Stranica 2 od 3 PrviPrvi 123 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 104

Tema: Udovci/udovice

  1. #51

    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    1,269

    Početno


  2. #52
    ivana s avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,617

    Početno

    Kosjenka, zao mi je, drzite se!

  3. #53
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Draga jos jednom iskrena sućut
    Vjerujem da ce ti se na temi javiti netko tko je imao gubitak zivot.partnera jer mislim da samo netko tko je nazalost dozivio istu tragediju moze u potpunosti razumjeti kako se osjecas i kroz kakve faze zalovanja prolazis.

    Kada je proljetos moja jako dobra prijateljica umrla, njen muz je ostao sam s njih dvoje 8 i 10 god. Ona se hrabro borila 2 god s bolescu.

    Muz je kasnije vodio djecu psihologu, a za sebe nije potrazio pomoc jer je smatrao da to moze sam. Mi smo mu sugerirali da ipak s nekim porazgovara jer ogromni je to gubitak. Sada kako su ova luda vremena, nismo se čuli neko vrijeme, pa ne znam jel se nesto promijenilo po tom pitanju.

  4. #54
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    5,086

    Početno

    Žao mi je, Kosjenka. Piši ako možemo što pomoći

  5. #55
    TeddyBearz avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ZGB
    Postovi
    4,620

    Početno

    Kosjenka, jako mi je žao.

  6. #56
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Kosjenka, stvarno mi je žao... Ako bilo što trebaš, javi...

  7. #57
    Riri92 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2019
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    3,690

    Početno

    Kosjenka, tako mi je žao.. Također, ako ti treba bilo kakva pomoć, javi.

  8. #58
    Osoblje foruma Kaae avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    badgerella.com
    Postovi
    10,896

    Početno

    Kosjenka, jako mi je zao.

  9. #59
    palčica avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Postovi
    3,249

    Početno

    Kosjenka, žao mi je. Drži se!

  10. #60
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    4,908

    Početno

    Hvala vam cure. Prošlo je dva mjeseca, još je svježe ali pokušavamo nekako. Život neumoljivo ide dalje, nema nam druge nego živjeti ga kako god znamo.
    Krpamo se, nekako, tražimo pomoć gdje god i kako god možemo.
    Odnosno ja, za sebe, njih...
    Mislila sam da bi mi neka iskustva drugih pomogla, pa rekoh možda znate nekog, za neke grupe podrške o kojima je pokretačica teme pisala.

  11. #61
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Saučešće, Kosjenka.

  12. #62

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,393

    Početno

    Žao mi je.

    Moja dobra prijateljica je udovica. Prije 4 godine je umro suprug.
    Vrijeme liječi, ali tuga je i dalje prisutna. Naučila se živjeti s tim. Često se sjeti supruga i s osmijehom priča o njemu.
    Djeca su dobila stipendije, ona radi.
    Nije bila na nekom posebnom savjetovanju, nekako se zabavila hobijem i pronašla nove zanimacije i nove ljudi koji barem malo zaokupe misli i koji su joj na početku postali "grupa podrške".

  13. #63
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,177

    Početno

    Žao mi je Kosjenka.

  14. #64
    Vrci avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    6,615

    Početno

    Kosjenka, moja sućut


    Mi smo imali u obitelji slučaj da je covjek ostao udovac sa osnovnoskolcem. 7god kasnije ima novu zenu i jos djece. Zivot pise svakakve price

  15. #65
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    žao mi je, Kosjenka

  16. #66
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj Kosjenka prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala vam cure. Prošlo je dva mjeseca, još je svježe ali pokušavamo nekako. Život neumoljivo ide dalje, nema nam druge nego živjeti ga kako god znamo.
    Krpamo se, nekako, tražimo pomoć gdje god i kako god možemo.
    Odnosno ja, za sebe, njih...
    Mislila sam da bi mi neka iskustva drugih pomogla, pa rekoh možda znate nekog, za neke grupe podrške o kojima je pokretačica teme pisala.
    Kosjenka, čuvaj se... Bitno je tražiti i prihvatiti svu pomoć koja vam je dostupna. Osim toga, svakako nemoj zaboraviti zdravlje.

    Moj najbolji prijatelj umro je prije više od desetljeća u dobi od 43 godine (maligna bolest). Njegova supruga i djeca isto su se nosili s tim kako su znali, ali svatko od njih suočio se i s posljedicama po svoje zdravlje. Jedno dijete je imalo problema sa štitnjačom, drugo je dugo vremena imalo teškoće učenja, a supruga je isto imala zdravstvenih teškoća. Uzrok tome vjerojatno nije bio samo smrt člana obitelji, nego i njegova dugotrajna bolest koja je tome prethodila. Danas, puno godina kasnije, mogu samo reći da su djeca završila školovanje i imaju posao kakav su željeli. Trauma gubitka oca izgradila ih je kao odgovorne i vrijedne ljude u ranoj dobi. Njihova mama dala je sve od sebe da im bude i tata i mama i svaka joj čast. Ona je utjehu nalazila u poslu dugo godina, a vidim da je tako usmjerila i djecu. Osim toga, uvijek su spremni priskočiti i drugima kojima je potrebna pomoć.

  17. #67
    kli_kli avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    SF Bay Area
    Postovi
    3,686

    Početno

    Moje saucesce, Kosjenka.

  18. #68
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,682

    Početno

    Moja sucut Kosjenka

  19. #69
    Marija avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,063

    Početno

    Kosjenka, moja sućut.

  20. #70

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    1

    Početno

    Moje iskreno saucesce svima. Evo i ja sam nazalost dozivjela iznenadnu smrt svog supruga malo prije Bozica, svoje najvece ljubavi, imam tek 32 godine, a skupa smo bili od moje 16- te. Ostala sam s troje male djecice i trudna u 5 mj. trudnoce. Isto sam zahvalna sto imam veliku obitelj za pomoc, no taj je gubitak nenadomjestiv. Djeca i ljudi oko tebe okupiraju, i neki su dani laksi, neki tezi,ali nema bijega, jutra su najteza, kad te presijece ta grozna spoznaja.

  21. #71
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    4,908

    Početno

    Moja sućut.

  22. #72
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    Jao Kosjenka, čitam, ne vjerujem, žao mi je...
    anouschka također...
    Držite se žene

  23. #73
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Draga anouschka, iskrena sućut, jako, jako mi je žao

  24. #74

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    6,393

    Početno

    anouschka, žao mi je

  25. #75

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Pozdrav,
    Prošlo je već neko vrijeme od zadnjeg posta na ovu temu, al ovo nema zastare

    Jako mi je žao..držite se,a vrijeme će napraviti svoje
    Posljednje uređivanje od spajalica : 23.01.2021. at 09:04

  26. #76

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Pozdrav,
    Prošlo je već neko vrijeme od zadnjeg posta na ovu temu, al ovo nema zastare

  27. #77

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Od cijelog teksta objavljena je samo prva rečenica. Ne znam zašto?

