Mi dojimo po 20ak minuta svakih cca 20ak minuta I ne iscrpi me samo mi je nekad dosadno... I dojim svugdje, evo danas cijeli dan na vrtu, malo kopam,malo dojim i tako u krug... Ali,meni dojenje pruža izuzetan užitak i ponos jer sam nadišla početne probleme i NIKAD nisam bila tako ustrajna u nečemu pa je to vrlo vjerojatno dodati razlog.
osjećam generacijski jaz (koji je već spomenut), kristzg baka 49 godište - mlađa je od moje mame.
meni se čini da od 2006 do 2011 kad sam dojila dvogodišnjake, ljudi se sve manje čude. ustvari kad dojite bebicu svima je slatko, a kad vodite dijete iz jaslica poželjno je zatvoriti vrata od zgrade i dojiti u parkiću.
Evo ja imam 29god,rekla bi za sebe da sam feministica,donekle. Najnormalnije mi je ukoliko mm i ja jednako radimo da jednako radimo i kuci medutim moj muz je Dalmatinac (hahaha) a moji svekiji sve ono kontra feminizma pa se ipak kod nas nade malo nesrazmjera,nije bas kucanstvo 50-50 al ajde nemogu se pozalit,moglo bi se reci da sam dobro i prosla s obzirom na gore navedenu situaciju
Borac sam,uvik sam u nekom klincu kad je pravda u pitanju bilo na poslu ili na kavi,nastradam cesto kao predvodnik krda,al neka,sve u radni staz....
Prije braka davala sam 200% u svoj posao,bila sam sretna kad bi vidila da napredujem,imponiralo me ostajati i duze na poslu jer sam "trazena",konacnim rezultatima bi se ponosila,nad greskama bi gorko plakala. Radila sam za drugoga toliko ds ni za sebe nebi vise
Onda sam se udala,dosla su djeca
Ostajati duze vise nemogu,jer i vrtic ima radno vrime
Onda sam "narasla" i shvatila da da sam ipak bijelo roblje,da nemam tolika prava kolika sam mislila bez obzira sto su moji rezultati na poslu jos uvijek premasivali moje kolege. Nisam ocito dobar primjer za mlade kolege jer odlazim s posla tocno na kraj radnog vremena,koristim pauzu za marendu i koristim svoj godisnji do zadnje minute
Zalosno jel tako?
Moj zivotni san bi danas bio da sam kucanica s recimo poslom od pola radnog vremena,pa bi mm docekala topla vecera kad se vrati s posla jer uglavnom radi od 7-20,a ja pored svog posla 2-3 puta tj radim cijeli dan (kako bi se reklo,malo sastrane) ne zato jer smo radoholicari vec cisto da prezivimo
Vrtic mi drzavni ne odgovara zbog smjene pa placam privatni skuplje,sta reci na to. To je neka druga tema
Zivim u podstanarstvu jer se ne usudujemo dignuti kredit jer bi onda morali jos vise radit,kao da se vise od ovoga moze
I onda se ja pitam postoji li uopce feminizam u RH,postoje li uopce ljudska prava
Zar nije zalosno da ja zivim u nadi da me moj poslodavac na vrati na posao sad nakon porodiljnog pa cu imat jos godinu primanja na teret drzave,a jos cu ustedjeti cca1700 kn vrtica, 500tinjak kn goriva do posla mjesecno i bar 500kn marende i kave na poslu
Bar bi onda zivila za obitelj jos godinu dana,a ne za vikende kad smo vec oboje krepani...
Zalosno je...
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Uz ovo gore navedeno..pauza za dojenje bi mi priustila toliko prizeljkivani otkaz,da ne kazem podsmjeh
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Carmina ja nisam sasvim razumijela, kakve veze ima feminizam i ljudska prava, s tvojim željama?
Misliš da nema ljudskih prava, zato jer tebi netko drugi, susjed, kolegica s posla, država, društvo, svemir, ne omogućava da ti radiš manje i kuhaš mužu topli večeru?
I kakve veze s feminizmom ili bilo čim osim tvojim osobnim izborom ima činjenica da si se priheftalo kako ti kažeš na poslu davala 200 posto, a sada manje?
Da li netko nama u demokracijama naređuje ili zabranjuje da donosimo osobne odluke? Naravno u okviru zakona.
Evo, moja prijateljica je jako kreativna i nadarena. Nikako joj ne uspijava da otvori dućan i posloži financijsku konstrukciju. Da li to "društvo" treba njoj kupiti prostor i plaćati sve troškove recimo prvih 5 godina.
Sto nije žalosno da ona ne može živjeti svoj san.
Evo ja bih recimo upisala još jedan doktorat, a rado bih još i studirala psihologiju i ekonomiju.
Ima li ovdje uopce ljudskih prava i feminizma, jer zamislite nitko nije spreman ni društvo, ni svemir, ni susjed, da me financira jos recimo 5 godina.
Ajde možda bih mogla muža nagovoriti, ali i on ima svoje snove, a i svoje dužnosti. Jer se pogađate već, to grozno društvo ne prelama da recimo dobije poslove za ured, plati stanarinu, suradnike..itd
To sve mora sam.
I inače nas je san, da nas oboje dočeka skuhana večera, oprani veš i sve ostalo, kad navečer dodemo s posla.
Ima li tu neka dobra duša da nam financira tu pomoć u kuci?
Jer je jako žalosno da mi ne možemo živjeti taj svoj san. A uopce ne tražimo puno.
A i da ne zaboravim i moja kćer ima san.
Ona bi naime rado studirala na Oxfordu, Stanfordu ... Ili možda na ETH Zuerich.
E sad. Prvo će se morati jako potruditi da bude primljena.
A ako bude primljena onda ćemo se i ona i mi jako, jako morati potruditi da to isfinanciramo.
I što sad?
Da li je to njen osobni projekt, ili bi to "društvo" ne samo trebalo taj njen projekt isfinancirati, nego uopće omogućiti, da se ona tamo upiše bez ikakvih i ispita i slicno. Koji su znamo stres, te vrlo često u koliziji s toplom večerom. Da li je to sad u ovom slučaju žalosno, ili je to njen život za koji ona snosi odgovornost.
Da li je bit:
evo a imam san! I što nije žalosno, da se drugi ne polome da mi taj san ostvare?
A svojih ću vas snova poštediti.
Kako nema feminizam veze sa mojim zeljama. Po meni itekako ima,pa bit je da smo ravnopravne i da imamo pravo izbora (u svemu) Za pocetak lakse ce moj muz nac posao jer nemora ostati trudan i rodit,nazalost to tako funkcionira i nece recimo njemu nitko zarolati ocima jer ima djecu pa ce mozda na bolovanje....a cula sam i takvih primjera
Mislim da je glupo ocekivati da se neke univerzalne sile pobrinu da ja primam placu a lezim kuci ko sveta krava,neznam odakle si uopce dosla do takvog zakljucka
..ali bar neke osnovne stvari da kod nas funkcioniraju moglo bi se onda pricati o nekoj ravnopravnosti
Npr. da se postuju radno vrijeme i godisnji odmor,da se smjene vrtica prilagode itd
Tada bi mogli mozda o nekoj ravnopravnosti
I zasto je tebi glupo da ti je napr prijateljici nedostizno raditi ono sto zeli
A to sto bi ti doktorat jos jedan..hmmm Ja si nisam mogla financirat skolovanje pa sa 29 imam 11g radnom staza u prekrasnim smjenama pa sam ponekad malo i umorna
Tvoja kci ako ce na Oxford ili nek dobro zagrije stolicu ili ti novcanik,nazalost pitanje je i kad zavrsi hoce li ovde imat posla
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
..ili tebi Seni smeta sto bi ja radila pola smjene ili ne uopce s obzirom da mm radi cili dan (pa da imam vremena priustit njemu da se odmori,da ima topli odmor,da mozemo kvalitetnije provodit vrijeme)
Ako ti je draze ja bi da imamo oboje "normalne" smjene pa bi bila prava zena,majka,kucanica al nazalost ne moze mi biti
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Negdje sam vec pisala, ja sam dijete tinedjera Mama me ostavila kada sam se rodila, ostala sam s bakom po tati. Baka je imala jako tesku pricu, kao klinka je silovana i roditelji su je prisili da se uda za tu bestiju, tek kada je prvi porasao uspjela ga je iz kuce istjerati. Odgojila je svojih 5 i mene 6. Svi smo danas manje vise uspjesni.Nadam se da cu sa svojima prekinuti taj zlokobni niz
Mene carmina uopće ni apsolutno ne smeta, niti je to moj par postola, što bi ti radila ili ne radila.
Ja jedino ne razumijem što feminizam i društvo imaju s tvojom željom da radiš ovako ili ne radiš onako. i zašto bi oni bili krivi što ti ne možeš živjeti onako kako bi htjela.
Mislim da si potpuno promašila bit mog posta, te ga pokušavaš spustiti na neki osobni - piljarica nivo.
Meni, što se tvog života ili negog drugog života tiče, nema što biti krivo ili pravo.
Moje pitanje je vrlo jednostavno:
Da li je društvo i država odgovorna da nam ostvaruje sve naše snove ili je to najvećim djelom osobna odgovornost?
Ne,naravno da sam odgovorna za svoj zivot i zivote moje djece. Ocito se nismo dobro razumjele
Piljarica nivo-to ne razumin,molim prijevod,a i netreba
Trebalo bi biti dovoljno da dvoje zdravih,mladih,stalno zaposlenih ljudi mogu sa svoje dvi prosjecne place prehranjivati obitelj,to bi trebalo biti tako,ali kod nas tu je podstsnarstvo kao dodatni trosak zbog kojeg recimo mm mora raditi dodatno (eto,placamo taj ceh jer bi mi rado bili samostalni i tako to,luksuz neki) A posto su nam smjene na poslu kako kome padne na pamet onda moramo placati i vrtic dodatno,sta zahtjeva i od mene da radim dodatno
Posao od pola radnog vrimena,hmmm,tu di ja zivim ga nema..znaci ili radi ovako ili nikako,a od nikako se prezivit ne moze
Predlozila sam mm da on uzme porodiljni jer bi nam bilo vece primanje u tom slucaju,ali po isteku bi vjerovatno ostao bez posla. A ja posto bi koristila pauzu za dojenje,uskoro bi otkaz docekao i mene
Znam da to nije po zakonu,al tako je u zivotu
Vidis,mene dodatni doktorat ne brine,a mm upravo zavrsava skolu za struku u kojoj ima vec 15god radnog iskustva u knjizici
Lipo nam pise u slovu zakona na sta sve imamo prava,al u praksi je ocito da ih bas i nemamo
Nije mi drzava duzna ostvariti moje snove,ali mi je duzna recimo omoguciti Jaslice u smjenama za pocetak,za ostalo cu se sama pobrinuti
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Oprosti Sani,mozda sam ja promasila i oduzila,za to se ispricavam ako je tako
Dojiti u javnosti moze svatko,ali recimo na poslu je druga prica,kako za dojenje,tako i za bolovanje za djecu itd
Lijep pozdrav
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
E, fakat, generacijski jaz...
Ont. nije bilo šanse da ja svoje klince dojim vani - ne zbog mene, nego zbog NJIH - to je zvjeralo na sve strane, sve je bilo zanimljivije... Rješenje - pelena ili marama, pokrila bih njih i sebe, ne zbog sebe, nego da oni imaju svoj mir. Funkcioniralo je, ali samo u slučaju hude sile, npr. višesatnog čekanja kod pedijatra, to je bila klasika, ali nije mi baš bilo drago dojiti u javnosti baš zato jer su klinci bili nemirni pa sam to izbjegavala. Mišljenje drugih ljudi i njihovi pogledi uopće me nisu zanimali. I kad bolje razmislim, moj mlađi je krenuo u jaslice s godinu dana - mislim da ga nikada, ali baš nikada nisam dojila u jaslicama - to mu je bila "priča za laku noć" do druge godine i u drugo doba dana jednostavno nije tražio. Koliko su moji postupci tome doprinijeli nemam pojma...
društvo nije odgovorno za ispunjenje svih naših želja i snova i sigurno je najvećim dijelom naša stvar kako ćemo "uperiti"
međutim, država ipak djelomično i snosi odgovornost za našu sreću
ako u državi ništa nije onako kako bi trebalo biti i ako si strašno demotiviran i ako usprkos svojim ambicijama i potencijalima i sanjama ne možeš naići ni na jedna otključana vrata- hm...
da, država bi mogla biti odgovorna za takvu nepoticajnu okolinu
i nije svima rješenje otići negdje za svojim komadićkom sreće
jer su već ostvarili neke životne uvjete tu gdje jesu, što ne znači da moraju onda biti kuš jer su eto tako izabrali
odoh ja sad u jagode, ali nešto sam malko na ovoj temi zadnjih dana, onako sama sa sobom pa se ventiliram, iskreno
Hvala ti Flopice jer bas si rekla tocno onako kako sam i ja razmisljala,hvala od srca
I meni je uzitak citati Seni,bez obzira sto se nismo bas "nasle"
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Ma Carmina, meni je žao ako si i ti i moj post razumjela osobno. On je napisan u malo ironičnom tonu.
Razumijem ja iz ovog tvog zadnjeg posta sto želiš reći i tvoju situaciju da se čovjek osjeća loše, da jedva preživljava, a radi.
No ja mislim da to nema veze sa feminizmom, nego sa stanjem u državi koje je očajno. A uzroci zašto je očajno ne leže ni najmanje u feminizmu.
Doktorat i Oxford su stilske figure baš tako izabrane i upotrebljene s ciljem da se naglasi pitanje u kojoj mjeri društvo treba, mora ispunjavati individualne snove.
Da sam napisala, evo ja bih htjela svako popodne sa svojom kćeri peći kolače , pretpostavljam da bi većina rekla - naravno, naravno, kakvo grozno društvo i vrijeme u kojem živimo.
No kad kažeš doktorat, ili put oko svijeta, ili nešto slično, onda je poanta jasnija.
O putovanjima necu,to mi je bolna tocka,al srecom ostale su uspomene i hrpa starih fotografija......mozda jednom bude moguce opet
Ont-mislim da smo se sad skuzile,jos samo jedno da ispravim
Feminizam mi definitivno nije kriv za "situaciju" vec mislim da su Feminizam,demokracija i mnogo toga jos u ovoj banani od drzave manje prisutni nego Sredozemna medvjedica
pozz
Idem smislit sta cu kuhat sutra
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Najbolji odgovor na ovu temu. Potrazite na youtube americki i engleski link breastfeeding at 8. Cijela reportaza o tome kako sve vise americkih i engleskih majki doje djecu do njihove 5 cak i do 8 godine. Ima reportaza i o majci u UK koja jos doji 8god kcer i 12god kcer! Zanimljiv je intreview koja su ta djeca dala opisujuci iskustvo dojenja i sta majcina cika njima predstavlja i kako je dozivljavaju!!
slažem se sa zaključkom u zadnjih par rečenica posta, dobro sročeno
na ovu temu, dobro me nasmijao ovaj članak - http://libela.org/sa-stavom/4682-to-...miniranog-oca/ otac na porodiljnom i predrasude s kojima se susreće
genijalna opažanja, s područja SAD-a ali sasvim razumljiva i za nas
Epilog na temu http://thestir.cafemom.com/baby/1721..._are_important
evo naličja ove priče, gdje se možemo zapitati i o higijeni a i o emocijama dojilje.
Na kraju je ženi zbilja lakše ostati doma i ne družiti se na javnim mjestima dok doji ili preći na adaptirano...
pomikaki, to je luda amerika.
u nas je ipak, bar za sad, drugačije. ne znam niti jednu ženu koja je išla u javni zahod dojiti
Ja mislim da sam ja to izvela samo jednom, kad je restoran bio krcat, pa mi je bilo neugodno. Inače sam čak znala otići sama na kavu da imam gdje sjesti dok dojim.
Možda da provedemo anketu
U svakom slučaju, žena ovdje piše da je nastao muk zbog dojenja u restoranu - ja sam jako "prirodna" ali bih u takvoj situaciji izabrala zahod. Pa eto.
U javnom zahodu nikada, u restoranu nikada... ali jesam dojila u čekaonici kod pedijatra i užasno sam se loše osjećala baš zbog tog osjećaja da je sve okolo prljavo, odnosno ne toliko prljavo (jer čiste i dezinficiraju) nego puno klica. Zbog toga baš nisam bila oduševljeni pristalica dojenja vani, pogotovo sitnih bebača prije početka dohrane - ne možeš osigurati minimum higijenskih uvjeta kao što je pranje ruku. Uffff... A javne zahode izbjegavam uvijek i u svakom slučaju, čak i za obavljanje toga čemu su namijenjeni.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 20.05.2014. at 11:15
Ako su mi ruke dovoljno čiste da bebu vodim u šetnju, nosim, brišem ako bljucne...dovoljno su čiste i da je podojim.
Ja sam puno dojila vani drugo dvoje djece. Najstarijeg nisam, jer je puno rjeđe jeo, a vani uopće nije mislio o jelu, samo o onome što vidi i čuje oko sebe.
A najzabavnije je bilo s konobarima na kavama. Na kraju sam postala uviđavnija, pričekala bih da konobar barem uzme narudžbu, a po mogućnosti i donese piće, jer su redovito bili zbunjeni, a vidjelo se da žele bit korektnii redom su bili ljubazni. Nisu znali je li nepristojno ako gledaju u mene dok uzimaju narudžbu, ili je nepristojno da gledaju
Ovako i kod mene. S tim da mi nije palo na pamet da bih mogla imati obzira prema konobarima, tj. mislim da su valjda vidjeli dosad ženu koja doji.
I moram priznati da mi ne bi palo na pamet otići sjesti na wc, no ja nemam baš srama u javnosti što se toga tiče, ako sam pola života mogla provesti u toplesu na plaži, mogu valjda i dojiti.
u pravilu su ljudi zbunjeni ili pozitivno reagiraju na dojenje u javnosti dok su djeca "prihvatljivo" mala, kasnije reakcije od zbunjenosti idu ka iznenađenju jer je, eto, dijete toliko veliko a još doji, pa me iskustvo navelo na to da dojenje starije djece u javnosti ipak svedem samo na ono kada je nužno (što u pravilu ipak nije). i oni to prihvaćaju, zato sada Zmajica, kada joj dođe, uredno svima objasni da bi sada išla kući jer bi cicala, a to može samo kući. a kako smo ukinuli noćno dojenje, tome doda još i "samo po cuncu". Cunce je, naravno, sunce i suprotno je od "mraka" kada više ne doji. probudi se po noći i ja samo kažem da je mrak, uredno nešto zabrunda ali se samo ponovo spusti u krevetić i zaspi, a ujutro imam buđenje: "Mama, cunce je, ajmo!". A kada nas mrak uhvati vani, zabrinuta je jer ne zna hoće li na vrijeme stići kući da još stigne jedan đir odraditi - jučer smo došle kasno iz parka i kaže tati: znaš, sad je mjak ali ću ipak malo cicati, sva užurbana i ponosna jer je uspjela to ispregovarati samnom. Ma, dojenje starije djece je jedan potpuno drugačiji nivo, zapravo više uživam u tome kad su stariji jer jasno i glasno znaju objasniti koliko im to znači.
Mi dojile 15 mjeseci svuda i često. Kako je bila u nosiljci, bilo mi je najnormalnije da je zakačena na sisu dok šetam, srećem ljude i pričam s njima... Dojile smo u parku, na terasi kafića, plaži, kod pedijatrice, ma nema gdje nismo. I uvijek sam polazila od toga, radimo nešto najprirodnije, kome smeta, neka okrene glavu. A za eventualne komentare, imala sam spreman odgovor
Nego, ne razumijem o kakvoj je higijeni riječ? Pa ne diram ništa, samo otkopčam grudnjak i ona se prišteka
Riječanka, i kod mene je bilo slično. Više nije bilo stvarno važno da sisa vani, pa iako mislim da bi ljudima trebalo biti sasvim normalno da vide veće dijete koje sisa, ukinula sam dojenje van kuće.
Nikad nisam uspjela dojiti u nosiljci, a nije da nisam pokušavala. Uh, to bi me spasilo jer sam dosta nosala prvih 3 mjeseca i kad bi htio cicu, ja nisam imala druge, nego izvaditi ga van iz nosiljke i prištekati. A bila zima...
Da, i meni nije jasan taj koncept higijene, ne diram ni cicu (možda, ali bradavicu sigurno ne), ni bebu po licu.
Jednom sam dojila u domu zdravlja na hodniku, jer je morao raditi urin, a nikako da se popiški. Nisam baš razmišljala kako ljudi reagiraju, bilo mi je bitno napraviti pretragu. Higijena mi isto nije bila tema razmišljanja...
Pretpostavljam da sam dojila i u čekaonici kod pedijatrice, sad su mi neki detalji magloviti
ali nije me brinula higijena (tek kasnije kad je bila veća pa hodala po čekaonici i stavljala u usta igračke koje su tamo bile na raspolaganju, tako smo znali ići zbog sumnje na konjuktivitis a vratiti se s virozom i šmrkljima)
niti u wc-u mi nije palo na pamet da će se dijete zaraziti, pa nisam je stavila na pod ili na wc-školjku, ništa nije dirala osim cice
ali da smrdi i da je neudobno, jest
ma i to mi je maglovito, zapravo
inače sam i ja dojila po restoranima i klupicama, nisam bila nešto puno stidljiva, bilo je - sila ne pita
ali činjenica je da ljudima u prosjeku više smeta vidjeti ženu koja doji, nego ženu u toplesu na plaži ili reklamu s elementima pornografije, a to je jednostavno glupo - u Americi su samo više izraženi ekstremi, od puritanaca do alternativaca, mi to sve nekako potiho i u rukavicama.
Sad se pojavila neka žena u americi, Sharon Spink - i fotkala se kako doji petogodišnje dijete. Naravno, digla se velika uzbuna (još jednom ) i između ostalog našlo se komentara gdje se tvrdi da je to već seksualno zlostavljanje djeteta.
E pa i ja sam dojila dijete od pet godina, ali se ni mrtva ne bih slikala za novine u toj pozi, niti davala izjave medije. A komentari bi vjerojatno bili slični i ovdje.