja o npr. donaciji, posvojenju.
Sve u svemu zrinkica sretno ❤

Da nema pcos.
Od nalaza koji su lošiji al ne zabrinjavajuci je povišeni TSH, niski DHeA ( s kojim se niko ne zamara) PAi heterozigot 4g/5g

[zrinkica]

Naša priča kreće sa mojih 32 godine.
- Dvije biokemijske prirodnim putem.
- Vanmaternična tempirani odnos uz folikulometrije, stimulirana Puregonom.
- 1 IVF - 4 j.s. od toga dobili 3 blastociste. Nije uspjelo.
- 2,3,4,5 IVF - dobili bi oko 1-2 zametka, od toga 3 biokemijske.
Tu smo odlučili u Istanbul na PGT (predimlplantacijsko genetsko testiranje) i to na svoju ruku jer nema pretrage koju nismo radili i obećala sam samoj sebi da neću raditi transfere i patiti se godinama. Jednostavno nisam mogla više. Razlog je morao nekakav postojati.
-1 IVF Turska - dobili 6 j.s. od toga 4 blastociste. Radili smo pretragu koja gleda 8 kromosoma sa najčešćim anomalijama. Sve blastociste su imale kromosomske anomalije. Test se radi na zametku starom 3 dana tako da se 5 dan može napraviti transfer. Odlučili smo na tu soluciju jer smo ionako bili tamo pa da obavimo i transfer i na kraj pameti da će biti svi sa greškom.
2 IVF Turska - 8 j.s. od toga 6 blastocista. Ovaj puta smo radili pretragu NGS koja testira sve kromosome ali htjeli smo na blastocistama jer ima više genetskog materijala. Plan je bio vratiti se doma i ukoliko bude zdravih, ići samo na transfer. Nalaz - svih 6 blastocista su imale kromosomske anomalije.
To je bio ogroman šok za nas jer smo zdravi, kariogrami uredni. Najgore od svega što nismo znali jel problem u njemu ili u meni da opće znamo odakle krenuti sa donacijom. Naravno, nitko nam nije znao objasniti. Pogotovo genetičari u Hrvatskoj.
Dr. Lazarevski (Acibadem Sistina u Makedoniji) mi je još najviše od svih njih znao najbolje objasniti a to da se u velikom postotku najčešće sumnja na jajne stanice i tu je krenula naša priča u Makedoniji i donaciji jajnih stanica. Priča je ta da nam ne od prve uspjelo
Dva puta sam se našla pred zidom. Prvi puta, nakon svih ispucanih IVFova preko HZZO-a. Drugi puta i najgori trenutak, jer tada shvatiš da šansa da imam dijete je ravno nuli, to je nakon što smo NGS metodom dobili sve kromosome sa anomalijama.
Još uvijek ne mogu vjerovati da nam je uspjelo. Ne znam što me vodilo? Ogromnaaa želja za djetetom i moja znatiželjna i tvrda glava da sve u životu mora imati zaključak pa kakav god to bio. Jednostavno nisam mogla pustiti a sa ne znam u čemu je problem.
Inače sam zdravstvene struke i sve mi mora imati svoje zašto i zato. I nema pretrage koju nisam radila.
Postavljaju se dva pitanja, koliko žena je slično mojem iskustvu i idu transfer za transferom i tako godinama bez uspjeha. Ako rezimiramo, imala sam 10 blastocista i to je moglo trajati narednih 2 godine, sa nekoliko biokemijskih trudnoća.
Drugo pitanje, zašto sam u Turskoj dobila tako kvalitetne blastociste i toliko?
Ja sam svoj odgovor našla, nadam se da ćeš i ti
P.S. nakon dijagnoze htjeli smo vani na PGT, preko HZZO-a ali nismo imali pravo jer su nam kariogrami uredni. Jedino parovi koji imaju translokaciju na kromosomu imaju pravo preko HZZO-a. Mi smo gledali Belgiju.

Budem tu i tamo navratila na temu, pitaj što god te zanima.
Da nadodam, ostala trudna i rodila sa 39 godina.

Kakva priča, svaka i čast na upornosti.
Čini mi se da smo u istom sosu. Nama su kariogrami uredni. Ja imam nasljendu bolest bubrega, ali svi u obitelji imaju djecu koji imaju isti bolest i dr ne vidi tu poveznicu. Isli smo na razgovor kod dr na rebro, ona je zvala nefrologa koji je ujedno dr od moje majke, i ona sam je rekla sa ne vidi vezu između moje neplodnosti i bolesti bubrega.
Ali ipak je dr savjetovala da odem na PGD.
Znam da ni sigurno hzzo neće to odobriti .
Ostala su nam još 2 pokušaja u RH. Al iskreno, ćemo. Ionak će biti isti rezultat.

[zrinkica]

Jedino kaj nikad nismo radili je dnk fragmenatcija.
Bila sam na histeroskopiji ali nisu radili biopsiju jer je dr zaključio da nije potrebno.
Pitala sam dr da li sam kandidat za heparin ili nešto slično , ali vele da ne.


Od ovih zadnjih 9bc, ostale su nam još 3 al i te računam ko promašaj. Iskreno, ako do sad nije, ne znam kad će.

LF čestitam ti!
Jelena, i mi smo već počeli o posvojenju razmišljati. Samo ne znam gdje ću živce za to pronaći.
Vjerojatno ćemo prvo vani okušati sreću pa onda dalje!

[zrinkica]

Čestitam vam svima koje ste ostvarile svoje snove!

Cure hvala vam svima kaj ste se javile !!!!

LaraLana
Jelena
sara79
LF
Jelena

[LF2]

Ja sam radila dijagnostičku histeroskopiju i sve ok.
Kad smo bili kod genetičara, nakon prve Turske, predložila je DNA fragmentaciju spermija, mi smo to ignorirali jer je njemu spermiogram uredan. Na kraju su mu to radili u Makedoniji i bilo je ok.
Da malo prokomentiram genetičare ovdje, nema ih, a i to što ih ima rade sa genetskim bolestima u djece. Zato to i je na dječjem odjelu na Rebru. Nama nije bila od pomoći, nije znala ništa vezano za ovo, pol vremena je provela na guglu a drugu polovicu na telefonu i došla do zaključka da napravi DNA fragmentaciju. Naravno, obzirom da nemamo translokaciju, odbili su nas. A i Belgija nas je odbila preko HZZO-a iz tog istog razloga. Kužim taj dio.
Ja sam tražila odgovor za mojih 5 biokemijskih trudnoća i jednu vanmaterničnu jer mi to nije imalo smisla. Embriji su bili kvalitetni. Ovih 10 blastocista u Turskoj sve AA.

[LF2]

Ne mogu ni opisati taj šok i onaj osjećaj od kud krenuti jer po forumima nisam nikog našla ko je na svoju ruku radio PGT. Odakle krenuti? Ništa? Moja MPO, najbolja doktorica, me poslala kod genetičara. Jadna, ni ona nije znala što bi samnom. Isto mi je predložila donaciju.
Svih ovih godina i mogućih ishoda u glavi koje sam vrtila, kromosomske greške mi nisu bile na pameti. I to stvarno velike anomalije. Nisu bili tipa da su sve na jednom kromosomu bili loši, to je bilo svaka blastocista je imala drugačije. Monosomije i trisomije. Kod nas je stvarno bila greška u tome pogotovo jer je donacija uspjela od prve. Tako da se ne pitam više da li sam pogriješila što sam vjerovala u PGT jer su i o toj pretrazi polemike.

[zrinkica]

Ne mogu ni opisati taj šok i onaj osjećaj od kud krenuti jer po forumima nisam nikog našla ko je na svoju ruku radio PGT. Odakle krenuti? Ništa? Moja MPO, najbolja doktorica, me poslala kod genetičara. Jadna, ni ona nije znala što bi samnom. Isto mi je predložila donaciju.
Svih ovih godina i mogućih ishoda u glavi koje sam vrtila, kromosomske greške mi nisu bile na pameti. I to stvarno velike anomalije. Nisu bili tipa da su sve na jednom kromosomu bili loši, to je bilo svaka blastocista je imala drugačije. Monosomije i trisomije. Kod nas je stvarno bila greška u tome pogotovo jer je donacija uspjela od prve. Tako da se ne pitam više da li sam pogriješila što sam vjerovala u PGT jer su i o toj pretrazi polemike.

Potpuno te razumijem i pronalazim se u svakoj riječi. Iskreno, nakon svih tih neuspjeha konacno vidim neke odgovore. I to sve zahvaljujući tebi i curama s foruma. <3
Nije normalno da je sa nama sve u redu, a 10 i više bc je odličnih i endometrij da ne govorim, idealan, a od trudnoće ni T.

Čak sam prije 3 ivf krenula na akupunkturu, i nakon toga od oplodnje nista. Ivf propao.

Pila sam i vrkutu i sva moguća sranja. Ali ništa.

[LaraLana]

Zrinkica drago mi je da smo bar malo pomogli i da kao što kažeš konačno vidiš neke odgovore

[LF2]

Jao Zrinka, nema što nisam probala i pila. Kad se samo sjetim. U nekom trenutku sam dala u ljekarni da mi naprave vaginalete (uz dogovor sa MPO), koje sam platila puno, za bolju prokrvljenost maternice a sadržavale su sastojak koji sadrži Viagra. Ne mogu se trenutno sjetiti imena. Značiiiii.

[ina33]

Zrinkica, ja sam, kao i Jelena, bila jedna od maratonki, čak mi se čini da je tada (rodila sam prije 13 god, a postupci (intenzivni) su trajali barem 7-8 god) bilo masu maratonki.

VV je posebno generirao taj mentalni sklop "idemo do mirisnog zamotuljka / mora jednom uspjeti". Negdje sam pročitala da nakon x postupaka šansa pada.

ALI. Ključno pitanje je gdje si ti radila te postupke (jel kvalitetan lab, kvalitetni dri, stimuliraju li na OK način, državno, privatno). Ništa mi ne znači da ti sada kažeš gdje si radila, jer ja ne poznajem više tržište, to bi ti neke žene koje su sad u tome mogle reći ko je relativno loš, ko radi po pravilima struke. Konkretno, moji postupci na VV su za mene svi bili, gledajući unazad, neki probni, ajme meni razina usluge iz sto naših socijalnih razloga, to je više da ti se posreći i ko probna vožnja mojih jajnika, ajmo reć. Pa ako si, npr., prve postupke radila u KB Rijeka, a druge u Vinogradskoj, npr. ne bih neki veliki ponder težine davala tom RIF-u - brijala bih da je do njihovog laba, do nečeg suboptimalnog u njihovom procesu, plus da nemaš sreće.

Meni se npr. na VV dogodilo da neobjašnjivo dođem do postupka s punktiranih 9 stanica i nijednom oplođenom prvi dan, pa rescue ICSI (za što su mi u Mariboru rekli da se to ne radi, da bi oni sve to bacili). Uvjerena sam da su me naši na VV vrtili u bezveznim transferima od tog rescue ICSI-ja, koji su bili mučenje mene i mučenje moje logistike (ovulacija 18 plus dan, a stalno UZV-ovi, stalno žongliraj), a da ne kažemo krađa mojih reproduktivnih godina samo iz svjetonazornih razloga - kao sad krilatica za cjepivo - u hrv. zdravstvu vječno živi "da se ne baci" maksima. Poslije sam bila ljuta na sve to, na taj neučinkovit sustav.

Ja sam, kad sam došla u Maribor, ko da sam doma došla - racionalna spika (bez "vječno do mirisnog zamotuljka, dat će jednom bog ili svemir, odustajanje nije opcija", nego "eto, probali ste tamo, možemo probati, ljudska bića su zapravo neplodna" što je meni izuzetno pasalo). Tamo sam usjpela - nikako iz prve - prošla sam mislim 1 stimulirani tamo i od tog možda 3 transfera, zadnji uspio (najlošija morfološka kvaliteta embrija - morule 5. dana). Ne sjećam se više jer sam i nakon poroda išla na dijete 2, to nije uspjelo - ali nakon te prve trudnoće su se transferirani embriji puno lakše kačili - tad sam iz svakog postupka dobila ili biokemijsku ili spontani, a prije godinama ništa, nikako da se zakači. U Mariboru nisu nomilano napravili ništa drugačije od VV, ali ja sam uvjerena da su imali više ljudstva koje je znalo što radi, puno bolju opremu (na VV je tada Roda skupljala za lupu, stalno neki everybody clap your hands za ovo ili ono u našem zdravstvu). Kakav je Maribor sad, nemam pojma - to tržište se jako mijenja, nisam više kurentna. Samo ti stavljam bubu u uho da razmisliš o kvaliteti klinike, ljudstva, laboratorija, stimulacije (ako je na uputnice pa možda ne super prilagođeni lijekovi).

Od dijagnostike nisu tada bile poznate te neke metode koje spominjete, ali ono što je bilo dostupno sam sve prošla - histeroskopija, laparoskopija, analize ove-one, zigoti, istraživanja po Rebru, genetičar onaj stari na Rebru, muž spermiogram, pa varikokela op (ista utješna "da nešto radi operater") vrsta postupka. Dg. - i nakon svega idiopatija. To genetsko testiranje svih embrija mi nije bilo dostupno, nitko to tada nije radio... barem se ja ne sjeaćm. Nisam počela u nekoj prekasnoj dobi, ozbiljni postupci od 32., rodila sam u 38.-moj, FET od mojih js starih 36 godina (ja sam uvijek dobro reagirala, jedan jajnik mikrocističan, lagano na rubu hiperstimulacije, iako nikad baš u njoj). Nisam ništa od alternative vrtila, jer to za mene nije medicina, a kod mene ne pali placebo, pa rađe u kino nego na vrkute, akupunkture itd. trošit pare, a neke om alternative, tipa knjiga "Prirodnim putem povećajte svoju plodnost" i savjeti u toj knjizi kako da se što bolje postaviš na trepavice i ne šminkaš, ne čistiš kuću osim s octom itd. - su me pravo razbješnjavale. Ali, to sam ja.

U Mariboru sam uspjela, eto, vrteći isto, pa sam ti ja primjer za to ajmo reć.

Ja ne pratim više ovaj podforum, ali mi je zapeo naslov jer sam i sama šizila zašto uvijek isto - i tu pak skočila u neke bezvezne stramputice koje su mi i na VV i u MB rekla da su bzvze, ko što su i bile (tada popularna brija na NK stanice koje kao ometaju implantaciju i kljucanje kortikosteroida u malim dozama kao da se to prevaziđe) - pa sam tada imala osjećaj "oprosti mi, pape", što sam ih toliko "pilila" da makar nešto promijene.

E, da, kako te ne znam, uzela sam da imaš neku optimalnu dob - tipa ispod 35 - jer poviše 35 rastu anomalije jajnih stanica. Ako je veća dob, onda je to, ajmo reć, uvjetno - dg.

Sretno!

[ina33]

Dakle, ako si preo 35, nije čudo ako ne uspijeva. Također, ako si rubno PCOS - tad se zna pucat dosta js jer je stalno hiper, koje nisu kvalitetne. Nisi napisala dob, a ni dg. Meni se činilo, u moje doba pisanja na ovom forumu - da je većina takvih u vrtnji, da je manjina onih kojima brzo uspije, u pravilu možda neke super mlade, ne znam. Ovo za "ozbiljne postupke" mislim na IVF - prije je bilo ciljani odnosi, 3 ili 4 x AIH, dijagnostika, pa njegova operacija - odoše u to sigurno 2 godine. Njegov spermiogram je varirao, nikakva katastrofa, meni malo nepravilniji i produljeni ciklusi, jajnici mikrocistični. To je sve što ti na kraju balade znam reći o razlozima naše parske neplodnosti - ukratko "idiopatska".

[ina33]

Zanimljiva je priča od LF2 - vani postoje svjetovi u odnosu na što je nama dostupno. Jako je bitno zapravo u kojoj dobi je LF2 dobijala te blastociste. Ako je preko 35... velike su šanse, barem koliko se ja sjećam (nisam nikakve zdravstvene struke, nego filozofske ) da su stanice enivej, zbog ženine starosti, takve kvalitete da su anomalije česte. Da su baš svi embriji s anomalijom, ne znam - tada nije to bilo dostupno, nitko to nije radio, ali se znalo da je oko 35-te jedna granica, i da je sve preko 35-te puno teže za ostvariti trudnoću - iz tog razloga, iz razloga opadanje kvalitete jajne stanice. Ako se sjećam tih granica koje su, to moram VV-u dati u čast, tada jasno komunicirane - jedna je granica 35, jedna 37, preko stvarno jako teško s vl. stanicama, iako ima naravno hepi priča, ali prva trudnoća s vl. stanicama ako je žena već u IVF-u godinama, teško. Ne znam pak kako danas privatnici komuniciraju, je li jasno iskomuniciraju šanse za uspjeh.

[ina33]

Ove granice su statistika, ali statistika nije bezveze. Iznimaka ima - evo, ja sam uspjela sa svojom stanicom u 36-toj, ali jest teže, više je neuspjeha. Možda bi, da se može ovako uperiti reflektor kao što je to napravila LF2 u Turskoj, na te embrije koji nastaju preko ženine 35.-te bilo jasnije koji je to postotak, nije mali i raste s dobi. Ono što ih oni opisuju kao "prekrasno" je dobro... ali, opet, ne mogu oni to samo morfološki ocijeniti.

[zrinkica]

Zrinkica drago mi je da smo bar malo pomogli i da kao što kažeš konačno vidiš neke odgovore

Svaki dr kod kojeg smo došli govorio je, ma super su nalazi, sve bude dobro. Kad sam imala puno bc , svi smo bili presretni. Kako su se redali transferi, tako je sve više i više bilo razočaranja. Vjerujem da je i dr to frustrirajuće.
Sad kako čitam vaša iskustva, pronalazim se u njima. Nakon 5 godina konačno imamo neke odgovore. Jer ovo do sad stvarno nema smisla.

[zrinkica]

Jao Zrinka, nema što nisam probala i pila. Kad se samo sjetim. U nekom trenutku sam dala u ljekarni da mi naprave vaginalete (uz dogovor sa MPO), koje sam platila puno, za bolju prokrvljenost maternice a sadržavale su sastojak koji sadrži Viagra. Ne mogu se trenutno sjetiti imena. Značiiiii.

Neke cure su mi predložile da rakiju pijem od neke gospođe s fejsa.
Onda su mi predložile da si kupim onu otpopinu od joda , al mi je dr striktno to zabranila, zbog terapije koju uzimam za štitnjaču.
Nekome.to.sve pomaže, nažalost mene sigurno ne bi.

[LF2]

Kad sam otišla u Tursku imala sam 37 godina.
Meni je jedan doktor, kad sam ga pitala gdje mi je najbolje da idem rekao "tamo gdje će ti uspjeti, tamo će ti bit najbolje".
Nakon 5 IVFova bilo mi je dosta, nisam tip koji vjeruje u čuda i stvarno nisam mogla svaki IVF jedno te isto. Transfer za transferom, neuspjeh, biokemijske. I od prvog dana govorim da mi je najgori dio postupka čekanje bete! I sa ovim sam to izbjegla. Sad sam čak i zahvalna da nisam dobivala više j.s. Podsvjesno sam znala da postoji neki razlog.
Slažem se za ovo iznad 36te godine da opada kvaliteta jajnih stanica i dugo sam sebi postavljala pitanje da možda nisam pogriješila što sam odustala od tih blastocista, da možda nisu oni pogriješili, ali zato smo išli i drugi puta na detaljniju pretragu. Išla sam onom logikom, neredovite, vrlo rijetke menstruacije, 5 biokemijskih, vanmaternična, i ono gdje su sva moja pitanja prestala jest to da nam je uspjela donacija od prve.
Doktor mi je objasnio da su moguće kod mene te anomalije genetske i da nema veze sa godinama. Da mogu istražiti ali će trebati vremena i skupo je. Nisam ni pitala na koji način.
U mojoj obitelji su svi imali djece osim jedne tete. Ko će ga znat.

[LF2]

E da, i zahvalna sam da ako je baš moralo tako biti, što su bile biokemijske, što nije došlo do otkucaja, i što nije trajalo dugo. Jer to bi me ubilo psihički. Meni bi se bete popele do 200-300 max. U vanmaterničnoj je bilo svega, do 10 000 beta. Stalo se razvijati sa 4+3. Prirodna trudnoća uz malu stimulaciju.

[ina33]

37 je vec dosta, pogotovo za nekog ko je dulje u postupcima i nije imao uspjeha, a ne ono ajmo probat pa vidjet reakciju, i ja sam u toj dobi vec glavom i srcem bila van, prebacila nade u posvajanje, al sam osla po te zanrznute embrije u mb. Meni pase ono sto ja percipiram realnom komunikacijom, a ne iscudjavanjem zasto i kako nije uspilo, kad je realnije slavit uspjehe, u visoj dobi su rjedji, a sustav te ne prepusti hevy metodama bas puno rano, plus svi orgadjaju trudnoce.

Naravno da je dio psohologije mpo dra da 'pamte samo sretne dane i tamo gdje su uspjeli', a da potisnu veci bazen onih kojima nisu pomogli. U mb je taj optimizan malo prikocen i mislim da to olaksava zenama pricu, a da su u rh cheer leaderi puno previse nego bih ja osobno bila (neko vrijeme je cak na ovom pdf-u to bilo konttoverzno napisat, moralo se iskljucivo na topicu o izlaznim strategijama, jer 'nije podrska' - bilo je to preteca crno-bijelog svijeta facebooka koji pojacava ono sto zelis cut, a ono sto ti nije po volji mice i grupira tako da se moras dobro potrudit to nac.

E, i meni fantastican endometrij uvijek bio, debljina fantazija. Nema uvijek 0-1 pdgovora, u masu toga odlucuje sreca, bez obzira i na trud i na lab i na upornost.

[zrinkica]

ina33

Čula sam puno lijepih riječi za Maribor. Ja imam 35 godina, a počeli smo s 28. Prvi pokušaj bio je u državnoj, ali nakon fijaska odlučili smo se za privatno. Za dr i njegov tim imam samo riječi hvale. Mogu reči da je baš čovjek na mjestu i jako se trudi. Nikad nije ništa na silu radio, nakon 2 ivf ( kod njega prvi) poslao me na detaljnu analizu svega i svačega. Vadili smo sve od NK stanica do transfuzijskih svih mogućih pretraga. Bila sam i na propuhivanju i na histeroskopiji. Svi nalazi uredni. Spermiogram je uvijek normo, od muža svi nalazi odlični.
Ne znam, možda sam preživčana.
Najgore mi je bilo kad su mi govorili, samo se opustite, sve je u redu s vama , ostat ćete prirodno trudni... i tako ode 2 godine

[Vrci]

zrinkica, znam jednu ženu koje je u MPO krenula prije nego ja, učila me svemu. A ja sam krenula u sve 2012. Ona svaki puta odlične blastice i ništa. Mislim da u tim godinama 1-2 biokemijske, ostalo nula. Svašta su isprobali, najbolji privatnik, sve ideje kod nas - jednostavno neće i neće.
Doduše oni sad zapravo i odustaju, van ne žele, izmoreni su, puno godina im to uzelo

Nadam se da ćeš ti pronaći rješenje, iskreno mislim da za to možda treba i van granica Hrvatske. Ja bih bila isto kao ti, kopala i kopala dok bi išlo

[ina33]

Nisi prezivcana, to sto prolazis je realnost mnogih zena. Tocno isti je bio i moj ulaz u mpo, prvo bazalna temp i ciljani odnosi, pa aih, pa ivf, itd. Nema odgovora. Najbolje ti je da si das neki rok koliko jos postupaka. Ako ste spremni za alternative - donacija j. stanice il posvajanje - razmislite. Neka obecanja ni u cemu od toga, al su s doniranom js sanse beskrajno vece i nekako mislim da je to najbrzi put. Posvajanje je zafrkano jer se moras borit s konkurencijom, zahtijeva puno proaktivnosti, moras bit malo sales tip choose me. Meni je za mene osobno to bilo prispobivije od donacije jer sam preotvorena i opterecivalo bi me ono sto percipiram cuvanjem tajne. Nema keivog odabira, svi su pravi. A svaki od odabora nosi oportunitetni trosak - dok vrtis postupke ne mozes napredovat u poslu, ne mozes se posvetit posvajanju npr., a gpdine idu. Ja se ozbiljno nisam htjela osvrnut na svoj zivot i da jedino sjecanje budu bolnicki hodnici, a da mi je zivot upravljan covjekom u bijelom i ciklusima, pa sam neko vrijeme imala pravilo 1 ivf, 1 putovanje, sad je i to ograniceno. Jos uvijek, i nakon mirisnog zamotuljka, me boli osvrnut se na sve te godine, a i na neke face u tom mpo karijernom putu. Sto je nekom mpo dru 'sport i glazba', ni ne kuzi, i ne zeli se uzivit, koliko je to invazivno za zenu, od psihe do ciste logostike.

[LF2]

I cure, vama koje vas je ulovio onaj odvratan Milinovićev zakon, kapa do poda. E to je trebalo psihički izdržati.

[ina33]

Hocu ti rec ono sto i sama znas - imas sto izgubiti. A jedan je zivot. Nije tocno da zene koje odustanu nisu mirne. Znam ih, sretne su, a svako od nas ima svojih zaljenja, meni sad zao sto nisam na poslu malo jace grizla, a nisam mogla zbog ivf zrvnja. Neko vrijeme mi je mantra bila posveta filma mediterraneo 'za sve one koji su pobjegli'. A ivf reala je bila ko neki hotel california, you can check out any time, but you can never leave, ko neki dan svisca. A of kors da mozes i zivot ne mora bit dan svisca. Samo je lakse kad ko LF2 dobije crno na bijelo uperen reflektor u embrije.

[LF2]

Sve mi vodimo ili smo vodile jedan paralelan život. Onaj gdje, kako priča ina33, imaš posao, društvo, obitelji. I onaj gdje ideš na postupke i moliš svaki dan da ti netko ostavi dijete pred vratima i riješiš sve muke.

[ina33]

Samo da razjasnim, mene nije zajvatio milinovic, al sam bila beskrajno razicarana gledati kad se cijela niska mpo dr naslikavala za potvrdit kako su zamrzavanja jstanica ok, a jedan je o svojim pacijenticama tada rekao da se i rh dogadja 'feminizacija visokoobrazovbog kadra' pa se zato ne zatrudnjuje, mislim da taj nije vise u rh. Pazi, oni tako o svojoj bazi. Ma, vjer. bi i ja isto da mi je licenca o tome ovisila. Osviezavajuce se malo bilo maknut iz rh, ni ne kuzis koliko crkva ima upliv u sve, dok to osobno ne ralne. Ja sam u milinovicevo doba imala spontani koji je zavrsen kiretazom, a sanjala sam da imam plod na plucima, da je svima jasno da taj plod nece prezivjet i da ce mene ubit, al niko nije htip napravit abortus dok plod kuca, a meni su govirili da se nikad ne zna, da se cuda dogadjaju, da treba bit strpljiv. Nazalost, preminula j dr latin, vjecna zagivornica zene, ostao je dr radoncic, on nikad nije bio the establishmenta u neg. smislu. Taj mpo je jedna velika trauma, ja prema svim zenama koje to prolaze osjecam onaj semper fi, ko da smo americki marinci u toj borbi...jer zapravo jesmo. Dzite se svi!

[ina33]

dok osobno ne ralne = ne takne

[zrinkica]

zrinkica, znam jednu ženu koje je u MPO krenula prije nego ja, učila me svemu. A ja sam krenula u sve 2012. Ona svaki puta odlične blastice i ništa. Mislim da u tim godinama 1-2 biokemijske, ostalo nula. Svašta su isprobali, najbolji privatnik, sve ideje kod nas - jednostavno neće i neće.
Doduše oni sad zapravo i odustaju, van ne žele, izmoreni su, puno godina im to uzelo

Nadam se da ćeš ti pronaći rješenje, iskreno mislim da za to možda treba i van granica Hrvatske. Ja bih bila isto kao ti, kopala i kopala dok bi išlo

Znaci kod nas niti biokemijska, svaka beta 0. Sad ih više ni ne vidim. Previše stresa mi je to.
Nećemo jos odustati. Problem je što uvijek ima.puno blastocista i kad iskoristimo sve prođe po godinu i pol. Tamn za novi ciklus.
Vidim da svaki privatnik ima neku svoju šemu nakon transfera. Al ubiti male.su razlike.
Pa sad ko će ga znati.

[zrinkica]

Na poslu sam prvi put rekla kamo idem i uzela bolovanje mjesec dana, na kraju sam morala strogo mirovati zbog hipera. Kad sam se vratila, uzas. Svi te gledaju, ispituju, ma.uzas. oni pogledi puni žaljenje, fuj. Nakon toga nikad nisam uzimala bolovanje duže od 1 dana
I to samo kad sam išla na aspiraciju i transfer. Ostalo sam sve mogla van radnog vremena, zato i jesmo zadovoljni privatno. Vise ni najbližima ne govorimo kad idemo na transfer. Nema smisla.
A na poslu treba biti u top formi svaki dan.
Nisam od onih koje kukaju, čak si i vise posla nakopam samo da ne mislim. Putovanja su nam život i svaki put kad smo u mogućnosti odemo, samo da se maknemo. MM je već rekao, pa da smo i sami,nije to kraj svijeta. Bitno da smo mi dobro.

Nećemo jos odustati, ali ne znam ni kolko ćemo jos izdržati.

[Jelena]

zrinkica, uz dobrog dr koji zna potrefiti tajming, mora biti i odličan biolog. Tu je keč kod mnogih klinika. Ja sam zadnji iz Zg otišla u CITO u Split, jer je tamo bio najbolji biolog i solidan dr. Ne znam ni koliko su transparentni uspjesi naših klinika. U ono mračno Milinovićevo doba frizirali su se rezultati. Svjedočila sam osobno tome, nisam bila obični promatrač, nego prilično eksponirana. Meni se osobno ispričao jedan dr koji je držao Milinoviću leđa, jer sam i ja bila taj neki s puno stanica, puno embrija, nema implantacije. Za mene je ograničenje na manipulaciju sa samo 3 js, a ostale ćemo zamrznuti, bilo drama. Od 3 js, dobiješ 1-2 embrija, a od odmrznutih 8 možda jedan embrij ili ništa. U tom zadnjem sam dobila 3 oplođene js (ja ne vjerujem da su manipulirali sa samo 3), nisam htjela zamrzavati js. Dr. je od ljepote embrija bio maltene zabrinut što ću imati troplodnu trudnoću. Da se razumijemo, ja sam ekstremno protiv transfera 3 embrija, apsolutno sam za transfer jednog, ali tada sam išla na sve ili ništa.

ina je napisala svoje razloge kontra donacije, moji su na tragu njezinih. Općenito se znamo iz tog razdoblja, ja sam par godina mlađa, i potpisujem njezine postove, uvijek smo se slagale oko stavova oko IVF-a.

LF ti je dala dobre info, a ako ti nešto od toga nije dostupno ili opravdano, dobro se potrudi saznati realnu uspješnost pojedinih klinika, pokušaj ići na konkretnog biologa, njegova ruka čini čuda. Slična smo priča, odličan endometrij, dosta stanica, dosta prekrasnih embrija, godine OK (tada) i ništa. Ja sam sebi stavila limit 38. Ina spominje dobne granice 35 i 37 i statistike. Tako sam i donijela odluku. Pokušaj pronaći statistike - ovo što ina spominja, kod ponavljanih pokušaja kakva je uspješnost u starijoj dobi. Nije isto je li se netko sjetio u prvi IVF s 37 i uspije s 38 ili netko tko je krenuo s 30 i kreće u još jedan postupak s 38.

[ina33]

Zrinkice, sve je to normalan put maratonca. Prvo govoris, poslije nema smisla..Ja sam u mb na punkciju isla s posla, zato sam se i prebacila privat. Drzavno lijecenje u potpunosti ogoljuje intimu jer je sve usred r vremena, mozes se neko vrijeme izvlacit na 'ustakla me ledja', al kuze ljudi sifre. Moze tajenje bit i ekstremnije - ja do 5. mj trudnoce nisam rekla nikom da sam trudna, osim meposrednoj sefici, nakon 3. mjeseca. Starci nisu mi skuzili, neke trach zenske jesu, al se vecina nije usudila pitat, ko bi pitao, il bi izlagala, il rekla istinu, kako mi je pasalo.

[ina33]

Nisam ni sestri rekla.... skužila je jer joj je neko čestitao jer da je skužio na Rodi da joj je sestra trudna. Malo se naljutila. Ali, nitko tko nije u tome to ne razumije - dok nisam rodila, nisam vjerovala da će to bit to, i nakon poroda neke 2 godine sam imala "imposter syndrome" - tipa... ok, dogorali smo konačno do zakačivanja embrija, ajde, dogurali preko 3. mjeseca, ajde, evo me skoro pred porod, ajde, sad se rodila, ajde, ko zna kako će to završit, preživjela je razdoblje SIDS-a itd. Da to netko nije prije napisao na formu, jedna Daniela32 koja je isto bila high profile forumašica (masu postova, dri su znali koja je, kao i za mene), da je prvih par mjeseci kao čula glas da joj netko govori tipa "šta se foliraš s tim kolicima".... mislila bih da sam za psihijatriju. Ja prvih možda 4 mjeseca nisam mogla bebi izgovorit "sad će mama ovo ili ono", kad sam toliko dugo bila "teta", jednom sam joj reklia "sad će ti teta promijenti pelenu". Negdje sam pročitala da to normalno i da traje koliko je trajalo liječenje, meni bi to bilo onda 10 godina, ali me ipak pustilo negdje mislim iza 3. rođendana, da mi je prestalo bit čudno da sam stvarno mama.

[Jelena]

Razumijem ovo što pišeš za bolovanje. Ja ga nisam nikad uzela. Ne mislim da sam tu nešto fulala i da mi je na poslu ispao embrij iz maternice. Nisam nikad objašnjavala na poslu što se događa, znala sam čuti da zašto ganjam karijeru, je l mi ne bi bilo bolje da usporim i imam djecu. Na Maribor je u ono doba bila velika navala, čekalo se i po godinu dana. U međuvremenu sam išla u Ljubljanu/Postojnu na 2-3 postupka, ni ne sjećam se, samo znam da je dr radio od 6 ujutro i da bih ja bila na poslu u 8.00. Nitko nije ni znao gdje sam bila, da je punkcija N stanica odrađena bez ikakve anestezije itd. I svoje roditelje i svekrvu sam poštedila informacija i praćenja i navijanja.
Moja karijera je naravno patila zbog toga, ali ne tako dramatično. Znala sam si štopericu na poslu uzimati i sl. Imam svoj ured, to je prednost.
Suosjećam. Malo mi je glupo i pisati kad ja nisam taj primjer za polet. Al evo ina i LH su dobri primjeri

[Jelena]

ina brzo piše

[Jelena]

i da, ja ne bih uspjela ganjati posvajanje i IVF istovremeno. Za to moraš biti kućanica ili netko s radnim mjestom koje to omogućava. Kod mene, nema šanse. Ja sam morala završiti jednu priču. Malo sam zaspala nakon toga i onda me probudila draga prijateljica koja mi je rekla nek se prijavim za posvajanje jer će mi vrijeme proći. I eto, da i ja dam svoj pozitivni doprinos - moje posvojenje je bilo mučno, ali s neočekivano genijalnim rezultatom Sad imam iste one brige kao i svi drugi roditelji, čekam pubertet za dodatne epizode, propitivanja, osude i sl., al trenutno je odlično

[ina33]

Neke cure su mi predložile da rakiju pijem od neke gospođe s fejsa.
Onda su mi predložile da si kupim onu otpopinu od joda , al mi je dr striktno to zabranila, zbog terapije koju uzimam za štitnjaču.
Nekome.to.sve pomaže, nažalost mene sigurno ne bi.

Nikome to ne pomaže, samo neki vjeruju u placebo, neki ne. Jedno veliko razočarenje sam doživjela u muža, kad mi je predložio bioneregičara i neke pločice, kao neće odmoći. Čovjek je racionalni FER-ovac. Ma mrsh . Bio je vrlo jasno torpediran, i on, i njegova inicijativa. I upregnut u drudgery IVF-a - pa na svaku takvu lijepu inicijativu bi dobio konkretan zadatak - ajde lipo ti na VV pa načekavaj u buljuku žena (dobio je od sestara šifru "doć će žena u 14"), ili ajde ti lipo zovi MB jer će sestre drugačije reagirati (nažalsot) kad zove gospod, nego "jadna ženica". Gospodu se ne kaže da nazove kasnije jer se pretpostavlja da gospod ima važnija posla, pa je bio i učinkovitiji. Poslije je prestao s glupim prijedlozima jer je znao da na svaku takvu filozofsku a da ovo, slijedi konkretan task kopanja rovova. Ali, meni je fakat bilo dosta, ono... ja bih bila napravila sve da stane taj kuluk, la vita e bella, dosta mi je bilo, više mi je bilo svejedno oće dijete, neće, čak sam i fantazirala da ga ostavim i da konačno izmaknem život iz tema ovulacija-menstruacija i ljudi u bijelom kojima svaki put iznova našu tužnu priču, a folder s dg i postupcima se deblja - my name is Luka, i live on the second floor. Ono, ako ti je toliko stalo do djeteta, good riddance. Ili radi, brajko, a ne s pločicama, rakijama i sličnim stvarima. Nego - kopaj, ekvivalent brisanja prašine - idi po uputnice, zovi, šalji mejlove... Ja bih samo smislila strategiju. Taj tranfer je bio da ga umirim prije GO... ok, ajmo to riješiti.

[ina33]

[QUOTE=Jelena;3202759]i da, ja ne bih uspjela ganjati posvajanje i IVF istovremeno. /QUOTE]

Ja sam imala ovu strategiju paralelke - ti gonjaj IVF (ja ću se fizički nacrtat gdje i kad mi kažeš za punkciju i transfer), ja ću posvajanje. Ja sam emotivno izašla iz IVF priče, a ušla u posvajanje i tamo sam gajila konkretne nade. Ali, to se može tako postavit kad nije fake - on je skužio moju vibru i skužio je da mora zapet jer me stvarno više nije bilo briga. Plus svaki odlazak u Maribor na išta je morao bit praćen nekim turizmom - il ćemo nakon u neki restoran, il ćemo prije na Pohorje, neću dole čekat pravorijek jesu preživili odmrzavanje, nisu - nego on se dogovarao da nas nazovu, a ne da mi tamo budemo (jer sam ja mislila neće nijedan od te zadnje trašne preživjet i što bi sad s Pohorja bezveze silazila u maribor, planirali smo trekking na Pohorju). A kad muški to traži, onda to prolazi, because... the Gospod. To nije "feminizirani VSS kadar". Na kraju, žalila sam toga MPO koji je to izjavio - koliko nesretan i frustriran moraš bit kad tako misliš o svojim klijenticama / pacijenticama koje ti čine život i daju kruh u ruke. Nadam se da je sad negdje sretniji.