Preraspodjela radnoga vremena
Članak 43.
(1) Ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vri*je*me može se preraspodijeliti tako da tijekom jednoga razdoblja traje duže, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga ili nepunoga radnog vremena.
(2) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, prosječno radno vr*ijeme tijekom kalendarske godine ili drugoga razdoblja odre*đe*no*ga kolektivnim ugovorom, ne smije biti duže od punoga radnog vremena.
(3) Preraspodijeljeno radno vrijeme, ne smatra se prekovremenim radom.
(4) Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono ne smije biti duže od 52 sata tjedno.
(5) Za poslove sezonske naravi kolektivnim ugovorom može se predvidjeti da preraspodijeljeno radno vrijeme smije biti duže od 52 sata tjedno, ali ne duže od 60 sati tjedno.
(6) Ako radnik radi nepuno radno vrijeme kod dva ili više poslodavca, za preraspodjelu nepunoga radnog vremena potreban je pristanak radnika.
(7) Zabranjen je rad malodobnika u preraspodijeljenom punom radnom vremenu.
(8.) Trudnica, majka s djetetom do tri godine starosti i samo*hrani roditelj s djetetom do šest godina starosti može raditi u preraspodijeljenom punom radnom vremenu samo ako dade pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
(9) Inspektor rada zabranit će rad u preraspodijeljenom punom radnom vremenu malodobnika i osobe iz stavka 8. ovoga članka koja nije dala pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na rad u preraspodijeljenom punom radnom vremenu.
(10) Ako preraspodjela radnoga vremena nije predviđena ko*lek*tivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između rad*ničkog vijeća i poslodavca, poslodavac mora zatražiti suglasnost inspektora rada za preraspodjelu radnoga vremena.
(11) Inspektor rada može dati suglasnost najduže za kalendarsku godinu.