Stranica 2 od 4 PrviPrvi 1234 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 181

Tema: Krajnja dob starosti roditelja

  1. #51
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    iskreno, da sad rodim u cetrdesetima ( jos nemam toliko) trece , bila bih jako opterecena i pod stresom.
    Ne toliko zbog godina , nego zbog zivotnog iskustva sa trudnocama , porodom , zdravljem djece , skolovanjem...
    hocu reci , nema to toliko veze sa zivotnom dobi, nego sa zivotnim iskustvom koje sam nakupila do sad uz djecu.
    eto, ja ovako kao sirius, mislim da ovo sa živcima nema veze sa starošću rodilje.
    ja sad imam masu živaca više i mentalno sam spremnija za još jedno malo više nego što sam bila u 3. desetljeću.

  2. #52
    Majuška avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,832

    Početno

    Ako išta pomaže, MM je postao tata po prvi put sa 50 a drugi put se nadamo da će do 60-e
    Odlično se snalazimo iako on ponekad jauče da je too old for this s**t
    LOL

    A što se tiče haklanja košarice ili nogometa sa klincima, iskreno, nitko od mladih tata koje poznajemo to ne radi (što je šteta) tako da nam sin neće biti posebno zakinut.
    Uvijek ima planinarenja, bicikliranja, kartanja i igranja šaha.
    Najvažnije ih je ionako grliti, ljubiti, puno pričati i podupirati a to se može u svakoj dobi

    Još pogotovo ako se i fizički osjećate fit - go for it!


    A gledanje predaleko u budućnost nema nekog smisla. I mladim se ljudima događaju bolesti, nesreće i štošta. Ništa u životu nije sigurno.

  3. #53
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Citiraj alef prvotno napisa Vidi poruku
    Ne slazem se s ovim sto napisa Peterlin, da je samo fizicki lakse imati djecu ranije... Ne studiraju svi, pa tako to o studiju i karijeri za mnoge nije nikakav argument... U 20-toj mozes imati i 3 godine staza, zavisi od struke. Ono sto moja mama koja je rodila trece u 44-oj iznosi kao teskocu jeste pomanjkanje energije i zivaca 5-10 godina kasnije... Ustvari, s bebom je lako, u pubertetu je tu vec veliki generacijski jaz...

    Ali, na temu: sretno pokretacici teme, ako zelite bebu, onda pokusajte, zasto da ne...
    Pa sad... moje iskustvo je drugačije. Godine mi nisu donijele pomanjkanje živaca, naprotiv...

    Iz razreda mog starijeg sina na natjecanja idu upravo djeca roditelja koji su ih dobili u svojim kasnijim godinama - svi. Imaju iznadprosječne rezultate u školi, bave se svim i svačim itd. Govorim to na temelju vlastitog uvida, ne samo na temelju svoje djece iako se oni savršeno uklapaju u ovo.

    Uostalom, Tanči ima potpuno isto iskustvo sa svojim djetetom. Meni je dobro došlo upravo to kasno roditeljstvo jer sam u mladosti imala "puno kraći fitilj" nego sada. Vjerujem da svojoj djeci mogu pružiti više sada (emocionalno, materijalno, kako god...) nego da sam ih rodila s dvadeset, ali to vrijedi za mene - ostali nek govore za sebe.

    Druga stvar - strpljenje: moja djeca trebala su u ranoj dobi dosta pažnje, od vježbi, terapija i koječega i nisam sigurna da bih to znala prepoznati kao mlađa niti bih imala strpljenja izaći s tim na kraj. Danas je sve to iza nas.

    Mali dodatak - sigurna sam da ću svoju djecu motivirati da se rano (čitaj: na vrijeme) osamostale, zaposle i rade jer nema načina da ih dugo podupirem, ne što ne bih htjela, nego postoji opasnost da neću moći.
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.02.2014. at 13:18

  4. #54

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
    Nena, pa nitko ne piše da je rađanje u 40-tima poželjno za ukupnu populaciju. Ali osobama kojima se život tako posložio ne mora biti nepoželjno i da, može biti poželjno.
    Ovdje se govori o vlastitim iskustvima i o jednom konkretnom, Silvijinom, slučaju, pokušavaju joj se dati različite perspektive, od Ineszinih neumoljivih brojki, do vlastitih iskustava kasnijih trudnoća. Nekome je to bio izbor, nekome se život tako posložio.
    I naravno da stariji roditelji imaju potrebu sebe pokazati u drukčijem svjetlu od onoga "stariji, usporeni, prezabrinuti.." kakvim ih se često doživljava.
    Isto to, što i ti, ili slično, makar s istim pointom, s osvrtom na različite životne okolnosti,
    sam napisala pokretačici teme osobno u prvom postu, za njezin slučaj - samo naprijed. Uvijek sam za to. Kad se ima želje, volje, oni se neće pokajati, sigurno, u kojoj god dobi bili. To dijete će im donijeti svu sreću ovog svijeta, sigurna sam.

    A s druge strane, mislim da ne griiešim da se ono također krivo shvaćanje - stara je rodilja s 38, koji spominje AM, što se znao provlačiti za generacije prije,
    zadnjih godina zaista preokrenuo u ono - nije vam/nam žurba, još smo mladi, ima vremena, i da se to ohrabruje u medijima (naročito ovi celebovi) i posvuda.
    Nije istina da toga nema, i na ovom forumu i posvuda (to što vertex spominje kao edit meni).
    Mislim da se baš promovira svugdje i vrlo često i da mnogi na to nasjedaju pa se kaju kad je kasno.

    Mislim,ono, izrelativizirajmo kad je ta gornja granica. Ja sam čula da je Abrahamova žena Sara rodila sa 90.

  5. #55
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    silvia draga, mislim da će ovdje vaga pretezati sad na jednu, sad na drugu stranu
    ako doista želite dijete i fizički ste sposobni/spremni... nemojte razmišljati

    uvijek će biti otklona u smislu "rodili smo si unuka", "teško mi se dizati", "brige na poslu"...
    u roditeljstvu uvijek postoje neki problemi, samo što ih svatko od nas drugačije doživljava i gleda
    ono što je meni problem, možda ti ne bi niti primijetila
    i obrnuto

    isto bi bilo i da govorimo o marki automobila, današnjem ručku ili odnosu sa svekrvom

    dakle, ako želite dijete - idite po dijete

  6. #56
    alef avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    639

    Početno

    Ne znam kakve veze sad ima to sto djeca starijih roditelja idu na natjecanje... Mladji roditelji ne podupiru i ne motiviraju svoju djecu sta li?

    Mala anegdota s bratom: prvi razred, razgovaraju o roditeljima.
    Jedan djecak kaze: Moj tata je jako star, ima 33 godine.
    Brat: Moj nije star, on ima 53

  7. #57
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku

    Druga stvar - strpljenje: moja djeca trebala su u ranoj dobi dosta pažnje, od vježbi, terapija i koječega i nisam sigurna da bih to znala prepoznati kao mlađa niti bih imala strpljenja izaći s tim na kraj. Danas je sve to iza nas.
    ja sam kao mlađa imala barem 10 puta više strpljenja nego danas
    za sve
    i tolerancije
    o živcima da ne govorim


    sad me izraubao ili posao ili ljudi

  8. #58
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Pa sad... moje iskustvo je drugačije. Godine mi nisu donijele pomanjkanje živaca, naprotiv...

    Iz razreda mog starijeg sina na natjecanja idu upravo djeca roditelja koji su ih dobili u svojim kasnijim godinama - svi. Imaju iznadprosječne rezultate u školi, bave se svim i svačim itd. Govorim to na temelju vlastitog uvida, ne samo na temelju svoje djece iako se oni savršeno uklapaju u ovo.

    Uostalom, Tanči ima potpuno isto iskustvo sa svojim djetetom. Meni je dobro došlo upravo to kasno roditeljstvo jer sam u mladosti imala "puno kraći fitilj" nego sada. Vjerujem da svojoj djeci mogu pružiti više sada (emocionalno, materijalno, kako god...) nego da sam ih rodila s dvadeset, ali to vrijedi za mene - ostali nek govore za sebe.

    Druga stvar - strpljenje: moja djeca trebala su u ranoj dobi dosta pažnje, od vježbi, terapija i koječega i nisam sigurna da bih to znala prepoznati kao mlađa niti bih imala strpljenja izaći s tim na kraj. Danas je sve to iza nas.

    Mali dodatak - sigurna sam da ću svoju djecu motivirati da se rano (čitaj: na vrijeme) osamostale, zaposle i rade jer nema načina da ih dugo podupirem, ne što ne bih htjela, nego postoji opasnost da neću moći.
    Peterlin, daj si malo kredita.
    sigurno bi i u mladoj dobi prepoznala poteskoce i reagirala.
    Ja sam sa 26 znala da moje dijete staro godinu dana nije kao druga . Znala sam to, bila sam mlada i bio mi je prvo dijete. Nitko od strucnih sluzbi nije to prepoznao do skole , a nije da nisam pitala , hodala i pohadala radionice roditeljstva , i svasta nesto...
    Ok, svatko govori iz vlastitog iskustva, ali stvarno godine nemaju previse veze sa tim.

  9. #59
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
    ja sam kao mlađa imala barem 10 puta više strpljenja nego danas
    za sve
    i tolerancije
    o živcima da ne govorim


    sad me izraubao ili posao ili ljudi
    Zivot , draga moja.

  10. #60
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    rekla bih da se razlikujemo utoliko kada je kome što zasjelo na vrat.
    meni je prije, pa što me nije ubilo, ojačalo me.
    drugima je kasnije, pa nisu ni znali kako su lijepo živjeli do tada

  11. #61
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Citiraj alef prvotno napisa Vidi poruku
    Mala anegdota s bratom: prvi razred, razgovaraju o roditeljima.
    Jedan djecak kaze: Moj tata je jako star, ima 33 godine.
    Brat: Moj nije star, on ima 53
    Ja, 7 godina, čestitam mami rođendan, dajem joj poklon i čestitku.
    Mama čita čestitku, sretan ti 26. rođendan, ali ja nemam 26, nego 25 godina...
    Ja, mislim si, ... 25, 26, ko da je važno, i jedno i drugo je puno....

  12. #62
    Zuska avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Lokacija
    terra magica
    Postovi
    4,094

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
    ja sam kao mlađa imala barem 10 puta više strpljenja nego danas
    za sve
    i tolerancije
    o živcima da ne govorim


    sad me izraubao ili posao ili ljudi
    ma nije, nego sad već za većinu stvari znaš kako će završiti pa nemaš živaca prolaziti kroz već viđeno.
    :tješimse:

  13. #63
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
    Nije istina da toga nema, i na ovom forumu i posvuda (to što vertex spominje kao edit meni).
    Mislim da se baš promovira svugdje i vrlo često i da mnogi na to nasjedaju pa se kaju kad je kasno.
    Pa ja sam i napisala da je to ok tema za raspravu, i slažem se kako se često govori o kasnom majčinstvu kao da je postizanje istog čas posla za bilo koga.
    Moja primjedba je da se ovdje konkretno radi o individualnoj odluci i nije mi baš fer opterećivati takvu temu nekim generalnim analizama. Ali naravno, de gustibus...

  14. #64
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Pa sad... moje iskustvo je drugačije. Godine mi nisu donijele pomanjkanje živaca, naprotiv...

    Iz razreda mog starijeg sina na natjecanja idu upravo djeca roditelja koji su ih dobili u svojim kasnijim godinama - svi. Imaju iznadprosječne rezultate u školi, bave se svim i svačim itd. Govorim to na temelju vlastitog uvida, ne samo na temelju svoje djece iako se oni savršeno uklapaju u ovo.
    cisto za protutezu- moje dijete ide na dva zupanijska natjecanja, nadprosjecno je u svemu , trenira dva sporta i jos svasta nesto radi u zivotu. Rodila sam ga sa 19 godina. Njegovi prijatelji su svi vrlo slicni njemu , a sve majke su bile mladje od 30 kad su ih rodile. Nije sve u godinama, nesto je i u glavi i stavu.

    Silvia, sretno i samo naprijed.

  15. #65
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,412

    Početno

    Citiraj Nena-Jabuka prvotno napisa Vidi poruku
    A s druge strane, mislim da ne griiešim da se ono također krivo shvaćanje - stara je rodilja s 38, koji spominje AM, što se znao provlačiti za generacije prije,
    zadnjih godina zaista preokrenuo u ono - nije vam/nam žurba, još smo mladi, ima vremena, i da se to ohrabruje u medijima (naročito ovi celebovi) i posvuda.
    Nije istina da toga nema, i na ovom forumu i posvuda (to što vertex spominje kao edit meni).
    Mislim da se baš promovira svugdje i vrlo često i da mnogi na to nasjedaju pa se kaju kad je kasno.
    Potpisujem u potpunosti. Moja ginekologica se inače bavi i sterilitetom i MPO. Prvo dijete sam rodila jako, jako i još jednom jako (nije na odmet ) mlada. Nekoliko godina poslije kada sam joj došla, prvo joj je pitanje bilo: što čekaš s drugim? A još uvijek sam mlada, samo sa jednim "jako" ispred . To danas baš i nije politički korektno, ali žena zna što govori. Poslije drugog poroda rekla mi je da si dam godinu dana da se oporavim i da, ako želim još djece, odmah krećem na treće jer već za koju godinu gazim u tridesetu. Dakle, s biološke strane, ipak treba žuriti.

    Što se tiče ostalih aspekata, uvjerenja sam da zaista nema pravila. U okolini imam svakojakih primjera, ali u životu nema pravila. Tko zna i koliko dugo ćemo živjeti i kakve nas bolesti mogu strefiti - kada bi tako razmišljali, nitko ne bi imao djecu. Gdje ima volje i ljubavi, ima i načina. Samo, biologije radi, valja požuriti.

  16. #66

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    3,461

    Početno

    Citiraj *mamica* prvotno napisa Vidi poruku
    Potpisujem u potpunosti. Moja ginekologica se inače bavi i sterilitetom i MPO. Prvo dijete sam rodila jako, jako i još jednom jako (nije na odmet ) mlada. Nekoliko godina poslije kada sam joj došla, prvo joj je pitanje bilo: što čekaš s drugim? A još uvijek sam mlada, samo sa jednim "jako" ispred . To danas baš i nije politički korektno, ali žena zna što govori. Poslije drugog poroda rekla mi je da si dam godinu dana da se oporavim i da, ako želim još djece, odmah krećem na treće jer već za koju godinu gazim u tridesetu. Dakle, s biološke strane, ipak treba žuriti.

    Što se tiče ostalih aspekata, uvjerenja sam da zaista nema pravila. U okolini imam svakojakih primjera, ali u životu nema pravila. Tko zna i koliko dugo ćemo živjeti i kakve nas bolesti mogu strefiti - kada bi tako razmišljali, nitko ne bi imao djecu. Gdje ima volje i ljubavi, ima i načina. Samo, biologije radi, valja požuriti.
    Tako je.
    A sve ono što spominjem, uopće ne govorim na vlastitom iskustvu, dapače, ja ga baš demantiram, čak me je strah da ću biti plodna i s 50, više je meni ta muka da me još štogod ne zadesi neočekivano.
    I imam sad više živaca, i bolje mi je materijalno stanje, ali imam i više godina.

    Primijetila sam odavno, kad se i ovdje po raznim temama raspravlja o zrelosti i spremnosti za majčinstvo, ubaci se u tu jednadžbu svašta: imam li dobar posao sada, imam li stambene kvadrate, imam li pogodan auto, kolika su nam primanja...slabo se u tim jednadžbama uzimaju u obzir rizici godina.

    Ne želi se gledati hoće li se tko razboljeti i biti živ, naravno da se to ne može predvidjeti,
    ali se istovremeno ide pomno gledati hoće li tko imati uplaćeno životno osiguranje i dovoljno ušteđevine da dijete pošalje na faks i ostavi mu stan u nasljedstvo. Pa što je tu sad veći faktor rizika? Nešto mi ne štima u takvoj računici.
    Može se zajedno s djetetom stjecati stanje i imanje, dok dijete raste, i čovjek sazrijeva, i posao isto tako.
    Poznajem blisko četiri bračna para koji ne mogu imati djece, svi su u godinama kad im je to teže ostvarivo. Samo jedni su u toj situaciji jer naprosto nisu imali životnog partnera ranije, tako su se životne kockice posložile, a ovih troje su se vodili krilaticom "prvo štalica, onda kravica". Sad je tu velika i lijepa štalica, a nigdje kravice.
    Kažem, uopće se nisam osobno o to opekla, ali znam da mnoge baš taj stav košta, i nije naodmet da razmisle možda neki drugi za koje mi ovdje ni ne slutimo da sad čitaju.

    I da se ne zanose kako su I.B. i Severina, i još ne znam koliko njih, prvo "ostvarile sve svoje ambicije", a onda tek dijete. Da baš tako treba biti.
    Ne ide to baš tako u životu glatko kao po loju, kako se predstavlja javno.

  17. #67
    *mamica* avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,412

    Početno

    Ne ide ni najmanje. Kada sam ostala trudna, bila sam na vrhu svijeta, imala sam sve posloženo i situaciju nadprosječnu dobru. Mjesec dana prije poroda, sve je se preokrenulo, ostali smo bez ičega. Otišla sam u bolnicu roditi raspravljajući sa mužem o poslu. Selila, rodila, radila.. Ništa nismo imali, a samo par mjeseci ranije bili smo kraljevi svijeta.

    I kada smo konačno mukom sve posložili na svoje mjesto, zadesi nas teška bolest djeteta. I hop, ajmo sve jovo nanovo. Nikada u životu ne možemo računati da smo sigurni i da će biti onako kako smo planirali. I nema ničeg lošeg u tome da i naša djeca to vide.

  18. #68
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    neno, otvori si novu temu
    ovako je stvarno malo trljanje soli na ranu.
    ko da je temu otvorila 35-godišnjakinja s pitanjem jel da rađam il da idem na doktorat u ameriku.

  19. #69
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,513

    Početno

    ja mislim da radanje sa 40 i iznad nije trend, niti ce postati trend. (mozda jednog dana, kad se i plodnost pomocu znanosti produzi)
    mislim da je dobro da ljudi sami odlucuju sto ce i kako i kada ce.
    a kakvu ce tko imati jednadbu, mislim da je vrlo individualno.

  20. #70
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,513

    Početno

    [QUOTE=Nena-Jabuka;2575431Ako je cura od 20 god.završila školu, zaposlila se, ili nije, ako partner radi, ako su uvjeti relativno ok, i oni su spremni, zašto ne i tada.

    [/QUOTE]

    pa nena, mislim da je odgovor vrlo jasan. ako zele super. a ako ne zele (bez obzira sto bi netko mislio, da bi oni trebali ili ne trebali) opet super.
    ja uopce ne mislim da selebritiji imaju tu neku promotorsku ulogu. nego se naprosto o njima pise stalno i o svemu, te koje cipele, te jeli premrsava, ili predebela, te ovo i ono. pa tako i o onima koji dobiju djecu kasnije.

    a ni ne cini mi se da tako puno ljudi i ima djecu u kasnijim godinama. a oni koji imaju, to je naposlijetku njihova odluka. hvala bogu da zivimo u vremenu u kojem nam nece selo odredivati kada cemo i kako cemo imati djecu.

  21. #71
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,513

    Početno

    a sto se tice unuka, nisu svacije zivotne koordinate odredene medama, skola (faks) udaja, djeca, unuci.

    osim toga, nema garancije da se djeca nece odseliti u kinu, na aljasku ..itd, po ce se unuci vidati par puta godisnje.
    (nadam se da ce moja ostati, barem u europskim koordinatama )

  22. #72

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Mladost ne garantira plodnost, na mnogim temama na forumu se to potvrdilo. Kao što ni 40-te ne garantiraju sterilitet, eto puno vas je gore napisalo svoja iskustva.
    Iz ovih cipela mogu napisati da bi mi majčinstvo u ranim 20-im bilo katastrofa.
    Majčinstvo s 29 mi je taman.
    Ako se odlučim na još djece, neće to bit prije 35. No way. Svijesno idem u to. Kad mi je bazična potreba za majčinstvom ispunjena, mogu se kockat s time hoću li ponovo zanijet i rodit ili neću.
    Voljela bih, jednog dana, al neću umrijet od tuge ako ne bude.
    Pokretačici teme želim, kako se u mojim krajevima kaže, puno sriće i trdo sprida

  23. #73
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    ja želim plesati na njihovim svadbama (da se niste usudili reći kako možda neće ni raditi svadbe, kako će možda živjeti na kamčatki, kako uopće neće zvati roditelje)
    ali, ako se sin bude ženio kasno ko roditelji mu... moći ću se rasplesati u kolicima

  24. #74
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    ja mislim da bi bilo jako tužno da ljudi ne pokušaju
    i ja sam bila spremnija i sa više živaca u trideset i nekoj nego u dvadeset u nekoj, provjereno
    nekome obratno
    nema pravila i ne treba ga ni biti

  25. #75

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Citiraj AdioMare prvotno napisa Vidi poruku
    joj. ne znam, ja opet mislim da je gore roditi s dvadeset nego s četrdeset, već ako se može birati.
    drugi porod u 31. mi je bio ok po svemu.
    Ozbiljno? Ja sam prvo rodila s 19 a treće s 28 i definitivno sam osjećala fizički da mi je s 28 teže. Psihički lakše, ali fizički teže. Ne mogu ni zamisliti kako bi mi bilo teško rodit za deset godina... A možda bih se iznenadila

  26. #76

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
    ja želim plesati na njihovim svadbama (da se niste usudili reći kako možda neće ni raditi svadbe, kako će možda živjeti na kamčatki, kako uopće neće zvati roditelje)
    ali, ako se sin bude ženio kasno ko roditelji mu... moći ću se rasplesati u kolicima
    pa što dramiš, ako mu se ne bude žurilo, napravit će tulum u staračkom domu

  27. #77
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    je apri, kud baš u kolicima
    evo sam te odmah vizualizirala s nekim cool platformama na nogama u kolicima

  28. #78
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,513

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
    ja želim plesati na njihovim svadbama (da se niste usudili reći kako možda neće ni raditi svadbe, kako će možda živjeti na kamčatki, kako uopće neće zvati roditelje)
    ali, ako se sin bude ženio kasno ko roditelji mu... moći ću se rasplesati u kolicima

    ajme apri, ako si to sve htjela sa kakti nekom garancijom. e pa trebala si onda prije postatai mama.
    ma budes se ti nama naplesala...

  29. #79
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    Ozbiljno? Ja sam prvo rodila s 19 a treće s 28 i definitivno sam osjećala fizički da mi je s 28 teže. Psihički lakše, ali fizički teže. Ne mogu ni zamisliti kako bi mi bilo teško rodit za deset godina... A možda bih se iznenadila
    isključivo na fizičku snagu misliš? to, kako bi iznijela trudnoću, porod i prvu godinu života?
    nije ti zanemarivo da si u toj dobi već imala troje djece, možda te je briga oko njih svih troje umarala, a ne da si se s 28 toliko promijenila.
    mene je i fizička i psihička zahtjevost roditeljstva s 20 godina poprilično zatekla.
    bez obzira što sam s drugim djetetom već ušla u tridesete, meni je posložena glava donijela puno sređenije majčinstvo nego fizička snaga s dvadeset.

  30. #80
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    a nekima se glava nikad ne posloži

  31. #81
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    9,030

    Početno

    a nekima se glava nikad ne posloži
    pa ja sam i mislila samo na dječju ladicu, ne na cijeli ormar!

  32. #82
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    ahhahahahaahahahah
    (di je ona tema gdje smo pričale o pranju ormara iznutra; neke to redovito rade, a neke su se jako čudile)

  33. #83
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    ja za mjacnistvo nikad nisam bila spremna, ni u 20-tim, ni u 30-tim, a sad da me neko pita nisam ni u 40-ti. ipak imam dva celjadeta i ne zalim ni sekunda sto ih imam. dapace...

    pokretacici teme zelim svu srecu ovog svijeta, da ima srecu i veselje koje vecina nas u kuci ima. nece joj biti lako, ali svaki osmjeh koji dobije dat ce joj snagu kao i svima nama da ide dalje, pa makr mi bili u 20-tim, 30-tim, 40-tim ili 50-tim.

    slazem se s nenom da ipak biologija radi svoje. neke stvari dozvoljava neke ne. ali kako biologija radi na svoju stranu, tako i psiha radi na svoju. prkosi joj i pokazuje imam i ja snagu.

  34. #84
    AndrejaMa avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    Sesv. Kraljevec
    Postovi
    2,200

    Početno

    Sve je to individualno...
    Evo, mi ćemo postati roditelji u 40-toj, i to po četvrti put, k tome još blizanke.
    Da li me strah? Pa mene je jedino bilo strah da trudnoće prođe uredno, da sve bude OK.
    Ali razumijem pokretačicu teme, njima bi to bilo prvo djete. I vjerojatno nije isto postati majka po prvi put u tim godinama, ali što srce želi - nije teško.

    Moja krsna kuma je po prvi put postala majka u 45 godini. Danas njezin sin ima 24 godine. Da, bilo je čudnih situacija u stilu je li ti to baka, ali okolina u kojoj se krećete uvijek se brzo prilagodi i prihvati da ste postali roditelji kasnije i to postane normalno.

  35. #85

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Citiraj AdioMare prvotno napisa Vidi poruku
    isključivo na fizičku snagu misliš? to, kako bi iznijela trudnoću, porod i prvu godinu života?
    nije ti zanemarivo da si u toj dobi već imala troje djece, možda te je briga oko njih svih troje umarala, a ne da si se s 28 toliko promijenila.
    mene je i fizička i psihička zahtjevost roditeljstva s 20 godina poprilično zatekla.
    bez obzira što sam s drugim djetetom već ušla u tridesete, meni je posložena glava donijela puno sređenije majčinstvo nego fizička snaga s dvadeset.
    Da na fizičku snagu, mislim. Ono s 19 sam najozbiljnije mogla spavat 4 sata dnevno mjesecima bez da sam imalo nervoznija...a s 28 nisam... I sad vidim da sam s 31 manje otporna na bolesti koje skupe, nego prije deset godina... Nisu to neke radikalne promjene, ali jesu...Pa kako bi bilo za još deset godina? A glava mi je takva kakva je, s 40 ću bit čisti zen.

  36. #86
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    kako su ljudi različiti
    casa ja recimo u dvadesetima nisam mogla ne spavati
    mislim nisam ni u tridesetima ali sam mentalno sve puuuno lakše podnijela
    brijem da bi sad poslije 35-te mogla uopće ne doživiti to nespavanje

  37. #87
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    u svakom slučaju mislim da čovjek jednostavno treba pokušati
    je, nisu u cvijetu mladosti i to sigurno nosi određena ograničenja
    ali recite mi što je sigurno, na što itko ima garanciju?
    nekako kad mislim o ovoj temi, baš bi mi bilo tužno da se ljudi nađu tako u zrelim godinama i niti ne pokušaju doživjeti roditeljstvo
    a žele ga...
    ono, jedan je život
    lijepo je znati ako i ne uspiješ, da si probao
    ako uspiješ, što se silno nadam da će ovi ljudi uspjeti, ma gdje ćeš veće radosti!

  38. #88
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Na temu - pokušajte.

    A na starost - mladost: rodila sam s 28 godina i ono što sam mogla tada je neusporedivo s onim što mogu sad. Ne znam zašto.
    Spavati nisam trebala, a bila sam sasvim ok, penjala sam se s djetetom bilo gdje, radila vratolomije bilo kakve, trčala za djetetom u svim smjerovima, nisam bila nervozna,...
    Sad se osjećam umorno i umorno i umorno, dobro Hašimoto pridonosi toj ljepoti.

    Moje mišljenje prema mojem iskustvu, da sad mogu birati, djecu bih imala s 22-23 godine dvoje jedno za drugim, pa onda do 30 ako bih željla stignem još dvoje.

    Sad 7 godina nakon trudnoće, ne osjećam se ni mlađe, ni poletnije, ni spretnije, ni fletnije, a bome ni nešto pametnije.

  39. #89
    flopica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    6,461

    Početno

    ja se osjećam puno pametnije
    a sad ozbiljno - i kod mene hashimoto igra na kartu umora
    onda nije bilo hashimota ali mi je studij uz dijete igrao na kartu umora
    no svejedno, u mom slučaju su veće godine bile pun pogodak
    jednostavno ne mogu usporediti ondašnje mentalno stanje sa sadašnjim
    mislim, sve sam ja ozbiljno obavljala i onda, ali mi je bilo teško neke stvari razumjeti na ispravan način
    valjda (ne)zrelost, što li...

  40. #90
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,564

    Početno

    Prvo s 25, treće s 34. Treće mi je perolako, i u glavi i fizički.

  41. #91
    Deaedi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2004
    Postovi
    9,736

    Početno

    Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
    ja moram potpisati Nenu
    iz cipela one koja je drugo dijete rodila sa 40
    da sada mogu promijeniti, prvo bih rodila sa 27, drugo sa 30

    (ispričavam se svima koje ne mogu zanijeti otprve, kao ja)
    Slazem se! Da mi je sa 25g bila ova pamet, isla bi odmah poslije faksa na prvo, i sa 30 na drugo. Ovako sam prvo u 30toj, drugo sa 35 i osjecam znatnu razliku u fizickoj snazi izmedju 1. i 2. djeteta.
    Posljednje uređivanje od Deaedi : 19.02.2014. at 22:52

  42. #92
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    4,035

    Početno

    Ja sam dijete starijih roditelja. Mama je imala 42, a tata 55 kad sam se rodila. Mami sam bila drugo dijete iz drugog braka, a tati prvo.
    Tada, prije 35 godina, kako mi je mama pričala je to bilo čudo, bilo je mnogo onih koji su se čudili i osuđivali.
    Mama je s 42 godine, 19 godina nakon što je rodila prvo dijete i ostala udovica u tom braku, poželjela još jedno. Pričala mi je da je ta želja bila veća od ičega. Bilo ju je strah, vagala je, razmišljala i kad se odlučila obavila je sve moguće zdravstvene preglede i rekli su joj liječnici da slobodno ima još petero djece. Ostala je trudna vrlo brzo, trudnoća joj nije bila ništa teža od prve.

    Ono što mogu reći iz pozicije djeteta starijih roditelja, da nikada nisam osjetila da sam zakinuta zbog njihovih godina u smislu da im je fizički bilo teško. Mama je imala beskrajno strpljenja, volje, živaca, ljubavi, pažnje. Radila je, došla bi s posla npr. u petak poslije podne, uzela me za ruku i neplanirano odvela na izlet vlakom u npr. Varaždin sa svojih 50-tak godina. Ja danas s 35 godina, nemam toliko elana, živaca i volje, koliko je ona imala.

    Ono što je meni 'negativno' u toj priči je da sam tatu izgubila s 31, imao je tada 86 godina, znači dugo je i poživio, a mama je nažalost oboljela od alzheimera. Tako da sam zapravo dosta rano izgubila oba roditelja, iako je mama još živa, ali eto bolest je ružna. Kad se moja J. rodila nismo imali pomoć mojih roditelja.
    Naravno, i mlađi roditelji mogu oboljeti i umrijeti, ali je ipak realno veća mogućnost kad su roditelji stariji. Kad sam imala 20tak godina, oni su već počeli ozbiljnije pobolijevati, tako da sam upoznala sve čari hitne pomoći, bolnica, znam nazive svih mogućih boleština, pretraga itd. i zapravo sam u dvadesetima ja njima postala roditelj na neki način.
    Eh, da i još jedna stvar koja me opterećivala. Kad sam postala svjesna njihovih starijih godina i kad su oni prešli 70-tu, imala sam svakodnevni strah od njihove smrti koji je uvijek bio tu negdje u podsvijesti, baš zbog toga što su bili stariji, a ja još na neki način balava, pa sam znala panično trčati kući nakon što bih zvala tatu na telefon nekoliko sati a on se ne bi javljao. Kad je tata umro, oslobodila sam se i tog straha.

    Zbog svega toga kao dijete sam si zamislila da ću biti mlada mama i da nema šanse da priuštim takve strahove djetetu i što rodim do 30-te rodim i gle čuda , kako to obično biva, prvo sam rodila s 31, sada imam 35 i još ne pomišljam na drugo, znači može mi se dogoditi da i sama budem majka u 40-tima .

  43. #93

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,340

    Početno

    Silvia, ako želite samo krenite, ja gledajući oko sebe vidim roditelje raznih dobi i ništa mi nije neobično.

    Ja sam rodila s 33, i fizički i psihički sam se osjećala isto kao i s 20 . Sad je već malo drugačija priča, ipak su se javile neke tegobe koje prije nisam imala no ne mislim da bi mi one bile prepreka. Drugi par rukava je samo začeće, e tu mi je letvica previsoko.

    Inače moj je tata prošle godine "plesao" u kolicima na bratovoj svadbi .

  44. #94
    Dilek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2014
    Lokacija
    Malmo
    Postovi
    140

    Početno

    Ja isto mislim da ako postoji volja, zelja i energija, nema razloga da se ne krene na bebu i u kasnijoj dobi. Sto ce netko reci je najmanje bitno. Ne mogu zamisliti kako bi grozno bilo odustati od bebe jer je kakti prekasno, i onda se cijeli zivot pitati sto bi bilo. To je jedna od stvari koje je bolje pokusati ostvariti, nego pustiti da prodje bioloski voz.
    Posljednje uređivanje od Dilek : 19.02.2014. at 23:36

  45. #95

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,340

    Početno

    Mene je mama rodila s 21 i ja se uopće ne sjećam da sam imala neko mišljenje o njenim godinama.
    Što se tiče moje kćeri isto nisam nikada uočila da je to nešto što primjećuje.

  46. #96

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    4,340

    Početno

    Dok sam ja stisnula Pošalji, Dilek obrisala pitanje. Tako da ovaj moj post iznad više nema smisla.

  47. #97
    sillyme avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    5,572

    Početno

    Ovo sto pise mitovski, to je ono sto mene malo muci kad razmisljam o buducnosti. A prvo sam rodila 34 i tad mi se to cinilo sasvim ok godine, drugo s 37 i sad kad se priblizavam 40-oj i kad se u nekom trenutku spomenulo trece, nekako smo i mm i ja zakljucili da ipak ne bi. Izmedju ostalog, Poceo je on racunati kad ce x ici na maturu mi cemo imati y godina i tako, ja sam zakljucila da ne zelim to dalje racunati

    Tako da ne kazem da je lose ili da ne bi trebalo imati djecu i u 40-ima tko zeli, ali s danasnjim iskustvom nadam se da ce moja djeca ipak koju bebu i ranije, da malo uzivam i kao baka... Iako, ja razmisljam o tome kako biti baka, a oni jos u vrticu No to je zato sto vidim koliko je meni baka servis od pomoci, i rado bi da i njima moze biti. A mozda odluce da im je dadilja draza, ili da zele sve sami, previse je tu nepoznanica i ne valja razmisljati previse unaprijed jer smo preivse skloni zamisljati svijet u kojem je nase iskustvo "mjera" svih stvari.

  48. #98
    Osoblje foruma apricot avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    zagreb, istočno od... svega
    Postovi
    32,439

    Početno

    teško se odmaknuti od svojega iskustva
    da možemo potpuno apstrahirati od toga, ovaj topik bi ostao bez ijednoga posta
    ili bismo svi pisali hipotetički

    naravno da kad gledam kako moje prijateljice iz razreda idu djeci na maturu, i mlade i zgodne plešu s njima... bude mi žao
    jer ću ja na maturi svojega sina imati 60

    sve je to, zapravo - nebitno
    ali ni sadašnji život se ne sastoji od nekih (pre)velikih stvari
    svaki dan se "popikavam" na neku sitnicu

  49. #99

    Datum pristupanja
    Sep 2009
    Postovi
    132

    Početno

    Ono što je meni bio bitan faktor pri planiranju obitelji, uz činjenicu da sam imala mlade roditelje pa sam željela i ja biti mlada mama, su također statistike - ali drugačije od onih koje je postala Inesz.

    Kao što svi znamo, rizik za određene bolesti djeteta raste s godinama roditelja. I ako su roditelji stari, postoje povećane šanse da to dijete neće biti zdravo. A na prekid trudnoće se osobno ne bi mogla odlučiti, čak ni uz saznanje da beba nije ok. Dakle, u takvom slučaju, ja bi s 40+ rodila dijete koje bi zahtijevalo pojačanu skrb i koje bi vjerojatno ostalo samo nakon moje smrti, u nekoj instituciji.

    Možda se čini dosta pesimistično to razmišljanje, i svjesna sam da nema pravila - može se i s 20 desiti da beba ima ozbiljnih zdravstvenih problema, ali brojke su neumoljive i ipak mislim da prilikom odluke o kasnijem roditeljstvu treba i to uzeti u obzir.

  50. #100
    alef avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Postovi
    639

    Početno

    Bas se tema nekako prosirila, mnogo iskustava, vlastitih i tudjih... Ali mi je super da svi podrzavaju ideju da silvia i njm pokusaju
    To na neki nacin pokazuje da ni jedno iskustvo, imanje djece sa 20 ili 40 nije negativno, naprotiv, djecu je uvijek lijepo imati, voljeti, odgajati... Samo je nekada malo napornije...

    zelim od srca da uspijete!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •