kako razmisljate?

[Zuska]

Prvi put čujem za hiperfokus. Ja to zovem manijakalne faze. Upravo se nalazim na izlazu iz jedne U tim fazama zna me opsjedati neki interes, najradije ne bih spavala, ni jela, ni bila s ikim, samo bih proučavala i radila TO. I onda me ta faza pusti. I onda se dugo...a možda i nikad više ne vratim tomu.
To mi je problem i na poslu, živim za ideju dok se ne realizira, a onda mi postane dosadna. Ne mogu se natjerati da je pratim i da se interesiram na nju. Potpuno se odvojim od nje, kao da nikad u životu nisam bila zainteresirana...i kao da nisam na tome manijakalno ili hiperfokusirano radila.

[magriz]

ti bar dok se ne realizira. ja cesto odustajem i prije same realizacije. cim vidim da se zalaufalo i da ce uspjeti postaje mi dosadno

[Zuska]

Da bar, krivo sam se izrazila... Npr. kod nekog projekta. Imam ideju, viziju, pomučim se, ne spavam, živim i dišem to, ushićena sam, stvorim ili doprinesem stvaranju uvjeta za realizaciju. I onda za par dana, mjeseci ili bilo kad, kad krene realizacija..ja gubim interes.

[magriz]

e to. ali ja to pripisujem horoskopu

[trampolina]

Imam taj hiperfokus. Ali na žalost, ne javlja se s neba pa u rebra, moram se dobro oznojiti do radne temperature na kojoj se javlja. Izlaze sjajne stvari, ali ne sviđa mi se u kojoj mjeri sve ostalo postaje nebitno. To je bio jedan od razloga i zašto sam odustala od faksa koji me gurao u njega (zapravo sam gurala samu sebe, faks je bio plodno tlo).

I E. ima hiperfokus, baš kao što zuska kaže-ni jesti, ni spavati dok ne ostvari nešto, a onda hlađenje.

Ma nije mi to dobro, ljudi bi na kraju puta trebali imati osjećaj sreće radi postignutog, a ne odmah skakati na sljedeće. Ono, zamisliš-trudiš se-ostvariš-raduješ se.

[Optimist]

e to. ali ja to pripisujem horoskopu

Blizanac ili Vaga. Garant.

[Optimist]

ruzne sne, ne mogu ih nazvati morama, imala sam u trudnocama. najgori je bio kad sam sanjala da sam porodila sarana kroz usta. osjetila sam mu ljuske, peraje, okus, sluz, ma sve sve. fuj!

Ja tebe, leo, volim

Moje noćne more su znale završiti u suzama. Doslovno. Sanjala bih nešto ružno, obično gubitak voljene osobe i u snu bih plakala. Onda bih se probudila u suzama. I nastavila plakati. Cijeli dan bih bila pod dojmom tog sna. Osjećaj je odvratan pogotovo kad se probudim i shvatim da je osoba koju sam sanjala doista i mrtva, npr. moja baka.

I obično sanjam ono što smo spominjali tijekom dana, gluposti. Najčešće se tih snova sjetim ako netko spomene osobu ili događaj pa mi klikne. I vrlo često sutradan prije odlaska na spavanje.

Mislim da nikada nisam sanjala crno/bijelo, sve je puno boja, šarenila.


Nije mi to bio prvi san, sigurno, ali je očito bio prvi kojeg sam bila svjesna (ili još nisam): probudila sam se, odjurila mami u sobu i pitala ju je li joj koljeno bolje. Bila je začuđena i pitala kakvo koljeno. Rekla sam joj - pa, znaš, ono kad si pala i udarila se. Onda mi je objasnila da sam sanjala. Bila sam jako mala, a i dalje se toga sijećam (a zaboravna sam). Bilo je to otkriće svijeta snova!

[leonisa]

Joj ja se ne sjecam kad je bio prvi
I potpis na gorespomenuto gubljenje interesa.
I horoskopu. I optimist, pogodila si.

Al u hiperfokusu kao da vrijeme stane. No cesto prolazi sporije, tj. Imam filing da je proslo vise odnosno u njemu postizem vise za manje vremena. I moja kcer ga ima. I tad ona fizicki nije tu.

Jelena, klavir <3 i pjesmice. Kako zanimljivo!

[Optimist]

Joj ja se ne sjecam kad je bio prvi

San?

[Peterlin]

Joj ja se ne sjecam kad je bio prvi
I potpis na gorespomenuto gubljenje interesa.
I horoskopu. I optimist, pogodila si.

Al u hiperfokusu kao da vrijeme stane. No cesto prolazi sporije, tj. Imam filing da je proslo vise odnosno u njemu postizem vise za manje vremena. I moja kcer ga ima. I tad ona fizicki nije tu.

Jelena, klavir <3 i pjesmice. Kako zanimljivo!

O, ja isto sviram cijeli život. I moj mlađi sin. I on ima glazbu u glavi. Znam kako je to... A kad pogledam bijeli papir koji na poslu držim ispod miša i po kojem pišem i šaram, nađe se tu nota... he he he...rijetko kad je bez toga. Ali nisam neki talentirani glazbenik, baš ne...

I crtam - uglavnom apstrakcije s lišćem, cvijećem i ornamentima. I moj mlađi sin isto. To mu zapravo uništava osjećaj za vrijeme (ne kalendar nego sat) jer izgubi pojam o tome koliko je sati.

[leonisa]

San?

hehe da :D

prvog kojeg se sjecam bio je s 5,5g kad smo doselili u zgradu. i to je taj hororac (jedan od) koji me pratio dok nisam skuzila zgradu (bila je malo "cudna", kroz odredjene katove se moglo proci do drugih ulaza i tako kroz cijelu zgradu, a u mom ulazu lift je isao samo na odredjene katove, na ostalima je bio beton. i to su oni novi-stari liftovi bez vrata )

[marta]

Odlicna tema. Samo ne znam kako da odgovorim na pitanje kako razmisljam. Uglavnom lovim po mutnom dok ne uhvatim misao, a to najbolje funkcionira tako da mislim na silu o nekim banalnim stvarima. I onda hop, ko medo lososa.

[lukab]

ja razmišljam dok spavam... tj u tom nekom polusnu kad mi se tijelo ugasilo a mozak odbija učiniti isto...
i bome najbolje ideje izrodim na taj način
s tim da od kad imam drugo dijete tih trenutaka više nema... i tijelo i mozak se gase istovremeno sistemom "tko će prvi"

[peppa&braci]

Nekad nemogu zaspat bas zbog "mozga"
...vrti li ga vrti,bez obzira na umor,ko da taj mozak zivi neki svoj zivot

[Jurana]

Joj ja se ne sjecam kad je bio prvi
I potpis na gorespomenuto gubljenje interesa.
I horoskopu. I optimist, pogodila si.

Al u hiperfokusu kao da vrijeme stane. No cesto prolazi sporije, tj. Imam filing da je proslo vise odnosno u njemu postizem vise za manje vremena. I moja kcer ga ima. I tad ona fizicki nije tu.

Jelena, klavir <3 i pjesmice. Kako zanimljivo!

To može biti i flow - kad već guglaš

[Peterlin]

To može biti i flow - kad već guglaš

Pa da, a na hrvatskom se to zove stanje plime - već sam spomenula.

Uostalom, nije bitno kako se zove. Bitno je što se događa. Mozak uđe u to stanje pojačane fokusiranosti (i nije to isto za svaku osobu) kad ti se čini da vrijeme stoji, tj. da možeš puno više napraviti u kratkom vremenu.

[Jurana]

Ovdje objašnjavaju razliku između hiperfokusa i plime: http://en.wikipedia.org/wiki/Flow_(psychology)

Flow has many of the same characteristics as (the positive aspects of) hyperfocus. However, hyperfocus is not always described in such universally glowing terms. For examples, some cases of spending "too much" time playing video games, or of getting side-tracked and pleasurably absorbed by one aspect of an assignment or task to the detriment of the assignment in general. In some cases, hyperfocus can "grab" a person, perhaps causing him or her to appear unfocused or to start several projects, but complete few.

Sretna sam što doživjela flow.

[Peterlin]

Ovdje objašnjavaju razliku između hiperfokusa i plime: http://en.wikipedia.org/wiki/Flow_(psychology)


Sretna sam što doživjela flow.

Ne igram igrice pa ne znam....

[cvijeta73]

kad već pričamo o snovima, noćas sam sanjala svoje vjenčanje
bilo je na brodu, a na vjenčanju mi je bio cijeli razred i gimnazije.
i, udavala sam se za mm-a, ali ga nije bilo u snu.
i bilo je jako zabavno

jako rijetko u zadnje vrijeme sanjam ili, kako kaže seni, valjda se rijetko sjećam snova. a super mi je to.
a tijekom ovog sna, noćašnjeg, točno se sjećam kako sam znala da sanjam i kako sam se trudila vidjeti jel u boji ili crno-bijelo. valjda radi ovog topika al nemam na to odgovor.

[Jurana]

Je li bilo na ovom brodu?

[Peterlin]

kad već pričamo o snovima, noćas sam sanjala svoje vjenčanje
bilo je na brodu, a na vjenčanju mi je bio cijeli razred i gimnazije.
i, udavala sam se za mm-a, ali ga nije bilo u snu.
i bilo je jako zabavno

jako rijetko u zadnje vrijeme sanjam ili, kako kaže seni, valjda se rijetko sjećam snova. a super mi je to.
a tijekom ovog sna, noćašnjeg, točno se sjećam kako sam znala da sanjam i kako sam se trudila vidjeti jel u boji ili crno-bijelo. valjda radi ovog topika al nemam na to odgovor.

He he he, baš lijepo i romantično....

Inače, kad bolje razmislim, ja pamtim snove kad se ne moram prisilno probuditi nego se probudim spontano kad se naspavam (godišnji odmor, vikendi mi nisu dovoljni).

O snovima je već bilo topica, ali možda ne bi škodilo otvoriti novi. Ja svoje snove ne dijelim na one "u boji" (odnosno s pretežno vizualnom percepcijom) i crno-bijele, nego one koji izgledaju kao filmovi iz nekog drugog života (i ponavljaju se) i one koji su prežvakavanje zbivanja iz sadašnjeg života...

Najbolja fora koju sam zapamtila je kako se vozim u liftu koji ide horizontalno, pa taj lift izlijeće iz zgrade i ja izletim iz njega kao u transu na livadu punu rascvjetanih maslačaka... I još razmišljam o tome da moram reći osobi toj-i-toj (stvarnoj osobi) zaduženoj za održavanje liftova da provjeri lift.

[leonisa]

a tijekom ovog sna, noćašnjeg, točno se sjećam kako sam znala da sanjam i kako sam se trudila vidjeti jel u boji ili crno-bijelo. valjda radi ovog topika al nemam na to odgovor.

ahahahahaha!
ovo me vraca u dane testova i ispita kad bi sanjala pitanja i odgovore.
najjace mi je kad sam sanjala latinski (kojeg najvise ne volem, koji mi je uvijek bio najtezi predmet). bozmeoprosti.

Ja svoje snove ne dijelim na one "u boji" (odnosno s pretežno vizualnom percepcijom) i crno-bijele, nego one koji izgledaju kao filmovi iz nekog drugog života (i ponavljaju se) i one koji su prežvakavanje zbivanja iz sadašnjeg života...

moji su svi u boji. ne mogu zamisliti kako bi izgledao B/W.
vecina ih je u zarkim bojama, onako, metalik. i toplim.

al da, i ja dijelim snove na te, ponavljajuce (iako se nikad sam san ne ponavlja vec naprosto znam da sam tu vec bila iako sam prvi put tamo i tocno znam di se sta nalazi), ljudi se ne ponavljaju, samo prostor, lokacija, ponekad situacija.
one koji procesuiraju nesto aktualno (nocas sam sanjala faraone i goa'ulde jer sam zaspala uz stargate i epizodu seth :D) i one koji procesuiraju nesto sto me muci, pokusavaju naci rjesenja.

kad ste vec spomenule igrice, bila je jedna koju sam igrala prije sto godina, navukla se skroooz, igrala je dan-noc. nisam spavala. i onda nikako preci jedan level, nikako rijesiti zagonetku. i nikako. i brdo nas pokusava, nop. i odustanem, odem spavati i u pet ujutro se probudim jer sam sanjala kako prelazim taj level i pronasla rjesenje. upalila sam tv, spojila PS, napravila ono sto sam u snu i etoga prosla level.

inace juran, jutros sam iz kreveta pokusala skuziti flow, al nije islo. budem nakon kave.

[leonisa]

jurana, peterlin, i dalje ne kuzim :D
Hyperfocus may bear a relationship to the concept of flow.^[1] In some circumstances both flow and hyperfocus can be an aid to achievement, but in other circumstance or situations, the same focus and behavior could be a liability, distracting from the task at hand. However, unlike hyperfocus, "flow" is often described in more glowing terms, suggesting they are not two sides of the same condition under contrasting circumstance or intellect.

[Lucky2]

Samo da prijavim da sam nocas slabo spavala jer stalno razmisljam o ovom topicu :/
Ont, ja se obicno sjecam samo nocnih mora, imam neku koja se ponavljala, a kad sam bila trudna, pricala sam u snu, MM se lijepo narazgovarao sa mnom

[Jurana]

@leonisa
Po onim linkovima gore, hiperfokus može biti i loša pojava, a flow je odličan
Koliko ja shvaćam:
hiperfokus može trajati dulje, možda i danima, a flow potraje par sati
hiperfokus može biti i na nešto neproduktivno, a flow donosi rezultate, rješenja
u hiperfokusu možeš započeti nekoliko projekata i ne završiti ih, a flow je jako usmjeren na jedno i rješava problem cjelovito, a ne samo neke dijelove
flow je povezan s radošću, ushićenjem; hiperfokus ne mora biti - mislim da se može osoba i mučiti, a ne može odustati

Kad sam ja u plimi - oprosti Peterlin zbog nepotrebnih stranih riječi - osjećam se k'o vjeverica Vjeko u crtiću Preko ograde. Kao da vrijeme oko mene sporije teče, a ja napredujem kao metak. I vid mi se nekako zamuti da oštro vidim samo ono na čemu radim, a sve oko mene je u maglici. Tako i sluh. I odlične sam volje, smiješim se, ponekad čak i smijem naglas - ničemu. A nešto što sam jedva razumijela prije 5 minuta, sad rasturam.
Idem sad pročitati ponovo kako ti opisuješ svoj hiperfokus pa možda još nešto dodam.

[Jurana]

A što se tiče nemirnih misli, mislim da to svi imaju, i danas većina ljudi ima problem s opuštanjem.
Ono što nam odmaže su mediji koji nas sa svih strana bombardiraju - TV zvukovima i bljeskanjem, radio (ako se nikad ne gasi), internet informacijama. Prezasićenost informacijama je stres za mozak - nije čudo da nam stalno mislima prolaze rečenice, glasovi, slike - kako kome.
I kemijski stimulansi utječu na mozak - kofein npr., a di su svi oni E-ovi.
Čini se da malo tko više zna biti sam sa sobom u tišini - a još sjediti ili ležati, ih...

Podsjetilo me na razgovor iz knjige Jedi, moli, voli kad se autorica požali redovniku u ašramu da joj u meditaciji bježe misli ili se nameću, da ne može isprazniti glavu pa joj on sarkastično odgovori da je sva sreća da je ona jedina na svijetu kojoj se to događa.

[Jurana]

Nitko se ne javlja pa ja moram nizati.
Zanimljiv tekst: http://adhdmanagement.com/4-simple-s...ve-hyperfocus/

[trampolina]

A kako vi sa svakodnevnim obavezama i hiperfokusom/plimom?

Otkad sam mama izbjegavam takvo stanje jer se ne mogu iščupati tako lako (ako uopće i mogu).

Ajde nek netko pametan otvori temu o snovima (ili digne staru, ja je ne nalazim), puno puta mi se dogodilo da sanjam pitanja koja zbilja i budu u testu.

I jako me zanima stanje između jave i sna, najčešće čujem simfonijsku glazbu, ponekad i zborove. Eh da mi je to zapisati...

[pulinka]

A što se tiče nemirnih misli, mislim da to svi imaju, i danas većina ljudi ima problem s opuštanjem.
Ono što nam odmaže su mediji koji nas sa svih strana bombardiraju - TV zvukovima i bljeskanjem, radio (ako se nikad ne gasi), internet informacijama.
Čini se da malo tko više zna biti sam sa sobom u tišini - a još sjediti ili ležati, ih...

Paaa, ne znam...Meni se čini da je ta slika čovekovog nekadašnjeg opuštenog života "bez stresa" malkice romantizovana.
Ne verujem da je bilo lakše opustiti se i uljuljkati se u san mislima u prazno dok lavovi riču oko male ljudske vatre, ili vukovi zavijaju oko čobanske kolibe, ili ti dete gori u temperaturi dok plemenski vrač zvecka oko njega ili vračara gasi ugljevlje...
Smrt je bila svakodnevica, bolesti i povrede su imale mnogo neizvesnije ishode, a značajno veći br. majki je imao iskustvo gubitka bar jednog deteta. Razmišljajući u toj perspektivi, ja imam utisak da bi ja živeći u starim vremenima umrla nespavajući od stresa, pojma nemam kako bi se opustila. Onako bez kontracepcije rađajući svake 2-3 godine po jednog nespavača koji visi celu noć na siki plus trudničke mučnine, huh...Internet, televizor i radio bar mogu da ugasim kad hoću.
Plus, ljudi zloupotrebljavaju stimulanse otkako su im prvi put ukapirali dejstvo.
Hoću reći, mislim da stres nije neki novi izum koji nas rastrojava.
Hiperfokus, o da, imam. I muž i deca, hvala na pitanju . Komplet opsesivci.
I da, mislila sam o sebi u jednom periodu detinjstva u trećem licu, znači, nisam jedina.

[Peterlin]

A kako vi sa svakodnevnim obavezama i hiperfokusom/plimom?

Otkad sam mama izbjegavam takvo stanje jer se ne mogu iščupati tako lako (ako uopće i mogu).

Ajde nek netko pametan otvori temu o snovima (ili digne staru, ja je ne nalazim), puno puta mi se dogodilo da sanjam pitanja koja zbilja i budu u testu.

I jako me zanima stanje između jave i sna, najčešće čujem simfonijsku glazbu, ponekad i zborove. Eh da mi je to zapisati...

Evo teme o snovima: http://forum.roda.hr/threads/78711-s...si-snovi/page2

A sad brišem jer ovaj topic je zarazan (žderač vremena) ... Vratit ću se kad budem imala lufta.

[pulinka]

I da, izbegavam hiperfokus jer se onda izgubim u svakodnevnim obavezama. I muž isto. Moja mama to prosto zove "lenja". (BTW, i ona ima hiperfokus, i stalno prebrojava sve oko sebe potpuno nesvesno, kako je neko već napisao).
Nekako, sad kad razmišljam o razmišljanju , čini mi se da ja stalno nešto promišljam u glavi, klasifikujem, određujem osobine, pokušavam u svemu da nađem sistem i veze, i unapred odmotam sva moguća razrešenja nekog problema. Imam utisak da bih bila efikasnija u delima kada bi razmišljala manje, a delovala više. Jer je meni red i poredak bitniji u mojoj glavi, nego na kuhinjskoj polici ili u garderoberu-a to se vizuelno svodi stvarno na "lenja".

[leonisa]

jurana, ja hiperfokus ne biram, on bira mene
ne mogu ga pozvati (samim time sto u njega nisam usla sama od sebe, nesvjesno, znaci da u tome sto radim nema tolike zanimacije, interesa, "ne pali me i ne zari") isto tako kad sam u njemu tek kad izadjem shvatim da sam bila, cijelim svojim bicem, kad sam u njemu mora me se fizicki izvaditi iz njega, ako sama, zavrsetkom ne izadjem. (dijete skoci na mene jer je uopce ne dozivljavam da me zove, prica mi, hoda pokraj mene, ne dozivljavam je da uopce postoji. totalno iskljucenje svih osjetila i percepcije "stvarnog svijeta"). takva je i starija i cesto je moram primiti i stati pred nju da bi me dozivjela, kad odluta.

[leonisa]

koliko sam shvatila flow ima trigger u tome da se ostvari cilj. cilj mora biti jasan i mora ga se ostvariti. moras imati samopouzdanje da ti to mozes. flowu je cilj ostvarenje nekog zadatka.
hiperfokus ima trigger u interesantnosti, u tvom zanimanju. nije bitan cilj i uopce o njemu ne razmisljas, obuzima te jer ti je tema zanimljiva, znatizelja je trigger. cilj mu nije neki cilj, vec put. ne zanima te ono sto ces ostvariti (ili neces), postici, vec uzivljavanje u nesto radi tog neceg. bivanje na tom putu. dok je kod flowa putovanje do konkretno postavljenog cilja.
hiperfokus je put, a flow odrediste.

sad molim da me se ispravi, jurana, peterlin (kad se vrati, a nadam se da ce brzo :D)

[lunja]

I da, izbegavam hiperfokus jer se onda izgubim u svakodnevnim obavezama. I muž isto. Moja mama to prosto zove "lenja". (BTW, i ona ima hiperfokus, i stalno prebrojava sve oko sebe potpuno nesvesno, kako je neko već napisao).
Nekako, sad kad razmišljam o razmišljanju , čini mi se da ja stalno nešto promišljam u glavi, klasifikujem, određujem osobine, pokušavam u svemu da nađem sistem i veze, i unapred odmotam sva moguća razrešenja nekog problema. Imam utisak da bih bila efikasnija u delima kada bi razmišljala manje, a delovala više. Jer je meni red i poredak bitniji u mojoj glavi, nego na kuhinjskoj polici ili u garderoberu-a to se vizuelno svodi stvarno na "lenja".

Uh, kako se ovdje prepoznajem!

[Jurana]

Ne stignem sad pisati, javit cu se

[Optimist]

Nakon "hiperfokusne faze" znam osjetiti prazninu. Točnije, kad nisam u hiperfokusu. Dođetiga k'o neka vrsta ovisnosti kad jednom isprobaš "čar" hiperfokusa. Potrošena energija kao da se umnaža u hiperfokusu. Ali poslije toga, kad prestane, postaje dosadnjikavo. Ne znam, kao neka manično-depresivna epizoda Pa ne znam je li mi to drago ili nije.

[Storma]

Flow je stanje koje zovem "surfam na dobrom valu" i tada mogu čudesa. Obično rješavam stvari, stvaram, ganjam ljude okolo bičem/rješenjem nekog problema/nečim. I oplahujem sve oko sebe beskonačnom ljubavi. To mi je najdraži dio.
Hiperfokus je fokusiranje na nešto što radim u tolikoj mjeri da sam u stanju isključiti sve oko sebe. Radim na nečemu ili razmišljam (tu se učas isključim). Ali u tome na neki način sagorijevam, i samo sam zadovoljna kad je gotovo, nema tog osjećaja spajanja sa svijetom i Svemirom i beskrajne Ljubavi.

[Optimist]

Mislim da sam ja onda znala doživjeti flowasti hiperfokus i obrnuto (ali i pojedinačno).

[Storma]

Mislim da sam ja onda znala doživjeti flowasti hiperfokus i obrnuto (ali i pojedinačno).

