Ako se preselimo, kakva su vaša iskustva sa promjenom vrtića

[pasam]

Bok,
imam strašnu dilemu....ako se odlučiumo mjenjati kvart gdje ćemo živjeti, zanima me kakve su bile reakcije vaše djece na promjenu vrtića.....
Kakav je vrtić Milana Sachsa???Ima li roditelja iz tog vrtića?
Kako to ide sa promjenom adrese stanovanja, jel moramo ponovno konkurirati za vrtić ili se samo prebace papiri?

[brigita2]

Mi smo Danijela preselili u Elenin vrtić jer nam je praktičnije da su u istom vrtiću, a i s Danijelovim starim vrtićem smo imali loša iskustva.

Za Danijela je mjenjanje vrtića bilo šok. Skroz je prestao ići na tutu i vratio se u pelene. Plakao je svaki dan kad bih ga dovela u vrtić, ka da smo ponovo prelazili adaptaciju.

[Zdenka2]

Neka djeca iz vrtića mog M. su se selila, ali su ih roditelji ostavili u istom vrtiću i mislim da nisu pogriješili. Djeci je to teško podnijeti. Dakako, ako se mora, mora se.

[Barbi]

Ja bi također pokušala ne mijenjati vrtić ako sam s njim zadovoljna (a jesam).
Mislim da bi takva promjena za dijete koje ide već neko vrijeme u vrtić i voli tete i ekipu iz vrtića bila prilično šokantna.

Ali ako je novi kvart na drugom kraju grada....
Inače, mislim da se ne može samo tako prebaciti već da se mora baš upisati dijete u novi vrtić.

[zrinka]

ja sam u slicnoj dilemi

mi smo se prosle godine preselili, i ostavili mislava u starom vrticu i vec godinu dana ga vozimo na drugi kraj grada u vrijeme najvecih guzvi i vec mi je postalo jako naporno...

s njim lagano ragovaramo o mogucnoj promjeni, ali nije bas zainteresiran tako da cemo ga vjerojatno ostaviti u ovome ...inace smo vrticem jako zadovoljni i mi i on a to mi je ipak najvaznije.....

[antinica]

I mi smo selili našu curicu u drugi vrtić i moram priznati da sam bila prestravljena kako će to podnijeti jer se jako vezala za svoju tetu Sanju.
Imala je dvije godine kad smo se selili, a baš je počinjalo ljeto pa smo u starom vrtiću proslavili rođendan i napravili oproštajku . Nekako smo se skrpali s godišnjim pa smo novu školsku godinu počelli u novom vrtiću.
Mogu samo reći da je Barbara bila oduševljena novim tetama i na moje pitanje da li bi htjela posjetiti tetu Sanju rekla "necu" i kraj priče.
Valjda smo imali sreću.
Ove godine je moja frendica isto selila i priča je slična. Mislim da to ovisi u kakav vrtić dolazite i kakav je prvi dojam o tetama(mislim na djetetovu reakciju).
Moj je savjet da olakšate sebi, a djeca to bolje podnose nego što mi mislimo.

[litala]

mi smo selili idu i nou lani pocetkom drugog mjeseca. u vrtic blize kuci (onaj je bio u drugom selu a i otkazala nam opcina subvenciju - sad mi je drago da je tako ispalo )

prije preseljenja, dakle, dok su jos isli u "stari" vrtic, dosli smo nekoliko puta u "novi" u vrijeme kad su se djeca igrala (izmedju 930-1130), zadrzali se malo vremena, malo gledali, mozda se i poigrali, pricali s tetom i proucavali... kako se vrijeme preseljenja priblizavalo, ta dva tjedna smo mozda i svaki drugi dan dosli bar na pola sata... i onda jednostavno u jedan ponedjeljak dosli u vrtic ujutro i ostali do poslije rucka. u utorak su u vrticu spavali. dalje sve bez problema...

vjerujem da je veliku ulogu u tome odigrala cinjenica sto su dvoje pa im nije bilo kao paletu

[mamazika]

Moji dečki su obožavali svoje tete u starom vrtiću, ali nije bilo šanse da ih vozikamo svaki dan u grad. Osim toga, stariji kreće u jesen u školu, i bolje da se upozna s društvom i kvartom nego da kapne iz svemira 1. 9.
Sasvim su se dobro prilagodili, nikakvih problema, čak na starijeg, koji je imao problema s ponašanjem, tete nemaju nekih većih primjedbi ("ništa različito od druge djece") e sad jesu li ove tete ležernije i tolerantnije,ne znam, ali klincima je ok. Jedino što nismo mogli dobiti smještaj u glavnom vrtiću nego u područnom, jer smo uletili iza termina za upis.

[pasam]

Ah, ja mislim da se on mora preseliti..jere nema smisla da ga vozim, blizu je cca 10-tak minuta, ali kada su gužve..nema smisla...i ja mislim da bi se trebao upoznati sa klincima iz novog kvarta..ali kako će on to podnijeti..
Ima li tko dijete u vrtiću iza Coca-Cole?Kakve su tete?

[brane]

mi se selimo kroz 20-ak dana ali ja kao odgojitelj i kao roditelj ne želim ih micati iz vrtića i jaslica gdje su sada
ovdje su naviknuti i na tete i na djecu i na vrtić, pomoćno osoblje, ja ioh svoju znam već dobir 5g tako da nema šanse da ih mićem u drugi vrtić

[Ljubičica~~]

Ufff!

Mi smo se već jednom selili , ali iz drugog grada. Kad smo došli Ema nije odmah krenula u vrtić nego kad sam ja počela raditi...Kad je krenula plakala je jedno tjedan dana u jutro kad sam je ostavljala i to je bilo to...

Sad je u "vrtiću" mi to zovemo vrtić, ali je to u stvari igraonica koja nije ni registrirana kao vrtić, ručak im donose iz jednog restorana, a doručak i sok i gablec - spremam sama. U prizemlju su zgrade i mislim da jako rijetko izlaze van. Kad sam počela raditi nigdje nije bilo mjesta tako da nisam mogla baš birati.... Ali mislim da je noj tu u stvari lijepo i svašta već zna...
Ima 3 godine i prepoznaje hrpu slova, zna hrpu brojalica, pjesmica...sve je to tamo naučila...i što je najvažnije ima svoje društvo...

Ali mislim da bi ipak trebala biti na prikladnijem mjestu. Predali smo zahtjev za upisom u vrtić blizu muževe firme, mislili smo da tako ako se budemo selili nju ne moramo više seliti.
Još ćemo vidjeti hoćemo li uopće dobiti mjesto...no ako dobijemo jako se brinem kako će to ona podnjeti...

[Prah]

Mi smo se preselili krajem travnja 2006.
Bili smo u centru grada, a sad smo skroz s druge strane Save i jos tamo dolje prema V. Gorici.

Ja sam takodjer cvrsto odlucila da se nece seliti, jel je to bolje za njega ( 2 1/2 godine), zna tete, mala grupa, voli biti tamo (nece doma iz vrtica).

Tako sam vozila preko mosta, preko Save, kroz najvecu jutarnju guzvu do Petrove bolnice, te onda bih se okrenula i natrag prema Savi (jel mi je ured na Zitnjaku)... to je trajalo preko sat vremena.
Vjerujem da vam nije niti potrebno opisivati, kako je njemu to bilo dosadno nakon nekog kratkog vremena.

Poslije 2 tjedan, smo se prebacili u drugi vrtic.
On je bio totalno odusevljen i nakon 5 radnih dana, uopce vise nije pitao za svoje jaslicare...

Tu i tamo kad prodjemo pored starog pita di su ti prijatelji... ali nema nekih negativnih emocija...

Vjerujem da je to i roditeljima puno teze nego klincima.