Ma sve je to u redu, samo nemojmo zaboraviti da tu nije riječ o običnoj promociji dojenja, nego o tome da majka može doslovno u zatvor zbog nedojenja. I da je muž, svekrva, svekar, rođaci, susjed (!) može prijaviti da ne doji. Hello???
Ma sve je to u redu, samo nemojmo zaboraviti da tu nije riječ o običnoj promociji dojenja, nego o tome da majka može doslovno u zatvor zbog nedojenja. I da je muž, svekrva, svekar, rođaci, susjed (!) može prijaviti da ne doji. Hello???
ah, tako se valjda i civilizirani svijet nama čudi što žena može prijaviti premlaćivanje danas, a sutra je taj isti ubije
i dvoje djece
X
Prisila i represija ne može uroditi ničime dobrim.
Prave informacije o dojenju u pravo vrijeme, podrška i pomoć, s druge strane, itekako. Naročito kad je uklopljena u zdravstveni sustav. Velika većina žena žele dojiti, odustanu većinom one koje nisu dobile adekvatne informacije i/ili podršku.
Ovakvo nametanje dojenja definitivno nema nikakve veze s podrškom i promocijom dojenja.
Meni su grozna ova iskustva na koja su Deaedi i ina proživjele, ali me ne čude. Ne čudi me da se u nekoj našoj zdravstvenoj ustanovi (ma ne samo našoj, ali samo s našima osobno imam iskustva) briga za osobu/pacijenta pretvori u nešto nakaradno. ina, ti si obično na poziciji doktor-lovera (jesi tako to bila nazvala, negdje mi je taj izraz vezan s tobom), a ovdje si proživjela apsurd koji su drugi doživjeli u nekim drugim kontaktima sa zdravstvom, kad ih se na slične načine tretiralo na način protivan razumu i ljudskosti (a ne padaju bombe nad glavom, pa se mora pretrpit).
Jes, ali ovdje apsurd nije bio drajvan doktorima, tako da sam i dalje ostala na poziciji doktor-lovera. Nakon ovoga, bilo je i friendly iskustvo splitske bolnice, di je žena s blizancima, da ne mora ljudima išta objašnjavat, a u upali prsiju i strahu da je ne nakače na onu neku "mužnju", zaboravila sam više naziv toga, bila u situaciji švercat bromergon. Tako da.. nemojte mi pls pričat kako smo mi beyond tih nekih suludih praksi. Da sam ja drugi tip, vjerojatno bih pisala na forumu romane o svojim velikim traumama. Nisam, jer mi nisu bile traume, bile su mi još jedna suluda epizoda mog života, koja je, hvala Bogu, brzo prestala. Ali da ću aplaudirat unicefu - e, neću. I jako sam postala oprezna oko toga kako lijepa ideja živi u praksi. A apriori sam vrlo neprijateljski raspoložena prema bilo kome, pa bio to i papa ili dr. Doktor God himself, ali najčešće je neka herself, koja nastupa s pozicija "sebičnjakuše". Imam na to 0 toleranciju.
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.02.2014. at 14:01
A i najbolje mi je to kako se odgovornost onda raspline, ono... postaneš kolateral eto.. te naše teške situacije, zamišljeno je drugačije, ali, eto, nije se provelo. Budi Baja do kraja, pa vidi kako to živi. Ali, ja sam to doživjela da je lijepo poanta dobit recku na svojoj listi akreditacija i to je to. Kad gledaš kako je to negdje drugdje u našem zdravstvu implementirano, taj friendliness, npr. Srebrenjak - vidiš da se može i po meni su oni puno odgovornije pristupili cijeloj toj priči i fakat jesu prijateljski prema djeci, svoj djeci, ne samo na papiru, nego zapravo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.02.2014. at 14:08
ina, već sam te pitala zašto to kačis unicefu - ako je u pitanju bio bezobrazluk i neprimjereno ponašanje, za to je odgovorno isključivo bolničko osoblje. promocija dojenja se ne izjednačava s dojenjem pod svaku cijenu i nije unicef odgovoran za to što je neki pametnjaković prešao granicu i s edukacije zabrazdio u maltretiranje.
a ova priča o švercanju bromergona mi je grozna, ali ne zato što ga ženi nisu dali na njezin zahtjev, već zato što je na svoju ruku išla uzimati lijek koji može imati svakojake nuspojave. ne vidim tu grešku bolnice - upala se ne rješava bromergonom.
Pojma nemam, nisam ja taj projekt vodila, ali meni su u mojoj glavi krivi svi - Unicef, Roda, ovi na SD-u koji su to tako uveli, ovi u KB ST i svugdje gdje je bilo takvih incidenata. Trebali su reći onda da žene koje ne doje šaltaju negdje drugo di će imat normalne uvjete, pa bilo to i 2-3 takve nesretnice.
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.02.2014. at 14:36
Pa zar nije titula koju SD ima dobivena od Unicef-a?
Bromergon sam i ja nabavila čim sam došla doma iz bolnice nakog drugog poroda - nije bio švercan, jednostavno sam doktoru rekla da neću više pokušavati dojiti, jer sam vidjela da mi se opet ponavlja apces od prvog poroda, on me upoznao sa rizicima, ja ih prihvatila.
Ono što meni nije bilo jasno - nakon pokušaja dojenja sa prvom bebom dobila sam teški apces, operirana u općoj anesteziji, 2 tj hodočastila u bolnicu na previjanje rane koja se radi mlijeka nije smjela šivati. I na drugi porod donesem na SD medicinsku dokumentaciju sa mišljenjem radiologa i spec za dojke da su mi operativnim zahvatom prekinuti mliječni kanalići - dakle, šanse da dojim su nikakve, jedino sam mogla zaraditi opet apces - jer mlijeko se stvara, a ne može van. I nikoga na SD nije to zanimalo, samo bi frknuli nosom na te papire, uz komentar, ma samo vi probajte dojiti, sigurno će ići! WTF - pa kuda da ide! I naravno, čim je došlo mlijeko, vidjela sam šta mi se opet radi, na toj operiranoj dojci. Ali na SD to nikoga nije zanimalo. Samo sam po 100ti put čula - masirajte se mama, neka beba vuče, i neka vam muž donese kupus!
Posljednje uređivanje od Deaedi : 06.02.2014. at 14:42
A dobro, onda su i feministice krive za sve one žene koje pokušaju ostavit nasilnog muža pa ovaj ubije boga u njima.
pa što onda što je titula dobivena od unicefa? ljudi koji rade to što rade su problem, a ne unicef. ova usporedba s premlaćivanjem feministica uopće ne odgovara priči.
ti si imala opravdan razlog za uzimanje bromergona jer bi bez njega očito bilo gadnih problema. to nema veze sa ženom koja ga šverca u bolnicu jer je dobila upalu - pa nije to lijek za sprečavanje upale. a to što su zanemarili tvoje nalaze na SD-u govori samo o njima, ne o unicefu niti promociji dojenja - nema to veze s onim što bi promocija dojenja trebala biti.
Na ovo ti nemam što reći osim "ma daj". Ne mogu te shvatit ozbiljno, sori. Što ti meni time poručuješ - moje je iskustvo bezvrijedno i ko mi je kriv, kad već nisam dojila, sigurno ne oni koji su projekt furali i za njegovu implementaciju su odgovorni (ja ne znam koji su ti točno - ako je samo unicef, onda on, protiv njega konkretno i djelujem na svom mikro nivou, sve što od njega dođe u smeće bacam).
Rodi zamjeram previše tolerancije na stav "bolje majke" vs. "sebičnjakuše". Zamjeram i gotovo. Ja bih, majkemi, na "sebično" stavila "xxx" koliko me to živcira. Uostalom, zamisli ti arogancije, govorit drugima kakvi su.
a kad je roda takvo što plasirala? znači, ne pojedini FORUMAŠI nego roda? nikad nisam naišla na post u kojem član rode govori ili podržava stav "bolja majka" vs "sebičnjakuša". čak dapače - imam dojam da s takvim spikama uletavaju neki random korisnici foruma pa ih ostatak vrlo brzo poklopi (što se vidi i na ovom topicu).
i dalje mi nisi odgovorila za unicef vs. osoblje, ina. što si se tako napikirala na unicef zbog djelovanja bolničkog osoblja? meni je to fakat too much - da zbog 2, 3, 5 sestara u bolnici koje su očito prekardašile imaš potrebu "djelovati protiv unicefa"??
joj ina, a u smjernicama za promicanje dojenja i za potporu dojenju, što je btw prioritet javnog zdravstva u cijelom svijetu, piše da one koje ne žele dojiti treba zvati sebičnjakušama
ono, ne kužim o čemu ti?
ne znam što ti vertex poručuje, ali ti si doživjela u bolnici od strane osoblja - vrijeđanje. i grozno ponašanje.
ne od strane rode i od strane unicefa.
i na tu stranu treba reagirati.
moja zamjerka u cijeloj ovoj priči, a upravo se vjerojatno zato i dešavaju ovakve situacije, jest licemjerstvo.
dok sam bila u rodilištu (a bila sam 10 dana zadnji put) imala sam dojam da im je jedino bitno da na otpusno pismo napišu - uspostavljeno dojenje. pa kako god. a onda kud koji mili moji. ne znam sad, no zadnji put kad sam gledala postoci su bili poražavajući. nakon mjesec dana odustaje više od 50% majki od dojenja.
no, u tom kontekstu, ne znam za unicef, al stvarno je nefer optuživati rodu. koja ima organiziranu kontinuiranu i besplatnu pomoć i kroz radionice i kroz sos telefon i kroz portal i kroz forum. još im patronažna služba fali.
Nisam upoće čitala smjernice. Nitko me nije vrijeđao. Samo su mi uzeli dijete, ne na par min, nego sam ga viđala dinamikom jednom u 3 h, jer je to prodojeća bolnica i znala sam u što se upuštam - otprilike tako. Da se tebi dogodilo, znala bi o čemu pričam. A bezveze mi je da sad spomenem svaku forumašicu koja je otvorila topic stila moja susjeda ne doji, kako da se ja nosim s tim, i svaku (a bilo ih je) koja je ove koje ne doje nazvala sori, ali meni je to sebično. Svakom svoji doživljaji, ali ako netko tvrdi da mu je trauma da je 5 min nakon poroda bez djeteta, i zbog toga poteže u Austriju i svašta, e, pa onda imam i ja pravo na svoj doživljaj.
I ja upravo ne govorim o fundraiser materijalima, misijama, vizijama, smjernicama i ostalom. Govorim o tome kako je to (bilo) isterminirano u praksi.
Također, žene, da znaju da će dobiti normalnu recepciju, ne bi švercale bromergon itd. Jedna žena je cijelu noć plakala, molila je da joj uzmu bebu, bila je iscrpljena, ali no way, to su mogle samo carice. I sve to skupa kako je izvedeno... ma. Ne znam uopće što reći. Protekom vremena mi bijes raste na taj take-it or leave-it stav. Znam sve o ograničenjima, ali, da sam odgovorna iz Unicefa, ne bi im titulu ni okačila, što znači titula, ako je samo pro forma tu.
Mislim, bolnica bi trebala bit mjesto di ćeš dobit pomoć. Kad sam ja bila tamo čudila sam se ovima koje su bježale 3. dan s potpisom da idu na vl. odgovornost. 3. dan mi je bilo sve jasno, a samo je mit bio da bebe ta tri dana samo spavaju itd. Još to kako-tako prežive žene s kojima je sve OK, ali carice, i ove koje kači neka komplikacija.. ma cilj je samo dočepat se kuće di ćeš dobit pomoć.
A i ovo. U razgovoru sa curama, bilo ih je xy koje su još u bolnicama bile na bromergonu, ali se vode kao da doje. I tako... Ne mogu reći da me ovaj topic nije dirnuo u živac, ali ne na način "joj, pa to s nama nema nikakve veze, čisto preterivanje itd.", nego na način na koji je i deadi.
pa nitko ne osporava da su vaša iskustva stvarna i grozna niti da postoje ljudi kakve opisujete (bilo osoblje, bilo forumaši ili tko god drugi). uopće se ne radi o tome. mislim da se ne razumijemo. nije problem u smjernicama nego u ljudima koji ih se ne pridržavaju ili tumače na svoj način pa u sklopu toga maltretiraju rodilje. a kad dođe inspekcija, vjerujem da je sve cakung pakung. i tu opet nije kriv unicef niti roda već bolnica. kad netko nazove sos sigurno ne dobije frktanje nosom i osuđivanje već konkretne informacije koje odgovaraju konkretnom problemu i podršku. tako bi trebalo biti i u rodilištima. a odvajanje djeteta i ne uzimanje nalaza u obzir sigurno nije podrška. podrška uključuje i odustajanje od dojenja kad nema alternative (i takvih je tema bilo na forumu bez ikakvih forsiranja pod svaku cijenu). ali ne može se očekivati da u pro-dojećem rodilištu osoblje skače s bromergonom na ženin prvi zahtjev, a da nema realnih razloga za to. pa poanta promocije dojenja je edukacija o njemu - pružanje pravih info pa onda podrške u provođenju. i ne vidim zašto bi onda u ta 3 ili 5 dana u bolnici koja se i svode na educiranje ikome tko nema zdravstvenih osnova za nedojenje dali bromergon (a, ina, zvuči mi kao da se upravo za to zalažeš). ako netko ne želi dojiti nakon što dobije te info, slobodno mu. problem je samo u tome što potrebne informacije i prava podrška u rodilištima očito nisu osigurane.
Ja sam tražila da me puste doma 36 sati nakon poroda, nisam trebala ništa potpisati.
Sa mnom u sobi je bila žena koja je rodila čini mi se 5-og sina i tražila pedijatra/ginekologa da joj daju bromergon, jer se ona nema namjeru zezati s dojenjem. Reakcija pedijatra je bila onako čisto kul, kao ako je to vaša konačna odluka evo vam tableta i adaptirano. Doviđenja.
Ovo prisilno dojenje u UAE je čista katastrofa.
Ne zalažem se za to - uostalom, ja sam bromergon dobila. U krajnoj liniji, žena danas ima pravo da ne doji, kao da i abortira, i svim dušom i tijelom sam za to da joj se to pravo zadrži. Zalažem se za normalnu klimu, a ono što je bilo kad sam ja rađala normalna klima nije, po meni. I naravno da je problem u ljudima. Smjernice svašta trpe, možeš svašta unutra stavit, mene upravo zanima ono kako je, a ne kako bi trebalo biti. Pa kako god to kome zvučalo.
Znaš što, mit je da bromergon izazia ne znam kakve nuspojave, on se leva-leva koristi u neplodnosti, ima par nuspojava, ali one su prenapuhane, po meni, slično kao i Wagner tekst, koji mi je bio prvo otvaranje očiju na neke stvari. Ne brinem se ja za doktore, nego za on-looking žene, one su izvor "ti si sebična" labela. Lakmus papir mi je da imam žestoke alarme na svakog tko piše litanije o tuđoj sebičnosti, malo skromnosti i fokusa na sebe nikom ne bi loše došlo.
Znaš šta, ina, a meni pada tolerancija na površnost. Što bi se ja zahebavala s pisanjem, ako se sugovorniku ne da zahebavat s čitanjem i razumijevanjem.
Zapravo ne, a nije ni moja usporedba dobra. Nisam ni išla za točnom analogijom, htjela sam reci da nema smisla pokretače dobrih trendova kriviti za loše implementacije.
Ima li i unicef konkretnu neku odgovornost, ne znam, možda i ima. Mislila sam da ina nešto konkretno govori, a ispada da ona krivi svakog tko je ikad išta rekao u dojenju. Pa dobro, ok. Meni je to besmisleno.
Posljednje uređivanje od vertex : 06.02.2014. at 19:11
pa ne znam, valjda ih netko i kontrolira. sta roda radi s evaluacijskim listicima koje dijeli nakon svojih radionica i prezentacija?
ne bacaju se u smece.
eto. to je bilo kada, 2008.?
2012 sestra je sama dosla i pitala cimericu da li zeli da joj uzme bebu. beba je non stop plakala. rekla je ne.
nakon 4h je zazvonila i pitala jel ju mogu uzeti na pola sata, sestra je rekla ma i na sat-dva- noc ako tako zelite.
i nije bila majcina zelja ispostovana, donjeli su je pola sata kasnije :p
pa jest, možda ih sestre čitaju da se zabave dok pljugaju u "pušioni"
a mozda su i u sumi
mislim da zapravo nitko od nas na temi nije kompetentan dati odgovor na to pitanje.
Zanima me šta bi onda ta sloboda po tebi trebala uključivati - da li i pravo da mama dobije bromergon a beba adaptirano, ako mama odluči, nakon svih informacija, da neće dojiti ? Ili ono, ok, ne dojite, ali to sad više nije naš problem - to je onda kao da kažeš da žena ima pravo izbora ići ab, ali da ga nema gdje obaiti - onda će žene završiti kod nekog mesara na stolu - iz tih se razloga i šverca bromergon. Jer sloboda izbora postoji samo u teoriji, ali ne i u praksi.
To mi je bila posebna smijurija. Kad sam ja rađala, to je meni izgledalo ovako. Prvo recepcija "ovo je rooming in rodilište i znali se u što se upuštate", "izvolite promotivne letke o dojenju", pomoći baš i nije bilo, ili je došla prekasno kad je sve otišlo kvragu, žene su bile upućene same na sebe, bed je bilo ako su bile sve prvorotke. Nakon svega, daju ti evaluacijski listić. Kako sam ja bila mentalnog sklopa tada "I'm an American, call my Ambassador", meni je bio cilj pobić' otamo i napisala sam same hvalospjeve, i zato mi ova usporedba koju je deadi navela uopće nije pretjerana. Zašto ne šalju listiće s vremenskim odmakom, tad bi dobili pravi feedback, a ne dok si još tamo. Srela sam više žena koje su u bolnici još bile na ablaktaciji (ne sub rosa da su švercale tablete), ali u otpustnom piše "dojenje uredno uspostavljeno". A vrhunac njihove brige je bilo to da žene koje ne doje imaju zdravu bebu na neonatologiji i viđaju je režimom jednom u tri sata (to je bilo iskustvo mene i deadi) i to je jedino mjesto za tu bebu.
Inače, samo da se ne misli da nisam bila motovirana, one dane čekajući CR sam provela pocrtavajući skriptu o dojenju, a MM i ja smo bili na Rodinom tečaju. Toliko o sebičnosti i ležernom stavu.
Posljednje uređivanje od ina33 : 07.02.2014. at 10:40
Inače, taj issue evaluacije dok si još uvijek u bolnici i ovisiš o njima su već istaknule udruge pacijenata kao ne OK, ali ne sjećam se više koja udruga i kojih pacijenata, sjećam se toga jer se neka žena iz neke takve udruge obraćala Građanima protiv MPO zakona, u stilu ajmo se udružit u borbi za naša prava.
Ma ja sam pokušavala dojiti oba puta, a iako sam rodila na CR, beba je bila uz mene 23h na dan, i iako sam tražila, nisu je htjeli odnijeti od mene, čak ni na pola sata (jer beba mora dojiti na zahtjev), čak ni kada mi je pukao šav od carskog, a beba bila oblivena mojom krvlju u natopljenom jastuku, nisu je htjele odnijeti. Morao je doći MM u bolnicu, tražiti ginekologa koji me je porodio, i kad je on došao, i vidio šta se dešava, poludio je na njih. Tada su odnijele bebu na pola sata, dok me on premotavao. Čim je otišao, iako je rekao da se moram odmarati da mi šav opet ne procuri, donijele su je natrag. Jer se beba mora dojiti - iako mi nije bilo jasno čime, jer nisam tada još imala ni 1 kap mlijeka.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 07.02.2014. at 10:53