Naravno da možeš spojiti Flow usmjeriš, jednako je, ali nema overburn-a kao kod hiperfokusa.

[Optimist]

Imala sam svoje umjetničko-kreativne faze, koje bi me skroz sludile: uzbuđenje, nabavka sveg potrebnog, manijakalno isčitavanje o aktualnoj tematici, bacanje na "posao" i onda nakon nekog vremena... usfali ideja. Pa ostanem…nigdje. Prazna. Gdje sam bila, što sam radila…

S vremenom sam to prihvatila kao blago, bilo je lijepo dok je trajalo. Ali me je taj pljus dolje stalno razočaravao. Htjela sam da ushićenje traje i traje…to bi ga valjda bio flowasti hiperfokus, ha?

[Zuska]

Nakon "hiperfokusne faze" znam osjetiti prazninu. Točnije, kad nisam u hiperfokusu. Dođetiga k'o neka vrsta ovisnosti kad jednom isprobaš "čar" hiperfokusa. Potrošena energija kao da se umnaža u hiperfokusu. Ali poslije toga, kad prestane, postaje dosadnjikavo. Ne znam, kao neka manično-depresivna epizoda Pa ne znam je li mi to drago ili nije.

Potpis.
Danas malo više razmišljala o ovoj temi i prisjetih se svojih hiperfokusa u djetinjstvu pa sam zaključila da me to prati cijeli život.
Meni je samo žao što u hiperfokusu tu neku temu toliko iskonzumiram da mi se na kraju pomalo zgadi pa je do daljnjeg izbjegavam, ili postanem nezainteresirana, ili cijelo moje tijelo odbija da joj se vratim...a ako se vratim, to više nije to...ispuhano je.

[Zuska]

Ok, povjerit ću vam se, a vi se smijte.

Ja nisam osoba koju zanima kuhinja. Svoje prve kolače ispekla sam predlani za BING...3 vrste, bile ok... ciao do tko zna kad.
I onda sam prije nekih mjesec i pol (lani ) kolutajući očima otišla vidjeti zašto je topic o kolačima toliko aktivan pa se sjetih da bih opet mogla ispeći nešto.
I krenula. ... i nisam stala do danas.

Stalno nešto radim, mijesim, pečem. Uopće me ne zanima jesti kolače ili kruščiće. Samo želim stvarati!

Stalno sam na iglicama pa tražim što bih mogla peći, onda pišem popis za kupovinu pa odem u trgovinu, uzbuđenje je već dosta prisutno, biram namirnice, trčim doma...ako ne mogu odmah raditi, postajem nemirna, najradije bih se svih riješila, klinke, dragog...svih, pustite me na miru... I onda krenem...ovi me nešto pilaju, ja ih ne doživjavam, ako su uporni, postajem nervozna, pustite me, ja sam na potpuno drugim frekvencijama nego inače....
Na iglama sam, buljim u pećnicu i čekam. Najgore mi je kad nešto mora odstajati u fridžu do drugog dana. Tko će dočekati?

Kad je sve gotovo, probam, konstatiram da je uspjelo (što jest, jest, ide mi ) i onda kreće problem...tko će to pojesti?

MD me još pred koji tjedan molio da prestanem. Frendovima se ispričavam što ih ponovo zovem da dođu pojesti kolače, moji i MD-ovi me već blijedo gledaju dok im uvaljujem kolače. Ili kruščiće.
Bila sam presretna što je sveki imala rođendan prošli vikend pa se nikome nisam morala opravdavati što pečem tortu.

I tako...sad mi je malo lakše što sam vam to rekla.

Ali me strah. Jer kad faza prestane, hoću li ikad više htjeti ispeći bilo što?????

[Optimist]

LOL, Zuska, evo i mene, prijavljujem svoj predzadnji hiperfokus ili onaj drugi, flow, biće da je ipak on u pitanju

Zimnica

Otkrila ženska zimnicu. I s početnih 11 staklenki (dala mi sveki što je skupila) kiselih krastavaca završila na cca 80 (što krastavaca, što paprika, što džemova, što kompota).

Svako malo sam slala MM u Metro po staklenke. I onda ih je jednog dana nestalo!!!!!!!! Aaaaaaaa!!!!! I onda traži! Pa upregnuli frenda iz Samobora, izlajao se da ih on kupuje u….e pa sad kupuj i meni

Onda me je MM suptilno pitao kad će to ludilo prestati (on ništa od toga ne voli, samo mene).

Eto, je li ti sada lakše?!

[enolee]

Bile slike ili samo pikseli, sve su to informacije koje na poslijetku kao konacan rezultat imaju odredjenu emociju. barem tako mislim.. meni je moj kaoticni nacin razmisljanja (ne bih ga znala svrstati u ova dva pravca) davao osjecaj nesigurnosti. cesto bih se znala naci pred verbalnim zidom gdje misao ne bi nalazila rijeci, samim time bi um jos vise obracao pozornost na taj manjak elokventnosti. pisani oblik da, ali govoreni ne bas. sva sam svoja analiziranja i kompliciranja pokusala svesti na minimum. sad se trudim razmisljati pragmaticno, ne se opterecivati upravo takvim stvarima "na koji ja to nacin razmisljam". takvo me razmisljanje samo u govna dovelo. sada pokusavam osvijestiti trenutak kad kompliciram-zasto kompliciram?press del.back.enter, a za stavove i opcenito neka dublja razmisljanja koristim tipkovnicu pa to izbacim tako lakse. verbalna spontanost kod mene lici na verbalnu dijareu cesto jer se sva zapletem. kazem, treniram djecji mozak, cim manje opterecen stavovima i analizama. radim vise na emocijama i stabilnosti. (ovo tako pretenciotno zvuci, a nije mi namjera)

[Zuska]

Eto, je li ti sada lakše?!

Malo mi je lakše
Da si se prije outala, poslala bih ti hrpetinu staklenki

A koji ti je zadnji, ako je ovo predzadnji HF?

[Optimist]

Da si se prije outala, poslala bih ti hrpetinu staklenki

Čuvaj ih, možda me opet prebaci

A koji ti je zadnji, ako je ovo predzadnji HF?

Looool, nije za javnost (OKP mi nije dozvolio da ne kažem istinu, morala sam navesti da mi je bio predzadnji )

[Zuska]

koliko sam shvatila flow ima trigger u tome da se ostvari cilj. cilj mora biti jasan i mora ga se ostvariti. moras imati samopouzdanje da ti to mozes. flowu je cilj ostvarenje nekog zadatka.
hiperfokus ima trigger u interesantnosti, u tvom zanimanju. nije bitan cilj i uopce o njemu ne razmisljas, obuzima te jer ti je tema zanimljiva, znatizelja je trigger. cilj mu nije neki cilj, vec put. ne zanima te ono sto ces ostvariti (ili neces), postici, vec uzivljavanje u nesto radi tog neceg. bivanje na tom putu. dok je kod flowa putovanje do konkretno postavljenog cilja.
hiperfokus je put, a flow odrediste.

Moram se vratiti na ovo. Divim se kako si to sjajno opisala.

[leonisa]

Nakon "hiperfokusne faze" znam osjetiti prazninu. Točnije, kad nisam u hiperfokusu. Dođetiga k'o neka vrsta ovisnosti kad jednom isprobaš "čar" hiperfokusa. Potrošena energija kao da se umnaža u hiperfokusu. Ali poslije toga, kad prestane, postaje dosadnjikavo. Ne znam, kao neka manično-depresivna epizoda Pa ne znam je li mi to drago ili nije.

jos jedan potpis.
al ja sam to pripisivala nekom pritajenom adrenalin addictedu :D

[Zuska]

Looool, nije za javnost (OKP mi nije dozvolio da ne kažem istinu, morala sam navesti da mi je bio predzadnji )

Tako mi je i mirisalo, hehe

[marta]

Ahaaaa, ja taj hiperforkus jednostavno zovem megalomanija.