 |
|||
ja osobno imam dosta povjerenja u svoju intuiciju vezano na to da nekako mogu "osjetiti" ljude i one koje ne poznajem.
a i reakcije onih koje poznajem.
no ne mislim da je to neki ciribuciriba.
za nesto godina cemo jasno razumijeti mehanizme koji determiniraju intuiciju.
Pa ne trebas ici do Altamire - moj deda nije vjerovao u osvajanje Mjeseca, a njemu bi daljinski upravljac za televizor ili klima uredjaj bio cisti SF.seni prvotno napisa
Ima jedna lijepa SF prica koju pamtim jos ih starih izdanja Siriusa, a koja daje lijepi uvid u to - Henry Kuttner: Kukušne su bile šaradajke (u originalu Mimsy were the Borogoves)
Evo o priči: https://en.wikipedia.org/wiki/Mimsy_Were_the_Borogoves
Cijelu možete pročitati ovdje: http://jabberwockland.blogspot.hr/20...s-padgett.html
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.09.2015. at 14:27
a nešto je i iskustvo
naravno.
i ono sto je netko prije rekao... svi oni znakovi, govor tijela, zvuk, miris, koji nesvjesno primjecujemo i procesuiramo u sebi.
mozda i neko nesvjseno kompariranje bazirano na iskustvu...
haha, meni je, dok sam citala, palo sktroz treće objašnjenje Peterlininig iskustva: anksioznost.
koliko ljudi gotovo toliko objašnjenja...nekako mi ne ide ta duhovnost.
ja ne mislim da je intuicija znak duhovnosti.
odnosno zapravo uopce ne znam sto bi ta duhovnost trebala biti.
no vidim da se to danas jako dobro prodaje i kupuje.
Bome, opravdana nagrada za the forumašicu ona od one bake, umirem na tebe i slažem seja pak imam suprotni dojam. što manje radiš, i to fizički radiš, odmorniji si i imaš sve više i više vremena za te pi*darije :D
šta, 80% naših baba je radilo u polju. a ne na sebi.). Mislim, danas su razne stvari iz "rada na sebi" doslovno zanimanja. E, sad, jesmo li zato dublji - vjerojatno smo uvijek slični.
Ja fizicki rad nalazim veoma spiritualnim. Mozak mi je sasvim slobodan dok nesto fizikalisem, i vezbam mnoge stvari koje se mogu nazvati radom na sebi. :D
Mislim da na slican nacin fizickom radu pristupaju i African Americans, i iskreno, jako mi prija njihova energija inace u zivotu (zivim u okruzenju gde srecem prilicno African Americans).
Kli kli, mislim da mnoge religije cijene fizicki rad, i to bas onaj osnovni, repetitivni, koji vjezba poniznost
Tipa pranje poda ili cupanje korova
Al opet stvar terminologije, ja bih to recimo nazvala trening karaktera
Slatka mi je Liz Gilbert u knjizi koju je pisala nakon Eat Pray Love, kaze kako ju je planetarni uspjeh te knjige puko dosta u ego i iz te pozicije joj je bilo tesko nac inspiraciju za pisanje. Pa je otisla u vrt rucno skupljat puzeve golace, jer uz to je tesko osjecat se ko glamurozna diva
(Ja nisam nikad uspjela shvatiti zasto je Eat Pray Love ikad postigao ikakav uspjeh. Oops?)
Meni isto odgovara "fizikalisanje"
Vidjela sam da je u nedjelju u Maksimiru sensa dan pa ako bude prihvatljivo vrijeme moze se vjezbati duhovnost
A naši stari si nisu baš k srcu uzimali te matičarske brakove, samo se onaj u crkvi brojao. Bilo bi joj lakše da tako razmišlja.
Ne pada mi na pamet situacija u kojoj će ateist odbiti neku zakonski propisanu uslugu vjerniku iz nekih uvjerenja. Sigurno ima, moram razmisliti.
nisam ni ja
Transfuzija krvi Jehovinim svjedocima? Odnosno, ignoriranje njihovih zahtjeva.
Pitanje curkama cija djeca nisu isla na vjeronauk
Sto ste im rekli zasto ne idu? Ono, svi iz razreda idu, samo ono ne?
Mi ne zelimo da ide, ona zapravo niti ne zna da vjeronauk postoji
Nismo htjeli reci ranije iz vise razloga, to cemo sad rjesavati
I da, sto ako je dijete bas htjelo ici?
Mislim, ja smatram da neke odluke ne treba prepustiti djetetu, ali sto ako bas zeli?
Zanimaju me bas iskustva
Hm, pa moj zna da svi njegovi prijatelji idu nedjeljom u crkvu, a mi ne idemo, jer ne vjerujemo u boga, tako da sam mislila vjeronauk samo nastavit na tu priču
Smatram da bi dijete trebalo ići na vjerojanuk, posebno ako idu svi iz razreda i posebno ukoliko to dijete samo želi. Ove zabrane nemaju ni najmanje smisla. Djetetu treba dopustiti da samo kreikra mišljenje, da vidi, čuje, pročita i samo zaključuje. Ne sumnjati u njegovu inteligenciju i integiritet. Jer te zabrane, čine upravo to što čine i vjeroučitelji, svečenici, popovi. ista pašta, samo drugo pakovanje. Indoktrinacija i sa jedne i sa druge strane novčića. Zapravo dijete roditelja nevjernika bi trebalo znati više i promišljati šire, odlaskom na vjeronauk može dobiti samo potpuniju sliku, posebno ako se o tim temama raspravlja i kod kuće i sa drugačijeg ugla. Mi nosmo inače vjernici.
šafran ne slažem se često sa tvojim mišljenjem
Ne znam, meni to skroz nema smisla, s obzirom na to sto je vjeronauk. Ako se nesto stvarno ne slaze s vjerskim, moralnim, kakvim god nacelima u obitelji, zasto bi dijete na to moralo ici, ako idu svi drugi? Starije dijete, ili dijete koje stvarno razumije sto je to vjeronauk i bas jako zeli ici, dozvolila bih jer ga ne smatram a priori stetnim (no ne smatram ga ni dobrim ni pozeljnim za moju obitelj). Manje dijete ili dijete koje o vjeronauku nista ne zna (evo npr. iz primjera Ginger), ne bih po defaultu rekla da ide jer idu svi.
Tu kod nas vecina djece ide u crkvu i u sklopu nedjeljnog programa imaju vjeronauk iliti Sunday School, a srijedom predvecer je 'church night', iliti nekakav vjerski program za skolsku djecu vise-manje svih krscanskih denominacija. I sto sad? Da ga upisem jer svi idu, a mi srijedom i nedjeljom blejimo jer poznam niti sacicu ljudi koji nisu ukljuceni u ove aktivnosti? Necu ga upisivati, sigurno, a razmislit cemo o tome samo ako u nekom trenutku pokaze da mu je stvarno bitno iz nekog razloga.
Ne svidja mi se nikako ni americki nogomet (rugby), a ne volim ni baseball. Ne namjeravam ga ni na to upisati, osim ako bas jako ne pokaze da zeli. Zapravo, do daljnjeg, s obzirom na njegovu dob, uopce ne mora znati da ti sportovi postoje.
Slažem se s ovim. Pogotovo imajući u vidu tko i na koji način određuje i provodi nastavu vjeronauka u hrvatskim školama. Nebulozne primjere iz vjeronaučnih udžbenika (doduše za starije uzraste), koji se moglo naći i u dnevnim novinama, bolje da ne spominjem ovom prilikom.
Vjeronauk u ovom slučaju nije još jedan predmet, nego usađivanje točno određenog sustava vrijednosti. Ako je on u skladu s vašim obiteljskim sustavom vrijednosti, to je ok, ali ako nije, onda nije u redu ni sedmogodišnje dijete upisati na taj predmet i slati mu zbunjujuće poruke. Starije dijete može bez problema razdvojiti ono što čuje u školi od onog što čuje doma i promišljati i proraditi te informacije, ali prvašić to još ne može (bez obzira na kognitivne sposobnosti).
O pohađanju vjeronauka nismo imali nikakvu raspravu, zapravo, čini mi se da smo to "odradili" vrlo glatko. On nije postavljao pitanja zašto ne ide, jer mu se to podrazumijevalo (veći bi problem bio da smo ga upisali, pa da tamo sluša zbunjujuće poruke suprotne onome što dobiva kod kuće). Malo je u prvom razredu znao negodovati jer "oni tamo gledaju crtiće", a on je morao sjediti i u hodniku i u knjižnici i kojegdje. I opet ne smatram da je problem u nama koji nismo dijete upisali onamo kamo "svi idu", nego u školi koja se nije potrudila adekvatno zbrinuti djecu koja ne pohađaju taj predmet (iako su nam na upisu tvrdili suprotno).
U drugom razredu bilo je lakše, u trećem još lakše, sad, prije početka petog, dala sam mu ideju da za vrijeme rupe u rasporedu piše zadaću iz ostalih predmeta, i to je prihvatio s oduševljenjem. Što je dijete starije, problem oko toga je manji. Bar je takvo naše iskustvo.
Vec sam napisala, nikako ne razumijem upisivanje djeteta na vjeronauk da ne bude jedino koje ne ide.
Evo da ja sad upisem moga na vjeronauk, on bi bio jedini na tom vjeronauku koji ne ide u crkvu, jedini koji nije krsten, roditelji ga nikad ne vode na misu... koja je poanta onda toga, vec smo drugaciji, evo meni s primjerom moga djeteta je to skroz nejasno i za njega zbunjujuce. To mi niti nije zabrana, da dijete kaze da zeli ici na vjeronauk, razgovarala bih da vidimo koji su razlozi, i ako je razlog zelja za uklapanjem u vecinu, tu se moze drugacije pristupit problemu.
Ključni pojmovi: muka, razapinjanje, smrt... za djecu u 2. razredu osnovne škole...pitam se koliko roditelja zna kojim će sve programskim sadržajima biti izložena djeca na nastavi rkt vjeronauka?
Evo, samo jedan primjer iz nastavnog programa vjeronauka za 2. razred osnovne škole, ključni pojmovi ove nastavne teme su muka, smrt, trpljenje, patnja.... za djecu od 7 ili 8 godina...
"2. cjelina: Život je lijep i težak
2. tema: Isus je trebao trpjeti, biti raspet i umrijeti
Ključni pojmovi: Isusova muka i smrt, trpljenje (patnja).
Odgojno-obrazovna postignuća: opisati događaje koji se povezuju uz Isusovu muku i
smrt; navesti imena nekih ljudi koje povezujemo uz Isusovu muku i smrt (Juda, Pilat);
prepoznati da su Isusova muka i smrt oslikane na slikama križnoga puta (u crkvi);
uočiti da je Isus ljubio ljude i čitav svijet te da je radi nas ljudi prihvatio put križa i
trpljenja; naučiti pjevati neku korizmenu pjesmu; prepoznati načine kako mi možemo
pomagati bolesnim ljudima i drugima koji pate."
Ili ovo: udžbenik Katoličkog veronauka za 3. razred srednjih škola u izdanju Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda; udžbenik ima autorsko-uređivački tim : Dejan Čeplar, Dario Kustura, Ivica Živković
Odobrenje za uporabu udžbenika dalo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta 21. svibnja 2014.
U skaldu s nastavnim programom, 5. nastavna tema-Dostojanstvo ljudskog života, bavi se medicinski potpomognutom oplodnjom ("umjetnom oplodnjom"), pobačajem, eutanazijom, gentičkim inženjeringom, presađivanjem organa...
Tri stranice u udžbeniku posvećene su mpo-u, "umjetnoj oplodnji":
"Oplodnjom u epruveti degradira se čovjek i njegovo dostojanstvo. Čovjek se proizvodi na tehnički način, tehnicizira se, svodi na laboratorij, postaje produktom. Supruzi se svode na čiste biološke građevne elemente za dijete." -izdvojeni citat na marfini teksta, Petar Šolić (Mons. dr. Petar Šolić, pomoćni biskup Nadbiskupije splitsko-makarske)
"U slučajevima kada neplodnost nije moguće izliječiti, pojedinci se, u želji da dobiju potomstvo, odlučuju i na medicinski potpomognutu oplodnju, pozivajući se pri tom na "pravo na dijete". ... Dijete nije stvar ili materijalno dobro da bi netko mogao imati pravo na njegovo posjedovanje".
"Kod izvantjelesne oplodnje, koja je danas iznimno proširena i popularna, stvara se višak embrija koji se poslije zamrzavaju, te se s pravom postavlja pitanje moralne opravdanosti takve oplodnje. Oplodnja in vitro nije liječenje, nego je nadomjestak prirodnog načina prenošenja života koji je zamijenjen tehničkim zahvatom."
..."Stoga su opravdani sve brojniji moralni upiti koji se odnose na različite tehnike oplodnje, a koje su iz dana u dan sve razvijenije. U pitanju je i ekonomska opravdanost tih zahvata, kao i posljedice njihova tretmana na ljudima. No mnogo su veći moralni problemi vezani uz stvaranje viška embrija, uz heterolognu oplodnju i uz zamjensko majčinstvo"
OK, ali, vjerujem da ima i lijepih tema u tom vjeronauku. Ili nema? Kroz 8 ili 12 godina učenja nauče samo ružno u tom predmetu?
Uostalom, meni ni jedno znanje nije uzalud. Pa ni detalji 7 neprijateljskih ofenziva u 2. svj ratu
Itekako je lakše formirati svoje mišljenje ako imaš više činjenica. Sa svih strana. Što više znaš, više vrijediš. Pa bio to vjeronauk, povijest, medicina, geografija, kuhanje, uzgoj biljaka, pletenje, čišćenje mrlja, odgoj djece, vožnja, slikanje...
Posljednje uređivanje od Beti3 : 05.09.2015. at 17:47
Ne znam kako tko odgaja svoje dijete, niti ulazim u to, ali moja od 5 i pol upoznata je sa smrti, sa krajem života i što to znači, kao i sa umiranjem u mukama djece i njene dobi i manje od nje od gladi, rata, nemaju roditelje i slično, napušteni, zanemareni, nemaju nikog ni ništa..niti je radi toga istraumatizirana, i dalje je sretno, vedero i živo dijete kakvo je bilo oduvijek, ali malo više senzibilizirano na neke "tekuće" životne probleme današnjice nego njeni vršnjaci. Ne namjeravam držati dijete pod staklnim zvonom i šitit je od bilo Isusovih ili nečijih drugih muka, s obzirom da je među 5% stanovništva svijeta koje živi u blagostanju, dok većina djece na ovom planetu niti znaju što je djetinjstvo. A posebno s obzirom da živimo u takvom dekadentnom izobilju gdje su djeca od malena već robovi konzuma, kao i roditelji.
Ne znam Tabgerina, valjda to ovisi o raznim faktorima. Mojoj maloj sa njenih 5 i pol nije ništa od toga zbunjujuće, može biti poradi toga što joj je najbolja frnedica iz vrtića afričkog porijekla i poljskog, dakle crnkinja, druga Turkinja/Bugarka, treći Turkinja/Nijemac, četvrta Kineskinja/Indijka i tako redom. Poznate su joj već sada različite kulture, kao i vjerovanja kao i ateizam, i ne nije zbunjena. Kao i patchwork familije, rastavljeni roditelji itd..i ništa je od toga ne zaprepašćuje niti dovodi u čorsokak. Meni zrpavo s moje točke gledanja na svijet i na životinje zvane ljudi nimalo čudno. Veći je problem kada se dijete sa nekim činejnicama sreće u životu kasnije, nego ranije.
A šta se tiče jedino, ja bih upravo radi toga upisala, zbog čega se mora osjećati kao nešto posebno od 3o druge dijece, i sebi i njima. Osim toga smatram da dijete samo treba izabrati da li će biti vjernik ili ne, a ne njegovi roditelji. Usporkos tome što sam zakleti ateista. I ne bih me bolilo da moje dijete odluči drugačije od mene.
Posljednje uređivanje od šafran : 05.09.2015. at 18:44
Ako ćemo iskreno, dijete nije rođeno niti kao vjenik niti kao ateist, to mišljenje/uvjerenje/vjeovanje kreira se tokom njegova života. Kao i što je podložno promjenama.
Što se tiče stranica u udžbeniku to je nakaradno, slažem se, ali opet sa moje, tvoje, naše točke gledišta, ne sa nečije druge i to je ono što djeci treba od malih nogu također objašnjavati, a na njima je da vlastitim mozgom dokuće što je njihovom vlasititom razumu bliže.
A riječi sa tih stranica mogu čuti i od nastavnika biologije, povijesti, razrednika, roditelja najbolje frendice čiju mamu obožava i više joj znači njeno mišljenje nego nekog tamo vjeroučitelja itd.
Upravo u ovome i jest problem. Vjeronauk nije usvajanje činjeničnog znanja, nego sustava vrijednosti.
Itekako je lakše formirati svoje mišljenje ako imaš više činjenica. Sa svih strana. Što više znaš, više vrijediš. Pa bio to vjeronauk, povijest, medicina, geografija, kuhanje, uzgoj biljaka, pletenje, čišćenje mrlja, odgoj djece, vožnja, slikanje...
A kad je o činjeničnom znanju riječ, od mame (prof hrvatskog u gimnaziji) sam čula da nikad nije imala učenike s tako lošim poznavanjem Biblije (što je inače dio redovnog nastavnog sadržaja hrvatskog jezika u 1. razredu srednje škole) kao kad su u gimnaziju došle generacije koje su masovno pohađale osnovnoškolski vjeronauk...
Safran mudro zboris.
Slazem se i s beti i njenim stavom da svako znanje dobro dodje .
ja sam svoju upisala na vjeronauk a imat ce priliku i cut doma sta ja mislim o raznim temama to mi je zapravo jos veci izazov kad dijete cuje s ise strana i onda samo prosudjuje i promislja.
Da postoji neki predmet u kojem upoznaje druge religije i kulture svijeta rado bih je tamo upisala al ne postoji.
ajd bas i mene zanima kako ti satovi izgledaju al to me zanima i za ostale predmete.
A pogotovo ako dijete zeli ja bih je upisala zato sto mislim da suprotna reakcija bas vodi vecoj zelji djeteta.
Potpis na cure koje se ne slažu sa šafran i beti.
Ne želim da mi dijete gubi vrijeme na crkvene gluposti. To vrijeme će znati pametnije utrošiti, pa makar čitalo Alan Ford.
O vjerskim objektima, religijama, povijesti umjetnosti, moralu i etici učit će na drugim predmetima i sa nama.
Nikako se ne slazem s ovim misljenjem. Ni s jednom recenicom. Zasto bi dijete nevjernika trebalo znati vise? O cemu? O katolickoj vjeri? Matematiku? Francuski?
Ono - pustite nas da zivimo svoj zivot. Dozvolite da nas zanima nesto drugo. Jezici, etika, tehnika, fizika...
Ali, baš zato treba pustiti dijete da vidi što je to vjeronauk koji uče svi drugi u razredu, a njemu roditelji ne daju da vidi što je to, nego mora biti izdvojen iz razreda.
Da li je gore prema djetetu dozvoliti mu da ide na vjeronauk, ili ga označiti drugačijim u prvom razredu kad se tek privikava na školu?
Naravno da ne misle svi isto, ni ne očekujem, ali uvijek treba sagledati širu sliku, pogotovo kad se to ne tiče osobno mame ili tate, nego djeteta.
Konkretno, moj sin je rekao u trećem osnovne da on ne bi više išao na vjeronauk. Nakon razgovora s njim i njegovih dobrih argumenata, ispisali smo ga sa vjeronauka u dogovoru sa OŠ. Moj je način odgoja oduvijek takav da im pružim mogućnosti, a zatim raspravimo i odredimo. Nikako im ne bih a priori onemogućila razvijanje kritičkog mišljenja.
Mislim da je korisnije raspravljati o shopping kraljici nego o tome zasto u udzbeniku stoji da smo mi koji se ne molimo prije jela svinje.
Ne oznacava roditelj dijete drugacijim, nego sramotni skolski program.
Joj, ja mislim da ste skroz u krivu. Nije rijec o isusovim mukama. Ja nemam probolema s tim. Rijec je o ovome sto kaze tanjab. Procitajte malo kurikulum. lekcija tipa sto za tebe znaci isus, npr. Ili u molitvi s isusom. Tvoj odnos s bogom. Itd. Sta bi moja djeca trebala tu reci? Vjeronauk nije kao ostali predmeti. To prvo, da budemo nacisto. No ja nisam tu tvrda, smatram da treba procijeniti kakvo je dijete, koliko ce mu tesko pasti izdvajanje i samoca. Ja ih nisam ni pitala, s j je proslo bez problema, m je rekla da zeli ici. Kad sam joj rekla da vjernici idu, a mi nismo vjernici, onda se naglo preobratila lol i izjavila da ona vjeruje u boga i da ipak zeli ici. Onda sam joj rekla da cemo vidjeti. Onda kad je vidjela da je ekipa koja ne ide ok, iako je jedina cura, je odustala. Da nije, ne znam sta bi s njom, ne znate vi moju m kad zapila. Bice da bi, jadna ti sam, apostole bojala zajedno s njom. Vjerojatno bi nakon prvog razreda i odustala, vjerouciteljica nije neka omiljena, a slobodan sat je slobodan sat.
ja ovo stvarno ne mogu ni zamislit da uopce itko moze reci ikome. Moje dijete bi prvo reklo bez problema da ona ne moli prije jela.
i mislim da ovo nema veze sa zivotom.
Cvijeto nasmija me sa svojom kceri
Sad vidim da si rekla da pise eh tek to ne vjerujem.ono belloooo...uostalom meni je glavno dijete odgojit da ga nije briga sto drugi misle nego da ima svoj stav i misljenje.
ginger probajte je sto prije pripremit pa skola je za 2 dana ne znam zasto joj prije niste rekli :/ lakse bii mozda probavila.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 05.09.2015. at 20:08
Napisala sam ja ranije, moj stariji je sad u srednjoj školi odabrao etiku, iako je do sada išao na vjeronauk. Slažem se dazabrane nemaju svrhe, ali treba to pažljivo promisliti i odvagnuti jer to je izborni predmet i nema ispisa do kraja škg ako se dijete upiše. Moja djeca su bila slobodna sama birati jer mm je bio za to, a ja nisam bila opterećena, niti me smetalo što idi, niti bi me smetalo ako ne bi išli. Željeli su biti kao i drugi i kao tata pa je tako i bilo. Srednja škola - sin je sam odustao, ne zato jer ga ne zanima vjeronauk nego ga smatra preuskim. Bravo za dijete. Ja zadovoljna, iako ni sad ne bih brinula da je odabrao drugačije.
Ok, fulala sam nije udzbenik, nego radni listic s poucnom pricom:
http://m.tportal.hr/vijesti/385346/P...-prascice.html
O tome smo vec pisali na ovom topicu kad je bilo aktualno.
Mozda neko dijete nije kao tvoje. Npr. dijete gay roditelja, romske manjine, crnac u Texasu i sl.ja ovo stvarno ne mogu ni zamislit da uopce itko moze reci ikome. Moje dijete bi prvo reklo bez problema da ona ne moli prije jela.
i mislim da ovo nema veze sa zivotom.
Cvijeto nasmija me sa svojom kceri
Hvala svima na misljenjima
Zapravo su me najvise zanimala iskustva, kao ovo cvijetino
Ja moram napisati suprotno od Beti, uglavnom se slazem sa safran, ali ovaj put ne
Za pocetak, ne mislim da dijete treba odlucivati o svemu, neke stvari odredjuju roditelji
U mom slucaju - ovo je jedna od tih stvari
Ne zelim da ide, ne vidim u tom vjeronauku nista dobroga i puno toga se ne slaze sa vrijednostima koje su meni bitne
Isto tako, nisam pobornik one - svi idu pa nek ide i ona da ne bude obiljezena
Ne zelim se pokoriti tome i ne zelim da i ona skoci s mosta, ako ce svi skakati
Vjeronauku nije mjesto u skoli i tocka
Sto se tice znanja, to ne vidim kao problem, ali bas nikakav
Za pocetak, ne moraju svi sve znati, i ne mora sve zanimati isto
Ja o religijama znam dosta toga, eto, zanimao me taj fenomen pa sam malo proucavala. Sama
Na vjeronauk nikad nisam isla (a tu se radi o samo jednoj religiji, cime su pripadnici drugih automatski "obiljezeni") iako ga je u mojoj skolu bilo u 7. i 8. razredu
Nisam se osjecala izopceno, uopce
Nadam se da nece ni ona i da nije bas cijeli razred ono "kud svi turci..."
I da, moja djeca su djeca iz mpo, a stav crkve o istoj je spomenula Inesz...meni to i nije bas nevazna cinjenica...
Lili nismo govorili ranije iz nekih razloga o kojima ovdje ne bih
I ne smatram da se tu treba ne znam ti sta posebno pripremati
Ne znam ni koji ce jezik uciti pa je nisam pripremala da mozda nece engleski (nije bas isto, ali nije ni daleko)
Ovo je bit cijele priče, apsolutno se slažem.
Ne mogu sad citirat s mobitela, ali safran kad sam napisala da bi bilo zbunjujuce nisam mislila da bi mu bolo zbunjujuce sto su druga djeca vjernici, to je odavno apsolvirao, nego sto vec zna da mi nismo i sta da sad radi na jednom predmetu di ga pitaju kakav je njegov odnos sa Isusom i kako se osjeca kad moli prije spavanja?
Ovo sto cvijeta kaze, ne ides jer nismo vjernici. Vec nismo, i vec smo zbog toga drugaciji, upisivanje vjeronauka ili ne ne mijenja tu drugacijost. Ja bih uvijek radije isla na osnazivanje djeteta da se s time nosi.
A ja sam, kao dijete koje nije islo u crkvu i na vjeronauk, bila nekoliko puta na skolskim misama jer kao sta skodi, zasto ne, i znam taj osjecaj, kad si na terenu gdje su drugi doma a tebi je sve strano, ne pripadas tu.
Dobro situacija u Hrvatskoj jest drugačija, to je istina, otišlo se sa nekim stvarima predaleko, ja razmišljam iz svog ugla. To što Ginger kaže, djeca su joj mpo, i sad bi trebala slušati kako su zbog toga degradirani kao ljudi, prirodno čovjek želi zaštiti djecu u tako ranoj dobi od takvih nebuloza. To mogu razumjeti, zato sam i rekla ovisi o raznim faktorima. Ovo je i meni osjetljiv teren da sam u toj koži.
Što se tiče nepohađanja vjeronauka jer su roditelji ateisti, ne slažem se. Već sam opisala zašto, da se ne ponavljam.
Jelena, mislila sam dijete roditelja nevjernika bi trebalo znati više i promišljati šire o tim temama, izostavih tim temama, mislila sam da se podrazumjeva.
Jedni nazivaju teologiju opijatom za mase, drugi evoluciju, ali ima i onih trećih koji ne smatraju niti jedno ni drugom nikakavim opijatom, već prihvaćaju i jedno i drugo kao činjenično stanje koje ima svoju povijest nastanka i razvoja, kao što je ima na primjer i tradicija, pa se tradicija nastavlja ili ne, slobodu čovjeka da izabere ono što mu je bliže. A vjerika nikada neće nestat, pa da nas sutra posjete vanzemaljci i dokažu nam još jednom crno na bijelo evoluciju, vjerovanje u nevidljivo je još posve neobjašnjiva duboka ljudska potreba. Osobno je prihvaćam i poštujem. Politika koja iz toga proizlazi od kada je svijeta i vijeka, ne samo posljednih 2000 godina, je pak drugi par kobasa.
Ja sam tradicionalno iz katoličke obitelji. Dijete socijalizma. Sa negdje 10 godina sam izjavila da želim u Crkvu na vjeronauk. Mami nije bilo pravo, ne radi uvjerenja, već radi političke situacije i kako će se to možebitno odrzaiti u školi. Sa sobom sam povukla skoro čitav razred, obavii smo sve, pričest, krizmu..Otvoreno u školi drobila o tome, na satu razredne zajednice uvjeravala razrednika u postojanje Boga..Baka je cvjetala. Da li sam u sebi osjećala poziv od Boga, ne, bila sam buntovnik. Nakon rata kada su svi hrlili u Crkvu, izjavila sam da sam ateista i pri tome i ostala, propitivanje, proučavanje, čitanje, slušanje, očijukanje sa jednim i drugim, pa i trećim (budizam, judaizam..) sa godinama se pretvorilo u životni stav. U obitelji nemam ateiste, ja sam prva.
Beti3 pa ja se često složim sa tvojim nekim mišljenjima na nekim temimama, samo ne napišem ništa jer ne sudjelujem, samo pasivno.
Lili mislila sam na tebe ovo ljeto
safran, nije mpo jedini razlog, ali je jedan od bitnijih
i da nije bilo toga i dalje ne bih htjela da idu
ne slazem se s tobom da djeca ateista trebaju ici na vjeronauk, niti najmanje i to zbog nacina na koji se tamo radi
o religiji/relogijama se moze nauciti puno toga i bez vjeronauka, a zapravo, nije niti nuzno
ja sam naucila jer me zanimalo
a imam i dragih prijatelja vjernika pa sam i njih pitala sto me zanimalo
osim toga, da se na tom vjeronauku uci o raznim religijama, na malo drugaciji nacin, ne bih imala nista protiv
ovako, ne bih, hvala...
Ja isto ne zelim da mi djeca idu na vjeronauk i da im se puni glava idejama o grijehu, i o svevidecem, svemogucem i sveznajucem bogu koji zna svaku njegovu "grijesnu" misao itd. Pogotovo sto npr nisu ni krsteni. Sto uopce neko nekrsteno dijete iz nereligiozne obitelji ima raditi na katolickom vjeronauku 2x tjedno osam godina??? Mozda treba ici i u suprotni turnus na islamski, zbog "ravnoteze"? Mislim da je istinska apsurdnost ideje o potrebi odlaska na vjeronauk i vise nego ocita.
Kod nas nisu ni objavili u koji razred ide, niti znam koliko ih ne ide na vjeronauk, zivim u nadi da nije jedina. Ovisno o tome situaciju ce biti lakse ili teze objasniti, pogotovo sto je od "povodljivijih", drustveno bice u srzi, ne voli izdvajanje. I sad je drzava umjesto da je stiti ovako bezobrazno i nemilosrdno izdvaja iskljucivo temljem nasih vjerskih neuvjerenja. Svaki put iznova kad se sjetim pozelim da odselim....
Šafran, shvatila sam sto mislis. Smeta mi taj stav da bi trebao znati vise. Zasto guras da svi moramo biti zainteresirani za katolike? Ne samo zainteresirani, nego znati i vise? Zasto nevjernici ne bi bili superiorni u poznavanju stranih jezika? Ili prirodnih znanosti? Ili u programiranju? U muzickoj skoli imas dva sata tjedno instrument. Pa je l nije ljepse i korisnije ako si nadaren muzicirati? Mislim, odakle ta ideja da svi zelimo znati o katolickoj vjeri i da smo svi zainteresirani za tuđu religijsku kulturu?
Posljednje uređivanje od Jelena : 06.09.2015. at 08:42
Stavljanje evolucije i teologije u isti koš u smislu: eto svatko izabere ono sto mu se sviđa je naprosto pogrešno.
otprilike, kao uspoređivanje gravitacije i toga da li ti se vise sviđa da vinci ili rubens.
Pravila pisanja postova
