Već dvije noći ne spavamo jer se Lucija probudi usred noći i plače da ju bole noge.
Jučer smo čak završili u Klaićevoj jer je toliko plakala i nije mogla uopće stati na noge, trzala se kad sam ju nosila kao da joj se ukliještio neki živac u kralježnici.
Užasno nas je isprepadala, vukla se u krevetu kao nekakva starica da bi se popela na jastuk. Nakon što ju je doktor pregledao i provjerio joj reflekse, poslao nas je na vađenje krvi iz vene i prsta i na urinokulturu.
Svi nalazi su ok, odnosno ovaj za krv je granični, a u urinu su našli nešto eritrocita pa je rekao samo da ponovimo nalaze kroz par dana.
Ona je nakon toga bila kao da se ništa nije dogodilo, malo je i prehlađena, ali noge je uopće više nisu boljele, normalno je hodala, a u Klaićevoj je šepala (tamo smo bili od 5-9).
Ali noćas ponovo, oko 12 i 30 MM ju je odveo na piškenje, jer ne izdrži cijelu noć pa ju mi budimo i nosimo na pišanje, i nakon toga ponovo plač i trzanje.....
Danas ću ju ponovo voditi njenoj pedijatrici jer više ne znam šta da radimo, užasno sam uplašena zbog čega joj se to događa pa vas molim ako je netko imao slično iskustvo da se javi
Pričali smo sa ljudima i neki kažu da se to događa jer djeca rastu, pa da je možda u pitanju dječji artritis ili ono na što ja sumnjam je da smo to napravili tim noćnim buđenjem kad ju vodimo da piški, pa je to možda i na psihičkoj bazi. Ne znam zaista više šta da mislim.