i opet nasa necakinja...otimanje igracaka i ostale krasote

[Uh-puh]

Kada bi bila prosjecna dob kada djeca prestaju sa cestim otimanjem igracaka i udaranjem ako npr. igracku ne mogu dobiti? Cisto da znam koliko se jos moram strpiti...jer....

Moja L. ima 3g i 10mj, necakinja N. ima 3g i 7mj.

Ja ne znam vise kako da se postavim...Vec sam pisala o ovoj temi i ovo je vec stara problematika koja jos uvije traje i pegla mi zivce. Ajmo konkretan primjer od jucer. Odem k sestri na kavu, L. ode k necakinji N. u sobu. N. je trenutno gledala crtic na ipadu (njena cjelodnevna zabava), L. joj se pridruzi i nakon kratkog vremena, N. pocne okretati ipad tako da L. ne moze gledati, vec samo N. I tako nekoliko puta. Nakon svake nase intervencije i opomene N. da pusti i L. da gleda, N. protestira, vice " ja necuuuuuu", zaklanja ipad, pocinje plakati i sl.. Nakon toga se pocnu s necim igrati. N. joj oduzima svaku igracku, cak i onu koja joj je inace apsolutno nebitna i udara ju svakih nekoliko minuta.
(Nedavno ju je samo cekala da da prodje pokraj nje da ju mlatne)
I tako svaki puta kad dodjemo, samo razlicitim intenzitetom. Nakon nekoliko mjeseci ta faza prodje, uslijedi jedna gdje se manje vise lijepo igra...doduse nesto kraca, ali ipak. Nas boravak kod njih rijetko traje vise od 45 min.
Probala sam se skulirati i ne pridavati tome preveliku paznju (kao ranije), nadajuci se da ce to i L. onda biti manje katastrofalno, al gubim zivce. Sestra prica i prica N. o lijepom ponasanju, ali slabo to funkcionira.
Posto se N. sada nalazi u fazi otimanja igracaka, zabranjivanja gledanja crtica, naredjivanja, vikanja na L.,udaranja...odlucila sam primjeniti taktiku "Ako se netko s tobom ruzno igra, makni se, ne moras se igrati s njim". I upravo sam to tako formulirala svojoj u nekoliko navrata do sada, kad je N. pretjerala sa zivciranjem L.
Moja sestra mi je na to rekla da takve stvari ne bi trebala govoriti pred N., jer N. se onda osjeca lose. Mislim da nije nista lose ako joj se da do znanja da je to ponasanje lose i da ima za posljedicu da se ova druga osoba vise nece igrati s njom. Ali, ok, ubuduce cu to L. pokusati tako reci da necakinja ne cuje.


Mislim da je jos prilicno vazno napomenuti da se cure kod mene doma igraju po DVA sata bez svadje. (Ja primjenjujem "zlocestu stolicu" i ne ponavljam opomenu do unedogled, stroza sam, a i L. dijeli svoje igracke). Ali tu vidim da se moze kontrolirati, da to nije vise ono ranije otimanje igracaka gdje je djetetu bitno da bas tu igracku posjeduje, ne vidi alternativu i nema jos razvijenu svijest o dijeljenju, sebicnosti i sl. U dobi u kojoj jesu je ta faza vec prevazidjena, to vidim i po drugoj djeci njihovog uzrasta. Sta je onda ovo?

Cini mi se da nekako od sume n vidim drvo u ovoj situaciji... al mozda se nadje netko da me prosvijetli.

[nela08]

A joj, ja bi to po kratkom postupku od prilike kako si i sama napisala, pogotovo ako si već pokušala na sve lijepe načine.

Moja starija je isto imala razne faze u kojima ja ponavljam i ponavljam i ona ne sluša ništa tako da mi je poznata težina takve situacije u kojoj ti sestra očito nema nikakvu nazovimo to kontrolu nad djetetom, ipak ja ne bi brinula o njenim osjećajima nakon što moje dijete izlupa i sve joj uzima....mislim da bi baš i trebala čuti "ako se ponašaš ružno, a sigurno je svjesna da je to ružno, ona se neće s tobom igrati", iako bi to trebali roditelji riješiti, ali meni se čini da bi im ovo mogla biti pomoć, ako su već sami nemoćni.

[trampolina]

Brani mala svoj teritorij i hoće biti šefica.

Kad ih pusti? Do škole sigurno, ali onda dođu druge stvari i drugi oblici pokušaja dominacije.

Ne znam jesi li svjesna, ali iz tvog posta se da iščitati nezadovoljstvo sestrinim odgojem, jesi li sjela i popričala s njom o tome? Ispada kao da ti znaš kako srediti stvar a ona ne, nauči je

A možda i ima sve pod kontrolom, samo drugačiije gleda na stvar. Reagira li ona ama baš svaki put kad se dogodi ispad?

Osim toga, vrlo ste hrabre kad pustite dvije trogodišnjakinje same po pola sata, moji bi u toj dobi valjda s lustera visili

U vezi govorenja svom djetetu ispred drugog-može biti i ružno i poticajno (za oboje djece) ovisi koje ssu riječi, kakav je ton. U svakom slučaju izbjegavam, ako netko na ružan način priča o mom djetetu reagiram.

[lady.x]

Ako se situacija ponavlja i ponavlja kako si napisala, ja bih svoje dete zastitila bas ovako kako si i ti i ni malo me ne bi grizla savest. Tako reagujem recimo i u parkicu - ako krene igra sa detetom koje bije, otima, grebe... kazem lepo "ovo dete ne zna lepo da se igra, idemo dalje...". To dete ocigledno treba da ptodje socijalizaciju, a to jeste proces i verujem da zahteva truda kad su takva deca u pitanju (moj recimo nikad nije ni imao tu fazu otimanja). No, ne bih dozvolila da se "uci" na mom detetu i stvara mu frustraciju.
Sestri bih dala savet ako imam i pomogla svakako, ali ne znam zasto bi dete to sve trpelo.

[anđeo26012013]

mislim ružno je da sestrino dijete tuče tvoje,ali trebala bi naučiti svoji curu da se brani(koliko god je to ružno) jer u školi ne bude dobro prolazila ako ne bude znala uzvratiti

[cipelica]

mislim da je jako važno naučiti svoje dijete da tuđe igračke ne smije uzimati ako ne pita i ne dobije dozvolu. također treba znati da o svojim stvarima samo odlučuje. ja sam svoju djecu tako učila. posljedica: ako im netko tako pristupi u 90% slučajeva spremni su dijeliti odmah a ako netko samo uzme žestoko protestiraju
ako malo razmislimo ni odrasli ne dijele svoje stvari bilo kome ( a valjda bi do te dobi trebali svladati to famozno dijeljenje i tzv. sebičnost)

[LolaMo]

Imam sličnu situaciju, samo se radi o super prijateljici i njezinom djetetu..i bas me to muči, tako je teško nešto reći..a u meni se počeo javljati otpor prema tom djetetu

[lady.x]

mislim ružno je da sestrino dijete tuče tvoje,ali trebala bi naučiti svoji curu da se brani(koliko god je to ružno) jer u školi ne bude dobro prolazila ako ne bude znala uzvratiti

A sta raditi ako znate da dete nije uopste takav tip (borben) + da je od najmanjih u generaciji pa je manje verovatno da uopste moze fizicki nadjacati ostale. Kod nas je takva situacija - mali je po prirodi dobrica, nije sebican, radije se povuce nego da se bori za nesto. Uz to je i najmanji i najmladji u generaciji. U tom slucaju ja ne mogu da kazem "brani se". Zato je pre savet "igraj se sa nekim ko je dobar drug" i "prijavi vaspitacicama ako te neko udari i sl"..

[lady.x]

Imam sličnu situaciju, samo se radi o super prijateljici i njezinom djetetu..i bas me to muči, tako je teško nešto reći..a u meni se počeo javljati otpor prema tom djetetu

Ja sam sa jednom rodjakom smanjila kontakte zbog toga. Svaki put sam detetu pricala da cemo ici kod njih, on se radovao, skakao od srece, smisljao cega ce se igrati, nosio joj poklon. Kad dodje tamo ona ga kinji, on bude bas povredjen, pola tog vremena prodje u placu i otimanju. Ovo se ponavljalo svakim vidjanjem dok nisam videla da pomaka nema i odlucila da izlaganje deteta takvim vidjanjima svedem na minimum dok "faza" ne prodje. Neka deca jednostavno ne funkcionisu zajedno i ja tu ne bih insistirala na druzenju ako im oboma ne prija

[Beti3]

Ne slažem se sa svaljivanjem krivnje na malu sestričnu. Kad idete kod nje u posjetu, treba reći svome djetetu da su sve stvari i igračke od te sestrične i da ništa ne smije dirati bez pitanja. Vlasnica igračaka odlučuje što će i kada dati.

Zašto bi dijelila ako ne želi? Ako se ne mogu dogovoriti, neka se ne igraju.

[vissnja]

Moje je dete bilo ovo što ne daje igračke.
I ma koliko mi pričali, objašnjavali, ona je jednostavno to morala nekako da preraste. Razumela bih da je neko proredio dolaske kod nas, ali ne bih dala da mi otvoreno kritikuju dete.
Mada, ni ovo da dete gost mora za svaku igračku da pita da li sme da je uzme u ruke ne pije mi vodu.
Ja bih to uradila tako da kad se planira viđenje oba deteta se konsultuju (ako je viđenje zbog njihovog druženja), kad su obe raspoložene za druženje onda se vidite. Ja mojoj kad kuka da hoće da pozove nekoga kažem: da li znaš da to znači da ćeš morati neke igračke da podeliš, tj. zoveš to dete na igranje pa ćete morati da nađete neki način da se lepo slažete. (i na tome insistiram i kasnije, naravno kad bi došlo do nekih ozbiljnijih problema ne bih insistirala)
I onda će biti verujem čarki, ali možda ako im se unapred objasni bude manje.
Možda ova druga devojčica uopšte nije želela da ima goste, da se druži (to moja nedruželjubiva strana govori iz mene, meni je muka živa da ispoštujem društvene norme ako mi nije do druženja a kako je tek trogodišnjakinji).

[daddycool]

Ne slažem se sa svaljivanjem krivnje na malu sestričnu. Kad idete kod nje u posjetu, treba reći svome djetetu da su sve stvari i igračke od te sestrične i da ništa ne smije dirati bez pitanja. Vlasnica igračaka odlučuje što će i kada dati.

Zašto bi dijelila ako ne želi? Ako se ne mogu dogovoriti, neka se ne igraju.

a znamo da je vlasništvo devet desetina prava.

[Uh-puh]

Do skole…uh…Da li bi se moglo nekako predvidjeti….Ako je necakinja sada tako dominanta i sefuje, da li ce se to jednog dana promijeni tj. da li se mogu nadati da ce se njena potreba za dominacijom reducirati do te mjere da se smatra ravnopravnom sa mojom curkom? To je ustvari moj veliki problem…mislim boli me to. Mogu nekako stisnut zube kroz te lose faze, ako se mogu nadati da ce jednog dana imati lijepo prijateljstvo bez ugnjetavanja. Ta nada bi mi jako puno pomogla.
Naravno da sam nezadovoljna nekim asprektima njenog odgoja. Pricale smo o njenom hendlanju tog dominantnog ponasanja, ali ona tu ne poduzima nista osim sto svaki puta opominje. Dakle nista u smislu npr. zloceste stolice i nema namjeru. A reagira skoro svaki puta…ili reagiram ja. Naravno da ne bi da ja to ne ocekujem.
@andeo: zbog toga se i ja brinem…kako ce biti u skoli. Al ona jednostavno ne moze vratiti udarac, tj. moze kad joj kazem, ali sama to ne cini. Ona bi na lijep nacin rijesila problem i prica sa N., al nije borac. Cinejnica je i to da je N. veca i jaca od nje i ne dozira svoju agresiju bas cesto, a L. i kad lupi, lupi simbolicno…mozda i zato jer se boji N. i zna da ce joj ova duplo vratiti. Na verbalno urazumljivanje N. ne reagira.

@cipelica: ona vrlo cesto pita, nije da samo grabi…No dok su djeca zabavljena nekom svojom igrom, ne ocekujem da svaku puta pita kad zeli uzeti nesto sto se nalazi u N. sobi. Mislim da harmonicno igranje moze uspijeti i tako da se jednostavno igraju, bez da svakih 2 minute i cesce L. mora biti koncentrirana da obavezno trazi dozvolu kad zeli promijeniti igracku. To mi nije igra…

Hvala vissnja na drugoj perspektivi, korisna je.

[Uh-puh]

Moje je dete bilo ovo što ne daje igračke.
I ma koliko mi pričali, objašnjavali, ona je jednostavno to morala nekako da preraste. Razumela bih da je neko proredio dolaske kod nas, ali ne bih dala da mi otvoreno kritikuju dete.
Mada, ni ovo da dete gost mora za svaku igračku da pita da li sme da je uzme u ruke ne pije mi vodu.
Ja bih to uradila tako da kad se planira viđenje oba deteta se konsultuju (ako je viđenje zbog njihovog druženja), kad su obe raspoložene za druženje onda se vidite. Ja mojoj kad kuka da hoće da pozove nekoga kažem: da li znaš da to znači da ćeš morati neke igračke da podeliš, tj. zoveš to dete na igranje pa ćete morati da nađete neki način da se lepo slažete. (i na tome insistiram i kasnije, naravno kad bi došlo do nekih ozbiljnijih problema ne bih insistirala)
I onda će biti verujem čarki, ali možda ako im se unapred objasni bude manje.
Možda ova druga devojčica uopšte nije želela da ima goste, da se druži (to moja nedruželjubiva strana govori iz mene, meni je muka živa da ispoštujem društvene norme ako mi nije do druženja a kako je tek trogodišnjakinji).

Vissnja, a kad je prerasla to?

[Uh-puh]

[QUOTE=vissnja;2544920]Moje je dete bilo ovo što ne daje igračke.
I ma koliko mi pričali, objašnjavali, ona je jednostavno to morala nekako da preraste.

Izgleda da mi je nestao post...vissnja, a kad je to prerasla.

[vissnja]

Uh-puh neću te utešiti ako ti kažem da želju za dominacijom nije nikad prerasla. I ne verujem da hoće.
Ali je naučila da malo spusti loptu ako hoće da se igra sa nekim.
Ne znam tačno kad, ona je od 3.5 godine u vrtiću, sad ima 6.5.
Negde u međuvremenu se to desilo. Možda sa 4-5 godina, ne znam stvarno, išlo je postepeno i polako.

E sad, ono što je meni zanimljivo da ona ni blizu nije takva sa svima. A od čega zavisi kakva će biti, to ne znam
Ne pomažem ti puno, znam, ali i meni je sve to nepoznat teren.
Jedinica je koja živi sa četvoro odraslih. Navikla je da uvek bude u centru pažnje, da je njena zadnja, da sve ide njoj, da joj se njeno ne dira. A onda opet, kad joj dođe neko koga jako voli pusti da joj razruše sve, daje im sve, ni ne trepne.

Možda ne bi bilo loše da počneš da razmišljaš i u pravcu da vaše curice jednostavno ne odgovaraju jedna drugoj. Makar ne u ovom periodu odrastanja, možda se to kasnije promeni. Znam da je teško jer je sestrino dete. Ali neki ljudi jednostavno nikad ne kliknu, familiju ne možemo da biramo.

I da, ono što svakako sa svojim detetom možeš da radiš, vežbaš, to je jasno postavljanje granica.
Ja sam mojoj N jasno postavila granice, učvrstila ih i zapravo sam jedina u kući koju ni ne pokušava da zajaše.
A svakom detetu dobro dođe da ume da postavi svoje granice, da kaže šta mu ne odgovara, šta želi a šta ne, da se iz nekog društva skloni ili od neke osobe ako mu ne odgovara.

[Uh-puh]

Hm...ne zanima sto da kazem o kompatibilnosti. Mislim da si ne pasu, ali s druge strane, necakinja se ne mice od L. kad su u vrticu. Zeli se ugl.igrati samo s njom.

[vissnja]

pa u vrtiću se možda hvata za onoga koga poznaje, ne znam kad je pošla u vrtić ali možda joj teško pada odvajanje pa se drži poznatog lica
i naravno, u vrtiću se drugačije funkcioniše nego kod kuće
moja N je u vrtiću dete za primer, čak su je vaspitačice opisale kao nekog ko radije sledi nego da vodi igru O.O (jasno ti je da se to ne poklapa uopšte sa slikom deteta koje imamo kod kuće)

takođe, ne izostavi komponentu prezasićenosti
ako se one viđaju svaki dan u vrtiću ja ne bih insistirala na nekom još dodatnom druženju kod kuće, naročito ako deca sama ne traže

[mitovski]

Dijeljenje je nesto sto dijete uci, nije mu urodeno i i dobi od 3-4 godine je po meni najnormalnije da ne zele dijeliti.
Moja J. ne voli dijeliti ali je mi ucimo tome i poticemo i nekada je manje a nekada vise uspjesno. Isto tako s nekom djecom lakse dijeli a s nekom je to prava borba.
Ne svida mi se to neko 'osudivanje' djeteta koje ne zeli dijeliti jer ono samo brani svoje, nije jos naucilo.
Kad smo u nasem parkicu i kad se skupi njih 5,6 trogodisnjaka pa to je stalna borba za ljuljacku, tobogan, kantice, tako da vidim da je to pojava kod svih. Kad se samo sjetim kolikih suza zna biti kad netko nekome uzme lopaticu.
Ja ne bih radila neku veliku dramu od toga. Zabrinula bih se da su zo vec starija djeca pa da se tako ponasaju.

[LolaMo]

Ma nije tu stvar u dijeljenju/nedijeljenju igračaka. Stvar je baš u toj dominaciji. Dijete iz naše priče je isto dominantno nad mojim djetetom (što je ok) i tu dominaciju iskorištava na zločest način (što nije ok). Meni se je teško ne družiti s njima jer mama iz moje priče ipak uviđa problem (ali ne zna/ne pokušava ga riješiti) i znam da ce kužiti da zbog njezinog djeteta izbjegavam druženje. Ja se ne mogu natjerati da kažem svom sinu da se isto tako ponaša kad mi se takvo ponašanje ne sviđa..iako bi njemu možda bilo lakše. Isto tako se brinem zbog škole i sve što nas čeka u slučaju da se on ne promijeni jer ovako je lako..kad sam stalno s njim i štitim ga..
Kaj se tiče igračaka i našeg iskustva s djecom koja ne vole dijeliti, super nam se pokazala metoda da furamo par svojih igračaka i onda velimo: jel bi se mogao on malo igrati s tvojim autićem, a on ti posudi svoj bager? Funkcionira jako dobro

[IvanaR]

Prestigla me Lola, i meni se čini da je ideja da ponesete svoje igračke kad idete kod njih dobra. Pusti ćerku da izabere nekoliko igračaka i kad, ako sestričina ne želi da se igra sa njom uvek joj možeš reći:" Uredu, ona sad ne želi da se igra sa tobom, dođi i poigraj se sa svojim igračkama."
Otimanje igračaka, iz moje perspektive, i nije neki problem. Dozvolila bih to njima dvema da reše. Moja naprimer isto voli da šefuje i vodi igru, i kad nije po njenom odmah suze. Ljudi se često uhvate na to i nateraju svoje dete da popusti. Tu strategiju je koristila i kod svoje najbolje drugarice, sve dok je ova nije provalila i prestala da reaguje na to. One su to same međusobno rešile i super su i dalje. Sve što sam ja do tada pričala bilo je u vetar.
Pre bih reagovala oko tog udaranja i mislim da je korisno da popričaš sa sestrom i da dogovorite jednake granice i posledice, ako neko nekoga udari.

[Dijana]

A da nastojiš organizirati druženje kod sebe, odnosno izbjegavati druženje kod sestre, kod tebe stvar klapa, kako sam skužila?

Ja doma imam i jednu "L" -starija- 10 g, za koju sam se uvijek bojala jer se ne zna izboriti za sebe i jednu "N", mlađa- 2.5 g, za koju se pak brinem jer sve mora biti po njenom.
To su takvi karakteri kakvi jesu, i mislim da tu nema puno preodgoja. Očigledno im
u druženju treba nadzor i čvrsta ruka da se stvar ne otme kontroli. Naporno ali je tako. Pratit ću temu
jer me brine karakter moje mlađe koja isto uvijek voli biti glavna, sve je njeno itd. Od nje moram sklanjati sekine školske knjige, jer je i
to "njeno", a nećete vjerovati da je u šoping centru trčala za nekom curicom jer joj se svidio njen šešir. I vikala "to je moojeeee". Teško jako, uglavnom.

[Deaedi]

Ostavi sestru da odgaja svoje dijete kako želi, meni se čini da tebi najviše tu smeta sestrin (ne)odgoj. Cure neka se igraju dok se ne počnu svađati, kad se posvađaju, riješite to nekako i ne drami previše oko toga. Do 5g djeca se u pravilu ne mogu igrati sama bez svađa i roditeljskog nadzora.

[cvijeta73]

Ostavi sestru da odgaja svoje dijete kako želi, meni se čini da tebi najviše tu smeta sestrin (ne)odgoj. Cure neka se igraju dok se ne počnu svađati, kad se posvađaju, riješite to nekako i ne drami previše oko toga. Do 5g djeca se u pravilu ne mogu igrati sama bez svađa i roditeljskog nadzora.

x

[Trina]

Mala ti ide na živce a i sestra isto. Njena stvar kako će odgajati dijete, teško da ti tu možeš išta promijeniti. Dijete je dijete. Koliko ti voliš svoju, toliko sestra voli svoju. Nekad ne možeš baš previše utjecati na ponašanje svoje djece, pogotovo tako male. Ja bi rekla da je ispalo slučajno tako da tvoja nije šefica a njena je. Jer od mojih četvero, svakakvi karakteri su tu. Ima ih onih koji mi dignu tlak u sekundu, koji su jako teški, koji ne daju, otimaju, šefuju, mirnih, dobrih, malo manje dobrih..s godinama sam naučila ne živcirati se oko gluposti, a tvoja sestra je pametnija pa se ni s prvim ne živcira. Nek se igraju kod tebe i gotovo. Evo iz moje perspektive, ja takve stvari nebi ni primjetila. Oš neš se igrati, boli me..nek se uče nositi sa svakakvim karakterima, nek se bore za sebe.

[nana]

Mala ti ide na živce a i sestra isto. Njena stvar kako će odgajati dijete, teško da ti tu možeš išta promijeniti. Dijete je dijete. Koliko ti voliš svoju, toliko sestra voli svoju. Nekad ne možeš baš previše utjecati na ponašanje svoje djece, pogotovo tako male. Ja bi rekla da je ispalo slučajno tako da tvoja nije šefica a njena je. Jer od mojih četvero, svakakvi karakteri su tu. Ima ih onih koji mi dignu tlak u sekundu, koji su jako teški, koji ne daju, otimaju, šefuju, mirnih, dobrih, malo manje dobrih..s godinama sam naučila ne živcirati se oko gluposti, a tvoja sestra je pametnija pa se ni s prvim ne živcira. Nek se igraju kod tebe i gotovo. Evo iz moje perspektive, ja takve stvari nebi ni primjetila. Oš neš se igrati, boli me..nek se uče nositi sa svakakvim karakterima, nek se bore za sebe.

Potpisujem

[Dijana]

I ja potpisujem Trinu.

Ja sam sa prvim djetetom ginula na svaki krivi pogled koji bi joj netko uputio..sad kad ih je dvoje, a pogotovo jer je druga totalni harambaša, jenjalo je I to moje (pre)zaštitničko ponašanje. Da sam ranije bila takva možda bi I moja starija bila manje mimozasta (iako je ona takav miroljubivi karakter koji uvijek nastrada)..
Tako da..isto mislim nemoj se previše živcirati, nek se igraju dokle ide, kad ne ide, ide se kući I gotovo.
Tuđe dijete se ne može (pre)odgajati, a teško to može I sami roditelj imajući u vidu
da je kod tvoje nećake vjerojatno u pitanju malo zahebani karakter..
Ako budeš forsirala druženja, a istovremeno se nervirala oko toga i pokušavala ispraviti nešto
što niti možeš, niti je na tebi da to ispravljaš, imaš samo
dobre šanse zakačiti se sa sestrom..

[Deaedi]

Mala ti ide na živce a i sestra isto. Njena stvar kako će odgajati dijete, teško da ti tu možeš išta promijeniti. Dijete je dijete. Koliko ti voliš svoju, toliko sestra voli svoju. Nekad ne možeš baš previše utjecati na ponašanje svoje djece, pogotovo tako male. Ja bi rekla da je ispalo slučajno tako da tvoja nije šefica a njena je. Jer od mojih četvero, svakakvi karakteri su tu. Ima ih onih koji mi dignu tlak u sekundu, koji su jako teški, koji ne daju, otimaju, šefuju, mirnih, dobrih, malo manje dobrih..s godinama sam naučila ne živcirati se oko gluposti, a tvoja sestra je pametnija pa se ni s prvim ne živcira. Nek se igraju kod tebe i gotovo. Evo iz moje perspektive, ja takve stvari nebi ni primjetila. Oš neš se igrati, boli me..nek se uče nositi sa svakakvim karakterima, nek se bore za sebe.

Upravo tako! Kaj te briga kako je njeno dijete odgojeno, ako se cure hoce igrati bez cirkusa dobro, ako ne opet dobro, neka svaka sjedi na svom kraju sobe ili kod svoje mame i gotovo.

[leonisa]

potpis na cure.

MM ima potrebu "braniti" kcer od takve djece, a ja pak govorim da su ona tu s razlogom jer je svijet takav i da na njima fino uci kako ce joj biti dalje u zivotu. nek se nauci izboriti za svoje i nositi sa svojim emocijama i tudjim, pa i dijametralno suprotnim, karakterom i odgojem.

naravno, tu ukljucujem i razgovor s njom gdje joj to dajem na znanje.

[Deaedi]

A i ja sam sa curom dramila oko svega, sad nemam ni volje ni snage, nekad se i pomlate, pa se pomire...i opet sve po starom. A sta se tice odgoja, vise tu ima utjecaja karakter, cura mirna i uvijek blaga u toj dobi, a decko pravi hahar, moje moje daj daj, grizao, udarao, uzimao... Htjela sam propasti u zemlju od srama po parkovima...

[leonisa]

davno sam pisala kako sam napravila gresku u odgoju starije.
pocelo je tamo s dvije, dvije i pol kad je krenula van u parkove i nosila igracke. naravno da su sva djeca skocila na njih i da ih ona nije htjela dati, pa sam joj govorila o prednosti i kulturi dijeljenja i kako ce ona jednom htjeti tudje i da treba dijeliti. pa smo nailazile na djecu koja nisu davala svoje, a roditelji nisu reagirali, pa bi opet pricala svojoj da ih pusti, da ako ne zele, ne zele.

da bi nekoliko godina kasnije ucila je reci NE. ne ako nesto ne zeli dati.
jadala mi se svaki dan nakon vrtica kako je netko tio njenu igracku ili ju je htio nositi doma ili su pak zicali, a ona nije zeljela no dala im je. pa je uslijedio trening. i tocno se sjecam kad je prvi put rekla ne i ustrajala u tom ne. bila je sva ponosna. a ja jos ponosnije :D
s drugom cu, pametnije

[Dijana]

A ja propadam u zemlju od srama po dućanima..događa mi se sve ono što sam mislila da nikad neće..bacanje po podu, deranje, trčanje po dućanu.
zadnje sam u lidlu sve ostavila na kasi, i stvari, i ostatak, i pojurila za nemani koja je istrčala van, naravno ravno na parkiralište..ne možeš je staviti
u onu sjedalicu u kolicima jer iz nje izađe i hoće iskočit iz kolica..a nema šanse da odem bez nje..i tak..Dinamično mi je, nema šta.

[Trina]

Kad imaš malo dijete (usudila bi se reći-kad imaš JEDNO malo dijete) onda u svima ostalima vidiš prijetnju, zločeste, neodgojene i svakakve. A kad se potrefi da imaš zahebano dijete, ili, kao u mom slučaju, više djece od kojih bar jedno, dvoje mora biti teškog karaktera, tvrdo, škrto, živčano, neprijateljski raspoloženo, onda shvatiš da su sve to-djeca. I onda sve to doživljavaš površno i kao posve nebitno. Ja sam sa prvih dvoje bila strašno pažljiva, sve je nešto bilo po ps-u, odgoj kao iz knjige. Onda mi je baš to drugo dijete zagorčilo par godina života svojim groznim karakterom, a oboje su me sramotili svugdje i stalno, crvenila sam se di god bi pošla. Onda sam shvatila da nema tu puno mudrolije, ako je ona takva, što ja tu mogu, osim udaljiti je od uzroka neugodnosti. Jučer moja mala (2 godine) uzela moj mobitel i vrti li ga vrti crtiće po youtubeu. Svašta je ona tu nagledala i zabavljala se sigurno pola sata, milina. MM kaže našim prijateljima (nemaju djecu, vidno zgroženi što je tako malom djetetu dozvoljeno blejanje u mob):"Eto tako vam to izgleda kad mama odustane". Tata je već odavno odustao a ja sam se grčevito držala nekih svojih principa. Za ku..ac, jer ko da bi bilo drugačije da sam se ja malo opustila. Pa i dalje se tuku, mlate, vrijeđaju, psuju..identično kao kad sam ih opominjala za svako sranjce pojedinačno. Ovako reagiram na svaku pedesetu pa opet isto. Rodi drugo, vidit ćeš da te neće previše dirati jeli ipad okrenut prema tvojoj maloj ili prema prozoru. ja sam npr jako sretna ako neko ne krvari. Sve ostalo mi je OK

[Peterlin]

Ako je suditi prema iskustvima drugih (osobe iz veće ili manje blizine) te stvari s dominacijom i rivalitetom se ne prerastu. Obično postanu još gore kako djeca rastu. I nema drugog načina nego se maknuti sa svojim djetetom i osigurati mu bolju zabavu. Pa nek je ono drugo dijete /djeca 100 puta rod rođeni. Nema to veze.

Svaka čast Trini (opet) na primjerenoj dozi zdravog razuma na ovom topicu i mnogim drugima.

[marta]

Istina, Trina je to odlicno slozila. Ja mojima ponekad kazem da me zovu samo u slucaju pozara ili krvarenja, a ostalo da rijese sami kako znaju.
Naravno da prekidam nepozeljno ponasanje ako mu svedocim. Ali od stalnog korigiranja, usmjeravanja i upozoravanja sam odustala, puno mi je ugodnije ovako. A i njima.

[LolaMo]

I meni se sviđa kaj je Trina napisala i vjerujem da je stvarno tako. Ja ne ulazem nikakve posebne napore da moj sin bude takav (dijeli igracke, ne udara..itd), on je jednostavno sam od sebe takvo dijete..dovoljno mu je jednom reci ili pokazati.. Ali stvar je kaj ja tu frendicu jako volim i jedva smo cekale da nam klinci malo narastu pa da mozemo popit kavu u miru, i sad opet nemremo jer ga ova stalno malterira LOL

[krojachica]

Mislim da bi win-win rješenje bilo:
kad idete kod sestre tvoja mala uzme sa sobom neku svoju cool igračku (možda i još koju za rezervu u tvojoj torbi).
u varijanti A tvoja će nečakinja sliniti nad igračkom tvoje male i malo na svojoj koži osjetiti kako je to kad nisi u potpunoj kontroli na svojem teritoriju.
u varijanti B (manje vjerojatnoj) nećakinja neće biti impresionirana igračkom ali tada će se tvoja mala igrati sa svojom igračkom i nemati osjećaj podčinjenosti, a nečakinja prevlasti.

Pa da vidiš odgoja na djelu, a bez velikog truda i rizika da se netko uvrijedi.

ps. Ponoviti postupak onoliko puta dok debelo ne budeš sigurna da su i nečakinja i seka prerasle ovu fazu

[krojachica]

E da, još da kažem da se ja ne slažem sa ovim Trininim mišljenjem jer mislim da roditelji uvelike imaju utjecaja
na to kako će se dijete ponašati u navedenim situacijama.
Sebična i arogantna djeca su produkt roditelja koji su ih učinili takvima bilo namjerno, slučajno, u neznanju, u znanju, uslijed pomanjkanja energije,
viška energije i dr.
Argument da netko ima 4 potpuno različite djece i da se tu ništa nije dalo učiniti mi ne drži vodu jer je svako od njih 4, iako istih roditelja,
raslo u potpuno različitoj situaciji (jendo je bilo jedinac, sa obiljem pažnje,pa više nije, pa drugo - ovisi kad je stiglo, ako je mala razlika onda obično nije maza, a ako je veća razlika onda je itekakva maza, pa treće, pa četvrto za koje definitivno imamo puno manje energije itd).

[marta]

Kad mi netko napiše da za četvrto dijete ostane manje energije, kao neku univerzalnu istinu, mogu samo okrenut očima.
Stvar je u tome da s četvrtim, petim i šestim naučimo efikasno raspoređivat svoju energiju, pa ne vodimo više nepotrebne bitke.
Da, roditelji mogu djecu naučiti svašta, al napisat u ovdje, na ovom topicu, da su sebična i arogantna djeca produkt odgoja (nemojte zaboraviti da se ovdje radi o trogodišnjakinjama!!!) je stvarno promašeno.

[cipelica]

moja treća sreća je pokupila more batina od starijeg brata jer nije dala svoj bicikl bez pitanja. ali naučio je i on i starija sestra da nije niže rangirana zato što je najmanja. na svaku nepravdu ona glasno protestira( čak preglasno )
kad smo u gostima dijete domaćin je vlasnik igračaka. podržavam nošenje svojih igračaka radi ravnoteže.
nagovaranje ili šta ti ja znam kakvo prisiljavanje da nauči djeliti ne podržavam.
traje neko vrijeme ali slobodno mogu reći da su se naučili dijeliti baš zato što ih nismo nikad prisiljavali da dijele.
s trinom se i slažem i ne slažem.
mislim da je opuštenost o kojoj pričaš uistinu bitna i važna za psihičko zdravlje djece ali ako ih pustim da osjete što rade ne znači da sam odustala. radim to zato što želim.

[Dijana]

potpis pod martu

[Uh-puh]

Hvala Peterlin! Na taj sam odgovor cekala
L. uvijek nosi svoje igracke sa sobom, samo sto N. nije uvijek zainteresirana. I onda ja i sestra blagoglagoljamo i taktiziramo sa povremenim uspjehom. Ali ne prisiljavamo nikad.
Naravno da sestra nije zabrinuta oko dijeljenja i dominiranja, jer je njena kcer ta koja dominira. Isto tako se ne brine kako ce joj biti kad krene u skolu, dok mene hvata jad i cemer.
I naravno da ja ovo shvacam preozbiljno, tu je trina u pravu, al meni je ovo prvo dijete (i vjerojatno ce i ostati jedino) i ne mogu si pomoci. Ali hvala ti trina, mantrat cu si tvoje rijeci
Takodjer se ne bi slozila da je SVE u odgoju. Nesto je, al dosta je i u karakteru i okolnostima u kojima dijete odrasta, genima…da ne duljim. Bitno je da se trudimo…Kad samo usporedim sebe i svoju sestru – isti roditelji, ali neke karaterne crte su nam toliko razlicite (bas krajnosti), da to ne moze biti samo do odgoja.

[Beti3]

Kad mi netko napiše da za četvrto dijete ostane manje energije, kao neku univerzalnu istinu, mogu samo okrenut očima.
Stvar je u tome da s četvrtim, petim i šestim naučimo efikasno raspoređivat svoju energiju, pa ne vodimo više nepotrebne bitke.
Da, roditelji mogu djecu naučiti svašta, al napisat u ovdje, na ovom topicu, da su sebična i arogantna djeca produkt odgoja (nemojte zaboraviti da se ovdje radi o trogodišnjakinjama!!!) je stvarno promašeno.

Posve se slažem. Htjela sam joj i ja napisati, iako imam samo troje, da se za svako ima dovoljno energije, ali draže mi je da je to prvo napisala mama s više djece.

[rehab]

Kad mi netko napiše da za četvrto dijete ostane manje energije, kao neku univerzalnu istinu, mogu samo okrenut očima.
Stvar je u tome da s četvrtim, petim i šestim naučimo efikasno raspoređivat svoju energiju, pa ne vodimo više nepotrebne bitke.
Da, roditelji mogu djecu naučiti svašta, al napisat u ovdje, na ovom topicu, da su sebična i arogantna djeca produkt odgoja (nemojte zaboraviti da se ovdje radi o trogodišnjakinjama!!!) je stvarno promašeno.

Da nisam sama imala iskustvo s takvim djetetom, potpisala bih te, ali sasvim slučajno smo dijelili nekoliko dana u bolnici sobu s takvim primjerkom i... Ja stvarno volim djecu i ne smetaju mi međusobne svađe, čupanja, prepirke, dapače. Sve je to za djecu, sve je to dio socijalizacije i odrastanja. Ali kada upoznaš takvo dijete koje roditelji drže kao princezu na zrnu graška ( doslovno su je zvali "princezo", nijednom je nisu nazvali imenom), i kako sa smiješkom i očaranim pogledima promatraju sve što mala radi (pa čak i kada uporno otima omiljenu igračku duplo mlađem djetetu od sebe koje još ne zna ni govoriti - mom djetetu), stvarno postaneš svjestan da nas ima svakakvih... Ne kažem da je mala koja je predmet ovog razgovora takva, ali postoje i takva djeca, nažalost.

[vissnja]

uh puh evo samo jedan primer zašto je prerano da se plašiš polaska tvoje cure u školu
sad ti se čini da ona ne zna da se izbori za sebe a da nećakinja zna

ali to će se možda još par puta preokrenuti
npr. moje dete koje je bilo kao tvoja nećakinja, i još uvek je prisutna ta želja za dominacijom, uopšte nije sjajno socijalizirana i ne snalazi se baš najbolje sa društvenim normama. a šta ja znam, nije onako, što bi se reklo, namazana, iako je sa tri godine izgledala kao da će svetom vladati (uvek smo se šalili jer je rođena istog dana kad i Hitler )
a njena prijateljica, koja je bila tiha i povučena i ne mali broj puta "stradala" od moje N je sad dete prodorno pa čak i prilično bezobrazno

tako da ne boj se ništa unapred, gradi joj samopouzdanje, ulaži u svoje dete ali ne trudi se da joj ravnaš tlo pod nogama, ne pokušavaj da vodiš njene bitke, ne prilagođavaj druge njoj
to mi se čini najbolji recept, jer već 6.5 godina sam mama jednog deteta i to me je često odvelo u razne krajnosti

[mona]

ja se ne slažem da je do odgoja,iz primjera moje djece
baš sa kćeri sam se više bavila jer je njoj to trebalo a ona je bila dijete koje se baca po dućanima,ima tantrume,tvrdoglava do bola...
sin je lako odgojivo dijete i svi ga hvale

što se tiče škole sada mi se čini da je sin profitirao.ima ogroman krug prijatelja,svi ga vole i žele se družiti s njim.Roditelji isto jer je pristojan i dobar i smiruje i "male divljake" kada se igra s njima
a nije tako bilo i ja sam se isto bojala kako će se izboriti za sebe.radili smo na tome da nauči reči ne,to ne želim i ne sviđa mi se kada se tako ponašaš prema meni i to dugoročno pali.Možda ne iz prve ali kada klinci vide da se on drži svojih principa uvažavaju to.sada je on u društvu netko čije se mišljenje uvažava i često je on onaj koji prevagne između dvije krajnosti u grupi

a kćer...ona je morala naučiti da mora popustiti i da ne može uvijek biti šefica pa i to polako sjeda na mjesto

kakav će ovaj treći pačić ispasti tek ćemo vidjeti,za sada je borac za svoja prava što i nije čudno sa dvoje većih

[Sirius Black]

Takodjer se ne bi slozila da je SVE u odgoju. Nesto je, al dosta je i u karakteru i okolnostima u kojima dijete odrasta, genima…da ne duljim. Bitno je da se trudimo…Kad samo usporedim sebe i svoju sestru – isti roditelji, ali neke karaterne crte su nam toliko razlicite (bas krajnosti), da to ne moze biti samo do odgoja.

Slažem se s ovim jer su i moja djeca totalno različita. Starija (6g 2 mj.) je prema drugoj djeci pristojna, povučenija, neagresivna, pekmezasta. Nju moramo učiti da se da maltretirati, da uzvrati udarac ako treba. Čak sam joj rekla da pošalje u tri p..m.. onog tko ju gnjavi, ali ona to neće jer je prosto i ružno.
Mala je harambaša, nešto kao ova nećakinja, kad ona nešto neće dati - ne da, kad se posvađa sa sekom uvijek prva udari (3 g. i 7 mj.). Stariju smo opominjali da se ne smije rasplakati i tužakati nego se mora sama izboriti za neke stvari, ne može ju 2,5 god. mlađa sestra šamarati, kako će onda biti u školi. Mala je inače dobra prema seki i voli ju najviše od svih na svijetu, ali je temperamentnija, otvorenija, hrabrija i dominantna je po karakteru, pa često dolazi do svađa. Ona zna reći "idemo se igrati da se tučemo" i "idemo se boriti", obožava power rangerse, dok starija hoće biti balerina. Karakteri su tak ispali, odgojem samo možemo jednoj pomoći da se zna za sebe izboriti a drugoj da malo obuzda borbenu narav.

Moje cure idu skupa na plesnu radionicu za predškolce. Dok jedna pobožno sluša tetu i radi sve kako treba, druga povikne "Sad je to već dosadno, idemo nekaj drugo. Gledajte mene." I očekuje da grupa od 6-7 curica ponavlja za njom a ne za tetom iako je tamo najmlađa. Tak da dominantno ponašanje nije baš posljedica odgoja, ali problem nastane ako je dijete jedinac, i ima roditelje koji su mu podrška u takvom ponašanju.

[Trina]

E da, još da kažem da se ja ne slažem sa ovim Trininim mišljenjem jer mislim da roditelji uvelike imaju utjecaja
na to kako će se dijete ponašati u navedenim situacijama.
Sebična i arogantna djeca su produkt roditelja koji su ih učinili takvima bilo namjerno, slučajno, u neznanju, u znanju, uslijed pomanjkanja energije,
viška energije i dr.
Argument da netko ima 4 potpuno različite djece i da se tu ništa nije dalo učiniti mi ne drži vodu jer je svako od njih 4, iako istih roditelja,
raslo u potpuno različitoj situaciji (jendo je bilo jedinac, sa obiljem pažnje,pa više nije, pa drugo - ovisi kad je stiglo, ako je mala razlika onda obično nije maza, a ako je veća razlika onda je itekakva maza, pa treće, pa četvrto za koje definitivno imamo puno manje energije itd).

Krenila sam citirati tvoje rečenice, prvo jednu, pa drugu..ali nemam ja živaca za to..pa ću samo reći da je ovaj čitav tvoj post, po mom mišljenju, promašen, od početka do kraja. Uz dužno poštovanje prema tebi, meni ovo ko da je napisala osoba koja se sa odgojem susrela u teoriji, ne u praksi. Eto. Inače, Marta je sve super objasnila pa ću nju potpisati.

[Uh-puh]

"Promasen"post je mozda malo pregrub izraz. Mozda je krojachica mislila na roditelje o kojima pise rehab i na situaciju koju je spomenula sirius , gdje je dijete jedinac i okolina podrzava takvo ponasanje, tj. da nije direktno kritizirala trinin odgoj. Necakinja vjezba npr. Dominaciju na baki i dedi s kojima zivi. Evo bas neki dan prica mi mama da nije mogla u ducan niti odvest psa pisat jer mala nije htjela izaci van, pa onda nije ni isla. Mozda je krojachica mislila na takve primjerke. Ili, ja dodjem kod njih, a N. hopsa samo u donjem vesu....usred zime. Komentar bake i dede: pa rekli smo joj ali ona se ne zeli obuci. Isuse! Ma kaj nece?! Nema tu necu! Al maloj sva ta sefovanja prolaze, pa se tu bilo kakve promjene jako tesko postizu.

[Uh-puh]

"Promasen"post je mozda malo pregrub izraz. Mozda je krojachica mislila na roditelje o kojima pise rehab i na situaciju koju je spomenula sirius , gdje je dijete jedinac i okolina podrzava takvo ponasanje, tj. da nije direktno kritizirala trinin odgoj. Necakinja vjezba npr. Dominaciju na baki i dedi s kojima zivi. Evo bas neki dan prica mi mama da nije mogla u ducan niti odvest psa pisat jer mala nije htjela izaci van, pa onda nije ni isla. Mozda je krojachica mislila na takve primjerke. Ili, ja dodjem kod njih, a N. hopsa samo u donjem vesu....usred zime. Komentar bake i dede: pa rekli smo joj ali ona se ne zeli obuci. Isuse! Ma kaj nece?! Nema tu necu! Al maloj sva ta sefovanja prolaze, pa se tu bilo kakve promjene jako tesko postizu.