 |
|||
S čime i kako se igraju ? 22 mj
S čime se igraju vasi mališani do dvije g starosti ? Koliko dugo traje njihova samostalna igra nečime ? Moj ima22 mj i imam feeling da ga nista specijalno ne interesira osim slikovnica, i slaganja onih posuda u boji i po veličini.... Vožnja autića, kocke, nula, a da ne govorim da moram sjediti kraj njega dok se igra jer nece biti sam ni sekundekakvi su vasi po pitanju igre ?
Slično.
Ja ili sjednem s njim pola sata - 45 min, pa mu se stvarno posvetim. Poslije toga može izdržati sam nekih pola sata (baca jastuke sa kauča, baca veš iz korpe za veš, vozi autiće, slaže slikovnice...). Valjda dobije dovoljnu dozu mene, pa je miran neko vrijeme.
Druga opcija, ako baš moram nešto skuhati, ili napraviti - uključim ga. Ako kuham, stavim mu male lojtre (one s 2 stepenice) da stoji pored mene i zajedno kuhamo. Zna da ne dira što je vruće (nekad i sam proba da se uvjeri da je nešto vruće), ali puno stvari radimo zajedno. Traje to puno dulje nego inače, ali šta mogu... Eh, da, hoće sam stajati na tim lojtrama i prati suđe - po 20 minuta, sve okolo mokro i on sav mokar, ali ja imam mira nešto napraviti u to vrijeme. Najmanje se igra igračkama.
Jedino mu ne trebam kada smo u parku. onda sam trči okolo i sve bi sam.
U toj su se dobi počele igrati lutkama tj. kroz igru proživljavati iskustva iz svakodnevnog života. Gdje god da smo bili (zubar, knjižnica, rođendan itd.) sljedeći dan su lutke obavezno morale doživjeti isto.
L. se znala i još uvijek zna zabaviti i sama i dugo ostati fokusirana na ono što je zanima (kocke, puzzle, slikovnice). R. je oduvijek tražila puno više komunikacije, dodira s ljudima i stvarnim svijetom.
Moji su dosta samostalni, zaigraju se (svaki zasebno ili u zajedničkoj igri) i po 40 minuta, uz povremena javljanja (dođu mi donijeti igračku, pogledati što radim ili samo dat pusu).
Ništa ih naročito ne zanima na svakodnevnoj osnovi, jedan dan se igraju autićima, drugi dan slikovnicama, treći FP pjevajućim igračkama. Najviše se vole igrati lovice i raditi nepodopštine (vadit odjeću i pelene iz prematalice, bježati u wc ili na terasu, čupati kablove od modema ili kompa, penjati se na kuhinjski stol i sl). Pali ako im se na kratko pridružim i pokažem im kako se i ja igram.
Imamo dana kad su mi obješeni oko noge, kad stalno vise oko mene i ne žele se sami zabaviti, ali to su radije iznimke nego pravilo i najčešće se događa kad im rastu zubi ili imaju neku virozicu.
Najbolje funkcionira kad kombiniram razdoblja igre s njima s razdobljima mog posla (npr. ispeckam luk i stavim u lonac na štednjak, dok ne počne krčkati lovim i škakljam djecu, pa promiješam i zalijem temeljcen, pa opet s njima) tako možemo po par sati. Jučer smo uspješno promijenili posteljinu zajedno, pospremili čisto rublje u ormar, ispraznili veš mašinu i nakrcali drugo rublje... za mene je to vrlo iscrpljujuće fizički (i radim po kući i zabavljam djecu) ali je najbolja opcija za njihovo raspoloženje i opći mir u kući.
Moji su sada u 13. i 14. godini i došla sam samo reći da se ta djeca nikada, ali NIKADA nisu igrala autićima. Iznimka su vatrogasna vozila, dizalice, bageri i slično, čak i dva drvena kamiona koji su se mogli rastavljati, ali klasični auti - nula bodova! Čak smo i pistu s trkaćima imali - ništa! Poklonili smo ju dalje, ali legice i sustavi komponenata (gradilište) koriste se i dan danas!
Pregledala sam stare slike - u dobi oko 2 godine glazbeni instrumenti bili su zakon: limeni bubanj, trubica, ksilofon i metalofon, neka dječja klavijatura na baterije, minijaturne gitarice i slično, bitno da stvara zvuk tj. buku!
Ostalo - kućice (već sam dosadna, na 100 mjesta sam napisala da su moji voljeli kutije i zavlačiti se u njih, kućice i šatore), plišane tj. krpene igračke, lego duplo, drvene puzzle za malu djecu i takve stvari.
Voljeli su igre vodom u kadi - boce i modlice, pretakanje bez kraja i konca za vrijeme kupanja.
Gumene igračke - slabo. Bolje su prolazile drvene igračke. Imali smo i nekog robota na baterije i nekog svemirskog cucka na baterije - to je isto bilo zanimljivo jer je davalo zvukove i svijetlilo, ali sve u svemu, zanimljivije su bile prave upotrebne stvari iz kuhinje ili recimo stari kalkulator nego bilo koja igračka.
Zaboravih slikovnice - od najranije dobi bile su omiljene.
Najdraže su joj slikovnice. Imamo ih hrpu i ona si ih svaki dan s polica donosi na kauč i tamo ih slaže, gleda, lista...Ona se popne na kauč i viče "Mama, ja čekam!" I onda se mora čitati...pretprošli tjedan je bila bolesna, grlo mi otišlo od čitanja. Voli i puzzle.
Tek nedavno se počela sama zaigravati, ali to je tipa po desetak minuta...
I tada stavlja bebe na spavanje (moja nespavačica se jako voli IGRATI da spava!), pokriva ih; zatim voli premetati razne male stvarčice iz svog koferčića ili gepeka na autiću; obožava se igrati s vodom, prelijevati vodu, pjeniti...A voli se i praviti da šeta, uzme torbicu i koferčić i ide na put..
Ima i bagere, i rovokopače, kamione, autiće..ali to baš ne ferma, odnosno to voli gledati u realnom svijetu.
Sad je počela htjeti gledati crtiće...i prije je znala tražit da joj stavimo Bumbu, ali sad se zaljubila u Peppu Pig (kod djeda) pa sam joj uzela DVD i sad svaki dan traži par epizoda po 5 min. Tješim se da ćemo na proljeće ponovo bataliti tv.
A najdraža zabava su pjesme i plesanje.
Moj se sin igra s auticima cijelo popodne
Imamo nekakvu jednostavnu pistu.oko toga slaze drvene kockice i onda jedno dvadeset autica.kod bake nema pistu ali ima dasku koju mu stavimo na kutiju od cipela pa mu to sluzi kao rampa za autice.voli i loptu i slikovnice. I naravno skakanje, trcanje i skakljanje s ovim mojim velikima.zaigra se sam i po 45 min,pa mala pauza pa ponovo.naravno ako mu je dobar dan.ima i onih kada me izludi s cvilezom i mamakanjem.
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk
Zaboravila sam napisati posljednju zanimaciju, ova je do sad najpopularnija: igrice za toddlere za tabletu. Ima ih svakakvih: sa životinjama i glasanjem životinja, slaganje jednostavnih puzzli, pjesmice...
Drage mame, kako se igrate s vasim malisanima? Ja sam cesto bez ideje. Imam curicu od 18 mjeseci,pjevam joj par pjesmica kojih se sjećam jos iz vrtića i skole,ringeraja,tašun-tašun,il sama uglazbim obične rečenice. Nakon toliko ponavljanja su joj već dosadne. Slikovnice se jos nisu proslavile. Citamo jednu s rupom na sebi kroz koju se moze opipat medino krzno sa zadnje stranice i dok citam ona kroz rupu pokusava gledati tv. Nedostaje nam pametnih igara,nekih brojalica kroz koje nauči pokazati dijelove tijela il slicno. Zna se zabavit sama i zbilja je s njom lako,al nisam bas kreativna kad se zelim s njom druzit.
Mi smo u fazi čitanja knjiga dok mama ne svisne
kiša pada kap kap kap (rukama pokazuješ kako pada)1 Mandarina prvotno napisa
mokre noge cap cap cap (cupkaš nogama)
mokro lice (dlanovima pokaži lice)
mokar nos (prstićem pokaži nos)
mokri smo li skroz na skroz!!! (pokažeš cijelo tijelo rukama)
kaj se slikovnica tiče moj mali ima 25 mj i tek sada ga duuugo knjigice zanimaju. u biti tek sada se počeo igrat kako treba i malo duže sa igračkama-
gleda kroz rupu na slikovnici tv, ajmee ja ću krepat
Nama je otkako se klinka rodila, TV u principu ugašen upravo zbog toga jer kad je upaljen, privlači pažnju, a štetno je da male bebe gledaju TV. Naravno, od prije nekoliko mjeseci pogleda crtiće na 20-ak minuta i to je to.
Što se tiče druženja s jednoipolgodišnjim djetetom, sjećam se da je nama u toj fazi bilo nekoliko napetih aktivnosti. Prvo, bili smo vani svaki dan, park je tada bio zakon, savladala je sprave, bila je opčinjena kamenčićima koje je premještala iz ruke u ruku i sl. Tad je počela i ljubav prema skakanju po lokvama.
Ako je bilo ružno vrijeme, onda smo se obukle, uzele kišobran i šetale po kiši (nosila sam je u nosiljci), pokazivala sam joj svaku sitnicu, glistu, dugu, kap na ruži i sl.
U stanu je obožavala igrati se vodom, npr. nad bideom, par igračaka za vodu i da vidiš prelijevanja i špricanja. Nekad bih joj dala i lavor pa na pločice ili na balkon.
Voljela je da plešemo, nekad je to bila muzika koju ja volim, pa me ponese, nekad dječija muzika.
Razne slikovnice, jednostavne, interaktivne, zvučne...
Pa igranje loptom, sjednemo na pod i dodajemo se.
Pa recimo kutija s gumbima, to joj je bilo super, gledanje gumba i razvrstavanje.
Vožnja autićem, ima i neku guralicu koju i dan danas voli jer ima svašta po sebi.
Šaranje po papiru.
Gnjavljenje plastelina u ruci.
Pomaganje u stavljanju rublja u mašinu, dodavanje rublja kad ga stavljamo sušiti.
Skakanje po krevetu.
Oblačenje svojih i tuđih cipela.
Ja bih slagala tornjeve, ona ih je obožavala rušiti.
Hrpa malih loptica koje premeće, nosi, gleda, baca.
Uf, u to doba imala je jedan autić terenac i stalno ga je vozila. U biti u toj dobi zanimljivi su im kotači.
Pjevanje
Imitiranje životinja, tj. tada je ona već znala sama imitirati više manje sve životinje jer nam je to bila zabava u prvih godinu dana.
Masiranje leđa na način da sadim vrt - kopam vrt, pa grabim zemlju, pa radim gredice, pa radim rupe i sadim, pa pada kiša, sija sunce, povrće raste, onda ga uberemo i pojedemo
S tim da smo u sve to morali biti uključeni i mi jer se tada još nije mogla sama zaigrati dulje od 2 minute.
sad sa godinu i 7 mj samo želi van, van i van...luta po dvorištu, premeće kanenčiće, bere maslačke, sad je u garaži, sad u pesjoj kućici..odnese kanticu na jedan kraj, pa lopaticu na drugi i tako se zabavlja..u kući najviše voli slikovnice, auto guralicu (a ima tri komada) nije nikad volio i samo mi smetaju..počeo je slagati kocke, sviđa mu se ali traje po 10 min. voli šarafiti, npr,neki svoj dječji šarafciger gura u sve žive rupice di može...skakanje po krevetu, skrivanje obavezno, pa da ga lovim puzajući po podu (za mamina koljena koma), vješamo veš, vozimo usisavač, on voli sa onim praškom brisati prašinu, ....ali kako je zuska rekla u sve moramo biti mi uključeni, rijetko se zaigra sam...možda na par min i već "mama, mama iga,iga"
Zuskinom potpisu pridodajem i kuhanje, odnosno rezanje povrća tupim nožem, miksanje, razbijanje jaja, pravljenje palačinki...
pranje prozora i čišćenje-moji su znali meljati krpicom u toj dobi po punih pola sata.
Crtanje vodenim bojama i temperama (tad još uz nadzor, znaju ih i pojestti nekad
Tv je i nama do dvije godine služio kao ukras u dnevnom, palio se skoro samo navečer. S izuzetkom Alma Čatlaka, bože što su gga moja djeca obožavala! Naravno da smo morali kuhati po njegovim receptima
Nevjerojatno, Zusku bih mogla potpisati 99%. Samo nismo još plastelin probali. Susjedi već znaju da će nas sresti po svakakvom vremenu vani, najsmješnije mi je bilo kad bi po parkićima C. tražila "žiru, žiru" (žireve) i onda punila džepove s njima. A sad je još uvijek opčinjena kotačima (ima jednu guralicu u stanu na kojoj ja moram započet odvidavanje, a C. onda nastavi vaditi i vraćati kotače)...
Iva :D, hvala na pjesmici! I mi je ukljucujemo u sve sto radimo, i setamo i idemo u parkić i svasta nesto. Setanje po kisi mi je tako romantično,al nismo jos skakali po lokvicama. Veselimo se proljetnum kišama! Nedavno smo nabavili bojice koje su u obliku suze i zgodne za dječju ručicu i to nam je bio pun pogodak. Baš je gušt s njima bojati, i njoj i meni!
čitam svoj post od prije 6-7mj i tugujem za tim vremenom...kad je htio biti vani po cijeli dan. Sad ga odjednom ništa ne zanima osim crtića. Zvonko i traktor tom cijeli dan ako dozvolim. Izađemi na dvorište,pol sata neš kopamo i gotovo,on hoće u kuću i pusti mi cutić! Ja sam kriva tome jer sam od nedugo doma na čuvanju trudnoće i pustim mu crtić kad trebam odahnuti 10min ili u nedostatku inspiracije. Dok sam radila bilo je lakše osmisliti popodne. A sad treba osmisliti cijeli dan a ja debela i troma i zapušem se za par min! fala bogu na legićima sa kojima se volimo igrati i crtanju,ali strah me zime i cijelog dana u kući! Ajde neke ideje za dvogodišnjake?
Tigrić, miči ekran, premali je još za puno TV-a. Ono što je dobro je da se u toj dobi lako navuku na nešto, ali jednako tako lako i odvuku od neke navike. Reci da crtić može samo dvput dnevno po 10 ili 20 minuta, ili se dogovorite da je to 2 ili 3 crtića, ovisno koliko traju i budi dosljedna par dana, odvići će se brzo.
Nama su s dvije godine bile najvažnije slikovnice, mogla ih je satima slušati.
Onda plastelin. Rezanje papira i lijepljenje (selotjep). Crtanje, šaranje, bojanje.
Kuhanje. Gnječenje tijesta i izrada figurica.
Prematanje beba.
Vožnja autića, vožnja bicikla po kući i vani.
Puštanje pjesama, pjevanje i plesanje (zajedno s plišancima), učenje pokreta. Sviranje (usna harmonika, kazu, ksilofon, bubnjevi..)
Skakanje po krevetu i učenje raznih poza (glumljenje cirkusa)
Ali mi smo u principu bili i još smo malo u kući...
Sretno....
Prvo i osnovno - gasi televizor!
Dalje - evo par ideja:
Stavi na pod jednu ili dvije kartonske kutije (stranica cca 40 cm - da ne bude prevelika ni premala) i pusti klinca da se zavlači unutra. Mi smo to otkrili slučajno - kad smo dobili mikrovalnu pećnicu, mm je stavio kutiju na pod u predsoblju, a naš 2-godišnjak se zavukao unutra. Ostao je fasciniran kutijama i škrinjama do dana današnjega.
Pisala sam već o tome, pa ću potražiti link na te stare postove ako uspijem naći.
Drugo - sobni šator. Investicija=0 kn, prebaciš deku preko sobnog stolića ili dva kuhinjska stolca ili slično - improviziraš. Bitno je da se može negdje skrivati ili zavlačiti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 04.11.2014. at 21:44
Ne mogu naći stari topic...
Ali mislim da sam bitno već rekla.
Kutije od cipela, kutije od riže ili bilo čega... Mi smo proveli doslovce GODINE izrađujući razne stvari za djecu, pa s djecom, pa gledajući kako djeca sama nalaze kojekakve zabave.
Gle ovo (može biti mali dvorac za igračke, a može biti i veliki kao kućica - to je zgodno baš za malu djecu): http://3mame.com/stvaraonica/dvorac-od-kartona/
Osim toga, možeš raditi kojekakve glazbene instrumente doma s djetetom. Evo ideje za gitaru - kutija s rupom i nekoliko gumica: http://kakoportal.blogspot.com/2013/...-kod-kuce.html
Mi smo dečkima radili limene bubnjeve od kutija za kekse (ali treba imati debele živce i spremiti se na buku koja kasnije nastaje, he he he...
I iskoristi dobro to vrijeme, djeca brzo rastu! Moj stariji je sada visok 182cm i ima nogu 46, a čini mi se da smo još jučer plazili po podu s njim. Brzo je prošlo, prebrzo...
EVO GAAAA (link na stari topic "Što s bebom po kiši"):
http://forum.roda.hr/archive/index.php/t-83019.html
Ni moj nikad nije nešto posebno volio autiće...
U dobi od oko 2. god. volio je one male plastične životinje i dinosaure, slikovnice, balone, imao je malu plastičnu motornu pilu koju je obožavao, i onaj autić guralicu. Taman negdje u to doba je naučio okretati pedale, pa mu je vani traktor na pedale bio zakon, dok triciklić nikada nije baš volio.
Kao da opisuješ moju djecu... Autići = 0 bodova, na veliko razočaranje mm-a. Ali zato vlakići (u ovoj dobi drveni, a kasnije i druagčiji) su bili zakon! Tomica i prijatelji!
Imali smo autić guralicu - to je služilo svrsi, ali zapravo vrlo kratko (djeca to brzo prerastu).
Od ostalih igračaka - više su voljeli drvenog konjića za ljuljanje od tricikla (iako smo imali takav koji se mogao pretvoriti u njihaljku, ručka guralice je bila napravljena kao "sanjke" pa se mogla preklopiti da se dijete može ljuljati na bicikliću). U ovoj dobi - bicikli i tricikli imaju previše detalja. Da smo znali za like-a-bike, taj bi vjerojatno bolje prošao, ali ne treba inzistirati. Od igračaka s kotačima dobro su prihvaćeni bili romobili, ali negdj enakon treće godine.
Od ostalih igračaka - lego duplo je bila najnajbolja investicija. Imali smo dvije garniture. Kasnije smo ih odnijeli u vrtić, kad smo nabavili standardne lego kocke.
Isto - drvene puzzle, jednostavne (od 4 elementa) i neke s likovima životinja. To smo otkrili u knjižnici i klinci su to tako zavoljeli da smo im nabavili i za doma. Ovako nešto (ali mi nismo imali vozila nego likove životinja): https://www.google.hr/search?q=drven...41%3B617%3B463
ma ni ne gleda on toliko tv, on traži to je problem ali ne dobije..ujutro voli kockicu,to malo pogleda dok ja sebe obučem i pripremim doručak i negdje iza popodnevnog spavanja dok ne dođe k sebi (i ja skupa s njim)!
Šator smo nakon što je stajao na sred boravka mjesecima malo pospremili na tavan.da ga se opet poželi. imamo bojice i velike blokove i šaramo,skačemo najmanje jednom dnevno po krevetu, slikovnice su mu trenutno out,malo pogleda i dosta. I općenito igračke ga ne zanimaju (bsš sam većinu pospremila skupa sa šatorom,pa ga možda nešto zainteresira kasnije). Jedino lego duplo,bog ga blagoslovio! vani imamo kante i bagere,kopamo sadimo.raspalimo miziku i plešemo, kupamo se nekad čisto iz gušta, vadimo lonce i kuhamo..jedino ga sve brzo prođe i odmah mama,a može cutić? A onda ja smišljaj kako ga zainteresirati! Čak sad pišući ovo vidim da i nije toliko problem u idejama koliko ja imam manje snage za igranje cijeli dan.ova trudnoća me jako iscrpljuje,za razliku od prve kad sam bila puno više fit. Ali igrati se mora!
Hvala na prijedlozima,samo dajte još
Vilenjak se sam zabavi reciklirajući meni nezamjetne stvari iz svakodnevnice u igračke - oblutke, zaobljena stakalca sa plaže, žireve, kestenčiće i čačkalice, slamke, tatine šarafiće iz kutije za alat, plastelin, špagice i vezice, plastične čašice, novčiće, prospekte od trgovačkih centara (sam kida simbole i bodove od dm-a i slaže ih), paštice, pigule (deda mu radi neke nizbrdice pa ih satima spušta, prethodno im radi neke prepreke, a sada ima i neku drvenu konstrkciju za njih), poklopčiće od staklenki, kartonska ambalaža, popravlja stare lampe i vida šarafe svojim i tatinim alatom..... Doduše, on nikada ništa nije stavljao usta pa nemam bojazni dati mu išta od toga, znam da nisu svi takvi. Mogu oni biti maštoviti kad sami kliknu s nečim. Svaka dva mjeseca ima hit predmet - detaljan je. Ljetos su to bili crveni čepovi od pive. Nogama ih je gurao i s obzirom na stupanj oštećenosti ubacivao u dvije šahte.
Spas nam je bio i rođendanski poklon - tepih na stazu za autiće. Vozi ih, gradi im garaže od legića i beskonačno čitamo slikovnice i idemo se igrati i u knjižnicu didaktičkim igračkama.
Mi nemamo TV i ne obraća kod drugih pažnju na njega, ali ljetos nam je bilo otkriće da je mogao pogledati nekoliko crtića Pepe i Poštara Peta u komadu (čit. mogli smo se sastati sa sobom), ali se isto tako brzo navukao i olako bi tražio paljenje pa smo ih rezom u potpunosti ukinuli i nakon dva, tri dana nije ni pitao za njih. Sada ih neće i ni ne trebaju mu.
Ma vjerujem da bi i ja mogla napraviti takav rez. Samo što mi sad dobro dođe budući da sam u stanju teže pokretnosti. No nije to rješenje.
Doziraj. Vjerujem da ti nije lako. Ili lezite na pod, krevet i probajte neke aktivnosti. Držim fige.
evo nas upravo na podu,ja digla noge na stolić,on se provlači ispod sa vlakićem a ja tipkam i odmaram.upravo sam usisavala i bacilo me to momentalno u horizontalu!
dosta je gadno kad shvatiš da tvoje skoro dvogodišnje dijete uopće nema neku igru s mamom jer je tu starija seka koja je neprestano s njom! sad sam ,čitajući ovo sve, shvatila da se vrlo riejtko ja igram s bebom, uglavnom je tu seka, i nju najviše voli! ja idem linijom manjeg otpora, dotle ja udri po kući, spremaj, radi.....umjesto da sjednem s njom na TEPIK( tepih) i igram se... šmrc, promijenit ću to iz korijena već danas..kad vidim kak se vi lijepo igrate....
Moja malecka od dvije godine opcinjena je kosom, obozava raditi frizure pa ju pustim ona meni radi friz pa onda ja njoj.voli da joj citamo, obozava knjige, pokazuje zivotinje i kaze koja je to.Slaze slagalice, obozava plisance, svaki ima svoje ime.A sto se tice beba, kuhinje i svih ostalih zenskih igracaka, nije bas luda za njima, voli crtice, jedno vrijeme ih je cesto gledala, onda sam primjetila dacim ude u stan trazi crtic pa smo ih drasticno srezali.Inace jako voli pjevati i plesati, broji do 10ostala sam sokirana kada sam ja pocela 1,2, a ona sama nabrojala do 10, s tim da ja nikad nisam s njom brojala niti do 2, cak ne zna ni reci koliko ima godina(ili ne zeli).Pitala sam tete dali u vrticu broje jer ne znam od koga je mogla nauciti i kaze teta da da.Inace jako sam zadovoljna sa vrticem, bas rade na toj djeci,a i vole ih, ove tete koje ima bas rade s ljubavi taj posao,vole nju, voli i ona njih.Inace kada idem ponju pogledam plan za cijeli tjedan sto ce raditi, koje pjesmice pjevaju pa onda i mi to doma pokusavamo,ma stosta se nade ali za stvari koje joj nisu zanimljive nema ni pet minuta ma koliko god se ja trudila.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom