reakcija na smrt bliske osobe.... kako reagirati?

[umiljata]

prije 2 mjeseca je umro svekar, s tim da je već mjesec i pol prije smrti bio u bolnici i cure ga nisu ni vidle ni čule. inače, živjeli smo svi zajedno u kući.
Klara (6,5) je na smrt reagirala OK, bila malo tužna, tu i tamo nešto pitala, ali nakon toga potpuno prestala.
Franka (4) u početku nije puno reagirala, čak sam i mislila da će ona to, obzirom na dob, relativno bezbolno procesuirati. međutim u zadnjih tjedan-dva je počeo pakao: ne spominje toliko često dedu, ali je postala strašno cendrasta, pekmezasta i tužna. iz velikog harambaše i veselog djeteta, okrenula se za 180 stupnjeva. stalno bi bila kod mene (rijeđe kod MM, ali oduvijek je bila više vezana za mene), noću se budi i plače, spavala bi s nama. ne želi ići u vrtić (inače ga obožava), želi ostati doma, plače kad ju ostavljam.

ne znam kaj da radim.
pričamo o dedi, odemo na grob zapaliti svijeće, govorimo kak je na nebu i kak ih odozgo gleda. govorim joj da bi deda bio tužan kad bi znao da ona plače.
mogla bi ju ostaviti par dana doma (sa svekrvom), ili ju poslati mojim starcima na more (voli ići k njima), ali se bojim da bi povratak u vrtić opet bio težak.
rekla sam joj da bi joj doma bilo dosadno jer bi bila sama, baka je stara i ne može ju čuvati ni voditi na igralište, da joj je u vrtiću ljepše jer ima prijatelje.... ali naravno da to ništa ne pomaže. naravno, svaki dan kad dođem doma mi veselo priča kak joj je u vrtiću bilo super, no drugi dan ujutro, opet ista priča: suze i moljakanje da se ostane doma.

pomagajte, da li je netko imao slično iskustvo?

[Mimah]

Nemam slično iskustvo i ne mogu ti pomoći u tom pogledu. Mislim da biste trebali pomoći malenoj onako kako ona traži- kad bi se mazila, mazi je, kad bi s vama spavala, dozvolite joj. Ona ima svoj tijek tugovanja, ni ne razumije vjerojatno potpuno što se događa, ali nešto osjeća i traži vašu blizinu da to prebrodi. Dozvolite joj to.

govorim joj da bi deda bio tužan kad bi znao da ona plače.

Ovo mislim da ne bi trebalo. Zašto joj to kažeš? Da prestane plakati? Pa plačemo kad smo tužni, super je što plače, mora nekako te osjećaje izbaciti. Ta rečenica joj samo nabija osjećaj krivnje- kriva je jer je tužna. Znam da tako ne misliš, ali ona to tako može doživjeti. Priznaj joj njene osjećaje. Reci joj da znaš da je tužna, da si i ti tužna, da svi budemo tužni kad ne vidimo više nekoga koga smo voljeli. I normalno je da smo tužni. S vremenom ćemo biti manje tužni, ali nikada nećemo zaboraviti dedu, uvijek će biti s nama kad ga se sjetimo.

[tangerina]

nemam iskustvo i ne mogu reći da znam što bih napravila u toj situaciji, nego samo što mislim ovaj čas
ali meni se čini da dijete tuguje, i ja bih joj dala vremena. znam da nije ugodno (to pak znam iz iskustva, kako je voditi dijete u vrtić kad ono svako jutro plače da ne želi ići, a popodne se vrati svo sretno i puno priča, znam da je grozno, ali ja bih rekla - izdrži, proći će).
vjerojatno joj treba malo vremena da si posloži da više nema nekoga tko je živio u istom kućanstvu, i dok nastavite pričati o tome (i kako ste i vi ostali nekad tužni, i da je to zato što ste ga puno voljeli i on vas), prebolit će to polako.

[Mali Mimi]

imaš dobrih slikovnica na tu temu u knjižnicama koje baš pomažu i roditeljima i djeci sa savjetima psihologa

[umiljata]

Ovo mislim da ne bi trebalo. Zašto joj to kažeš? Da prestane plakati? Pa plačemo kad smo tužni, super je što plače, mora nekako te osjećaje izbaciti. Ta rečenica joj samo nabija osjećaj krivnje- kriva je jer je tužna. Znam da tako ne misliš, ali ona to tako može doživjeti. Priznaj joj njene osjećaje. Reci joj da znaš da je tužna, da si i ti tužna, da svi budemo tužni kad ne vidimo više nekoga koga smo voljeli. I normalno je da smo tužni. S vremenom ćemo biti manje tužni, ali nikada nećemo zaboraviti dedu, uvijek će biti s nama kad ga se sjetimo.

ma, da, naravno ne mislim tako, to u principu velim kad iskoristim svo ''oružje'' (znam da si tužna, i mi smo tužni, i nama fali deda... ali znaš, on te sad gleda s nema i htio bi da ti budeš vesela curica, da ne budeš tužna), iako pretpostavljam da bi taj dio bilo dobro izostaviti...

[umiljata]

nemam iskustvo i ne mogu reći da znam što bih napravila u toj situaciji, nego samo što mislim ovaj čas
ali meni se čini da dijete tuguje, i ja bih joj dala vremena. znam da nije ugodno (to pak znam iz iskustva, kako je voditi dijete u vrtić kad ono svako jutro plače da ne želi ići, a popodne se vrati svo sretno i puno priča, znam da je grozno, ali ja bih rekla - izdrži, proći će).
vjerojatno joj treba malo vremena da si posloži da više nema nekoga tko je živio u istom kućanstvu, i dok nastavite pričati o tome (i kako ste i vi ostali nekad tužni, i da je to zato što ste ga puno voljeli i on vas), prebolit će to polako.

u principu mi je to najgore, kaj mi se srce kida kad ju vidim dok urla, najrađe bi ju odvela doma, a bojim se da s tim neću ništa postići.

[Zuska]

Nemam slično iskustvo i ne mogu ti pomoći u tom pogledu. Mislim da biste trebali pomoći malenoj onako kako ona traži- kad bi se mazila, mazi je, kad bi s vama spavala, dozvolite joj. Ona ima svoj tijek tugovanja, ni ne razumije vjerojatno potpuno što se događa, ali nešto osjeća i traži vašu blizinu da to prebrodi. Dozvolite joj to.


Ovo mislim da ne bi trebalo. Zašto joj to kažeš? Da prestane plakati? Pa plačemo kad smo tužni, super je što plače, mora nekako te osjećaje izbaciti. Ta rečenica joj samo nabija osjećaj krivnje- kriva je jer je tužna. Znam da tako ne misliš, ali ona to tako može doživjeti. Priznaj joj njene osjećaje. Reci joj da znaš da je tužna, da si i ti tužna, da svi budemo tužni kad ne vidimo više nekoga koga smo voljeli. I normalno je da smo tužni. S vremenom ćemo biti manje tužni, ali nikada nećemo zaboraviti dedu, uvijek će biti s nama kad ga se sjetimo.

Veliki potpis. Neka plače i tuguje koliko joj je i kad joj je potrebno. Vi joj budite podrška.

[bijelko]

nemam baš neki pametan savjet, mogu ti samo reći naš primjer mada je malac to lakše podnio.

i nama je prije mjesec dana umro deda, doduše nismo stanovali blizu ali mali ga je volio. kad smo mu koji tjedan ranije bili u posjeti vidio je da je deda jako mršav i bolestan i rekli smo mu da je to tako, neki ljudi kad su jako bolesni umru.
kad je taj dan došao vidio je da smo mi tužni pa je malo počeo plakati i pričati kako će mu deda nedostajati ali smo se dogovorili da si odabere zvijezdu na nebu i da je deda sad tamo, on ga i dalje voli.
možda je to bila loša ideja jer je onda on pitao da mu gore nije hladno, da nije gladan, pa je bila magla pa ga on ne vidi i tako.... ali za dva dana je rekao baki neka ne bude tužna jer će svi jednom biti zvjezdice. na tome je i ostalo. sad nekad spomene ali ne previše.

mislim da je to normalno, ipak ste zajedno stanovali. ja bih nastavila voditi ju u vrtić, da vidi kako život ide dalje po starom. usput bih joj govorila kako i ja idem na posao i što vam je već svakodnevica. sretno, proći će!

[tangerina]

možda je to bila loša ideja jer je onda on pitao da mu gore nije hladno, da nije gladan, pa je bila magla pa ga on ne vidi i tako.... ali za dva dana je rekao baki neka ne bude tužna jer će svi jednom biti zvjezdice. na tome je i ostalo. sad nekad spomene ali ne previše.

da si bilo šta rekla (da je u grobu, da je u raju, štogod) dobila bi ovakvu hrpu dječjih pitanja, oni pokušavaju shvatit nešto što je i nama odraslima ustvari prilično nezamislivo

[maria71]

moj sin je stariji (9 ), no i on je iskusio gubitak blike osobe, naime na početku šk godine tragično je preminula djevojčica iz razreda.

proces tugovanja je težak, slojevit i individualan, sad je prošlo 4 mjeseca i neke stvari dolaze na mjesto.

[bijelko]

da si bilo šta rekla (da je u grobu, da je u raju, štogod) dobila bi ovakvu hrpu dječjih pitanja, oni pokušavaju shvatit nešto što je i nama odraslima ustvari prilično nezamislivo

da stvarno, o tome nisam ni razmišljala.

[umiljata]

Veliki potpis. Neka plače i tuguje koliko joj je i kad joj je potrebno. Vi joj budite podrška.

jesmo, podrška smo joj. samo me boli kad ju vidim takvu jadnu i tužnu i najradije bi da joj mogu obrisati suze s lica i da sva ta tuga ode kao rukom obrisana...

[Zuska]

jesmo, podrška smo joj. samo me boli kad ju vidim takvu jadnu i tužnu i najradije bi da joj mogu obrisati suze s lica i da sva ta tuga ode kao rukom obrisana...

Ja mislim da to nije samo tuga za bliskom osobom.
Spoznala je da ljudi, bliski ljudi, umiru, odlaze zauvijek. Teško se nositi sa spoznajom da će se to jednom dogoditi i njezinoj baki, njezinim roditeljima... Uplašena je. Mora to provariti, izraziti nekako.

[kljucic]

možda ovo
http://www.poliklinika-djeca.hr/publ...jucem-djetetu/

[umiljata]

možda ovo
http://www.poliklinika-djeca.hr/publ...jucem-djetetu/

odličan članak, hvala.

[umiljata]

danas je bilo grozno mislila sam da će mi srce puknuti: nije se htjela odvojiti od mene, vrištala je mama, mama, mama cijelo vrijeme kao da je kolju.... užas, htjela sam si pucati u glavu od jada....

[vertex]

Umiljata, imate li mogućnost da neko vrijeme ne ide u vrtić? Koji dan godišnjeg, da proglasite male praznike? Istina, možda povratak u vrtić neće biti lak, ali čini se da joj sad treba da bude s vama. Pa i koji dan sa svekrvom, ako ona to može, šta ima veze da će biti dosadno. Ionako dosada i nije pravi razlog zbog kojeg nije doma, nego strah da će kasnije biti još gore. Ali možda i ne može biti puno gore nego što je sad?

[umiljata]

imam ju mogućnosti ostaviti, ali strah me da će onda povratak u vrtić biti još gori.

zvala sam vrtić, kaže mi teta da je plakala još minutu-dvije i da je sad super. veli teta da je prvih dana nakon praznika (nisu bile tri tjedna u vrtiću) znala tu i tamo malo plakati i preko dana, a sad toga više nema, pa se nadamo da ide na bolje. čak sam rekla MM da bi mogao on jedno vrijeme ići s njom u vrtić, da vidimo kak će njemu reagirati.

a kaj je najbolje od svega, znam da će mi danas kad dođem doma sigurno reći ''mama bilo mi je super u vrtiću'' (tak mi svaki dan kaže).

sljedeći tjedan dolazi šogorica iz Njemačke na par dana, i cure će u četvrtak i petak ostati doma s njom - pa ćemo vidjeti kakva će biti reakcija na vrtić u ponedjeljak.

sve si mislim da se ona boji kad ju ostavljam u vrtiću da nas više neće vidjeti (tak je bilo s dedom - dok su one bile u vrtiću on je završio u bolnici i više ga nikada nisu vidjele).