u dogovoru sa moderatoricom Sirius otvaram temu koja meni sada treba a naadm da će pomoći i drugima u sličnim situacijama, koliko god bi bilo najbolje da nikome ne treba ali eto nekada nema izbora

S 29+2 sam hospitalizarana u Petrovu zbog zastoja u rastu od oko 4-5 tjedana, manjka plodne vode. Problem je posteljica, iako su zasada protoci uredu (iako na jednom je jedan dio tih protoka bil malo loš) očekivanja nisu da će izdurati još dugo.Svaki dan je bitan i po 3 puta sam spojena na ctg po sat vremana i pratimo aktivnost malca, zasada je dosta slab ali eto jutros konačno dobar nalaz. Ako sam dobro shvatila kada je ctg loš izgleda kao jako zgusnuta cik cak linija, nije uopće važno da su otkucaji OK, već taj nedostatak aktivnosti jer beba pati, mislim da to zovu depresija jer je jutros dok rekao super sada nema depresije. Prikopčana tokoliza, dobila 3 injekcije dexamethazona i dalje moja terapija (duphoston i fraxiparin). Nadamo se još 2 tjedan i savršeno 32tt i barem kile težine jer je sada po jednoj procjeni 850 a po drugoj čak ispod 700. Porod će sigurno biti carski rez.

Dakle čemu ova tema, osim strahova za trudnoću pomalo postajem svjesna malog palčića koji će jako brzo doći. Više me uopće nije strah za mene, znam da ćemo izgurati još koji dan ali onda tza borba na neonatologiji. Fale mi ona zadnja 2 mjeseca priprema za bebu, kako ona sa stvarima tako i ona emocionalna. Što da kažem kada imam osjećaj kao da idem po nečije tuđe dijete. Za porod nemam niš spremno, robice niš
Znam da ima mnogo mama nedonoščadi ali i mame beba punog trermina nam mogu pomoći savjetom.
Ovoliko, znam puno , za početak