Autom - po Aleji Bologne na zapad, iza Gajnica skrenete desno u ulicu Dubravica (kod Konzuma), na Y-križanju idete koso desno, Zelenom magistralom, i vozite do kraja asfalta, gdje je parkiralište kod Ponikvi.
Odatle se odvaja markacija prema zapadu, kroz šumu, do planinarskog doma na Glavici, ima oko pola sata lagane šetnje do doma. Dvije su varijante, kroz šumu, i cestom (mi put cestom koristimo kad je previše blata, inače je ljepši put kroz šumu).
Od doma na Glavici, strmo dolje se za 10-ak minuta dolazi do Veternice. Špilja je otvorena za obilazak otprilike od 1.4. pa do kraja listopada, a za posjet se najbolje raspitati u domu (vođene grupe su svakih sat vremena ili po dogovoru s vodičem).
hvala na detaljnim uputama!
do doma na Glavici je i u zimu jako lijepa šetnja, grane okovane ledom, snijeg pod nogama
Imate na toj zapadnoj strani Medvednice i drugih zanimljivih ciljeva, npr. Jambrišakovo vrelo, to je stvarno super kratka šetnja od Ponikvi, pa slap Sopot, Kameni svatovi (ali to je već možda preteško za malu djecu)
drage istrianke i primorke,
imate li za preporucit kakav lijepi izlet u unutrasnjosti istre?
mi smo mislili posjetit hum i kotle. moze li se tamo negdje brati divlje sparoge? klinci to bas vole i brati i jesti
O, jest ali to nisu putevi za koje se na ovoj temi raspituju.
Ljetos sam dušu ispustila penjući se na Kriške pode u Alpama (nekih 1100 m visinske razlike), mislim da si to više neću priuštiti. Naravno, djetetu ništa nije bilo teško, taj se penjao kao divokoza, ali meni je zaista bilo vrlo naporno.
Zapravo, teškim stazama smatram sve one na kojima treba tegliti ruksak i stvari za višednevni boravak u planini. Nekad mi to nije bilo tako teško, sad su se leđa počela ozbiljno buniti. Meni je to glavno fizičko ograničenje, nekom drugom je nešto drugo...
Za razliku od staze Miroslavec, Bikčevićeva je u odličnom stanju.
Danas smo prošli rutu koja nam se jako sviđa, Bikčevićevom do Njivica pa lijevo jako strmom stazom do pilane (na ručak ). Mislim da je to staza br. 19. Stvarno je strma, ali i idilična. Prati potok.
Staza Bliznec je kao zatvorena, ali ljudi hodaju po njoj. Maknuli su drveće s nje, bit će još posla dok ju obnove, ali je prohodna.
Joj ta strmina je odlicna; proklizala sam samo 2 puta ali je mrak!
Vi iskusni i upućeni…nemojte mi se smijati, odgovor je vjerojatno nešto što ih trebala znati, ali nemam pojma pa pitam.
Što predstavljaju one linije bijelog praha pored šumskih staza? Sumnjam da netko časti životinje da se malo našmrču Nisu nužno linije, prosuti prah, kao mlijeko u prahu.
Ima ih po maksimirskoj šumi, čini mi se da su bile i po Bikčevićevoj.
Pitam zbog psa koji njuška i gaca po tome.
Meni je svakako Trakoscan no.1... dobro setnja ko setnja oko jezera je dosadna.. al evo prosli mj me N. Odpelal na trakoscan pred rodendan i uzeli smo pedaline i obisli jezero.. malo smo se i namucili ali bilo je lijepo :D
Imam korjene iz Bednje pa se uvijek veselim kad idem tam..
Osim toga- aburrtum Opeka.. neznam u kakvom je stanju al znam da su kosili travu i odrzavali to... isto ima jezerce i fora mi je jer mi je tam zivela baka :D
Ivancica, grebengrad.... mislim da u medimurju ima tih raznih staza i toga.. nisam nikad proucavala to...
Nis mi ostalo ne pada na pamet
Preporuka za dom u Alpama: Kovinarska koca u dolini Krma (jedna od tri triglavske doline). Do doma se može doći autom, dom ima tuš s toplom vodom, istina, na zetone, pa tuš traje 3 min, ali dovoljno. Dom ima slatko igralište sklepano od dasaka i drva iz okolnih šuma, čak i jednostavan zip-line za klince.
U dolini se moze šetati ili krenuti uzbrdo prema Vodnikovom domu ili se jednostavno okrenuti kad vam je dosta i vratiti.
Početni dio puta je jako lagan, super za klince.
Od domova u Alpama mogu preporučiti i Dom planincev v Logarski dolini. Autom se dođe točno do doma, asfaltiranom cestom (plaća se nešto sitno na ulazu u Logarsku dolinu, nešto kao ekološka taksa). Svojedobno smo ondje proveli 4 dana s dvogodišnjakom i nahodali se okolo do mile volje (šetnje po dolini, obilazak slapa Rinka, uspon na Klemenču jamu, itd).
Općenito, Kamniške Alpe su vrlo zahvalne za obilaske s manjom djecom, jer su relacije kraće, lakše ih je isplanirati, i puno je potpuno nezahtjevnih putova, a opet imaju onu pravu alpsku atmosferu...
Potpis.
Mi smo kad je Smjehuljica imala 9 mjeseci spavali u domu koji se zove Koca na Klemenči jami pod Ojstrico, oko sat i nešto sitno od Doma planincev.
Ima veeelika ljuljacka pred domom.
U Istri imas jos i Stazu sv. Simuna, cca 12 Kn - onako je mozda srednje zahtjevna jer ide gore-dolje, mi smo ju napravili s E. u nosiljci dok je beba bila. Staza krece iz Gracisca, i kruzna je.
Mozes takodjer hodati od Groznjana do Momjana, postoji oznacena nezahtjevna staza.
Ima i jedna odlicna staza u gornjoj Bujstini, ali da me ubijes ne mogu se sad sjetiti detalja, sve sto mi je ostalo u sjecanju su lijepi vidici na trscanski zaljev... Znam samo da smo pustili auto kod konobe Marino, i od tamo isli, vodi isto ukrug.
Imas i stazu koja vodi od sume Kontije (auto se moze pustiti kod crkvice/ex samostana sv. Mihovila), pa dolje kroz sumu prema Limskom kanalu. Oprez, put uz Lim je nizbrdo po uglavnom kamenim plocama koje su skliske - tamo sam pala i strgala ligamente lijeve noge i zavrsila u gipsu. Svejedno mi je taj dio prelijep, ali eto... desi se. :/
Moze se isto i kroz Limsku dragu. Lijepa setnja, prilicno ravna i nezahtjevna. Ne znam da li se moze skroz do Kanfanara, a bas bih voljela, mozda za koji lijepi suncani zimski dan.
Kamenjak je isto super za dugu setnju, ostavis auto na ulazu (prije naplate ulaza u park prirode), pa onda mozes ravno, lijevo, desno... kamo hoces. Staze su oznacene, imas i Stazu dinosaura...
Ako te zanima Slovenija i Italija, barem ovi blizi dijelovi, javi, mogu dopisati ono cega se sjetim.
I planiramo proci Parenzanu, no biciklima.
U Istri imas jos i Stazu sv. Simuna, cca 12 Km - onako je mozda srednje zahtjevna jer ide gore-dolje, mi smo ju napravili s E. u nosiljci dok je beba bila. Staza krece iz Gracisca, i kruzna je.
Mozes takodjer hodati od Groznjana do Momjana, postoji oznacena nezahtjevna staza.
Ima i jedna odlicna staza u gornjoj Bujstini, ali da me ubijes ne mogu se sad sjetiti detalja, sve sto mi je ostalo u sjecanju su lijepi vidici na trscanski zaljev... Znam samo da smo pustili auto kod konobe Marino, i od tamo isli, vodi isto ukrug.
Imas i stazu koja vodi od sume Kontije (auto se moze pustiti kod crkvice/ex samostana sv. Mihovila), pa dolje kroz sumu prema Limskom kanalu. Oprez, put uz Lim je nizbrdo po uglavnom kamenim plocama koje su skliske - tamo sam pala i strgala ligamente lijeve noge i zavrsila u gipsu. Svejedno mi je taj dio prelijep, ali eto... desi se. :/
Moze se isto i kroz Limsku dragu. Lijepa setnja, prilicno ravna i nezahtjevna. Ne znam da li se moze skroz do Dvigrada, a bas bih voljela, mozda za koji lijepi suncani zimski dan.
Kamenjak je isto super za dugu setnju, ostavis auto na ulazu (prije naplate ulaza u park prirode), pa onda mozes ravno, lijevo, desno... kamo hoces. Staze su oznacene, imas i Stazu dinosaura...
I planiramo proci Parenzanu, no biciklima.
Ako te zanima Slovenija i Italija, barem ovi blizi dijelovi, javi, mogu dopisati ono cega se sjetim.
Posljednje uređivanje od Elly : 13.08.2014. at 15:14
Neki dan sam slučajno na netu naletila na Put malog princa, na Velebitu. Jako mi se svidio opis i čim bude moguće, želim tamo.
Nije baš da odgovara naslovu teme, ali ipak, nek bude zabilježen, kad djeca narastu, planinari postanu iskusni...
Put malog princa nije za manju djecu
Za one vične veranju po stijenama i s dobrom kondicijom, ta staza je prava uživancija. Ali daleko je od bilo kakve civilizacije, a sklonište na Crnopcu je u pravilu uvijek puno (kad je lijepo vrijeme).
Friško iz Gorskog: (za one sa malom djecom)
Zeleni Vir - ulaz 20 kuna, za djecu do 5 godina besplatno. 1 km šetnje do velikog slapa (ima i jedna mala plažica za bacanja kamenčića i močenje nožica), drugom šetnicom isto toliko do špilje sa šišmišima - naravno, može se puno dalje i lijepo je za šetati. Ima neka gostiona, štoli već za popiti kavu, pojesti tko želi, vani je nekakav drveni vlakić i tobogan da na miru popijete kavu, ništa posebno, ali ok je. 10-15 kn štrudla od borovnice, imaju nešto za prigristi tipično za gorski. Poučne table sa biljnim i životinjskim svijetom.
Kamačnik - besplatno, hm, ne bih ciljano samo tamo jer nije poslije jedno 1, 2 km šetnice dobro prohodno (stabla su porušena i još sve nije sređeno). Inače je šetnica 3,2 km dugačka i ide do Vrbovskog, mislim. Može se popiti kava, pojesti štrudla i do 14h imaju neke marende za 25 kn. Cijeli 8. mj. buše terasu pa je taj dio bučan. Poučne table i poslije 1 km također mala plažica za odmoriti nožice.
Posljednje uređivanje od palčica : 13.08.2014. at 19:48
Jasno, pa kažem da bi išla tamo čim bude moguće... A gledajući ovu moju koja samo vreba di će se penjati, mislim da neću tako dugo čekati.
Znaš onu stijenu kockicu u Vratima, pred Aljazevim domom, tik do kapelice? Sa stražnje strane ima lojtricu cca 10 metra u visinu. U tri sekunde je bila gore.
Meni nije stijena problem, meni je šuma živa tlaka... Sve isto, nema dinamike, ništa se ne dešava... Stijene su zakon.
...
Prošli vikend smo se popeli do Casa Zacchi, od kud se ide na jednu od težih ferata u Julijskim, na Via della vita... E kako smo samo čeznutljivo gledali put Mangrta i Vevnice...
Smrc..
Ali, bit će, bit će opet...
Izlet do Casa Zacchi, ide se iz Tarvisia, je za malu djecu, postoje dva puta, planinarski put i makadamska cesta za bicikle i pokoji auto.
U podnožju su dva jako lijepa ledenjacka jezera, Belopeška jezera na slovenskom, odnosno Lagi di Tarvisio na talijanskom... Mir, tišina, konji pasu uz jezero, boje neopisive... Smaragdno zeleno kud god pogledas.
Za preporuku i najmanje iskusnima.
Bogme ja nisam bila na Via della vita, a ni ne bih Ali, za orijentaciju, moj A. se na Mangart popeo s nepunih 8 godina, po normalnom planinarskom putu (s talijanske strane), i uživao je na njemu. Na ferrate neka ide jednom sa svojim društvom, kad bude odrastao, ja ga na takve staze ne mislim voditi jer ih ni sama ne mogu uvijek proći.
Šume su njima malima dosadne ako nemaju društvo, a stijene su svima zakon, naravno, samo što su oni obično bezglavi i ne razmišljaju o mjerama opreza.
Mangart je moja velika ljubav, više puta sam bila na njemu, gore po slovenski poti, dole po talijanski poti, vrlo dobro mi je poznat taj put o kojem pricas... Bravo dečko!
Via della vita je nešto di ne bi vukla dijete... A da sad idemo sami, nismo spremni, niti fizički, niti se želimo odvojiti od Smjehuljice. Zasad radije prilagodimo ture njoj, pa smo zajedno.
A ona je treća generacija planinara, deda je bio vodič, tata hoda od malena po brdima, nadam se da ćemo vrlo brzo s njom u stijenu... Prema gore je iznenađujuće oprezna, a prema dole, baš kako kažeš, bezglava. No, bude, nema ni tri godine.
Posljednje uređivanje od Mojca : 13.08.2014. at 22:03
Mojca, baš je lijepo pročitati vijesti iz planina!
Mi smo ovo ljeto proveli u ravnicama sjeverne i srednje EVrope i brda smo vidjeli tek oko Katschberg tunela na povratku kući ... veselim se jesenskim brdskim izletima!
Povoljno gojze za klince:
http://www.karrimor.com/karrimor-bou...lcode=02600426
Došle su za par dana, poštarina oko 6 gbp, u prirodi ljepše nego na slici.
da malo podignem temu i dam orijentir za njeno čitanje. za one bez kondicije.
bili u subotu.
lagani uspon, tanja, kažeš ti - lagani?
zadnjih pol sata ajd mogu se složiti.
a ono prije, majko moja, dušu sam ispustila.
malo je falilo da se ne vratim nazad.
onda se iza mene stvorio slovenski par, ona cca 70 godina, jedva hoda, šepa. i lagano hoda u brdo.
onda sam si rekla, e brate mili, ta te neće preteć.
kukala sam i brundala, djeca su me zezala, svakoga ko silazi sam pitala kolko još...al sam nekako došla do vojaka.
mm i m i j, ko da su na korzu.
a ja ko iz rata.
inače, staza je predivna, uređena, kroz gustu šumu, pogled s vrha je nezaboravan, a tek uživancije kad se spuštaš i gledaš ove koji se muče u suprotnom smjeru i onako iskusno im odgovaraš - ma još malo.
uglavnom, sve u svemu - zadovoljna sam.
prije vikenda sam čitala temu, i da tanja nije napisala lagani uspon - ne bih ni krenula. :D
glavno da sam ja pitala jel klinci mogu.
njima bi trebalo, da nsiam ja usporavala, brat bratu sat - sat i pol max. ovako nam je trebalo nešto više od dva sata.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 13.10.2014. at 14:27
Pa rekla je Mima - ne slusajte tanju!
Uletila Mima.
Posljednje uređivanje od Jurana : 13.10.2014. at 14:30
ma pročitala ja i ovo od mime, ali na poklonu je nekako lagano djelovalo .
kao što sam napisala - drago mi je da jesam.
eto, nek vas ovo moje ne obeshrabri, ako sam mogla ja, a onda svi mogu
Bravo, Cvijeta, Učka je lijep "trofej", pogotovo za ovako lijepog vremena!
Ma naravno cvijeta, šala je to, tanja je iskusna planinarka u odličnoj formi pa normalno da joj je malo toga teško za ishodati.
Taj uspon s Poklona na Vojak sam uspjela prijeći bez većeg problema na samom početku planinarske škole, kad sam bila još totalno bez kondicije.
I 5 godina kasnije, u 4. mjesecu trudnoće.
Pa onda opet 8 godina kasnije, u fazi neredovitog hodanja (opet manjak kondicije).
Pa lijepo si rekla da su klinci hodali kao da su na Korzu.
Inače, štapovi na strmim usponima jako pomažu, a još su korisniji pri silasku.
Inače, ja bih rado opet na Vojak, sad mi treba žig za HPO
I sljedeći vikend ćemo biti u Istri.
Ali, bojim se da nećemo imati vremena za Učku, budući da idemo drugim poslom, ne planinarskim.
cvijeto
iksam spajku, nema majci više. moraš nam doć.
mi smo proveli predivnu subotu na medvednici. išli smo do runolista koji nam je posebno drag. i moje dijete kaže da je tamo najbolji grah :D
bilo je dosta ljudi, sreli smo nekoliko obitelji s djecom, dida s unucima... ma baš lijepo.
tjera me muž da idemo opet malo oko samobora, ali meni je medvednica posebno draga pa se nedam.
na ignore sam vas stavila
nego, za one iz našeg kraja u subotu smo otkrili još jednu lijepu šetnicu. bila je organizirana šetnja, dijelili su i krafne. lol
http://www.tz-viskovo.hr/hr/sadrzaji...zabava/setnice
u viškovu, krenuli smo od općine prema ronjgima i tamo na toj cesti se negdje skreće u šumu.
ima oko 9 km, na tom nekom brdu plešivica na vrhu su napravili vidikovac i klupe, fora je. skroz penzionerski
Ovu šetnicu na Viškovu mi danas spomenuli na poslu. Moramo probati.
Inače, ja sam se popela na Učku sa desetokilnim čedom na sebi u nosiljci. I sad mi se ne da prisjećati toga ponavljajući scenarij.
I Platak je baš predivan u jesen.
mali update
jučer smo bili na koritima.
prepredivno
parkirali u brgudcu, do korita se popeli planinarskim putem, a vraćali se tim konjskim, laganijim.
od korita smo još išli na brajkov vrh.
ajme, a kad dođeš do tih korita pa onaj mir i pogled na vojak, okolne vrhove...ma divno.
kad smo se vratili u brgudac, imali smo i sat povijesti, obišli svih 12 spomenika NOB-a, e to nas malo potreslo. spomen ploča s imenima stradalih i godištima, puno puno djece. kako itko može biti takva zvijer da strelja bebu od godinu dana. brgudac je inače bio središte partizanskog otpora u istri.
sva vikenda prije - kamenjak.
išli stazom preko bunkera. opet sam kukala, da koja je budala ovo smislila, al djeca su uživala jer se svako malo trebalo preko nekih stijena popeti. a najveći uspjeh roditeljstva - kad ti se sin tinejđer, koji te tako blokirao na fejsu tako da ne znaš ni da postoji :D na istom tom fejsu hvali frendovima s obiteljskim izletom.