 |
|||
predškolac
molim mame sa iskustvom, naime imam sina od 6,5 godina koji na jesen krece u prvi razred. nije bas zainteresiran za pisanje slova i vjezbanje jedino sto ga zanima je crtanje i bojanje. zanima me jesu li svi predskolci takvi i dali trebaju znati pisati sva slova kad krenu u skolu i sto sve trebaju znati kad dođe vrijeme za testiranje? hvala
Bilo je dosta tema o tome...Probat ću potražiti neku, a do tada evo iz glave kako mi pada na pamet:
Za mušku djecu ovo je dosta česta pojava. Često se veliki pomak dogodi tek zadnje ljeto prije samog polaska u školu, ali to ne znači da već sad ne treba početi raditi s djetetom.
Ja ga za početak ne bih posjedala za stol na silu (da ne stekne otpor prema učenju) nego bih osmislila razne igre koje možete raditi u bilo kojem trenutku, a služe vježbanju predčitalačkih vještina. Treba znati kojim GLASOM riječ počinje, kojim završava, rastaviti na glasove - sastaviti riječ od glasova i slično. Treba znati brojiti do 20, zbrajati i oduzimati do 10, znati odnose veće-manje, ispred-iza, ranije-kasnije, lijevo-desno, unutra-vani... Treba raspoznavati boje (osnovne) i poželjno je, ali ne i obveza, da raspoznaje velika tiskana slova.
Uzmi u knjižnici knjigu IGROM DO ČITANJA (Mira ČUdina Obradović) - unutra je opisana hrpa igara koje razvijaju vještine potrebne za kasnije čitanje
Još je važnije ovo:
- da zna svoje ime, adresu, ime roditelja, barem jedan kontakt telefon napamet
- da raspoznaje svoje stvari i o njima vodi brigu (da se može sam obuti, ako ne zna vezati cipele nije bitno, kupiš mu na čičak)
- da je u stanju slušati učiteljicu bar 10 minuta bez prekida
- da može funkcionirati u grupi
- da ima osnovne higijenske navike (oprati ruke prije jela i nakon wc-a, da zna sam obrisati guzu nakon nužde...)
Ako ti dijete voli crtati i bojati, to je za sada za motoriku sasvim dovoljno jer na testiranju obično traže da nacrta čovjeka i eventualno još jedan crtež po želji (moj stariji je nacrtao kućicu).
Od ostalih igara za predškolce imaš ovo:
- puzzle (da nauči mirno sjediti, a to je i dobra vježba za vizualnu pažnju)
- lego kocke (da nauči slijediti upute)
- čovječe ne ljuti se ili karte - razne igre s pravilima
- domino (da nauči brojenje točkica)
- glinamol i plastelin
- bojice
- igre loptom
- časopisi ili stripovi za malu djecu, ako ga baš želiš zainteresirati za čitanje (moji su čitali Winnie the Pooh, nemam pojma ima li toga danas, ali svejedno je - važno je da se djetetu sviđa i da nije pretežak)
Sve detalje o testiranju imaš ovdje (čak i više nego što treba roditeljima, jer to je materijal za stručnjake ali daje pristojan uvid u to kako se provodi testiranje spremnosti za školu): http://www.docstoc.com/docs/11652802...-u-prvi-razred
Ufff, ja se raspisala, a na portalu lijepo imaš ukratko sve na jednom mjestu. Uživaj s djetetom u neobaveznim pripremama za školu, a ovdje su ti odgovori na tvoja pitanja: http://www.roda.hr/article/read/10-c...olasku-u-skolu
I ovdje o pripremama: http://www.roda.hr/article/read/kad-...polazi-u-skolu
Posljednje uređivanje od Peterlin : 21.01.2014. at 21:36
Zaboravih staviti još i link na temu, evo je ovdje: http://forum.roda.hr/threads/78863-t...34#post2557734
mi se igramo restorana i konobara
pa mi naručujemo, on piše
sinoć sam mu rekla da ću mu danas napraviti palačinke, ako samostalno napiše tu riječ
trajalo je--- a valjda pola sata
izgubila sam živce
prva dva slova napiše
ali dalje... lupeta i ono što postoji u riječi, ali bome i ono što nije ni približno
ima 5 godina i 10 mjeseci
kako god, ja danas pečem palačinke
hvala
a ne znam, meni se čini da je ipak bolje da djeca znaju čitati. u razredu j je sigurno njih više od pola znalo čitati i oćeš nećeš, ipak se njima nekako prilagodio tempo.Peterlin prvotno napisa
plus, sjećam se da je j jako brzo, prije nego što su naučili sva slova, zadaća iz npr matematike bila zadana tekstom.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 02.02.2014. at 08:18
Baš sam razmišljala o tome zašto neki predškolci uopće nisu zainteresirani za slova i početno čitanje. Je li to zato što imaju neke teškoće koje će se pokazati tek početkom učenja tog istog? Ne znam ima li smisla ta teza? Imam dvoje djece koje su u potpunim krajnostima pa nemam osobni uvid u prosjek.
Naime starija je bila potpuno nezainteresirana za slova, brojeve, rad olovkom i kad smo krenuli s radom na grafomotorici to je bila muka živa. Učla je usput slovo po slovo i prije škole je mogla pročitati riječi od 3-4 slova i napisati sva tiskana slova . U školi stalno zaostajanje u čitanju i pisanju, tek se u 2.r. počelo popravljati, a ne znam ni što bi bilo da nismo prije škole toliko vježbali.
Mlađa je, pak, samouka, ali i oduvijek zainteresirana za olovku, papir, pisanje, čitanje.
Je li moguće da predškolac ne želi imati ništa sa slovima i brojevima, s čitanjem i pisanjem,
i onda od nule krenuti u 1.r. i sve savladati normalnim tempom većine?
Moguce je.moj je sin bio takav.prije pregleda za skolu sam ga ja učila da se potpise. Nije znao nista.
Dok su u skoli prosli sva tiskana slova on je citao sporo ali ok.do kraja prvog razreda je to vec bilo tečno
nismo ga vjezbali prije skole nista,jedino sto je zadnju vrticku godinu isao intenzivno logopedu jer nije bio savladao sintezu i analizu.s logopedom je prosao sva slova ali nisu ucili citati i pisati
U skoli nije imao nikakvih problema stovise ja dok nije izasao iz boravka nisam ni primjetila da ide u skolu.sve je tamo savladao.tek u trecem sam nadgledala pisanje zadace ali i to samo par mjeseci
Sa princezom koja je sada prvi imamo vise problema.ona je prije skole citala ali ne tecno.i pisala bez problema.po znanju je bila medu boljima u razredu.sada nam se javljaju problemi. kada uce nesto sto ona ne zna nju hvata panika i frustracija.ona ima velika ocekivanja od sebe i misli da sve treba znati unaprijed
Mada ona je dijete koje ima dijagnozu anksioznosti i bili smo spremni na to.
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk
Čoksa, odmah ću ti pobit tezu
E. je znao sva slova (kao simbole) s 18 mjeseci, sinteza i analiza prisutna od 5. rođendana. Znali smo cijelu šetnju pričati slovkajući, pa tako daaanima. Nikad ga nisam mogla pridobiti da pročita niti jednu riječ, bježao je ko vrag od tamjana. U školi čita samo ako učiteljica to zatraži od njega. Nekad ga i ja uspijem prevariti.
Čita odlično, bez zastajkivanja, s razumijevanjem.
Knjige ne voli, samo jednu posebnu (svako malo jr promijeni).
Niti znam kad je naučio čitati, niti imam predodžbu zašto ne želi. Uopće ne vidim načina kako ga zainteresirati.
Domaće zadaće čita i radi sam.
Sve mi se čini da neće biti knjigoljubac, nadu polažem u lektiru.
Je li ima još ovakvih bisera?
Svakako mislim da je poželjno prije škole znati čitati. a ako ne onda bar da zna velika tiskana slova.
Pardon, sad vidim da pišeš o djeci koja ne znaju slova prije škole i ne zanimaju ih. U tom bi slučaju i moglaa biti riječ o nekom problemu.
to im uciteljice citaju.a ne znam, meni se čini da je ipak bolje da djeca znaju čitati. u razredu j je sigurno njih više od pola znalo čitati i oćeš nećeš, ipak se njima nekako prilagodio tempo.
plus, sjećam se da je j jako brzo, prije nego što su naučili sva slova, zadaća iz npr matematike bila zadana tekstom.
i testove im citaju, po nekoliko puta.
no iz matematike vec na pocetku drugog polugodista uce tekstualne zadatke na koje treba odgovoriti i rijecima.
Posljednje uređivanje od leonisa : 02.02.2014. at 13:18
moguće je , moja kad je krenula u 1. razred nije znala ni čitati , ni pisati.
S time da je bila je izložena knjigama, svakodnevno smo joj čitali slikovnice. Isto tako je svakodnevno nešto crtala, rezala, ljepila, tako da je i papiru i olovkama bila izložena. Ali očito joj još nije bilo vrijeme da sama krene čitati. A mi nismo ni razmišljali da bi trebala pa da krenemo s podučavanjem.
I iako nije znala pri polasku ni čitati ni pisati uvijek je bila odlična učenica. Naravno u samom čitanju nije bila iznad prosjeka, no to ju nije omelo da bude u grupici najboljih učenika u razredu.
Pamtim jednu curicu iz razreda mog starijeg sina - na kraju prvog razreda dobila je od učiteljice specijalnu pohvalnicu za najveći napredak u toj školskoj godini. Kad je krenula, imala je vrlo slabo predznanje, a na kraju godine bila je među najboljima. Dakle, može se.
Druga je stvar što je to relativno rizično - ako se pojave problemi koje je trebalo ranije detektirati (pa dijete mora logopedu, štajaznam) to je gadno jer onda ima duplu adaptaciju u prvom razredu. Osobno - ne bih se usudila to priuštiti svojoj djeci. MOžda ženskoj i bih, ali uz dva muška djeteta nisam se usudila. I dobro da nisam.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 02.02.2014. at 14:15
ne bi ja svoju stavila u tu kategoriju, ona jedino prije škole nije znala čitati i pisati, logopedskih problema nije nikad imala. I ja uopće nisam doživjela da je ona napravila najveći napredak. Ona je i prije bila napredna
Ona je samo s kretanjem u školu počela učiti čitati i pisati, ne prije. Normalno je zadnju godinu vrtića pratila predškolski program , čula prvo i zadnje slovo u riječi. Zapravo većina djece u grupi prije škole nije znala ni čitati ni pisati. Recimo dvoje njenih prijatelja iz vrtića s kojima se i privatno družimo (jedan je dečko, jedna je curica ) isto nisu znali, i oboje su dobri u školi. Dečko ide s mojom u razred i spada u tu grupicu najboljih.
Posljednje uređivanje od larmama : 02.02.2014. at 14:27
Zapravo moje je iskustvo da oni koji su bili općenito "napredniji" u vrtiću su i dalje ostali napredniji bez obzira da li je ta naprednost u vrtiću obuhvaćala znanje čitanja i pisanja ili recimo razumjevanje ispričane priče ili ...
Posljednje uređivanje od larmama : 02.02.2014. at 14:30
Slažem se i razumijem... Ja sam imala dijete koje je logopeda upoznalo davno prije škole, pa mi je iskustvo drugačije, ali istina je da djeca u školu dolaze s različitim predznanjem, a opet na kraju svi sve savladaju. Ipak, nekima ide lakše, a neki se moraju više potruditi pa predznanje dobro dođe.
Ja sam sebi isto postavila to pitanje, jer imam sina od 10 g., koji je sa 5 g. sam čitao knjigice, a sa 6. i titlove na televiziji, uopće ne znam kako je naučio, nikad ga nitko nije forsirao, on je jednostavno sam tražio, isto znao pisati sva slova. Listao novine i pitao koje je ovo slovo, koje je ovo i to mu je dosadilo i odlučio frajer sam čitati. Nikad s njim nisam vježbala čitanje, niti je bilo potrebno. On je svaki novi tekst u školi (ili bilo gdje drugdje) pročitao sam. U prva tri razreda pročitao hrpu knjiga, sad je malo stao. S druge strane sad imam predškolarku s kojom se bojim da bude pakleno. Manje više zna sva slova pisat (jedino nikako da svlada napisat slovo K, a ima ga u svom imenu, i baš se zato bojim da je riječ o nekom problemu), uspije pročitat neku manju riječ, iako vidim da pročita prva 2-3 slova, pa nagađa koja bi to riječ mogla bit, al zato cijenu u dućanu pročita bez problema (pravo žensko). Glasovnu analizu i sintezu ima odavno, broji unaprijed unazad, zbraja, zna dane u tjednu, zna koji je dan bio jučer koji je sutra, pa čak i prekoprekosutra, tak da mi se to čini ok. Ali neće izvršavat zadatke koji joj se zadaju u maloj školi, i neće baš pisat, ali mi ćemo ovako i onako zbog upute tete u maloj školi (rekla je da je emocionalno nezrela) napravit obradu prije škole pa da znamo na čemu smo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