  28. #78

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Pozdrav,
    Prošlo je već neko vrijeme od zadnjeg posta na ovu temu, al ovo nema zastare Ja sam ostala bez muža prije 18 godina. Dijagnosticiran mu je karcinom i umro je za 3 mjeseca. Imao je samo 28 godina. Meni je bilo 24. Imala sam curicu od 16 mjeseci i bila trudna sa drugom. Živjeli smo u zajednici sa svekrom i svekrvom, jer smo počeli graditi svoju kuću i svaki dodatni trošak nije imao smisla. Znam da sam proživljavala noćnu moru od pitanja što i kako dalje. Kako uopće nastaviti život, život koji je tek počeo i brinuti se za ta dva mala bića.. Koliko god je bila olakšica biti okružen svim tim divnim ljudima koji su mi bili ogromna podrška, počevši od roditelja,mojih, njegovih, sestara, djevera.. toliko je bilo teško plakati kad mi se plakalo, ležati kad nisam imala snage i volje za dalje. Djeca su me održavala na životu. Rođenje druge kćeri je samo po sebi nametnulo drugi tempo, ali i smisao životu. Naravno i prva. Sve sam podredila njima, izgradnji kuće i organizaciji koliko-toliko normalnog života. Najteže je bilo za Božić, rođendane, kasnije sam preplakala prve pričesti, krizme, mature i sve ostale događaje u kojima mi je nedostajao muž, u kojima je nedostajao otac moje djece. I sad često gledam cure i pokušavam zamisliti koliku orazninu one u životu imaju. Kako se one osjećaju. Ali život ide dalje.
    E sad... Kažu vrijeme liječi... Možda.. A možda se samo naviknete i pomirite s nekim stvarima.
    Ja i sad, nakon toliko vremena imam dane kad bih samo plakala. Sad je samo razlika što više ni sama ne znam jel' mi on i dalje toliko nedostaje ili mi općenito nedostaje netko u životu. Kad je curama bilo desetak godina u meni se javila želja da se sredim i izađem. Počela sam se pitati zar ja ne zaslužujem drugu šansu. Mnoge moje prijateljice tek ulaze u neke ozbiljnije veze i zasnivaju obitelji. Pa meni je tek nešto preko 30. Imala sam par veza u zadnjih desetak godina. Niti jedna nije uspjela i moram priznati da sam poprilično razočarana u muški rod. Ukratko. Prva veza i on me htio ženiti nakon 2 mjeseca. Ja tad nisam bula spremna na taj korak, a on to nije razumio i totalno je ružno i bezobrazno reagirao na tu izjavu. Drugi je bio totalno različit svijet od moga i oboje smo zaključili da ne možemo dalje. Treći je nakon skoro godinu dana veze izjavio da se njegovoj mami ne sviđa moj status i pomisao kako će njen sin odgajati tuđu djecu (djeca su tad već imala 13 i 15 godina) na šta sam ja poludjela. Itd.. Al možda je to za neki drugi post tema... Uh... Najbolje da ovdje završim. Otvorila sam toliko tema da sam se i sama pogubila.. Eto. Borim se. Sa tugom. Sa životom. Sa 100 pitanja. Zašto je umro? Zašto tako brzo? Zašto moja djeca nikad tatu nisu upoznala? Hoću li ostati sama cijeli život? Jesam li sebična ili luda što uopće imam želju imati nekoga? ....
    Evo ponovo isti post bez smajlića pa možda se sad u cijelosti objavi... Ako prođe više puta ja se svima ispričavam.

  29. #79
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Jako mi je zao zbog svega

    Ne, nije uopce sebicno zeljeti imat nekoga uz sebe. Ti si jos uvijek mlada zena i posve je normalno da imas takve zelje.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 24.01.2021. at 00:04

  30. #80

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Možda ovo nije tema niti za ovaj post, niti za ovaj forum, al jednostavno imam potrebu ,,pričati,, s nekim. Pročitala sam u par gore napisanih postova ima žena koje mlade ostale udovice i zanima me kako im život izgleda par godina kasnije... Ja u prvih par godina nisam uopće imala želju izaći, drugi muškarac mi nije padao na pamet. Sad su cure već velike, imaju svoje društvo, svoj život, tako da mnoge večeri provedem sama gledajući TV ili čitajući, al moram priznati da mi samoća s vremenom sve teže pada..
    Zaokupirala sam se sa jako puno stvari. Imam puno hobija, društveno sam jako aktivna i ljudima sa strane moj život izgleda sve samo ne dosadan, al ja sam došla u fazu da u ničemu od toga ne uživam.. ja samo razmišljam kako ću opet večeras leći u prazan krevet, kako ću sutra sama ići na neki pir, doći ću kod kumova na feštu i jedina biti solo od 20 prisutnih, gledam fotografije na FB i mislim se jeli moja prijateljica svjesna koliko je sretna što je sa svojim mužem opet na snijegu, na kavi, u šetnji...
    Pokušala sam pričati sa svojom sestrom o tome. Njen stav je ja bih bila sretna da si ti sretna i da imaš nekoga kad ti to tako puno znači, al nisi sama, imaš cure i budi Bogu zahvalna na tome i na zdravlju.. Sve to stoji.. sa svim se slažem. Al zašto me tako u grudima steže od pomisli kako sam sama skoro čitav svoj život. Od pomisli da će tako i ostati... Očajna sam

  31. #81
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,366

    Početno

    Meni je apsolutno razumljivo i prirodno da zelis aci partnera. Djeca su velika, proslo je jako puno od kad si sama. Ako zelis naci nekog za partnerski odnos kreni u tom smjeru.

  32. #82
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    7,888

    Početno

    Citiraj Ana-ana prvotno napisa Vidi poruku
    Možda ovo nije tema niti za ovaj post, niti za ovaj forum, al jednostavno imam potrebu ,,pričati,, s nekim. Pročitala sam u par gore napisanih postova ima žena koje mlade ostale udovice i zanima me kako im život izgleda par godina kasnije... Ja u prvih par godina nisam uopće imala želju izaći, drugi muškarac mi nije padao na pamet. Sad su cure već velike, imaju svoje društvo, svoj život, tako da mnoge večeri provedem sama gledajući TV ili čitajući, al moram priznati da mi samoća s vremenom sve teže pada..
    Zaokupirala sam se sa jako puno stvari. Imam puno hobija, društveno sam jako aktivna i ljudima sa strane moj život izgleda sve samo ne dosadan, al ja sam došla u fazu da u ničemu od toga ne uživam.. ja samo razmišljam kako ću opet večeras leći u prazan krevet, kako ću sutra sama ići na neki pir, doći ću kod kumova na feštu i jedina biti solo od 20 prisutnih, gledam fotografije na FB i mislim se jeli moja prijateljica svjesna koliko je sretna što je sa svojim mužem opet na snijegu, na kavi, u šetnji...
    Pokušala sam pričati sa svojom sestrom o tome. Njen stav je ja bih bila sretna da si ti sretna i da imaš nekoga kad ti to tako puno znači, al nisi sama, imaš cure i budi Bogu zahvalna na tome i na zdravlju.. Sve to stoji.. sa svim se slažem. Al zašto me tako u grudima steže od pomisli kako sam sama skoro čitav svoj život. Od pomisli da će tako i ostati... Očajna sam
    Ana, nećeš ostati sama.
    Ako si otvorena za društvo i novu ljubav, a jesi, doći će.
    Najteže je biti star i sam.
    Imaš kćeri, ali one će otići i već odlaze i uostalom, to je druga vrsta ljubavi.
    Tebi treba partner, prijatelj, osoba s kojom ćeš moći sve ono što sa djecom ne možeš, već samo s partnerom možeš.
    Imaš našu podršku.
    I piši. Kada ti je teško, piši. Kada si usamljena, piši...
    Mi smo ti super zajednica. Ima nas raznih godina i raznih obiteljskih statusa.
    I znamo slušati/čitati i savjetovati se međusobno jako dobro.
    Ovdje nećeš doživjeti ništa loše pa samo naprijed, piši.

  33. #83

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj Kosjenka prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala vam cure. Prošlo je dva mjeseca, još je svježe ali pokušavamo nekako. Život neumoljivo ide dalje, nema nam druge nego živjeti ga kako god znamo.
    Krpamo se, nekako, tražimo pomoć gdje god i kako god možemo.
    Odnosno ja, za sebe, njih...
    Mislila sam da bi mi neka iskustva drugih pomogla, pa rekoh možda znate nekog, za neke grupe podrške o kojima je pokretačica teme pisala.
    Draga Kosjenka,
    Znam da ne postoje riječi utjehe koje bi u potpunosti doprle do tebe u tako kretkom periodu. Da mi je netko nekad i oko prilike rekao što ću sve proći u svojim dvadesetim rekla bi nema šanse to sve preživjeti i ostati normalna. Možda je meni bila olakotna okolnost to dijete koje sam trebala donijeti na svijet, možda je izvor snage bilo dijete koje je već bilo tu i iz ddana u dan zahtjevalo pažnju i ljubav. Možda osjećaj da sam ja ta koja toj djeci treba dati ljubav i majčinsku i očinsku. Ne znam... Samo znam da su me tjerale da ustanem, da se umijem, nasmješim i idem na posao.
    Moram napomenuti i to da sam jako religiozna i sigurna sam da je veliki dio snage i volje dokazio od Boga.
    A tek pono, prkos... Neće mene nitko žaliti i mojoj djeci neće ništa nedostajati dok sam ja živa...
    Diži to dupe, radi, nabaci osmijeh i piči dalje, jer ti to možeš i moraš... To je bio moj moto.
    Bilo je dana kad je bilo jaaako teško... Djecu bi odvezla kod bake i vratila se kući i po pola dana plakala, plakala... U jutro bi mi bilo puno, puno lakše... Bilo je dana kad bi sami išla u crkvu i molila (pola molila, pola plakala). Bilo je i dana kad se nisam imala snage militi. Bila sam ljuta na Boga... Zašto se baš meni to događa? Bilo je dana kad sam bila totalno odsutna.. kao prazan list papira, tupa, bez ikakvih osjećaja... Al najveći dio vremena sam se borila za sebe i svoje cure i tako je vrijeme prolazilo i bivalo je sve lakše i lakše...
    Sad me more druge brige...
    Drži se... Jer ti to stvarno možeš

  34. #84

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj anouschka prvotno napisa Vidi poruku
    Moje iskreno saucesce svima. Evo i ja sam nazalost dozivjela iznenadnu smrt svog supruga malo prije Bozica, svoje najvece ljubavi, imam tek 32 godine, a skupa smo bili od moje 16- te. Ostala sam s troje male djecice i trudna u 5 mj. trudnoce. Isto sam zahvalna sto imam veliku obitelj za pomoc, no taj je gubitak nenadomjestiv. Djeca i ljudi oko tebe okupiraju, i neki su dani laksi, neki tezi,ali nema bijega, jutra su najteza, kad te presijece ta grozna spoznaja.
    Moja iskrena sućut. Bit će tu još jako puno teških dana. Ja sam bila totalno izbezumljena od spoznaje da sam trudna. Prvu trudnoću sam skoro čitavu morala ležati.. sad moj muž umire, imam jedno malo dijete i opet trudna... Što ako u svemu tome i ja opet moram ležati... Kako ću sama sutra sa dvoje male djece... Milion pitanja...Na kraju sam shvatila da je ta trudnoća veliki blagoslov... To je bilo baš u tom trenutku potrebno da me drži na površini da ne potonem.
    Sve će to biti bolno i teško, ali će vrijeme učiniti svoje, a djeca će ti kasnije biti veliki oslonac u životu. Samo hrabro naprijed..

  35. #85
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Draga Ana-ana,

    Tanči je napisala jako lijepi post koji bih samo potpisala

  36. #86

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
    Ana, nećeš ostati sama.
    Ako si otvorena za društvo i novu ljubav, a jesi, doći će.
    Najteže je biti star i sam.
    Imaš kćeri, ali one će otići i već odlaze i uostalom, to je druga vrsta ljubavi.
    Tebi treba partner, prijatelj, osoba s kojom ćeš moći sve ono što sa djecom ne možeš, već samo s partnerom možeš.
    Imaš našu podršku.
    I piši. Kada ti je teško, piši. Kada si usamljena, piši...
    Mi smo ti super zajednica. Ima nas raznih godina i raznih obiteljskih statusa.
    I znamo slušati/čitati i savjetovati se međusobno jako dobro.
    Ovdje nećeš doživjeti ništa loše pa samo naprijed, piši.
    Hvala.. Hvala na razumijevanju i riječima podrške. A razgovor ... To je nekad sve što trebam. Na žalost, prijateljice koje imaju muževe su mi velika podrška, al teško me mogu u potpunosti razumjeti.

  37. #87

    Datum pristupanja
    Jan 2021
    Postovi
    9

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    Draga Ana-ana,

    Tanči je napisala jako lijepi post koji bih samo potpisala
    Hvala vam... Zaista mi znači razmjeniti s nekim pokoju riječ

  38. #88
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,962

    Početno

    Draga Kosjenka, moja iskrena sućut !

    Drage nove forumašice, šaljem vam veliku podršku !

  39. #89

    Datum pristupanja
    Jan 2023
    Postovi
    1

    Početno

    Iskrena sucut svima, koji ste izgubili voljenu osobu. Slucajno sam pronasla taj forum. Moram vam reci, da vas u potpunosti razumjem i znam kako je sve to tako tesko i bolno. Prije godinu dana mi je umro muz u 48 godini zbog korone (Covid 19). Imam 44 godine i dve curice sad 10 i 13 godina. Zivimo 6 godina u Njemackoj i za sve smo same, moji roditelji zive u Sloveniji. Poslje velike tuge, stresa, posla, papirologije sad vodim najvecu bitku sa djecom jer se jim je zivot brez super tate totalno promjenijo. Djeca vise nemaju reda, problemi sa spavanjem, strah i nemaju volju za skolu, cesto puta su bolesne, mislim da je sve povezano psihosomatski zbog glavobolja, vrtoglavice, slabost, visi pritisak, bolovi trbuha, izostanak skole, bjezanje u svijet mobitela, zatvore se u sobu, hoce mir. Mladja kcerka svaku noc kaze nedostaje joj tata, zasto se je moralo to dogoditi. Moj muz je bijo jako dobra osoba, muz i otac, puno vremena smo provodili zajedno, u svemu nam je pomogo i sve je radijo sa ljubavlju. Imamo jako lijepe uspomene i nedostaje nam puno. Nekad se isplacem, nekad se i nasmijem na neke nase lijepe trenutke i razgovore. Uvijek mislim, da ce doci, da sve to nije istina. Uvijek imam osjecaj i ako ga nema, da je uz nas. Osjecam posebnu energiju i snagu, da sve stvari u svakodnevnom zivotu ipak smognemo. Kad sam zaposlena onda nemam vremena razmisljati. Na poslu radim sa ljudima za koje moram sa puno ljubavi i sa osmjehom na licu brinuti, jer sam po struci medicinska sestra. Taj poso mi je puno pomogo i svi ti dobri, zahvalni pacienti. Ali sad su moja najveca briga djeca, da jih izvedem na pravi put. Sad sam u potraznji prave strucne pomoci za njih. Momentalno sam puno pod stresom zbog djece. A kad imam vremena razmisljam o svemu sta se je desilo, pitam se zasto, dali sam mogla ja sta promjeniti, utjecati, osjecaji krivnje, cijelu godinu su bili neki predosjecaji i price o zivotu i smrti, snovi, dogadjaji, vise molitve sa strane muza nego uobicajeno. Znao je govorit, ja sam uvijek reko, da cu mlad umrijet. Ili Albina, ti si meni zivot produzila, gle ovo tu su ti svi dokument ako budes trebala za penziju, ma ja neznam: mislis li, dali postoji sta poslje smrti. Kad umrem mozes me upepeliti, pa cu uvijek biti tu sa vama, stavis me tu. Jos malo pa ce nam biti dozivotna-salijo se je jel bi nam bilo punih 15 godina braka. Sta, da vam kazem i njemu sam rekla to nije kraj, dusa ide dalje. Par puta sam ga nakon smrti sanjalala gdje mi je reko Alibina ja sam ziv, ziv sam. I jos dan danas ga sanjam. Sretna sam, da sam imala priliku takvu osobu voljeti i da smo bili toliko voljeni. Sad si stvarno moj andjeo, andjeo na nebu. Ljubav je vjecna i smisao zivota je ljubav, dobrota, postivanje i empatija. Lijep pozdrav, puno snage svima i samo dragi Bog zna zasto to tako mora biti. Ja sam samo covijek i nista vise. Moje je da se borim, trudim, dajem svoju ljubav. To je sve sta je u mojoj moci.

  40. #90
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    4,908

    Početno

    Draga Albina.
    Nemam puno vremena za pisanje, no apsolutno te razumijem u svemu. Djeca ti ulaze u pubertet koji je osjetljiv sam po sebi, svakako probajte se posavjetovati negdje sa psihologom.
    Nedostajat će uvijek.
    Ja sam se jako usilila pa sam sve probleme rješavala i silovito i odrješito, nedostajao mi je više u lijepim trenutcima. Sad polako posustajem, klinci imaju svaki svoje faze, sad sam u stanju i reći jako mi je teško.
    Svakakve faze su pred vama i trajati će jako dugo. A da je lakše, nije.
    Ta bol s vremenom nekako smanji učestalost, ali jačina je ista. Probajte zamisliti kutiju sa prekidačem koji i unutra loptu, u početku je ta lopta velika i skroz pritišće taj prekidač s vremenom se lopta smanjuje pa skače po kutiji i sve rjeđe udara u prekidač ali kad udari intenzitet boli je isti. To je najslikovitije objašnjenje na koje sam naišla. Nekako mi je to najtočniji opis emocija, boli.

  41. #91
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    Cure drage

  42. #92

    Datum pristupanja
    Apr 2023
    Postovi
    1

    Početno

    Drage moje, prije godinu dana moj svijet se srušio. Ostala sam udovica, suprug je preminuo sa 40 godina.
    Nekako i danas, nisam još svjesna što se dogodilo.
    Imam djecu, 6 i 9 godina, oni me drže na površini. Ali, usamljena sam, jako, fali mi moj muž.
    Najgore je ovako kasno navečer. Kako da izdržim ovo, hoće li ikad biti lakše?

  43. #93

    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Lokacija
    Negde daleko
    Postovi
    202

    Početno

    Žao mi je - pokušaj se povezati još sa nekom udovicom, da se družite, odete na izlet i slično.

    Nemam drugi, pametniji savjet Sretno!

  44. #94

    Datum pristupanja
    Oct 2023
    Postovi
    1

    Početno

    iz iskustva , čeka te jako težak period gdje ti trebaju svi koji ti nešto znače u životu, ne budi sama , odnosno gledaj provesti vrijeme s ljudima kojima je iskreno stalo do tebe,ja sam udovac 5 godina s 2 djece , sad im je 9 i 14 , ostao udovac u 40 godini, tek unazad godinu dana sam počeo pomalo opet živit i okušavat neku sreću, period tugovanja i svega ostalog je put koji svako mora proći, i dok ne odluči okrenuti stranicu , a to moraš kat tad učiniti.
    moraš biti spremna početi živit novi život koliko god to sada loše zvučalo, doći će vrijeme kada će ostati samo lijepe uspomene na njega, poštovanje i neka posebna ljubav koji ćeš imati za svoga supruga.
    Ja sam sad u početku neke jedne jako lijepe veze, eto nakon 5 godina pojavila se jedna posebna osoba, mada se bojim da će biti jako teško za nju sve to prihvatiti, sve zna naravno, ali je jako teško nekome objasniti šta znači ljubav za pokojnika pogotovo za supružnika, da to ne znači da nekoga drugog manje možeš voliti , ili da su konkurencija ili nešto slično,nadam se samo da će smoći snage da dadne vremenu da vidi u biti ko sam i što sam, ne znam da li netko ima slična iskustva? ne upoređujem ih , na njezina neka pitanja iskreno odgovorim ali to onda obično bude da se kao malo zamisli i udalji od mene, npr kad me upita sjetiš li je ikada? pa naravno da je se sjetim, majka moje 2 djece ,bit će uvijek neko sjećanje i poštovanje prema njoj , ne mogu je izbrisati, i kad joj kažem da je to sad ljubav i poštovanje prema nekome koje bio ti u biti sve rekao bih da ne vjeruje , kao da misli da sam još zarobljen u prošlosti što zaista nije istina. mislim da može samo vrijeme učiniti da bude sigurnija, ako ona to dopusti,razumijem ja i nju i njezine strahove, nije to nimalo lako, udovac s 2 djece , stariji od nje, sigurno joj se milion nekih sumnji mota glavom.

  45. #95

    Datum pristupanja
    Feb 2024
    Postovi
    5

    Početno

    Dragi svi,
    prije 3 mjeseca sam ostala bez svoje prve i jedine ljubavi, oca svoje troje djece i ne znam kako dalje, doslovno križam dane na kalendaru, ništa me više ne veseli…
    Rado bih se povezala s nekim tko me razumije, ako ima netko s kim bih se mogla dopisivati ili razgovarati. Imam 45 godina, muž je tek navršio 54. kad je umro.

  46. #96

    Datum pristupanja
    Feb 2024
    Postovi
    5

    Početno

    Jel moja poruka uopće otišla?

  47. #97

    Datum pristupanja
    Feb 2024
    Postovi
    5

    Početno

    Ja pisala neki dan i poruka nije otišla. Ima netko tko mi se može javiti? Suprug mi je umro prije 3 mjeseca, ja imam 45 godina.

  48. #98

    Datum pristupanja
    Feb 2024
    Postovi
    5

    Početno

    Možemo kontaktirati? Meni je muž umro prije 3 mjeseca.

  49. #99

    Datum pristupanja
    Feb 2024
    Postovi
    5

    Početno

    Kako je danas happyagain?

  50. #100
    littlemom avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2024
    Postovi
    42

    Početno

    Citiraj Ljubavmoja prvotno napisa Vidi poruku
    Jel moja poruka uopće otišla?
    Vjerojatno treba vremena dok ju moderator ne pregleda.

    Žao mi je radi tvoga gubitka. Mislim da je već ovaj korak što si se javila i odlučila potražiti utjehu tvoj prvi korak prema iscijeljenju. Psihologija kaže da se tuga mora odtugovati kroz faze žalovanja. Puno iskrenih zagrljaja ti šaljem. Ne gubi vjeru, mnogo odgovora piše i u knjigama.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •