prebacivanje u drugu školu

[renci]

imam problem
E. ne ući, prvo je bilo da se još nije ufurala, ali sada vidim da joj se ne da i k tome izgovara se na profesore. Barem troje njih je grozno, i to naravno iz povijesti, biologije i fizike, ima tako šarene ocijene..prvo smo joj rekli da je ok ako ne budu sve petice, ipak je to teže nego osnovna škola, ali sada kad sam bila na zadnjim informacijama sam se šokirala koliko ima dvojki i trojki, a i pokoju jedinicu.
Znam da ocijene nisu najvažnije i zato me to i muči jer vidim da, iako mi sada govorimo da je važno samo da bude pozitivno, ona nije sretna.
Najnovije je da želi ići u drugi srednju školu u kojoj nema tih predmeta (biologije). Za sada se jako tome protivimo, ali jesmo li u pravu? Da li se mora mučiti ako joj ne ide? A opet, što će naućiti ako već sada na prvom polugodištu prvog razreda odustane? Smanjila je sve aktivnosti..nisam pametna... bojim se da će postati inatna, sada je pubertet lupa najgore do sada. Na žalost nema baš ni neke prijatelje, nije se još s nikim povezala, daleko stanuje od svih pa je dosta vremena sama...Da joj popustimo?

[sirius]

To po opisu nije nikakva katastrofa od ocjena za prvi razred srednje.
Ali u necemu ocito postoji veliki problem. Zasto joj se biologija toliko zamjerila ? To nije neki predmet koji se ne moze nauciti ? Da li je problem u profesoru? Ili u drustvu iz razreda ?
Po meni mora postojati puno veci problem od " ne volim biologiju" da bi se netko zelio premjestiti iz skole ( a druge ocjene nisu niti blizu nekoj katastrofi)...

[nova21]

Jel je sama željela ići u tu školu u koju ide?

[dalmatinka]

Moja je treći gimnazije ( opće) - koju je sama odabrala.
U prvom ( a bome i drugom) je imala daleko lošije ocjene nego li je to bilo u osnovnoj.
A bome nije ni učila dovoljno. Više je provela pred ogledalom nego pred knjigom.
Isto su profesori bili ovakvi i onakvi i htjela se prebaciti . Bilo gdje gdje se ne mora učiti i gdje joj je dovoljna pametna glavica.Nisam joj dozvolila upravo iz razloga što joj nitko nije nametao izbor škole.
Da sam videla da se trudi , a ne ide joj - naravno da bih pristala. Ali ,poznavajući je , možda bi ona tražila još koje premještanje.Sad su stvari konačno sjele na mjesto . Uči i ozbiljno shvaća obaveze, pa su i ocjene bolje.
Moje mišljenje je da se povijest i biologija daju lako naučiti , samo zagrijati stolicu.
Ja bih na tvom mjestu pričekala kraj prvog razreda , a u međuvremenu je pokušala malo stisnuti s učenjem.
Ja sam u nekoliko navrata i učila zajedno s njom.

[Peterlin]

Samo si bilježim temu i suosjećam s pokretačicom. Ne bi me iznenadilo da se za koju godinu nađem u sličnoj situaciji.

[pituljica]

Nemam ništa pametno za reći - J je također 1. gimnazije i zbog ocjena nije upisao željenu gimnaziju. Profesori su "katastrofa" s par iznimki (tu ja baš puno ne vjerujem). Navodno mu sredina nije stimulativna (škola i jest na glasu kao divlja), ima svaki dan 7 sati i on je krepan do daske jer svaki dan dolazi kući kasno (ujutro u 15, poslijepodne u 21), od aktivnosti je ostao samo strani jezik. I onda umjesto da se odmori, provede sate pred kompom ... ružan je, svim misle da je ruzžan, njegov život nema smisla jer ionako neće biti sposoban završiti faks...jučer je dobio jedan iz biologije a trebao je ići po prijepis ocjena da se prebaci u drugu gimnaziju. Težu ali koja mu je bila želja i navodno bi tamo učio...

Uglavnom od prebacivanja ništa zbog biologije, a drama je bila takva da sam zvala za savjet centar za krizna stanja djece. Ne pitajte - nikakav pametan savjet nisam dobila. Čupamo se kako znamo i umijemo.
Nisam očekivala da će 1. gimnazije biti takav šok za njega, a vjerujem da je to ponajviše posljedica neredovitog učenja u osnovnoj jer je tamo mogao dobivati petice samo "upijajući" na satu.

[Beti3]

pituljice, pa nema veze negativna ocjena sa prebacivanjem, nije to zaključna ocjena. Ispravit će u novoj školi.
Jedno moje dijete se prebacilo u prvom mjesecu drugog razreda, Ista vrsta škole i rezultat je izvrstan. I što se tiče ocjena, i zadovoljstva profesorima i društvom.
Uostalom i ja sam se prebacila iz jedne u drugu gimnaziju nakon prvog razreda, zbog moje želje, ova druga mi je bila puno bliže i...imala sam ja raznih razloga, od kojih ljubav, tj. krah iste, nije bio najnevažniji

Tako da, treba slušati djecu i omogućiti im da sami donesu odluke o svome školovanju, možda razmišljaju zrelije od roditelje, tko to zna. Uostalom, ako ne bude dobro, ima još škola, a dijete ima samo taj život. Neka ga živi najbolje što se može.

[Peterlin]

Beti, slažem se, ali opet... to je odluka koju dijete i roditelj trebaju donijeti zajedno, a prethodno bi trebalo utvrditi uzroke problema. Ako je kao kod pituljice (a toga se bojim kod svoje djece) nedostatak radnih navika bit će smetnja i u drugoj školi. To je odluka koju treba skrojiti po mjeri. Mene je osobno ista stvar snašla na polovici studija (isto je u korijenu svega bio nedostatak radnih navika), pa sam se predomišljala i shvatila da odlazak u drugu sredinu ne garantira da će se nešto promijeniti. Za neko dijete će promjena biti odlično rješenje, za druge ne nužno...

[Uh-puh]

Mozda bi bilo ispravno odluku o promjeni ili ne promjeni skole donijeti na osnovu truda koje dijete sada ulaze i odvojeno od toga ispitati odnose sa ucenicima. Mozda pomogne da zagrije stolicu dok ne popravi ocjene i dok se ne rijesi averzije prema biologiji (kad ju nauci nece biti toliko grozna), pa da onda promijeni skolu ako zeli. Ne znam kako se danas uci u srednjim skolama...mozda joj biologija postane simpaticnija ako ju uci na drugaciji nacin...mozda ima nekih app-ova na teme koje se uce, utube tutoriums i sl.

[Peterlin]

renci, kako izgleda to gradivo biologije koje je problematično?

Moj sin sada u 7. razredu uči diobu stanice i takve stvari, ako se dobro sjećam gradiva koje smo mi učili u srednjoj školi - to se sve ponavlja, ali prošireno. Nije da je baš nešto silno zanimljivo, ali može se to savladati.

Možda bi curi pomogle umne mape i drugi načini sistematizacije gradiva.

[rahela]

Moja je treći gimnazije ( opće) - koju je sama odabrala.
U prvom ( a bome i drugom) je imala daleko lošije ocjene nego li je to bilo u osnovnoj.
A bome nije ni učila dovoljno. Više je provela pred ogledalom nego pred knjigom.
Isto su profesori bili ovakvi i onakvi i htjela se prebaciti . Bilo gdje gdje se ne mora učiti i gdje joj je dovoljna pametna glavica.Nisam joj dozvolila upravo iz razloga što joj nitko nije nametao izbor škole.
Da sam videla da se trudi , a ne ide joj - naravno da bih pristala. Ali ,poznavajući je , možda bi ona tražila još koje premještanje.Sad su stvari konačno sjele na mjesto . Uči i ozbiljno shvaća obaveze, pa su i ocjene bolje.
Moje mišljenje je da se povijest i biologija daju lako naučiti , samo zagrijati stolicu.
Ja bih na tvom mjestu pričekala kraj prvog razreda , a u međuvremenu je pokušala malo stisnuti s učenjem.
Ja sam u nekoliko navrata i učila zajedno s njom.

kao da si mene opisala prije 20ak godina

i, renči, i ja bih pričekala barem kraj godine, pa onda još jednom razgovarala i razmišljala o eventualnom prebacivanju

[pituljica]

Kod nas je jedinica iz biologije ali ja uopće ne vidim problem u gradivu, uče bjelančevine, lipide, ugljikohidrate ali nisam objektivna jer sam biokemičar pa je to meni kao pjesma. No, vjerujem da je to gradivo koje bez problema savlada gimnazijalac koji uči, ovdje je problem što je on gradivo od 50 stranica pokušao naučiti u dva dana - i on tu ne vidi problem. Ja sam uvijek imala sistem, broj strana podijelim s brojem dana i još ostavim dva dana za ponavljanje cijelog gradiva ali tako nešto je njemu nezamislivo ... možda se jednom osvijesti.

Sad sam mu predložila da ispravi tu jedinicu sljedeći tjedan a zatim da sve od sebe iduće polugodište i proba se prebaciti na kraju školske
godine. Meni bi to bila stimulacija da učim kako treba ali ja volim učiti.

Beti - prijepis ocjena je ovdje najvažniji faktor da ti odobre prijelaz u drugu školu (tj. da te tamo prime ako ima mjesta).

[spajalica]

nasmijala me tema, jer moja prva ocijena u srednjoj skoli je bila 1 iz biologije LOL
danas sam kao i pituljca duboko u biokemijskim procesima. ali tad mi je bilo konfuzno sto se dogadja u mitohondriju, sto u endoplazmatskom retikulumu, krebskov ciklus, ajmeeeeeeeeeeee

[Peterlin]

Kod nas je jedinica iz biologije ali ja uopće ne vidim problem u gradivu, uče bjelančevine, lipide, ugljikohidrate ali nisam objektivna jer sam biokemičar pa je to meni kao pjesma. No, vjerujem da je to gradivo koje bez problema savlada gimnazijalac koji uči, ovdje je problem što je on gradivo od 50 stranica pokušao naučiti u dva dana - i on tu ne vidi problem. Ja sam uvijek imala sistem, broj strana podijelim s brojem dana i još ostavim dva dana za ponavljanje cijelog gradiva ali tako nešto je njemu nezamislivo ... možda se jednom osvijesti.

Sad sam mu predložila da ispravi tu jedinicu sljedeći tjedan a zatim da sve od sebe iduće polugodište i proba se prebaciti na kraju školske
godine. Meni bi to bila stimulacija da učim kako treba ali ja volim učiti.

Beti - prijepis ocjena je ovdje najvažniji faktor da ti odobre prijelaz u drugu školu (tj. da te tamo prime ako ima mjesta).

Ufff, ja sam isto svoje nedavno ulovila - jednog iz biologije, a drugog iz geografije... Jesu oni još u osnovnoj, ali su prebistri da bi morali kontinuirano učiti. S druge strane da kažem nešto u obranu te djece: čini mi se da ih nitko ne uči kako učiti, kako sam sebi naći najbolji način, kako izvući bitne činjenice, kako si napraviti sistematizaciju (podcrtati bitno ili ispisati bitno ili napraviti umnu mapu, da se kod ponavljanja gradiva ne mora opet čitati svih 50 stranica). Ja se sjećam da je nas to učio profesor hrvatskog jezika, kao i razne vrste mnemotehnika. U ono vrijeme bilo mi je smiješno, a sad tek shvaćam koliko nam je pomogao time. Spominjali su te tehnike i drugi, ali njega pamtim po dobru. Takvih je danas malo.

Ima djece kojima nije dovoljno reći "idi učiti" jer oni ne znaju kako i ne znaju kako da si pomognu. Problem (koji već vidim i kod svojih) je da se taj trenutak obično poklopi s pubertetom, pa je slušanje roditelja (često i profesora) nisko na listi prioriteta. Joj, sretno svima....

Ont. baš je ohrabrujuće vidjeti postove u kojima se ljudi sjećaju koliku im je konfuziju predstavljala današnja struka, a opet su je kasnije odabrali i sve uspješno savladali.

[Bubica]

u osnovnoškolskom gradivu i meni je tesko odvojiti sto je vazno, a sto ne. Pa sve je vazno! To je sabijena hrpa informacija, ko da se natjecu kome ce vise informacija stati na jednu stranicu, posebno npr. iz geografije, povijesti....

[dalmatinka]

u osnovnoškolskom gradivu i meni je tesko odvojiti sto je vazno, a sto ne. Pa sve je vazno! To je sabijena hrpa informacija, ko da se natjecu kome ce vise informacija stati na jednu stranicu, posebno npr. iz geografije, povijesti....

...i onda dobijemo profesora koji smatra da je u udžbeniku premalo informacija iz ta 2 predmeta , pa ih on još nadopunjuje...........

[emily]

u osnovnoškolskom gradivu i meni je tesko odvojiti sto je vazno, a sto ne. Pa sve je vazno! To je sabijena hrpa informacija, ko da se natjecu kome ce vise informacija stati na jednu stranicu, posebno npr. iz geografije, povijesti....

veliki X

[emily]

i moj je imao ideju otprilike nakon mjesec i pol skole, da bi se prebacio u neku drugu
jer mu je tu glupo, dosadno i bezveze
a gdje bi se prebacio - ne zna
sto on ustvari zeli - ne zna ni to


ostalo je na tome da se nece prebacivati
na kraju je ispalo da i nije tako lose

inace, svi prvasi u srednjoj s kojima sam pricala kazu da im tesko (bez obzira jel gimanzija, ili strukovna skola)
jednostavno nisu naviknuti da treba sjediti i uciti, da su zahtjevi veci i da nema labavo, kako je cesto moglo biti u osnovnjaku

[mim]

Renci, možeš li otići na informacije kod predmetnih profesora pa pitati (zajedno s kćeri) što napraviti da ocjene i pristup radu bude bolji?

Kod nas su ti odlasci zajedno s djetetom dva puta godišnje normalni (dogovorene informacije sa svim profesorima) i često baš te priče koje čujemo od djece ne drže vodu. Istina je da se u izboru škole može pogriješiti, ali u ovom slučaju ja ne bih popustila do kraja godine, a eventualnu promjenu škole uvjetovala bih promjenom pristupa učenju (namjerno ne kažem popravljanjem ocjena).
Lošije ocjene normalne su za prelazak u srednju školu pa se i dijete, a i roditelji time moraju pomiriti. No, biologija je zaista predmet koji se može naučiti. Koliko se sjećam tih lekcija problem je u količini gradiva pa ga treba podijeliti i naučiti prvo "kostur" tj. podjele i definicije, a onda detalje. Do kraja godine učenje bi trebalo biti redovito, a ako joj se ni nakon toga škola ne svidi onda bih razmišljala o promjeni-samo ukoliko argument ne bi bio takav kakav je sada.

[Peterlin]

Ovo sam našla radi svoje djece. Još kad bi htjeli poslušati savjete... gdje bi im bio kraj?

Evo, možda još nekom pomogne:

http://www.zbornica.com/index.php?option=com_zoo&task=item&item_id=829&Ite mid=108

[cvijeta73]

ja bih ovako kao mim.
baš sam prije par dana gledala svoje svjedodžbe iz škole.
osnovna škola, sve 5, niti jedna četvorka.
i, onda, prvi razred gimnazije, fljuuus, zaključene i trojke. iz fizike i kemije. nekako sam se na jedva jedvite jade provukla s vrlo dobrim općim uspjehom, s prosjekom 3,6
sjećam se da mi mama kemičar nikako nije mogla tu trojku iz kemije oprostiti, sve drugo još ajde
a dobro znam i zašto je tako bilo.
prvo, u osnovnoj nisam ništa učila i imala sam sve 5.
drugo, u prvom srednje mi je sve bilo važnije od učenja, nastavila sam svoje kampanjstvo, a to u teškoj školi kakva je bila moja, nije prolazilo.
dok se malo nisam snašla
no, s kampanjstvom nisi mogao nikako imati 5.
ali solidnu četvorku već da

[Anemona]

ja bih ovako kao mim.
baš sam prije par dana gledala svoje svjedodžbe iz škole.
osnovna škola, sve 5, niti jedna četvorka.
i, onda, prvi razred gimnazije, fljuuus, zaključene i trojke. iz fizike i kemije. nekako sam se na jedva jedvite jade provukla s vrlo dobrim općim uspjehom, s prosjekom 3,6
sjećam se da mi mama kemičar nikako nije mogla tu trojku iz kemije oprostiti, sve drugo još ajde
a dobro znam i zašto je tako bilo.
prvo, u osnovnoj nisam ništa učila i imala sam sve 5.
drugo, u prvom srednje mi je sve bilo važnije od učenja, nastavila sam svoje kampanjstvo, a to u teškoj školi kakva je bila moja, nije prolazilo.
dok se malo nisam snašla
no, s kampanjstvom nisi mogao nikako imati 5.
ali solidnu četvorku već da

Kao da si mene opisala, osim trojki iz fizike/kemije, tu sam uvijek bila među najboljima bez učenja.

[Anemona]

U srednjoj me dočekao prosjek iznad 4,0 ili ni blizu 5,0 u OŠ bez imalo truda.
Do 4. srednje sam več prolazila s 5, pomalo sam uhvatila kako kampanjstvom doči i do 5.

[marta]

cvijeto, osjećam se ko tvoja mama kad vidim Andrijine ocjene. sve mu mogu oprostiti samo neke ne.
uglavnom, mi dosta razgovaramo s Andrijom o tome koju bi srednju skolu izabrao, jer i on spada u tu kategoriju kampanjaca, koji su sposobni, ali lijeni i ne bih se začudila da za godinu dana podignem ovu temu.

[pituljica]

Ja samo moram pohvaliti mog ljenjivca - nikada nije prešutio niti jednu lošu ocjenu, i ovu jedinicu je odmah prijavio (sa suzama) pa raduje da je barem iskren.
I moram priznati da sam se prisjetila raznih situacija iz mojeg školovanja, kako sam bila odlikaš a mrzila sam u osnovnoj kemiju i biologiju znala bi me strefiti kakva jedinica. Ja to nikad ne bih rekla roditeljima nego bi ispravila u roku tjedan dana na četvorku ili peticu.
Draže mi je da je on iskren.

A za metode učenja - to jaako nedostaje u osnovnoj školi. Badava sam ja bila spremna sjediti s njim i objašnjavati mu ulogu markera, boja, sažetaka, ponavljanja ... uvidjela sam da puno više "vjeruje" kad mu to isto ispriča netko tko nije mama.

[marta]

Ovaj moj ne priznaje ništa jer mu je neugodno. Nego laže da se ne sjeća šta je dobio. Onda mu ja kažem da nema problema da se imanik sigurno sjeća...

[Peterlin]

Ovaj moj ne priznaje ništa jer mu je neugodno. Nego laže da se ne sjeća šta je dobio. Onda mu ja kažem da nema problema da se imanik sigurno sjeća...

Moji su kao pituljičin - uglavnom iskreni, ali mlađi su - nisam baš sigurna da će se razina iskrenosti zadržati do srednje škole. S druge strane, bolji su od mene po tom pitanju - meni nije padalo na pamet priznavati doma kikseve (baš je prvi srednje bio kritičan) ali nisam uvijek uspijevala zamaskirati sr*nja koja su mi se dogodila.

Ja se baš spremam predložiti temu za roditeljski - kako učiti i na što treba obratiti pažnju, jer čini mi se da si puno djece ne zna olakšati posao.

[marta]

Nisam sigurna jel gore to što mu je neugodno, pa laže ili bih radije da bude iskren, a da ga pritom boli dupe.

[cvijeta73]

ma moraju malo lagati, šta vam je
kupe si malo vremena, do informacija možda dobiju koju bolju ocjenu pa ova loša više ne strči i tako

[marta]

Da, tako je Andrija nedavno 3 iz povijesti ispravio na 3.
Il mozda bolje ovaj

[pituljica]

Moj ima ovu foru - test iz hrvatskog, nije učio, bolje mu je da ništa ne uči i dobije dva jer će ga onda pitati da ispravi pa će dobiti četiri. Ako sad uči, onda će možda dobiti tri a to mu neće dati da ispravlja.

Ima još fora ... jel da se tješim da je kreativan?

[Peterlin]

Moj ima ovu foru - test iz hrvatskog, nije učio, bolje mu je da ništa ne uči i dobije dva jer će ga onda pitati da ispravi pa će dobiti četiri. Ako sad uči, onda će možda dobiti tri a to mu neće dati da ispravlja.

Ima još fora ... jel da se tješim da je kreativan?

Moram ovo zapamtiti...

[Peterlin]

Inače, mislim da je problem cijele te generacije RASKORAK između njihovog načina razmišljanja formiranog televizijom, internetom i mobitelima i školski sustav koji se nije daleko odmaknuo od doba Marije Terezije...

Ja sam nekako svojima od malih nogu dozvoljavala da si školsko gradivo konvertiraju u e-formate vrsta raznih i to sam poticala, pa se nekako smanjio otpor prema učenju jer je "učiti" u našoj kući značilo da smiješ na računalo i u ppt napraviti prezentaciju o vulkanima ili bilo čemu. Doduše, to pali za niže razrede, ali bome i koristi. Moj sedmaš se bolje od mene snalazi s excelom pa ponekad napravi dijelove zadaće (stupičasti i tortasti grafovi) na računalu. Nisam dala da tuku igrice ako ne bi napravili nešto korisno (nešto od školskog gradiva) i to se sada fino kapitalizira.

Problem su često i neki (ne svi) prosvjetni djelatnici kojima je elektronika smetnja i nepoznanica, pa to ne podržavaju. Ali to ne znači da si klinci doma ne mogu napraviti zadaću ili podlogu za zadaću na taj način...

[Beti3]

Beti - prijepis ocjena je ovdje najvažniji faktor da ti odobre prijelaz u drugu školu (tj. da te tamo prime ako ima mjesta).

Tko ti je to rekao? Baš u školi? Jer, u Rijeci nije tako. Jedna jedinica u prijepisu nije smetala nikome.
Treba prvo ići na razgovor sa ravnateljem u novu školu, i ti i dijete mu/joj objasnite razloge za prijelaz. Zatim napišete molbu i čekate da Učiteljsko vijeće odobri upis. Tek nakon toga idete u staru školu, ispisujete se, uzimate dokumente i prijepis ocjena. Nas je pedagogica stare škole zamolila za razgovor i razloge, no nisu radili nikakve probleme.
Zatim isti dan idete u novu školu, upisujete se i dijete isti dan ide u svoj novi razred. Kod nas se mogao birati razred.
Naravno, trebalo je kupiti knjige koje su različite, napraviti novi pokaz, te položiti predmete koji se razlikuju od predhodnog razreda. Za rok polaganja se dogovori sa predmetnim profesorom.
Sve bez problema, osim malo trčanja, ali zadovoljstvo na dječjem licu je nemjerljivo. I napravila bih to uvijek ako je tako djetetu bolje. Ono je mjerilo svega, ne ja, ne profesori, ne ocjene. No, to sam ja, a svatko misli i radi drugačije.

[pituljica]

Beti, bez prijepisa ocjena ne mozemo doci na razgovor ravnatelju.to su rijeci ravnatelja i nema biranja razreda ako te prime, ovdje je konkurencija zestoka.

[dalmatinka]

Ma nije baš jednostavan taj prelazak , pogotovo odmah na početku srednje.
Da je tako , puno njih bi se u roku odmah prebacilo u željene škole koje nisu uspjeli upisati.
Najprije se treba stvoriti slobodno mjesto ( baš sam danas na ovu temu pričala s ravnateljem jedne srednje škole) , a to je da se netko ispiše ili padne godinu...

[pituljica]

Ma nije baš jednostavan taj prelazak , pogotovo odmah na početku srednje.
Da je tako , puno njih bi se u roku odmah prebacilo u željene škole koje nisu uspjeli upisati.
Najprije se treba stvoriti slobodno mjesto ( baš sam danas na ovu temu pričala s ravnateljem jedne srednje škole) , a to je da se netko ispiše ili padne godinu...

Upravo tako, sada na polugodištu u toj školi odlazi jedan učenik iz tog razreda (imaju samo jedan ili dva matematička razreda a tamo bi se prebacio) van zemlje - inače ne bi bilo šanse da ga prime.

[renci]

hvala vam svima, drago mi je da smo razvile ovu temu jer vidim da nas mnoge mući, no mišljenja su podjeljena. Ema je upisala školu koju je željela, samo tu je željela. Profesorica iz biologije ih na satu pušta da smo obrađuju gradivo a ispituje ih ono što nisu radili. Razrednica sve zna, ne negira, kaže da za sada svi profesori treniraju strogoću...uglavnom, ni društvo joj nije baš leglo, ali za to još ima vremena..za sada je sljedeći zaključak: učiti više i kvalitetnije (pomažemo joj mi, išla je i na instrukcije, pomažu joj kćeri od dobrih mojih prijatelja), jedinice i dvojke probati dovesti do trojki ako može, ostale voljene predmete ne pokvariti; izdržati do kraja godine pa ćemo onda vidjeti da li još uvijek želi premještaj ili ima nade da završi što je započela..

[kudri]

uf, tema za mene.
prije mjesec dana umrla mi je mama. sestra, koja je na jesen krenula u 1. srednji, ostala sama. Ja živim u drugom gradu, a tata radi u inozemstvu.
sad živi u domu i zaista ima puuno lošije ocjena od osnovne. tamo je prolazila s 5, sad u gimnaziji, samo dvojke i eventualno trojka. znam da joj je užasno teško, pogotovo jer smo izgubile mamu, pa razmišljam da dođe kod nas u zagreb i da promijeni školu. išla bi i tu u gimnaziju, ali ne neku najtežu.

imate preporuke??? da je blizu novog zagreba, odnosno jug zagreba...

[tanja_b]

uf, tema za mene.
prije mjesec dana umrla mi je mama. sestra, koja je na jesen krenula u 1. srednji, ostala sama. Ja živim u drugom gradu, a tata radi u inozemstvu.
sad živi u domu i zaista ima puuno lošije ocjena od osnovne. tamo je prolazila s 5, sad u gimnaziji, samo dvojke i eventualno trojka. znam da joj je užasno teško, pogotovo jer smo izgubile mamu, pa razmišljam da dođe kod nas u zagreb i da promijeni školu. išla bi i tu u gimnaziju, ali ne neku najtežu.

imate preporuke??? da je blizu novog zagreba, odnosno jug zagreba...

Ovo je strašna situacija za dijete od 15 godina mislim da bi joj puno bolje bilo s tobom u Zagrebu.
U Novom Zagrebu odlične su gimnazije Prva i Četvrta. E sad, koliko su teške, to ti ne mogu objektivno procijeniti, znam samo da su na glasu kao vrlo kvalitetne škole. Prva gimnazija je opća, Četvrta jezična, obje su u istoj zgradi.

[Peterlin]

Kudri, suosjećam.... Za Prvu gimnaziju znam da je ok: http://www.prva.hr/

Kudri, ako u školi objasniš situaciju, vjerujem da će ti izaći ususret.

[jelena.O]

i 4. je dobra, a više manje sve gimnazije su u dosegu tramvaja

[renci]

I 1. i 4. su dosta teške. Informacije od djece iz kvarta su točno ono što nam je prošle godine pričala dr. školske medicine- u tim školama nema zezanja, jako puno se traži i natjecateljski duh je snažan. Nije to za svakoga. U 13.toj ima razred općeg smjera, imamo tamo nekoliko poznate djece. Zadovoljni su, a i roditelji, najviše jer imaju e-imenik pa su stalno informirani i stignu na vrijeme reagirati. A i atmosfera u toj školi je ok po pričama djece (znam ih barem 10 koji su tamo prvašići). S obzirom na moju situaciju s E. znam da je zdravlje i sreća najvažnije od svega pa je važno biti realan.

[renci]

Spomenula sam 13. jer je i ona u N.ZG, u Sopotu, a 1. i 4. su u Utrinama.

[kudri]

da, ja ne bi da je neka teška i da vlada natjecateljski duh! seka jednostavno nije takva i znam da se neće ugodno osjećati u takvoj atmosferi...možda bi zapravo i bilo šoticajno, no zaista joj sada nije potreban još i taj pritisak.
znači 13. nije takva? dajte, molim vas, još neke prijedloge...ne mora biti u novom zagrebu, pa može se i voziti, ali da je neka manja, obiteljska atmosfera...jel ima takva? hvala!

[tanja_b]

da, ja ne bi da je neka teška i da vlada natjecateljski duh! seka jednostavno nije takva i znam da se neće ugodno osjećati u takvoj atmosferi...možda bi zapravo i bilo šoticajno, no zaista joj sada nije potreban još i taj pritisak.
znači 13. nije takva? dajte, molim vas, još neke prijedloge...ne mora biti u novom zagrebu, pa može se i voziti, ali da je neka manja, obiteljska atmosfera...jel ima takva? hvala!

O 13. gimnaziji sam, npr., čula loše komentare od strane prosvjetnih djelatnika, ali sve su to podaci iz druge ruke, pa ne bih širila priču.
Ja bih dala prednost Prvoj, ali s obzirom da ne poznajem ni tebe, ni sestru, ne mogu procijeniti bi li ta škola vama odgovarala ili ne.

Jedna od manjih gimnazija je npr. 11., na Savskoj cesti (na istoj adresi gdje je i Učiteljski fakultet), ali iskreno, o toj gimnaziji ne znam apsolutno ništa više od adrese.

[mona]

O 13. gimnaziji sam, npr., čula loše komentare od strane prosvjetnih djelatnika, ali sve su to podaci iz druge ruke, pa ne bih širila priču.
Ja bih dala prednost Prvoj, ali s obzirom da ne poznajem ni tebe, ni sestru, ne mogu procijeniti bi li ta škola vama odgovarala ili ne.

Jedna od manjih gimnazija je npr. 11., na Savskoj cesti (na istoj adresi gdje je i Učiteljski fakultet), ali iskreno, o toj gimnaziji ne znam apsolutno ništa više od adrese.

Prva je dosta zahtjevna ,bar je bila prije deset godina
A 11 je bila moja, mala skola,cetri razreda po generaciji,prisna atmosfera,svi smo upisali faks.ono sto je bilo specificno da smo zapravo svi bili iz fakultetski obrazovanih obitelji pa mislim da i to ima veze s uspjehom.jednostavno smo svi znali da cemo ici na faks.i time ne mislim omalovazavati nikoga ali jednostavno smo svi odrastali u okruzenju gdje se studiranje nije dovodilo pod upitnik.i ja nisam bila odlicna tamo ali sam izasla sa znanjem.isla na prijemni i bez problema upala i na zeljeni i na faks koji mi je bio pricuva.kako je sada u 11 ne znam.moja su iskustva od prije 20 godina

[Marija]

Vezano uz prebacivanje: sjećam se da je na prvom, zajedničkom roditeljskom liječnica opće medicine rekla da jako, jako puno klinaca doživi krizu negdje u 11-12 mjesecu - dotad se skupi podosta ocjena, u osnovnoj su uglavnom s lakoćom prolazili s 5, radne navike nisu stekli ili barem nisu dovoljne za gimnaziju i onda dolazi kriza. Ali do kraja godine uglavnom stvari sjedaju na svoje mjesto, kad skuže koliko treba učiti, nauče što pojedini profesori traže itd.

Renci, ako E. pristaje, vjerujem da bi bilo dobro da proba izdržati do kraja godine, pa onda donijeti odluku da li ostaje ili mijenja školu.

Kudri, žao mi je zbog vaše situacije, i ja vjerujem da bi za sestru bilo najbolje da je s tobom.

Ja ti imam iskustvo iz Prve gimnazije, moja kći ide u treći razred. Uglavnom, i ona je prošla taj šok prvog polugodišta, jer u osnovnoj se nije baš morala puno uznojiti za odlične ocjene. A gimnazijsko gradivo je jako opsežno i trebalo je neko vrijeme da nauči što i kako učiti. Međutim sad je jako zadovoljna (škola je bila njezin izbor), odlična je učenica, ima jako dobro društvo, krenula je u razred s dvije najbolje prijateljice (one nisu s njom išle u osnovnu školu) - kad su predavale papire za upis zamolile su da ih stave u isti razred i izašli su im u susret.

Uči redovno i nije kampanjka i mislim da je to zapravo najvažnije (ključni trenutak je bio kad je sama nadošla da joj je tako najlakše, a to je srećom bilo u prvom razredu). No ne uči nikad noću, ne ubija se baš učenjem, stigne i na treninge, puno čita i nemam dojam da je pod nekakvim stresom zbog škole. Ona kaže da u njenom razredu ne vlada neki natjecateljski duh, al da je škola lagana, nije. Iako ima i tu manje zahtjevnih profesora, pa predmeta koji im služe kao veliki odmor...

Inače je moj dojam da je gimanazijski kurikulum jako opsežan, a da su zbog mature profesori na neki način prisiljeni tražiti kojekakve detalje koje bi inače mogli mirne savjesti preskočiti... P. je jednom tražila da je slušam kako prepričava hrv. renesansnu i baroknu književnost, tako joj je najlakše učiti, a ja sam ostala u šoku od gomile podataka - davnih dana sam završila cuo (koji je bio šuvarovski intermezzo između stare i sadašnje gimnazije) i presretna sam da nisam morala zapamtiti 17 djela Junija Palmotića i nabrajati hrpu djela Katarine Zrinske... A s druge strane, Ana Karenjina im više nije obavezna lektira.

Iz kemije uče neke stvari koje sam ja prvi put čula tek na faksu, a program kemije me najviše podsjeća na knjige po kojima su radili medicinari i stomatolozi - jako puno podataka, sve zagrebano po površini, a očekuje se raumijevanje koje se ne može postići iz tako složene satnice i tako napisane kjnige. Oni koji su slagali gimnazijski program (čisto sumnjam da su to bili srednjoškolski nastavnici) uopće nisu bili u stanju razlučiti bitno od nebitnog.

[Marija]

E da sjetila sam se jedne zgodne knjige

http://www.superknjizara.hr/?page=kn...d_knjiga=14244

Čitka, pitka i puna dobrih savjeta za učenje i organizaciju vremena. Moj D. ju je čitao ljetos, svidjela mu se, pa si je složio plan pisanja zadaća i dobro mu dođe, jer je on, pa, poprilično razbarušen i zaboravlja zadaće, jakne, olovke itd itd.

[kudri]

cure, hvala na savjetima. čekam i dalje preporuke...
za sada sam nekako stala na 13. i 11. , za 1. sam čula jako dobre stvari, ali i da je dosta zahtjevna!

a ženska gimnazija u centru?