Živimo u ubrzanom vremenu i često nemamo kad sjesti sa svojom djecom i informirati se o stvarima koje ih zanimaju i koje vole te o drugoj djeci s kojom se druže. Nažalost, jer bi kao roditelji trebali biti uvijek tu za njih.

Slično je i kod nas doma, i često mi se javlja osjećaj krivnje da prepuštam L da se zabavlja sam (posebno na mobu i internetu). Već sam si obećala da ćemo zajedno provoditi više vremena, ali što napraviti kad me nema kod kuće i kad ne mogu kontrolirati koje stranice posjećuje? Mislim, čula sam grozne priče o stvarima na koje klinci i klinceze mogu naići na internetu.

Kakva su vaša iskustva?