Ispisali smo ju iz vrtića

[Lili75]

Naravno, Lili .
Ja se potpuno slažem sa Leonisom, naročito za onaj deo o odnosu 1:22 (tete:deca), mada naš vrtić čak ima nešto bolji odnos od 1:18, opet mislim da je taj broj prevelik za udobnu i opuštenu socijalizaciju, pogotovo trogodišnjaka. Opet mi je u sećanju kako smo mi u detinjstvu, kada smo imali prilike da se sami organizujemo u igri, retko pravili grupe veće od 7-8 dece, samo za nekakve igre loptom i sl.-veće grupe su se spontano raspadale na manje.
Mene zanima nešto drugo, što sam htela da pitam Lili75-kako ti. Lili, vidiš sebe u životu svoje dece? Tvoja deca su vrlo samostalna, provode oko 10 sati dnevno bez tebe-šta očekuješ od sebe, šta je tvoja uloga u njihovom daljem životu do, recimo, 18 godine? Šta još želiš da im pružiš TI, lično? Kakve uspomene sa tobom? Čemu da ih naučiš, lično TI? Nadam se zaista da ovo ne zvuči oštro ili uvredljivo, nekad mi se čini da sama razlika u jeziku doprinosi da ne izrazim baš verno ono što sam htela.

a čuj zvuči oštro, uvredljivo i ružno, al nema veze, ja sam tough girl

Odgovor je kratak: sve ono što i drugi roditelji koji rade svaki dan 8-9 sati. Takvih je definitivno više nego nezaposlenih.

Inače što se tiče nekih vrijednosti u životu, moje prve 3 prioritetne su: samopouzdanje, suosjećanje i "lakoća postojanja/življenja". Zasad sam fala Bogu jako uspješna u tome. Ovi koji su duže na forumu već me dobro poznaju,al rado odgovorim.

Btw imamo djecu vrlo, vrlo slične dobi a i spolova (moja L. je 05/2009 a F. 07/2011).

[Peterlin]

Naravno, Lili .
Ja se potpuno slažem sa Leonisom, naročito za onaj deo o odnosu 1:22 (tete:deca), mada naš vrtić čak ima nešto bolji odnos od 1:18, opet mislim da je taj broj prevelik za udobnu i opuštenu socijalizaciju, pogotovo trogodišnjaka. Opet mi je u sećanju kako smo mi u detinjstvu, kada smo imali prilike da se sami organizujemo u igri, retko pravili grupe veće od 7-8 dece, samo za nekakve igre loptom i sl.-veće grupe su se spontano raspadale na manje.
Mene zanima nešto drugo, što sam htela da pitam Lili75-kako ti. Lili, vidiš sebe u životu svoje dece? Tvoja deca su vrlo samostalna, provode oko 10 sati dnevno bez tebe-šta očekuješ od sebe, šta je tvoja uloga u njihovom daljem životu do, recimo, 18 godine? Šta još želiš da im pružiš TI, lično? Kakve uspomene sa tobom? Čemu da ih naučiš, lično TI? Nadam se zaista da ovo ne zvuči oštro ili uvredljivo, nekad mi se čini da sama razlika u jeziku doprinosi da ne izrazim baš verno ono što sam htela.

E, ja sam se našla ovdje gdje si smjestila Lili...Inače, pulinka, često me tako pogode tvoji postovi, ne znam zašto, ali ti stavovi prozivanja žuljaju me kao kamen u cipeli - pa kao i ti kažem - kome milo, kome krivo...

Ovako - moja djeca su išla u 10-satni redovni vrtićki program, stariji od 2,5 godine a mlađi od 13 mjeseci. Nismo imali izbora, a kad već nismo, ODLUČILI smo od vrtića i u suradnji s vrtićem uzeti najbolje za našu djecu. Mlađi je još išao i na cjelodnevni program stranog jezika (u vrtiću, ne u jaslicama) i ne kažem da je bilo idealno, ali bilo je zaista dobro.

U vrtićima su velike grupe. U vrtićima se djeca razbole, druga djeca ih ugrizu, dobiju kockom po čelu, padnu s ljuljačke... svašta im se dogodi. Kao i doma, uostalom.

Vrtić nam je bio produžetak dnevne sobe, godinama. Sudjelovali smo u svim radionicama, u školi (UNICEF) za roditelje - bila sam tamo u prvoj generaciji, na svim okupljanjima za Božić, Uskrs, kraj pedagoške godine... Nosili smo im neoblikovani materijal vrsta raznih, volontirali na izletima, odlascima u kazalište i slično (koliko se moglo, ne baš uvijek jer ipak smo zaposleni roditelji).

Uloga u životu djece do 18. godine - mhm, imam 13-godišnjaka i 14-godišnjaka koji su preživjeli i vrtić i 3 godine produženog boravka u školi i što? Ništa! Naše vrijeme je bilo naše vrijeme kad smo došli doma, svi zajedno. Da su djeca bila kod bake ili tete čuvalice, to ne bi promijenilo ništa, osim što bi vjerojatno imali manje kvalitetnu skrb. Ne zato što ih te osobe manje kvalitetno čuvaju, nego zato jer je to "samo čuvanje". Ne očekujem od tete čuvalice da dijete vode na kazališne predstave, a vrtić je to mogao i činio.

Djeca su odrasla u samopouzdane i zdrave mlade osobe. Zašto? Zato jer ukupno vrijeme koje provedemo s djecom nije isto što i kvalitetno vrijeme. Po Juulu i Greenspanu, ako baš hoćeš teoriju. Ja vjerujem da su moja djeca imala kvalitetnu skrb i odgoj u vrtiću. Moj stariji imao je tešku i dugotrajnu adaptaciju, ali da sam odustala (što nisam mogla, bez obzira na želje) vjerujem da mu ne bih učinila dobro. Ovako, njegova draga teta S. je odradila svoje. Dijete je i danas uredno zove za Božić i rođendan. Vjerujem da je to kvalitetno iskustvo.

A što smo učinili doma? Da prostiš, sve ostalo.

A da budem baš totalno i do kraja zločesta – zanimalo bi me gdje sebe vide posesivne matere kojima se život vrti oko djece do njihove 18. godine i dalje kad djeca odrastu i odu?

[Lili75]

kod nas su omjeri u jaslicama potpuno drugačiji cca 1:10 (što zbog bolesnih što zbog čuvanja mjesta). Ne znam je li ikad zapravo grupa bila u punom broju (18).

[Lili75]

E, ja sam se našla ovdje gdje si smjestila Lili...Inače, pulinka, često me tako pogode tvoji postovi, ne znam zašto, ali ti stavovi prozivanja žuljaju me kao kamen u cipeli - pa kao i ti kažem - kome milo, kome krivo...

Ovako - moja djeca su išla u 10-satni redovni vrtićki program, stariji od 2,5 godine a mlađi od 13 mjeseci. Nismo imali izbora, a kad već nismo, ODLUČILI smo od vrtića i u suradnji s vrtićem uzeti najbolje za našu djecu. Mlađi je još išao i na cjelodnevni program stranog jezika (u vrtiću, ne u jaslicama) i ne kažem da je bilo idealno, ali bilo je zaista dobro.

U vrtićima su velike grupe. U vrtićima se djeca razbole, druga djeca ih ugrizu, dobiju kockom po čelu, padnu s ljuljačke... svašta im se dogodi. Kao i doma, uostalom.

Vrtić nam je bio produžetak dnevne sobe, godinama. Sudjelovali smo u svim radionicama, u školi (UNICEF) za roditelje - bila sam tamo u prvoj generaciji, na svim okupljanjima za Božić, Uskrs, kraj pedagoške godine... Nosili smo im neoblikovani materijal vrsta raznih, volontirali na izletima, odlascima u kazalište i slično (koliko se moglo, ne baš uvijek jer ipak smo zaposleni roditelji).

Uloga u životu djece do 18. godine - mhm, imam 13-godišnjaka i 14-godišnjaka koji su preživjeli i vrtić i 3 godine produženog boravka u školi i što? Ništa! Naše vrijeme je bilo naše vrijeme kad smo došli doma, svi zajedno. Da su djeca bila kod bake ili tete čuvalice, to ne bi promijenilo ništa, osim što bi vjerojatno imali manje kvalitetnu skrb. Ne zato što ih te osobe manje kvalitetno čuvaju, nego zato jer je to "samo čuvanje". Ne očekujem od tete čuvalice da dijete vode na kazališne predstave, a vrtić je to mogao i činio.

Djeca su odrasla u samopouzdane i zdrave mlade osobe. Zašto? Zato jer ukupno vrijeme koje provedemo s djecom nije isto što i kvalitetno vrijeme. Po Juulu i Greenspanu, ako baš hoćeš teoriju. Ja vjerujem da su moja djeca imala kvalitetnu skrb i odgoj u vrtiću. Moj stariji imao je tešku i dugotrajnu adaptaciju, ali da sam odustala (što nisam mogla, bez obzira na želje) vjerujem da mu ne bih učinila dobro. Ovako, njegova draga teta S. je odradila svoje. Dijete je i danas uredno zove za Božić i rođendan. Vjerujem da je to kvalitetno iskustvo.

A što smo učinili doma? Da prostiš, sve ostalo.

A da budem baš totalno i do kraja zločesta – zanimalo bi me gdje sebe vide posesivne matere kojima se život vrti oko djece do njihove 18. godine i dalje kad djeca odrastu i odu?

Ovako jasno zna napisati samo Peterlin, baš si uletila priej mene. btw imamo identično iskustvo s vrtićem i Unicefom.

i meni iskreno pulinka tvoji postovi imaju jedan baš neprimjeren ton za forum, često znaju biti uvredljivi i "napadački". Nekako uvijek bockaju onoga kome pišeš. To kažem ovako iskreno.

[Mima]

Kod nas je u vrtiću bilo više od 25 djece, a tete su bile dvije, a kako su one točno radile to se ne sjećam, no preklapaju se uglavnom u vrijeme ručka (koliko je to točno sati - ne znam). Veliki je problem bio još i to što je jedna teta jako često bila na dugim bolovanjima, pa su uskakale zamjene, pedagoginja, a nekad su djeca i sama gledala crtiće.

No u privatnom vrtiću u koji smo imali pokušaj upisa kad je dijete imalo tri godine je bilo valjda pet teta na taj broj djece (oni su zamislili velike grupe koje bi dio aktivnosti imale zajedno a dio razdvojeno po dobi), pa je svejedno vladao raspašoj i nered i taj veliki broj teta uopće nije držao djecu pod kontrolom, i događali su se apsurdi tipa da teta nakon dva tjedna ne zna kako se moje dijete zove.

Tako da bih ja rekla da je ključ uspjeha reda i discipline u vrtiću - dobra teta. Naravno da je bolje kad je više teta na manje djece, ali nije nužno da će biti loše ovako kako je sada po državnim vrtićima. Ja sam vodila kćer na nekakvu glazbenu igraonicu koju je vodila moja šogorica, inače odgajateljica, i na koju je išla gotovo cijela šogoričina vrtićka grupa, pa sam imala priliku vidjeti kako ona hendla tu djecu - sve vidi u svakom trenutku, kao da ima još jedan par očiju na leđima, i djeca je slušaju bez pogovora.

[Zuska]

kod nas su omjeri u jaslicama potpuno drugačiji cca 1:10 (što zbog bolesnih što zbog čuvanja mjesta). Ne znam je li ikad zapravo grupa bila u punom broju (18).

Znači samo jedna teta je u jaslicama?

[cvijeta73]

Znači samo jedna teta je u jaslicama?

kod nas su bile dvije samo u doba oko ručka.
to je bila starija jaslička grupa. dakle, nije bilo recimo pelena.
i u principu ih nikad nije bilo više od 10, kao što kaže lili.
ne znam kako je u mlađoj jasličkoj grupi.

[vertex]

To nije potpuno drugačiji omjer, grupa broji osamnaestero djece. Među jasličarima uvijek im bolesnih pa je realno manji broj djece u grupi na dnevnoj bazi.

[Lili75]

Znači samo jedna teta je u jaslicama?

Da pojasnim. Od 8:11h je 1 teta na njih najčešće 10-ak, od 11-13h su 2 tete, a od 13-16h je opet 1 teta.Funkcioniraju savršeno. Ujutro skoro svako dijete se prvo malo mazi s tetom (moj se uredno za početak dana pomazi s tetom), pa onda pridružuje drugima koji doručkuju.

[Lili75]

kod nas su bile dvije samo u doba oko ručka.
to je bila starija jaslička grupa. dakle, nije bilo recimo pelena.
i u principu ih nikad nije bilo više od 10, kao što kaže lili.
ne znam kako je u mlađoj jasličkoj grupi.

zapravo ne znam je li ih u jaslicama ikad bilo više od 10 i kod malene i kod malog.

[Mima]

Zar ih prebrojiš svaki dan?

[Peterlin]

Zar ih prebrojiš svaki dan?

Kod nas je bila oglasna ploča na kojoj je visilo crvenih kružića koliko je taj dan bilo djevojčica + plavih kružića koliko je taj dan bilo dječaka, pa se svaki dan moglo znati brojno stanje, kad dođeš po djecu.

[Zuska]

Da pojasnim. Od 8:11h je 1 teta na njih najčešće 10-ak, od 11-13h su 2 tete, a od 13-16h je opet 1 teta.Funkcioniraju savršeno. Ujutro skoro svako dijete se prvo malo mazi s tetom (moj se uredno za početak dana pomazi s tetom), pa onda pridružuje drugima koji doručkuju.

Kod nas ih je upisano 15, često ih bude manje. Po standardu ih treba biti 12, ali ravnateljica se vodila upravo time, uvijek je netko bolestan, pa je upisala 15. I često ih bude između 10 i 12.
Jedna teta bude do 9 ili 9:30, onda do 13 ili 13:30 budu dvije tete. Tako bude i u vrtićkim grupama u koje se upisuje po 21 dijete, mislim da ih po standardu isto treba biti malo manje?

[Mima]

Mislim da se ti standardi u Zagrebu ne poštuju jer nema mjesta u vrtićima.

Što se tiče broja djece u grupi, stvarno nemam iskustva sa jaslicama, pa opet mi je čudno da je baš stalno pola grupe bolesno, ali ok, ako su vaša iskustva takva ne mogu tvrditi da nije tako.

[Lili75]

Kod nas je bila oglasna ploča na kojoj je visilo crvenih kružića koliko je taj dan bilo djevojčica + plavih kružića koliko je taj dan bilo dječaka, pa se svaki dan moglo znati brojno stanje, kad dođeš po djecu.

Vaši su napredni, svaka čast. Moja metoda je odokativna.

Osim kad nam naglase da je samo 4 djece da nešto vlada, kao prije 2 tjedna.

[Zuska]

Naše tete su pred mjesec dana imale slučaj da im jedan petak nitko nije došao.

[Lili75]

Naše tete su pred mjesec dana imale slučaj da im jedan petak nitko nije došao.

zuska, da su moji u grupi oni bi došli (al ih ne bi ostavila same u vrtiću, nekako bi organizirala baku i dedu), ovi moji imaju imunitet neki ekstra, u principu ne idu u vrtić radnim danima samo kad su blagdani i odmori.
Ne smijem to previše ni govorit. kuc-kuc

ajmo se mi vratit na temu. Mayato nam nestala.

[pulinka]

Ah, pa dobro...Odustajem od samopojašnjavanja. Lakše mi je da prihvatim epitet zločeste-a možda i tačnije.
Ali zar onda ne zvoni jednako zločesto naglašavati u svakom postu kako neko strašno insistira na što većoj samostalnosti deteta...Kako neko smatra da je za dete tim bolje što je duže bez majke..kako je odlično što dete drugi ljudi uče puno toga...a onda se naljutiti kad ga neko ozbiljno pita u čemu se ogleda njena uloga majke?
Ja sam nezaposlena od prve trudnoće do sad. NE ZNAM kako je to raditi i imati decu. Još manje znam koliko vremenski majke vide decu u toku takvih radnih dana. Još manje znam šta se radi sa decom koja su natprosečno samostalna. Zašto je tako teško pojmiti da ja to ne znam i da me zanima?
Jer većina žena sa kojom pričam uglavnom se ŽALI da nema dovoljno vremena za decu. Uglavnom kažu da ne stižu sve što bi htele sa decom. Uglavnom bi volele da mogu da provedu VIŠE vremena sa decom. I deca su im samostalna prosečno, ne natprosečno, bez obzira na vrtić.
Stav kakav Lili ima je puno ređi, i vidim da uglavnom potiče od toga što su tete koje se za njenu decu brinu odlične, to je objašnjenje zašto nije nezadovoljna. I natprosečno sposobna deca se isto puno ređe sreću. Zato je mene konkretno zanimalo kako se provodi vreme sa natprosečno sposobnom decom-oblače se sami, jedu sami, spavaju sami, deo higijene verovatno sami, socijalne aktivnosti rešavaju sami-znači da majka, dok provodi vreme sa njima, može da se posveti samo čitanju slikovnica, ili samo maženju, ili samo pričanju sa njima? Mene je eto zanimalo da li majke u tome vide prednost velike samostalnosti dece? Ali dobro, ostajem zločesta, kraće je.

[cvijeta73]

ja ne vidim tvoje postove pulinka kao zločeste
lijepo si pitala, šta

[vertex]

Ni ja. Isto smatram da si baš lijepo pitala, i u duhu forumske komunikacije gdje se često raspravlja o koječemu, detaljnije i drugačije nego uživo (barem ja).

[Lili75]

pulinka,
ajd nemoj tako uvredljivo shvatiti, i tvoje pisanje je slično

ajd probat ću ti pojansiti kako je to kod mene. Prvo sve to što znaju raditi sami netko ih je to trebao naučiti.
Čuj neki prosječan radni dan, baš sam pisala o tome na onoj temi od Bubilo Bubich.

Svaki dan imamo neki drugi raspored jer smo jako aktivni i ne možemo dugo stajat u kući.
Ako smo doma, to je onda igranje s legićima, čitanje,play dough, razne društvene igre (zasad samo s malenom), zajedničko kuhanje, zajedničko stavljanje veša, crtanje, predstave koje nam njih dvoje pripremaju (ili glume ili sviraju instrumente), igramo se škole jer L. jedva čeka da krene, nekad je ona učiteljica a mi učenici ili obratno, slaganje puzzli za dob predviđenu za F. i sl.

Živimo u naselju prilagođenom mladim obiteljima pa smo često vani u parku, bilo da je to prije ritmike ili poslije, sutra npr. idemo na plivanje na bazen,nekad odemo do knjižnice po knjige, 2x tjedno idemo do logopeda (pola sata) pa iskoristim to vrijeme prije i poslije da sam 1 na 1 s L., za vikend se može 100 čuda (skoro uvijek neki izlet), ako neka hrane u hladnjaku idemo u shopping pa nam oni pomažu, ako je samouslužna blagajna oni provlače kod proizvoda i tako. misli mda im je jako zabavno i uzbudljivo imat ovakve roditelje (malo munjene ) stalno negdje pičimo i pitaju a kud sad idemo, iščekujući neku avanturu.

Uzmi u obzir da se ja bez lažne skromnosti super organiziram i imam normalno radno vrijeme (do 16h), pa nekako stignem svašta poslije posla a i moja djeca liježu tek u 22h.I uvijek mi se da. Izaći van u šetnju u 20h, ja sam ZA.

[Lili75]

Htjedoh reći kad NEMA hrane....

Vrijeme utrošeno na čišćenje nemam jer sam uzela tetu čistilicu pa mi dođe 1x u 2-3 tjedna, a između samo pomalo održavam, mogla bi i više,al mi se ne da slobodno vrijeme trošit na čišćenje, radije se ludiramo s djecom.

[leonisa]

Off topic - nisu mi jasni omjeri teta i djece o kojima govorite. Kod nas u jaslicama su dvije tete na 15 djece, a u vrtiću dvije na - u prosjeku - 21 dijete. Dan počinje i završava jednom tetom, ali najveći dio vremena su dvije. Je li moguće da negdje ima samo jedna teta cijeli dan ili sam nešto krivo pohvatala?

Tete se preklapaju za vrijene rucka, od pola 12 do pola 1, ostali dio dana je jedna teta. U grupi moje starije bilo ih je 27. S 22 sam bila... Nerealna.

[rehab]

Ah, pa dobro...Odustajem od samopojašnjavanja. Lakše mi je da prihvatim epitet zločeste-a možda i tačnije.
Ali zar onda ne zvoni jednako zločesto naglašavati u svakom postu kako neko strašno insistira na što većoj samostalnosti deteta...Kako neko smatra da je za dete tim bolje što je duže bez majke..kako je odlično što dete drugi ljudi uče puno toga...a onda se naljutiti kad ga neko ozbiljno pita u čemu se ogleda njena uloga majke?
Ja sam nezaposlena od prve trudnoće do sad. NE ZNAM kako je to raditi i imati decu. Još manje znam koliko vremenski majke vide decu u toku takvih radnih dana. Još manje znam šta se radi sa decom koja su natprosečno samostalna. Zašto je tako teško pojmiti da ja to ne znam i da me zanima?
Jer većina žena sa kojom pričam uglavnom se ŽALI da nema dovoljno vremena za decu. Uglavnom kažu da ne stižu sve što bi htele sa decom. Uglavnom bi volele da mogu da provedu VIŠE vremena sa decom. I deca su im samostalna prosečno, ne natprosečno, bez obzira na vrtić.
Stav kakav Lili ima je puno ređi, i vidim da uglavnom potiče od toga što su tete koje se za njenu decu brinu odlične, to je objašnjenje zašto nije nezadovoljna. I natprosečno sposobna deca se isto puno ređe sreću. Zato je mene konkretno zanimalo kako se provodi vreme sa natprosečno sposobnom decom-oblače se sami, jedu sami, spavaju sami, deo higijene verovatno sami, socijalne aktivnosti rešavaju sami-znači da majka, dok provodi vreme sa njima, može da se posveti samo čitanju slikovnica, ili samo maženju, ili samo pričanju sa njima? Mene je eto zanimalo da li majke u tome vide prednost velike samostalnosti dece? Ali dobro, ostajem zločesta, kraće je.

I ja radim, imam samostalno dijete koje se već od 3. godine samostalno oblači, hrani, kupa, posprema samnom kuću, čak i pričuva nakratko mlađeg brata kad mi zatreba... Po meni, najveća prednost velike samostalnosti djece jest jačanje samopouzdanja (moje dijete je baš vidljivo ponosno na sebe jer on to što radi može sam). Većinu zajedničkog vremena (prosječno 5 sati dnevno) provedemo u igri. Da bih voljela da je tog zajedničkog vremena više, bih. Ali ne vidim da i ovako kardinalno griješimo i bogzna što propuštamo.

[pulinka]

Lili, nije stvar uvređenosti nego frustriranosti . Kako god da sročim ispadne naopako.
Tvoj dan deluje slično mom, kod mene se u dan ubacuje i čišćenje i spremanje, s tim što su nama u selu zanimljivi sadržaji manje dostupni i zahtevaju malo više i vremena i planiranja. Osim toga, moji na spavaju po danu pa dan ima malo drugačiji ritam.
I sama si napisala ono što sam ja već zaključila-neko je morao da ih nauči ono što već znaju, a za nekog ko je zagovornik odvajanja od dece i samostalnog učenja, provodiš veoma mnogo vremena uz decu i baveći se njima.
To opet dođe kao primer tačke gledišta-čitajući ono što radiš sa decom, meni je recimo nejasno zašto toliko ističeš vrtić kao mesto gde deca primarno uče, kada je očigledno da se kod kuće njima jednako baviš.

[jennifer_gentle]

Meni se recimo uopće ne sviđa tako koncipirano pitanje i zvuči mi maliciozno.
U čemu se ogleda tvoja uloga majke?? Za ozbiljno?

[pulinka]

rehab, i tvoje iskustvo se opet svodi na tačku gledišta, jer i moje dete radi sve to osim kupanja .

[pulinka]

J. gentle, pa, da zaozbiljno, jer ako kreneš linijom da je dobro da su deca što ranije samostalna i samodovoljna, onda dolazimo do toga da im vrlo rano roditelji postaju partneri sa kojima žive, bar u mojoj glavi ide tom linijom, zaozbiljno.

[casa]

Mislim da pulinka ima zapravo zanimljivo pitanje. Naime, čemu služimo kao bića drugim samostalnim ljudima oko nas? Naime, ako sam manje majka jer moja djeca spavaju svatko u svom krevetu, jer sami obuvaju cipele, jer srednji samostalno pere ruke s 4, jer najstariji s 12 samostalno mijenja posteljinu, ako sam manje majka jer oni me svakim danom manje trebaju, koja je onda moja vrijednost? Jednako bih se mogla zapitati i čemu kao žena služim mužu kad znam da je on više od trideset godina živio sasvim dobro bez mene? Ja svojoj djeci ne želim trebati, želim da me žele. A to brišu li sami guzu ili ne, s tom željom za drugom osobom ima vrlo maalo veze... Bar na primjeru mog muža...
I jel'te cilj odgoja je stvaranje samostalnih pojedinaca, cilj odgoja jest da ljudi sami vežu vezice i brišu guzu, a i kad takvima postanemo i dalje nam roditelji igraju neku ulogu u životu. Bar mom. Zar vama nije isto s vašim roditeljima? Moji meni najvjerojatnije do kraja života neće trebat na način brisanja guze, čuvanja moje djece, dizanja kredita ili vezanja vezica, pa su i dalje dio mog života i želim ih i vidjeti i čuti.

[pulinka]

Hvala, casa. To je to. To sam i htela da kažem, samo sa obrnute tačke gledišta.
Naime, ni meni nisu bitne ni vezice, ni brisanje guze, ni spoljni parametri samostalnosti.
Želim da budem neko koga će deca i dalje želeti da vide u životu, jednom kada se osvrnu, i neko na koga će deca moći da se oslone, u nekoj izuzetnoj situaciji, ako naiđe. A nekako mislim da je za to potrebno da budem pristutna uz njih i dok odrastaju. I da im izvesno vreme budem vođa, i učitelj, pre nego što se povučem u partnera i posmatrača. E sad, da li ja skrećem u gušenje dece, možda.
To i jeste bilo moje pitanje-do kada smo deci vođe, kada postajemo pomagači, kada partneri?

[pulinka]

Tj. meni se čini da prerano i često nepotrebno prepuštamo tu ulogu vođstva i usmeravanja nekome osim nas, tj. u nekim slučajevima mi se čini da deca ne bivaju iznutra samostalnija udaljavanjem od roditelja, zapravo ih i dalje vodi-vrtić, škola, treneri itd.

[leonisa]

mislim da pulnika nije mislila na tu vrstu samostalnosti jer roditeljstvo se ocituje u odnosu.
ima roditelja koji hrane, peru, oblace i to je sve sta rade- rade. no odnos s djecom im je katastrofa. i obrnuto.
cilj odgoja jest stvoriti samostalno bice no isto tako i bice koje zna da u roditeljima ima sigurnu luku, zbog kojih ima hrabrost zakoraciti u svijet. da zna da su tu kad im se pozeli vratiti i da ce u njima dobiti podrsku. tu se slazem s tobom s ovim sto si napisala.
no isto tako dijete koje je prerano stavljeno u situaciju na koju nije spremno, kojem se prerano dala odgovornost s kojom se ne moze nositi (a samostalnost povlaci za sobom i odgovornost) moze rezultirati i razocaranjem i strahom da istrazuje, kako svijet tako i sebe.

[vertex]

Djecu treba osamostaljivati i na dubljim nivoima od vezivanja cipela, naravno, što uostalom svi znamo, a i na ovoj temi se puno pisalo o tome. I to traje, naravno. Pa ni pravo glasa ne dobijemo prije navršenih osamnaest. I ako sa netko od 16 ima intimne odnose s nekim od 36, to je potencijalano problematična situacija (ne znam je li i zakonski, tj. do koje dobne granice je zakonski problematična), jer se smatra da je vrlo vjerojatno da te dvije osobe nisu u ravnopravnom odnosu. Može se diskutirati stiže li punoljetnost godinu-dvije prije ili kasnije, ali sa tri je sigurno ne dostižemo, a ni sa deset.

Dobro je pitanje koja nam je uloga u životu djece, sasvim. Recimo, iz postova Lili i rehab, reklo bi se da one imaju ulogu zabavljačica Znam da nije tako, naravno da nije, ali tako zvuče postovi pa mi je smiješno.

Po meni, između roditelja i djeteta paralelno ide odnos dviju osoba, i odnos skrbnik/onaj kojem treba skrb. U početku dominira prvi, a na kraju, ako smo pri zdravoj pameti , ostane valjda samo ovaj drugi.

[vertex]

E, sporo pišem pa sam napisala slično kao pulinka i leonisa.

[casa]

To je ono pulinka gdje se očito ne slažemo. I tu svatko kao roditelj donosi vlastite procjene, i gdje kad pita za mišljenje druge mora shvatiti da drugi ne procjenuju kao on. I gušenje djece sve nas muči, jednako kao i prepuštanje djece samima. Tko guši, to rijetko vidi, kao i onaj koji prepušta. I zato ponekda stvarno nije ludo pitati ljude: Što mislite? Pa poslušati i čuti ono što si spreman čuti u određenom trenu. A vođa sam svojoj djeci dok žive samnom, jer ipak odlučujem o puuno stvari. Dok živiš pod mojim krovom...

[Zuska]

Ova me rasprava, a pogotovo spominjanje vodstva, podsjetila na UNICEF-ove radionice i 4 stupa roditeljstva.

Struktura i vođenje samo su jedno od ta 4 stupa, struktura i vođenje odgovara na djetetovu potrebu za sigurnošću, predvidivošću, kompetentnošću...
Prvi i najvažniji stup je, naravno, briga i ljubav (dijete treba ljubav, emocionalnu toplinu, pripadanje, povezanost isl.).
Ostala dva su uvažavanje ili priznavanje djeteta kao osobe (razvija samosvijest; dijete ima svoje ideje, planove, preferencije, dostojanstvo);
te osnaživanje ili omogućivanje osnaživanja djeteta (osjećaj osobne kontrole, kompetentnost, razvija se autonomija).

To znači da se može i treba biti u ulozi brižnog roditelja, i vođe, i partnera, i pomagača, ovisno o djetetovoj potrebi i fazi. Omjer tih uloga se, naravno, mijenja, ali one su tu cijelo vrijeme odrastanja djeteta.

[Lili75]

n

Ova me rasprava, a pogotovo spominjanje vodstva, podsjetila na UNICEF-ove radionice i 4 stupa roditeljstva.

Struktura i vođenje samo su jedno od ta 4 stupa, struktura i vođenje odgovara na djetetovu potrebu za sigurnošću, predvidivošću, kompetentnošću...
Prvi i najvažniji stup je, naravno, briga i ljubav (dijete treba ljubav, emocionalnu toplinu, pripadanje, povezanost isl.).
Ostala dva su uvažavanje ili priznavanje djeteta kao osobe (razvija samosvijest; dijete ima svoje ideje, planove, preferencije, dostojanstvo);
te osnaživanje ili omogućivanje osnaživanja djeteta (osjećaj osobne kontrole, kompetentnost, razvija se autonomija).

To znači da se može i treba biti u ulozi brižnog roditelja, i vođe, i partnera, i pomagača, ovisno o djetetovoj potrebi i fazi. Omjer tih uloga se, naravno, mijenja, ali one su tu cijelo vrijeme odrastanja djeteta.

pohadjala.fenomenalne su radionice.naucis puno o sebi i djecjoj perspektivi.

[Lili75]

ali pulinka meni jedno ne iskljucuje drugo.
naravno da mi djeca uce najvise od nas doma al nesporno uce puno i u vrticu.
uostalom meni je roditeljstvo nesto najljepse u cemu najvise uzivam. odgoj djece je predivan izazovan zadatak.
al meni nikako nije jasno uza sav trud zasto je tebi tako tesko prihvatiti da neka djeca uzivaju u vrticu i da profitiraju boravkom u njemu.

cak uzimajuci u obzir i tvoju frustraciju da jje edno dijete na svoju stetu van vrtica u korist drugog djeteta.
malo vise tolerancije i razumijevanja.prihvacanja da su djeca kao i mi razliciti.

sorry za tipfelere pisem s moba.

[rehab]

Pitanje je smiješno (da ne kažem glupo), pa je i odgovor takav. Mislim, pita me se na što je svedena moja uloga majke budući da radim, da je moje dijete u vrtiću i da je samostalno po pitanju higijenskih i ostalih aktivnost. I djeca me unatoč tome žele vidjeti u životu, ali jednako tako žele vidjeti i druge ljude u životu, što je po meni sasvim prirodno i normalno. Ne patim na to da im budem alfa i omega, da non stop traže mene i da im budem sve na svijetu. Ili ja ne kužim ovo o čemu Pulinka piše.

[Lili75]

Lili, nije stvar uvređenosti nego frustriranosti . Kako god da sročim ispadne naopako.
Tvoj dan deluje slično mom, kod mene se u dan ubacuje i čišćenje i spremanje, s tim što su nama u selu zanimljivi sadržaji manje dostupni i zahtevaju malo više i vremena i planiranja. Osim toga, moji na spavaju po danu pa dan ima malo drugačiji ritam.
I sama si napisala ono što sam ja već zaključila-neko je morao da ih nauči ono što već znaju, a za nekog ko je zagovornik odvajanja od dece i samostalnog učenja, provodiš veoma mnogo vremena uz decu i baveći se njima.
To opet dođe kao primer tačke gledišta-čitajući ono što radiš sa decom, meni je recimo nejasno zašto toliko ističeš vrtić kao mesto gde deca primarno uče, kada je očigledno da se kod kuće njima jednako baviš.

mozfa grijesim ispravi me al nekako kao da osjecam predrasudu da mi koji smo za odvajanje djeteta od majke i jos uz to u vrtic da se tako valjda zelimo rjesiti djece da se ne miramo bavit njima.
kao da si se iznenadila da se toliko bavimo djecom.
to je cista predrasuda.

mozda sam te i krivo shvatila inace te malo teze shvacam bar ovako preko foruma.

[pulinka]

kao da si se iznenadila da se toliko bavimo djecom.

Iznenadila sam se da se na te načine baviš decom, ne znam kako bih bolje formulisala.
Tj. ti si toliko hvalila tvoj vrtić i koliko su deca naučila u njemu, pri tom si stalno nabrajala u čemu su sve deca samostalna, da sam ja stekla utisak da ti misliš da su deca sve to znanje stekla u vrtiću. Meni je to bilo neverovatno, da je sve to delo vrtića, ma kako dobar bio, zato sam te i pitala. To sam i napisala već jednom.

[pulinka]

Rehab, razumem da ne razumeš mene, ali i casa i leonisa i vertex su pisale nakon mene o onome što sam ja pokušala da pitam.
Evo, napisala si ulogu sebe-ti si majka, osoba koju deca ŽELE da vide u svom životu.
Što je divno, čak savršeno. Jer ti nisi rekla da deca osećaju potrebu-emotivnu, socijalnu, bilo kakvu drugu, za tobom-jer su osamostaljena u svemu, u čemu im pomaže vrtić i društvo drugih ljudi. Nego prosto žele tvoje društvo, iako bi mogli i bez tebe.
Što meni zvuči totalno nerealno, da jedno trogodišnje dete može biti na tom nivou svesti. Takav odnos bih očekivala tek od deteta nakon puberteta.

[Anemona]

al meni nikako nije jasno uza sav trud zasto je tebi tako tesko prihvatiti da neka djeca uzivaju u vrticu i da profitiraju boravkom u njemu.

Nije napisano meni, ali moram se nadovezati.
Mislim da pulinki ili npr. meni nije teško prihvatiti da neka djeca uživaju u vrtiću, nego da sva djeca moraju ići u vrtić.

Da li ti možeš iskreno prihvatiti da neka djeca uživaju/profitiraju izvan vrtića drugim načinom čuvanja?

[Peterlin]

Nije napisano meni, ali moram se nadovezati.
Mislim da pulinki ili npr. meni nije teško prihvatiti da neka djeca uživaju u vrtiću, nego da sva djeca moraju ići u vrtić.

Da li ti možeš iskreno prihvatiti da neka djeca uživaju/profitiraju izvan vrtića drugim načinom čuvanja?

Ovo je istina.

A isto tako je istina da NEKI roditelji imaju o vrtiću dobro mišljenje, a NEKI nemaju. NEKI za to imaju razloga, NEKI nemaju, tj. imaju predrasude.

[casa]

Ma, ali stvarno je smiješno ako mi sad raspravljamo o tome ima li neke djece kojima vrti nije od koristi...otprilike kao ima li neke djece koja ne vole mrkvu. Ima svega na svijetu. Pitanje je: očekivano je da zdravo dijete u dobi od tri godine bude spremno na odvajanje od obitelji i socijalizaciju van nje; što se danas često, kako nemaju svi za tete čuvalice, prevodi kao polazak u vrtić. Meni se čini da stručnjaci smatraju da je to očekivano i dobro za dijete. Naravno, bit će djece za koju to ne vrijedi... ali njihovo postojanje ne mijenja činjenicu da je to očekivano ponašanje s tri godine... kao što je pokazivanje prstom u dobi od 12 mjeseci,iako ima djece koja ne pokazuju, jer su bolesna ili jer jednostavno kasne ili jer ....

[n.grace]

ja isto ne mogu shvatiti točno zbog čega bi trogodišnjak trebao ići u vrtić, ako jasno pokazuje da mu se tamo ne sviđa i ako je potišteno
niti mi je jasno što tako bitno time propušta
primarna funkcija vrtića je da se zbrinu djeca kojoj su roditelji na poslu
netko je bio napisao da je park precijenjen
a bome je, po mom mišljenju, to i vrtić

i ja sam od onih koji smatraju trogodišnjake bebama
ionako mi prebrzo rastu i vrijeme mi samo izmiče
a inzistirati na samostalnosti i "jačanju" djeteta koje ne želi ići u vrtić, iako izbor postoji, mi je bezrazložno i besmisleno

[casa]

Rehab, razumem da ne razumeš mene, ali i casa i leonisa i vertex su pisale nakon mene o onome što sam ja pokušala da pitam.
Evo, napisala si ulogu sebe-ti si majka, osoba koju deca ŽELE da vide u svom životu.
Što je divno, čak savršeno. Jer ti nisi rekla da deca osećaju potrebu-emotivnu, socijalnu, bilo kakvu drugu, za tobom-jer su osamostaljena u svemu, u čemu im pomaže vrtić i društvo drugih ljudi. Nego prosto žele tvoje društvo, iako bi mogli i bez tebe.
Što meni zvuči totalno nerealno, da jedno trogodišnje dete može biti na tom nivou svesti. Takav odnos bih očekivala tek od deteta nakon puberteta.

I evo to je opet ono gdje se uopće ne slažemo. Ne vidim zašto dijete od tri godine ne bi moglo bezinteresno željeti mamu, zašto bi moralo u svakom trenu biti uvjetovano svojim potrebama... Ja vjerujem da dijete već u dobi od tri godine može imati bezineteresnu, čistu želju za majkom... I da ja kao majka želim poticati takvu želju, a ne potrebu za ljubavlju i bliskošću uvjetovanu strahom od odvajanja.

[casa]

I ovo s bebama, pa ali ako vi smatrate trogodišnjake bebama, to ne znači da oni jesu bebe. Pa po nijednoj definiciji bebe dijete od godine nije beba. Shvaam da vi osjećate drugačije, ali to ne mijenja da to nisu bebe.

[casa]

I djeca mi ne rastu, rastu sebi. I nisu moja ni na koji način, oni su svoji ljudi. Sudjelovanje u njihovom rastu, njihovom djetinjstvu je najbogatiji dio mog života. Ali svejedno ne rastu mi. A tjeranje trogodišnjaka u vrti iako ne mora ići nema nikakvog smisla. Ima smisla tjerati ga u vrti ako mora, treba ići... samo što nije svako mora, treba jednako mama i tata rade i nema ga tko čuvati. Već sam svoje mora, treba objasnila...

[n.grace]

definicija bebe ili nebebe mi zaista ništa ne predstavlja