Moja prica ti je na samom pocetku ove teme, ja sam je, nazalost, i otvorila...iva1602 prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Moja prica ti je na samom pocetku ove teme, ja sam je, nazalost, i otvorila...
Bok cure! Meni danas gotov PHd nalaz i kaže Mola hydatidosa. Naravno krenem surfati i čitam katastrofu. Onda sam otišla prof. Vrčiću na pregled koji me umirio. To ima samo 4% trudnica (uspjela sam se jednom zapitati zašto baš ja) i mogućnost za drugi puta je 10%. Bitno je da me dobro očistio, da ne zaostane koji komadić posteljice koji onda i dalje luči beta-HcG. Kad mi dvije bete budu negativne, za cca 2 mjeseca onda moram operirati septum (od mora ginekologa samo ga je on vidio) i mogu opet na bebu. Znači za cca 3 mjeseca. Samo moram i dalje piti folnu i to je to.
twin drago mi procitati tvoj post i vidit da vec razmisljas o novoj trudnoci. super. i uvjerena sam da ce sve proci super, i da ce uzivati svih 9 mj. sad obavi sta imas, pripremi svoje tjelo i u akciju!
twin baš mi je drago da si dobro... i da ti je phd nalaz bio tako brzo gotov, ja ću ga sigurno čekat mj dana jer meni rade osim phd-a i nekakav kariogram. i super je što planiraš novu trudnoću,samo polako i dobro se pripremi i naoružaj vitaminima! ne mogu vjerovat da ti nitko do sad nije vidio septum maternice.... katastrofa.... to si svakako operiraj prije sljedeće trudnoće jer imam kolegicu koja je radi istog problema rodila bebu sa 6 mj trudnoće,hvala Bogu maleni je preživio i super je dječačić sad.
ja pomalo sebe krivim za ovo kaj se dogodilo jer se nisam pripremila za trudnoću.... bila sam jako slabokrvna a da nisam ni znala, počela pit željezo tek na početku trudnoće što očito nije bilo dovoljno, mali mi je cicao do nedavno i vjerojatno me iscrpio cijelu i morala sam se malo bolje pripremit....
mene je frka da mi nije ostalo nečeg u maternici i da ću morat opet na kiretažu...noćna mora....ali uopće više ne krvarim pa ipak mislim da je sve dobro. na kontrolu su mi rekli tek za desetak dana....
mene pucaju hormoni...strašno,jedan dan sam puna energije i super raspoložena a drugi dan mi se samo plače i živčana sam...
Baš mi je drago zbog tebe, čitala sam temu, zanimalo me jer sam na Sv. Duhu ležala u trudnoći, kad se zakompliciralo s dijagnozom.Na Sv.Duhu su zbilja svi doktori i sestre preljubazni, cijela bolnica odlično surađuje i nikome ništa nije teško...svi se međusobno čuju telefonski i svaki je upućen u određeni slučaj,to mi se jako dopalo...sestrice u toj hitnoj ginekološkoj di se rade pobačaji rade po 12 sati ali su toliko drage i ljubazne da ne povjeruješ...na odlasku sam im rekla da se nadam da se vidimo u nekoj boljoj prigodi a one su rekle: naravno, u rađaoni. ....
Bilo je još puno žena, iz raznih razloga, a djelovalo mi je da se oni ponesu baš ljudski kad je nešto ozbiljno u pitanju, od samog dočeka dr. Hafnera pa dalje.
Dio ekipe u rađaoni nije bio baš takav (tada, meni), ali tako se potrefila smjena, u svemu sam imala sreće osim u tome, ali opet mogu reći da ih je preostalih 90 posto odlično i drago mi je da je, sudeći po tvom iskustvu, i danas tako.
Iva nemoj se ni slucajno kriviti, ja sam u prvoj trudnoci radila sve po propisima, ni kapi alkohola, prestala pusiti, pila vitamine, prestala raditi jer mi je posao bio fizicki zahtjevan... ma na sve sam pazila pa eto, ishod los. Sa Svenom sam se ponasala normalno, uopce se nisam toliko zamarala, jesam pazila na neke stvari ali ne pretjerano pa eto ga, ziv, zdrav i predivanImao je preko 4 kg na porodu...
I sad se ne zamaram, trudim se jesti malo bolje, vce, povrce, pijem vitamine, al to je ponajvise zbog ovog perioda godine kad su svi osjetljiviji na prehlade i gripe.
E da, i jos nesto zanimljivo, ja inace ne pijem, bas ako se zalomi neko drustvo, ali dosad sam u svakoj trudnoci, osim ovoj, prije nego sam znala da sam trudna, bila na nekom koncertu gdje se i pilo i skakalo i bilo zagusljivo. Npr Hladno pivo i Let 3, znas da tamo nije bas mirna atmosfera. Tako da ce ovo bit prva beba koju nisam napila
ah nemojte me slušat danas, danas sam specijalno živčana i depresivna.... baš mi je neki težak dan.
iva draga,, zato i jesmo sve ode, da jedne druge bodrimo i podizemo dok nas peru hormoni, kad padamo u depresiju ili se pak sve zajedno radujemo svakoj novoj trudnoci i novoj bebi. zato samo pisi kako se osjecaj, znas da te mi razumimo i znamo kako ti je. i mislim da je to sasvim normalno kako se ti sad trenutno osjecas. jedan dan je ok i sve za 5 a vec drugi dan nisi raspolozena za ama bas nista. vrime ce ucinit svoje...
Proći će ti to brzo. Ja te ups and downs nisam imala jer su mi hormoni trudnoće prestali s funkcijom još 3 tjedna prije kiretaže. I mene je strah da neću morati opet jer je ova dijagnoza malo frkovita, ali za sad je sve dobro i ne smijem paničariti. Sva sreća da mi je MM kuler i pozitivac pa je uz njega nekako lakše. Njemu sam lijepa i ovakva debela, trbušasta i svakakva pa i to daje snagu. A bebica će doći opet kad se najmanje nadamo, kad taj mali anđelek poželi upoznati svoju mamu, tatu i seku. A mi ga željno očekujemo i nadamo se da će brzo doći.
Ja ti za željezo pijem Spirulinu koja je spasila i mene i Miju. Sad su mi i hemoglobin i feritin i samo željezo dobri. Pijem još i beta-glukan za imunitet, folnu i vitamine i minerale od Solgara. I ne sumnjam da će mi se imunitet dići jer nikad nisam imala problema s bolestima.
Drži se, glavu gore i think pink!!!
Pusa
iva kariogram ploda je kromosomska slika ploda, on će pokazati od čega je i da li je beba bolovala od neke bolesti uzrokovane kromosomskom greškom; da li se radi o nasljednoj bolesti možeš utvrditi jedino ako ti i tm napravite krvnu pretragu kod genetičarke; phd nalaz je analiza tkiva posteljice koji ti može reći nešto jedino ako se radilo o nekoj bakterijskoj upali ili slično što je moglo uzrokovati spontani pobačaj, obično na tom nalazu piše kakvo stanje tkiva je nakon pobačaja ( izmijenjeno, upalno, degenerirano, ali rijetko kada donosi uzrok spontanog pobačaja)
krivicu zaboravi, ne možeš ni na kakav način utjecati na sparivanje kromosoma u mejozi, to je igra sudbine; infekcije ponekad prebolimo i budemo u kontaktu s njima a da ni ne znamo; jedino od čega se možemo i moramo zaštiti su gripa,toxoplazmoza, aids i sifilis ( a to su opet krajnji slučajevi);
što se tiče uspona i padova ja sam ih imala dugo nakon namjernog pobačaja, dok me je kod spontanog vrlo brzo prošlo; iako realno ni na jedno ni na drugo ne možeš utjecati, psihički pritisak kod namjernog pobačaja i same spoznaje da nosiš bolesnu bebu i da sam moraš donijeti odluku o svemu ( da ne spominjem birokraciju i čekanje) je neusporediv sa spontanim; drži se , samo vrijeme nosi olakšanje
twin mola h. je stvarno rijetka pojava, čitala sam da je patolozi često znaju olako dijagnosticirati; prva trudnoća ti je bila uredna?
cure imam problemčić...
prvi dan kad je bila kiretaža dosta sam krvarila,međutim kad sam došla doma iduća 2 dana nisam uopće krvarila, tu i tamo mala flekica.ta tri dana po dolasku doma morala sam piti Ergometrin. zadnja tableta je bila u subotu ujutro, i jučer navečer nakon tuširanja sam opet počela dosta krvarit, i baš osjećam kako mi se maternica steže. Danas je to krvarenje još prisutno ali je slabo... Jel se i vama to događalo nakon kiretaže, 2 dana bez krvarenja, pa opet malo? Brinem se...al osjećam se dobro i nemam nekih bolova osim tih laganih stezanja al mislim da se maternica vraća u prvobitno stanje...
koliko ste vi mirovale nakon kiretaže? ja sam mirovala dva dana,koliko sam kraj malog mogla al onda me ulovilo čišćenje i jurcanje po stanu i sad vidim da sam ipak trebala mirovati.... baš sam glupa.
ivaja sam imala porod, normalno krvarenje 10 tak dana pa kad je trebalo stati pojačalo se.dobila sam ergometrin pa je išlo jako 2-3 dana pa se smanjilo. Ako ti se počne smanjivati dobor je, ako ti se pojača a ne smanjuje onda se javi dr.
To čišćenje je i mene hvatalo, stalno sam nešto radila po kući samo da što manje mislim.
Odmaraj još malo, nije odmor štetan.
meni je nakon kiretaže krvarenje stalo, i sad se opet pojavilo nakon 4 dana ali nije obilno.... čudi me to što se pojavilo tek kad sam prestala s terapijom ergometrina!
ako ću ići na pregled a još krvarim, kako izgleda uzv,vaginalni ili preko trbuha? mene strah infekcija....
i strašno mi ispada kosa :/ ne znam kaj da radim....
ja sam užasno krvarila opet nakon 20 dana a trebalo stati i rekao mi dr da dođem bez obzira na krvarenje.pregledao me vaginalnim UZV i vagin rukom.Malo je bilo neug ali njemu ne .
Nakon toga sam pila erg.tako ako ti se nastavi krvarenje dosta, nema veze samo ti otiđi.Pa tamo bi bar trebalo sve biti sterilno. A kosa je i meni otpadala pa sam se ošišala na kratko pa ojačala.
Ovo ti je vjerovatno od stresa a navodno da i anestezija to potice. Ja ti preporucam Fitoval sampon, mene je spasio, mislila sam da cu ocelavit koliko sam kose gubila. Neces bas odmah vidjet napredak ali kroz 3 tjedna sigurno hoces.i strašno mi ispada kosa :/ ne znam kaj da radim....
Za krvarenje ti nemam pametan savjet...mene su pregledavali uzv-om dok sam curila i nikom nista.
danas je dobro,krvarenja ima ali onako samo malo točkasto, nije obilno i ne pojačava se... zapravo sam skužila da mi se pojača samo kad sam jako aktivna, dignem malog i slično... moram pripaziti.
nego, sad me tek počelo grčit dolje, maternica se valjda steže (sad kad me zgrči pitam se kak sam preživjela 13 sati trudova
znaš kad imaš roditi i sve ispadne u redu te trudove svi podnesemo jer dobiješp nešto najljepše a sada ništa.
Ja bih popila tabletu protiv bolova za grčeve, ovisi što ti odgovara. Najčešće kad bi išla leći da mogu odspavati.
kad se mogu upuštat u spolne odnose s mužem nakon kiretaže?
ja sam čekala prvu menstruaciju, mislim da se tako preporučuje
okej... tako ću i ja... i kad prođe kontrola... hvala na savjetu .)
ja sam malo duže nakon prve menstruacije jer psih nisam bila spremna.ali kako tko, uglavnom prvu menstruaciju pričekaj.
Twin i ja sam pacijentica prof. Vrčića,imala sam kiretazu 4.1.,no obavljena je u KBC Split,poslije sam pokusala doči do Vrčića al mi je receno da je na godišnjem,kad si ga ti zadnji put kontaktirala?
Prof. je dobio sina pa je na godišnjem cijeli siječanj. Možeš nazvati u njegovu ordinaciju Hilarus za eventualna pitanja. Ja moram samo vaditi betu pa ču ga nazvati nakon nalaza.
Prva trudnoća je bila uredna. Rekao je prof. Vrčić da mi je maternica bila toliko ogromna da mi je davao lijekove za smanjenje tijekom kiretaže, to je tipično za molu.twin mola h. je stvarno rijetka pojava, čitala sam da je patolozi često znaju olako dijagnosticirati; prva trudnoća ti je bila uredna?
Drage mame andela, pridružujem se vašem tužnom društvu. Prije dva dana sam rodila našeg malog dečka od 35 cm i 950 grama, u 25. tjednu trudnoće. Sve je djelovalo super, zadnji put sam osjetila da se dečko miče tijekom noći no ujutro ništa, pa sam otišla na pregled ni ne sluteći zapravo da mu je tijekom noći srčeko prestalo kucati.. Još ležim u bolnici, razloge ne znam ali su mi rekli da bi hipotetski mogla biti infekcija, čak i viroza, neka mana,..
Najradije niti ne bih znala, sve će mi se činiti preuzaludno.. da se možda moglo izbjeći.. Da sam pila više meda, da nisam išla u kino, da nisam napravila tu jednu glupu stvar koja je dovela do ovog..
Porod je bio vrlo human, no sve nažalost znate da je radati mrtvu bebu neopisivi horor koji ni jedna mama ne bi trebala proći.
Ono što me zanima je, što s ostacima nakon obdukcije?
MM i ja smo u radaoni donijeli odluku da ga ne pogledamo, mislim da to neću zažaliti jer ga želim pamtiti kako sam ga zamišljala.. Ali, ako se ostaci nakon obdukcije mogu preuzeti, mislim da ću se gristi ako ga samo tako ostavimo.
S druge strane, iako on za mene ima ime, lice i dušu, volim ga i uvijek ću ga pamtiti, da li je pametno to sve skupa materijalizirati grobom, da postane službeno, da stvaram taj neki oltar boli i time opterećujem sebe i cijelu obitelj....?
Sa
Žao mi je zbog vašeg gubitka. Ako je dijete postojalo (postoji ) u vašem srcu tada ne vidim razlog zašto ne bi dobilo i mjesto svog počinka, ono je bilo stvarno u vašim životima i ostati će dio vašeg života i sada kada više nije sa vama. Kratko postojanje vašeg sina mjenja vas kao ljude , mjenja vaš budući život i odluke, opipljivost njegovog postojanja može vas samo (pozitivno) podsijećati da imate pravo na to...
draga velika jabuka, jako mi je zao, moja sucut.
prosla sam sve to i isto mi se cinilo da je pogreb i grob nepotrebna muka koja ionako nista ne mijenja. razgovarala sam s lijecnikom i odlucila ipak ju sahraniti i nije mi zao, ne zelim ju zaboraviti i grob je sigurno jedan od znakova da je postojala.
Hvala cure na odgovoru, i oprostite na zbunjenosti i lošem izboru riječi koji mi se, sad kad ponovo čitam, čini potpuno neprimjeren.. Tako govore liječnici oko mene, a ja sam još uvijek u strašnom šoku, pod lijekovima ali prije svega potpuno nesvjesna da se to sve stvarno dogada.. i još uvijek nekako vjerujem da ću se probuditi iz more ili da će i meni dovesti bebu, kao što cijelo jutro slušam kako ih razvoze mamama po hodniku, a one plaču onim svojim tihim glasićima..
Kako se beba koju se smatra kao 'neuspjelu trudnoću' sahranjuje? Da li se prijavljuje, daješ li joj i službeno ime, koji su datumi rodenja i smrti? Gdje to mogu pitati?
Neizmjerno hvala na razumijevanju
Jako mi je zao
Ono sto ja znam, nakon 24. tj. imas pravo upisati bebu i knjigu rodenih i knjigu umrlih a vjerujem da mozes i preuzeti tijelo. Ja sam to, nazalost, prekasno saznala...
Mislim da ti u bolnici moraju izdati potvrdu kao i za živo rođeno dijete (granica je 24 tj. trudnoće, prije toga se vodi kao pobačaj). Nakon toga se ode na općinu i upiše u knjigu rođenih, sa primjeddbom da je dijete mrtvorođeno. Na općini upisuju ime dijeta na vaš izričit zahtjev, u suprotnom se vjeronatno upisuje samo prezime i n. (za novorođenče).
jabuka...neizmjerno mi je žao što si nam se pridružila...
a bebica...sahrani ju...ja sam svojeg anđela sahranila i nikad neću požaliti...boli jako u početku kad ga posjećuješ, kasnije malo manje...
a poznam jednu ženu (mamina kolegica s posla) koja je dijete ostavila u bolnici i dan danas si to ne može oprostiti...
velika jabukadraga jako mi je žao što si sve to prošla.
Svi smo mi ovdje nažalost zbog najveće boli koju žena može doživjeti. Ja ti sito savjetujem da sahraniš dijete, istina je što boxica kaže, u početku teže a kasnije lakše. Ali imaš gdje položiti cvijeće, reći mu što želiš i isplakati se na kraju. Prijavi dijete na općinu, pitat će te ime jer za eventualnu slijedeću trudnoću to ti se gleda koji je prorod po redu.
drži se, uz tebe smo, pozz!
jabuko strašno mi je žao što si ovo morala iskusiti.... neizmjerno mi je žao.... ne znam što bih ti pametno napisala i kako da te utješim.... vrijeme liječi sve rane i sigurna sam da će tako biti i kod tebe.... samo treba malo vremena....
ja sam imala pobačaj prije dva tjedna u 14.tjednu trudnoće,malo je falilo da neidem na inducirani porod i obavljena je ipak kiretaža ali isto mi je bilo psihički strašno to sve prolazit ali vjerovala ili ne sada nakon dva tjedna mi je već bolje i gledam vedrije na svijet... tako je moralo biti....
ovdje ima puno cura koje su prošle isto i kad imaš potrebu dođi i izjadaj se mi ćemo te uvijek saslušati
jabuko strasno mi je zao zbog tvog gubitka.
ja sam svoje bebice izgubila u ranoj trudnoci,pa nisam bila u situaciji u kojoj se ti sad nalazis.al mislim da bi ti bilo bolje, kako su gore cure napisale, da sahranis svog andela.jer on je ipak dio tebe i tm, i uvik ce to i biti. pa da bar imas misto di bi mogla cvijece odniti i zapalit svijecu.
velika jabuka, zaista mi je žao zbog tvog gubitka.Sama sam proživjela isto pred par mj. Izgubila sam bebu u 25 tj. U bolnici su rekli da su ga krstili i dali mu ime. Pogrbno poduzeće je došlo po tijelo i isti dan smo ga pokopali. Nismo ga nigdje prijavljivali samo nas je svećenik pitao za ime i upisao u neke svoje papire.
Meni je dijete umrlo 45 min nakon poroda. Nisu nam dali sahraniti, doktor je nešto MM-u govorio da se sahranjuje ako je prošlo više od 24 sata. Dali smo dozvolu za obdukciju. MM je smatrao da je tako i bolje, a ja u tom času nisam bila sposobna nizašto.
To je bilo dosta davno. Istina je da vrijeme liječi rane, ali nikada sasvim do kraja.
roman naravno da vrijeme neće izliječiti naše rane skroz do kraja...naše bebe su bile dio naših života i dio naše prošlosti i ja bih bila jako tužna da to zaboravim ili da postanem inertna na to...meni je to normalno isto kao što nikad neću zaboraviti sreću kad sam saznala svaki put da sam trudna ili kad sam rodila ili bilo koju drugu stvar u životu koja me razveselila...ipak smo ljudi i imamo osjećaje i zato smo posebni...
žao mi je što ti nisu dali sahraniti anđela...
[QUOTE=Boxica;1797397...naše bebe su bile dio naših života i dio naše prošlosti i ja bih bila jako tužna da to zaboravim ili da postanem inertna na to...meni je to normalno isto kao što nikad neću zaboraviti sreću kad sam saznala svaki put da sam trudna ili kad sam rodila ili bilo koju drugu stvar u životu koja me razveselila...ipak smo ljudi i imamo osjećaje i zato smo posebni...
/QUOTE]
Neizmjerno ti hvala za ove riječi.
Imala sam već jedno dijete, i poslije rodila još jedno, oboje zdravi i sada već veliki, život nosi svoje.
Ali, žao mi je što nisam nailazila na razumijevanje da žalim za tim djetetom, govorili su - pa šta hoćeš, vi niste ni živjeli s tim djetetom?
Kako nismo, ja sam živjela osam mjeseci, sanjala, nadala se, zamišljala...
Hvala ti.
Posljednje uređivanje od roman972 : 24.01.2011. at 12:18
to ti može reći samo netko tko nije prošao isto što i mi....
zato ja i dalje izbjegavam pričati o tome sa osobama koje nisu bile u istoj situaciji, nego se izjadam ovdje na ovom topiću ili razgovaram sa bivšim cimericama iz bolnice koje su sve to prošle...
apropo razumijevanja...meni je nakon povratka na posao (3 mjeseca nakon gubitka beba u 30tt) šef htio dati otkaz jer sam postala višak...vrlo "ljudski" od njega što drugo da kažem..
Posljednje uređivanje od Boxica : 24.01.2011. at 15:45
Tako se i meni čini.
Mislim da ovaj forum puno pomaže.
U vrijeme kad se meni to dogodilo nije ga bilo.
drage moje jako mi je žao zbog gubitka vaših toliko željenih bebica
cure su sve tako lijepo rekle, i sve što ja mogu reći je da nigdje nisam našla toliko utjehe, razumijevanja, i lijepih riječi ovdje, jer jedino ove cure ovdje razumiju!
istina je i ja izbjegavam razgovarati s ljudima koji nisu to prošli, kao kažu mi u stilu pa nemoj tako , već je prošlo vremena.Njima je 8,mj puno vremena. Izgubiš igračćku kao dijete ili životinju pa pamtiš cijeli život a kamoli svoje dijete .
suvišne su riječi....
velika jabuka jako mi je zao sto ovo sad prozivljavas, tocno sam se i ja tako osjecala...stalno sam pitala ljude jel ja ovo sanjam, mislila sam da cu se probuditi iz nocne more
Ja sam svoje anđele sahranila, ustvari moja obitelj je posto sam ja bas bila slaba nakon poroda i nisam htjela da mi taj događaj ostane u sjecanju...dovoljna mi je i ova tuga..
Drago mi je sto smo to uradila jer sad imam gdje otici i isplakati se, uradili smo im na spomeniku prekrasnu sliku dva djecaka anđela
Sa vremenom ce biti lakse , drzi se
X
velika.jabuka, maria ,roman žao mi je zbog vašeg gubitka
Posljednje uređivanje od Ares : 25.01.2011. at 12:22
Drage mame andela, drage prijateljice..
razmišljali smo i predomišljali izmedu varijante koju su nam pod normalno sugerirali u bolnici, da potpišemo da se odričemo ostataka koji bi onda bili zbrinuti od njihove strane, i varijante da preuzmemo naše malo zlato. Na kraju nam se iskristaliziralo ono što je moje srce zapravo od početka znalo - sahraniti našeg sinčića, kojeg nikad nismo upoznali ali ga zbog toga ništa manje ne volimo. Odlučili smo da ćemo to učiniti na intiman način, tako da ćemo polaganju urne biti prisutni samo mi, mama i tata. Nećemo ga nigdje upisivati, osim u naša srca.
Predlažem da se za ovu bolnu problematiku otvori posebna tema, na kojoj bi roditelji zbunjeni svojom prevelikom boli mogli dobiti podršku kakvu sam ja dobila od vas, na kojoj sam vam strašno zahvalna. Drago mi je da smo, velikim dijelom upravo radi vaših riječi, izbjegli da napravimo nešto što bi za nas bila ogromna i nepopravljiva pogreška.
jabuka, draga
i mi smo tako napravili. jako bi' te sad zagrlila, nemam nekih rijeci, cuvaj se, na srcu si mi ovih dana.
mozda ne bi bilo lose da ipak razmislite i da dijete prijavite, kasnije ce ti se i pravno priznavati kao tvoje dijete; bez upisa, na zalost, nece. nikad ne znas, moze ti to u zivotu biti bitno. nije to velika papirologija a i mozda je dobro prolaziti sve te korake, moras se suociti s onim sto se dogodilo i na taj nacin.
Moja baka, i ja s njom, je uvijek kad smo bili na groblju odlazila
urediti "dječji" grob svog sina koji je bio nedonošće i ubrzo po porodu umro.
I pored 4 žive djece i više unučadi taj je dječak uvijek bio dio
njenog pa onda i našeg života. Meni je to, na jedan
tužan način drago jer je njegov život nastao kao i život svakog od nas i
jednako je vrijedan.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom