mi se upravo vratili s kamenjaka. e to je, kako tanja_b kaže, lagana šetnja
ovaj put nismo išli preko bunkera nego normalnom stazom.
laganini skroz.
 |
|||
|
|
|||
mi se upravo vratili s kamenjaka. e to je, kako tanja_b kaže, lagana šetnja
ovaj put nismo išli preko bunkera nego normalnom stazom.
laganini skroz.
ovo je super jedino sto se u domu ne moze rucatitanja_b prvotno napisa
Jedini zagorski dom u kojem se uvijek može ručati je dom na Kalniku. I nisam sigurna za Pasarićevu kuću na Ivanščici, mislim da se može dogovoriti hrana, uz najavu.
Na ostale domove po Zagorju bolje se nemojte oslanjati, sigurnije je ponijeti hranu sa sobom.
Joj, to ne volim
Mi smo jucer jednu standardnu do Graficara. Zao mi je staze od lagvica do KZ
Jucer je bila bas guzva na Medvednici.
Bila je guzva jer je bila akcija stampara svi nasljeme, cilj je bio crveni kriz s ruckom, usput igre, mi bili, islo se onom stazom koju mojca ne pozna
Mi danas zavrsili u Zelenom viru i Vrazjem prolazu. Sve super, jedino taj avanturist u meni valjda nikada ne spava pa tako nije ni danas i zasto bi se mi vratili istom stazom... Isli tako mi sa druge strane te lijepe rijecice i vidi cuda, tamo staze - nema. Provlacili smo se kroz sumu, lisce, uskim stazicama visoko iznad rijeke, cak smo i jadnog psa imali sa sobom... Sa druge strane rijeke nam neka zena vice da tamo nema staze, ja mislim da je bila uvjerena da smo malo ludi, ja njoj vicem da cemo gazit preko rijeke, muz me gleda jesam li ja to stvarno luda jer je rijeka trenutno jako nabujala... Al dobro, moji klinci su kao gamsi, navikli na svakakve uvjete, tako da nije bilo frke, najmanji je bio odusevljen sa avanturom...
Prirodni adrenalinski park. Tako smo u biti i zavrsili tamo , klincima smo obecali adrenalinski park, koji nije bio otvoren pa su nas poslali tamo...
I da, ako netko voli tamo je trenutno raj medvjeđeg luka!!! A ljudi bas i nije bilo.
Ima li vode u Vražjem prolazu?Mi danas zavrsili u Zelenom viru i Vrazjem prolazu. Sve super, jedino taj avanturist u meni valjda nikada ne spava pa tako nije ni danas i zasto bi se mi vratili istom stazom... Isli tako mi sa druge strane te lijepe rijecice i vidi cuda, tamo staze - nema. Provlacili smo se kroz sumu, lisce, uskim stazicama visoko iznad rijeke, cak smo i jadnog psa imali sa sobom... Sa druge strane rijeke nam neka zena vice da tamo nema staze, ja mislim da je bila uvjerena da smo malo ludi
Prirodni adrenalinski park. Tako smo u biti i zavrsili tamo , klincima smo obecali adrenalinski park, koji nije bio otvoren pa su nas poslali tamo...
I da, ako netko voli tamo je trenutno raj medvjeđeg luka!!! A ljudi bas i nije bilo.
Nas je prije par godina neugodno iznenadilo presušeno korito potoka
Tanja b, ima vode. Bilo je snijega i kise pa ima i vode.
Jos ovo za Ri i okolicu - neznam dali znate ali Pd Kamenjak je prosle godine ( ili mozda predprosle
I ovo mi je u planu jedno popodne
http://www.tz-fuzine.hr/view.asp?p=108&c=7
nikad nisam isla, pa kujem plan za neke bolje dane.... otkud najlakse pjesice do medvegrada? mislila sam od sestinske crkve, putem prilaza kraljicinom zdencu, ali bih onda skratila ulicom himper (je li prolaz ikako dopusten ili? ) na luksic. ima li tko bolju ideju?
Prema mojim saznanjima Himperom se NE može do Lukšića (zbog Todorićevih Kulmerovih dvora).
ali možeš doći do Lukšića pa od njega preko Himpera u breg do medvedgrada
evo tu popisa:
http://www.24sata.hr/lifestyle/plani...a-obici-413946
Koliko ima pješice (s djecom) od Kraljičinog zdenca do PD Grafičar i od Grafičara do Risnjaka i kakva je staza?
Pa - to ovisi o tome kolika su i kakva djeca.
Inače, od Kraljičinog zdenca do Grafičara treba 1 sat. Staza je građena i nije zahtjevna, blago se uspinje do zavoja ceste a onda malo strmije još par minuta do doma.
Od Grafičara do Risnjaka ima pola sata, prvih par minuta malo strmiji spust, dalje skoro ravno.
Obje staze su markirane, pogodne i za malu djecu, jedino što će trebati nešto više vremena.
Hvala.
Ima li smisla ići KZ - Grafičar - Risnjak - KZ? Ono - napraviti krug?
Ima smisla, kako da ne!
Može se ići natrag istim putom (to je staza br. 1, nekad se na tom dijelu zvala Omladinska), samo bez uspinjanja do doma Grafičar.
Ili se može napraviti krug tako da se od Risnjaka krene stazom br. 11 prema Medvedgradu, pa se izađe na stazu 1 i spusti na Kraljičin zdenac. E sad, ta se staza od Risnjaka na jednom dijelu na početku vrlo strmo spušta (ali to je kratko). Dalje ide skoro ravno i nije teško.
Joj, hvala puno na pojašnjenju!Ima smisla, kako da ne!
Može se ići natrag istim putom (to je staza br. 1, nekad se na tom dijelu zvala Omladinska), samo bez uspinjanja do doma Grafičar.
Ili se može napraviti krug tako da se od Risnjaka krene stazom br. 11 prema Medvedgradu, pa se izađe na stazu 1 i spusti na Kraljičin zdenac. E sad, ta se staza od Risnjaka na jednom dijelu na početku vrlo strmo spušta (ali to je kratko). Dalje ide skoro ravno i nije teško.
Idem proučavati kartu
Planinarjenje s klincima u NP Paklenica. Trebaju mi iskustva, preporuke. Skoro cijeli srpanj sam u Sukusanu, a muka mi od mora i kupanja ( znam cudna sam) pa bi koji dan s klincima u planine - mozda i sama s njima, uzmite i to u obzir
Postoji mozda neki vodic ( knjiga), trazila sam po netu i nisam nista pametno nasla...
In Love, šetnja po velikoj Paklenici ti je super - naravno, ne baš usred dana kad je +30, ali uspon ujutro, zabava kod pl. doma u Paklenici, u hladu i uz ledenu vodu, i povratak predvečer su ti odlični.
Osim toga ti je moguće malko zaviriti u M. Paklenicu, ali teren je težak tako da je to tek onako, za pogledati i malko za klince za zabavu skakanja po kamenju.
Ostale izlete u okolici ti baš ne bih preporučio ako nemaš baš planinarskog iskustva jer su zahtjevniji (i kondicija i orijentacija) - meni je najdraži Bojinac sa okolicom.
Kondicija i iskustvo nije problem, klinci su navikli na planine, jedini problem je vrucina i ako cu biti sama s njih troje onda mi je to malo preriskantno. Ali opet - ako nema bas penjanja ( klinovi, sajle i tako) onda moze.
Onda ti je V. Paklenica sigurno prvi izbor (od nje se još možeš šetati gore-dolje uz potok i do zaselaka oko doma), M. PAklenica, kao što rekoh, OK za malko se prošetati (rizik je da se ipak nekome nešto desi, tamo nemaš puno ljudi), a hodanje po Bojinim kukovima je OK, ako nabaviš kartu, uzmeš puno vode i budete pažljivi vezano uz zmije, tamo je puno kamenjara i vjerujem da ih ima ponešto.
Ako ti je u redu provozati se malko dalje, možeš do Baških Oštarija iznad Karlobaga, tamo imaš štofa za x kraćih izleta, svi su lijepi, zanimljivi i prilično kratki. (pošalji mi mail adresu na PP pa ti mogu poslati i nešto detaljnije)
Tatek, hvala! Malo sam pogledala i mislim da cu Bojinac ostaviti za jesen i kad budemo u kompletu sa muzem
Posaljem mail.
Kupi si obavezno planinarsku kartu NP Paklenica, sa time možeš napraviti i poneki odvojak, recimo do špilje Manita Peč.
Penjanje na Anića kuk (naravno, planinarskom stazom, ne uz stijenu
S klincima nikako na Anića kuk jer je, baš kako tatek piše, naporno i sklisko.
Iako pogled s vrha ostavlja bez riječi..još kad dva metra prije samog vrha sretneš divokozu doživljaj je neprocijenjiv.
Kartu Paklenice ima za kupiti u njihovoj prodavaonici čim se uđe u NP.
Ja sam svojedobno na stazi za Anića kuk sreo zmiju crvenkrpicu, našu najljepšu zmiju (neotrovna je), to je jedini put da sam je sreo uživo.
Evo još jedan prijedlog za Alpe, Martuljški slapovi, baš smo uživali u usponu po kanjonu.
http://www.hribi.net/izlet/gozd_mart...koce/1/220/322
Dva su slapa, do prvog vodi poučna staza koja se nastavlja u planinarski put, do njega može doći svatko, čisti turizam... vrlo je lak put, kao Kamačnik, samo nešto strmije...
Nakon prvog slapa može se nastaviti do Brunarice pri Ingotu. Taj put ima jedan malo zahtjevniji dio, ali ništa jako teško... samo je dosta strmo, ali se zbilja isplati... koliba je smještena na predivnom proplanku, s pogledom na vrhove u daljini, klopa se tamo kuha u kotlovima, savršena je... ekipa koja tamo radi jako draga. Baš smo uživali.
Za jako iskusne preporučam i posjet drugom slapu. Put od Brunarice pri Ingotu do drugog slapa je isto ne težak put, osim kraja (ima nešto klinova i sajli, ništa posebno) i eventualnog uspona do slapa koji je je kratak ali zahtjevan. (Tu sam se na kratko, po prvi put otkad sam mama našla u stijeni i uživala u svakom trenu... joj kako mi fali stijena!)
Smjehuljica je odradila sve osim zadnje 2/3 tog zadnjeg uspona.
http://www.np-paklenica.hr/index.php...tvorenih-vrata
ako se vrijeme popravi, mi idemo!
Ajme. Jucer smo bili na premuzicevoj stazi, od zavizana do alana. Nesto toliko lijepo da mi djeluje jos uvijek nestvarno. Dan za pozeljeti, sunce,15 stupnjeva, lagana burica, nebo bez oblacka. A staza...isuse moj, onaj prvi dio do rossijeve kolibe, kroz one provalije, usjeceno u stijene, kroz totalno nepristupacni teren, a pristupacno, dovoljno siroko i ravno. Onaj dio koji ide uz hajducke i rozanske kukove...ne znam jel moze biti nesto posebnije i ljepse.. Onda malo sume pa izbijanje na pasnjake. Taj dio mi je mozda najdivniji. Onda najednom, u tim nepreglednim pasnjacima, pogled probija na more, otoke, plavo gore, plavo dolje. Onda opet šuma i alan. Najvise fascinira to sto je staza, iako cca 15 km duga na tom dijelu, skoro ravna. Tako da mogu svi to proci. Djeca su standardno prvo njurgala, nisu imali drustvo, tinejdjer mrgud. Al onda su se omeksaliuvijek ih najvise oraspolozi kad ja u nekom momentu pocnem kukat da ne mogu vise (krenuli smo malo kasnije, oko 11, pa me negdje na 9 km poceo vatat strah da necemo do mraka doc do alana, da trebamo ubrzati, a da ja ne mogu vise) a oni puni kondicije onda krenu skoro pa trcati
Trebalo nam je 6 sati tocno, bilo bi bolje, za mene, jedino da smo krenuli 2 sata ranije pa da smo mogli stazu proci u recimo 7 sati. Al to je sitnica naspran dozivljenoj nestvarnoj divoti. Odusevljena.
To je najljepši dio Velebita, a po Željku Poljaku, i najljepša staza u cijeloj Hrvatskoj
Nego, cvijeto, nisam pohvatala, kako ste se onda vratili na Zavižan? Ili ste imali sređen prijevoz od Alana? Mene je uvijek mučio taj organizacijski dio, nekad davno sam prehodala Premužićevu stazu od Zavižana sve do Baških Oštarija, ali tada smo išli javnim prijevozom i na 7 dana, što s djetetom nije baš idelna kombinacija. Autom uopće nemam ideju kako to izvesti.
Prošle godine smo zato napravili kombinaciju: jedan dan od Zavižana do Rossijeve kolibe i natrag, a onda smo se odvezli autom do Alana pa otišli još na Zečjak (dio Premužićke oko Alana, negdje do Seravskog vrha, obišli smo par godina ranije). Ali tako smo preskočili jedan dio, onaj oko Crikvene, i malo mi je žao zbog toga.
Cvijeto, je l' da je to jedna divota?
Ja išla prije par godina, od Zavižana do Alana, tamo prespavali, pa preko Lubenovca natrag. Nešto fakat prekrasno
Da, predivno, kazem ti da ne mogu jos sebi doc od divote. tanja, narucili smo taxi
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 25.10.2015. at 23:10
Koliko sam puta bila na Velebitu, a nikad mi nije palo na pamet da NP nudi uslugu prijevoza i da postoji taksi
Valjda je i taj nacionalni park u mojoj glavi previše nov, pa ga ne doživljavam kao instituciju. Platimo ulaznicu uz popust na planinarsku iskaznicu i to je sav naš kontakt s Upravom parka, otkako je osnovan.
XKoliko sam puta bila na Velebitu, a nikad mi nije palo na pamet da NP nudi uslugu prijevoza i da postoji taksi
Valjda je i taj nacionalni park u mojoj glavi previše nov, pa ga ne doživljavam kao instituciju. Platimo ulaznicu uz popust na planinarsku iskaznicu i to je sav naš kontakt s Upravom parka, otkako je osnovan.
Ni u peti mi nije bilo. Aliiiii.... to je informacija koju nije loše imati na umu.
eto, zato sam i otvorila ovaj topik
Odličan izvještaj i baš sam se i ja pitala kak si došla doma, a sad vidim da si na dolasku kombinirala auto i taxi.
Meni je isto želja tu stazu prohodati. Mi smo bili kad je kćer bila mala na Zavižanu no samo smo malo okolo šetali.
Posljednje uređivanje od larmama : 26.10.2015. at 18:10
Evo prijedloga druge vrste za obiteljska planinarenja sa djecom sitnog i krupnog zuba ...
Bili smo proteklog vikenda na Smrekovcu - to je najistočniji dio Kamniških Alpi, otprilike u trokutu Logarska dolina-Velenje-Črna na Koroškem, istočnije od Raduhe. Ima sve što treba za ugodan obiteljski vikend na brdu: pristup autom (pomalo dugačak, iz Zagreba se do tamo vozi cca 3,5 sati), pristojan dom u kojem se može Ok prespavati, fino pojesti i ogrijati se, a u okolici ima mogućnosti za kraće i dulje izlete. Sa vrha Smrekovca (cca 30 min od doma) je odličan pogled, a lijepa je i staza do vrha Komen (2h) - sve staze su ugodne, idu malo po šumi, malo po livadama i općenito nude baš lijepi planinski ugođaj.
Primjer cijena:
Spavanje na skupnom ležišču: 6 EUR sa iskaznicom, 12 bez
Klopa (špageti bolonjez, enolončnica, gulaš): sve po 6,50 EUR
Piće: pivo 2,20 EUR, čaj 1,80 EUR
Molim pomoć za nas početnike. Kako iz Zg doći do Vražjeg prolaza i Zelenog vira?
Onako, po redu, sve mi treba objasnitikrećem s naplatnih na lučkom i vozim se do kuda?....
je l prikladno za djecu u ovo jesensko doba?
Voziš se autocestom prema Rijeci i izlaziš s nje na izlazu Ravna Gora (može se izaći i na sljedećem izlazu, Delnicama).
Dalje ne znam napamet, ali iza naplatnih kućica su po mom sjećanju putokazi pa dalje vozite za njima. Treba voziti starom cestom prema Skradu, i onda slijediti putokaze za Vražji prolaz koji vode cestom nizbrdo (dosta duboko spuštanje) do parkirališta.
Jesensko doba u Gorskom kotaru je prekrasno, jedino bi trebalo biti na oprezu jer ne znam koliko su svi oni mostići klizavi od vlage i otpalog lišća. Zadnji put kad smo bili ondje (prije 2-3 godine), cijela staza bila je u prilično lošem stanju, ne znam jesu li je u međuvremenu malo obnovili.
tanja, i ostali koji su bili, vidi ovo
http://planinarenje.hr/kt/gorja/hrva...-muzeva-hisic/
nisam nikad bila, pa ne kužim. a išli bi ovaj vikend ako bude lijepo vrijeme. od tog planinarskog doma zeleni vir se ide dalje, na stazu o kojoj pričaš? vražji prolaz? gledam i stranice TZ skrad, al i dalje mi nije najjasnije kojom stazom da idemo?Do najlakše planinarske staze može se doći automobilom ako se na obližnjem odvojku ceste Delnice – Brod na Kupi skrene prema zaseoku Ložac.
Nakon skretanja vozi se do Lošca i produžuje još stotinjak metara lagano uzbrdo do skretanja na neasfaltiranu cestu desno. Po njoj se dolazi do parkirališta. Tamo započinje planinarska staza uzvodno uz potok Curak.
U laganoj šetnji , za četdesetak minuta , uživajući u ugodnu žuboru potoka uz koji se čitavo vrijeme prolazi, stiže se do planinarskog doma „Zeleni vir“ a odatle dalje kako je prethodno napisano.
- See more at: http://planinarenje.hr/kt/gorja/hrva....spkAd87I.dpuf
Mi smo bili u proljece ali smo parkirali kod planinarskog doma i onda smo se spustali nizvodno uz potok. Vracali smo se drugom stranom, avanturisticki, ne preporucujem, nema staze. Ako se penjes uzvodno od tog doma onda dodjes do Vrazjeg prolaza.
Ovom stazom, od Ložca do izletničkog doma nisam išla ("Zeleni vir" nije planinarski dom, nego izletište, što zapravo ne mijenja na stvari, jer ionako ne idete onamo spavati
Ako idete iz Skrada, ide se ovako kako je opisano na linku. S obzirom da se treba dosta strmo spustiti do same staze (a to znači i poslije strmi uspon natrag), ipak bih preferirala spustiti se autom do parkirališta dolje uz potok, kod munjare i izletničkog doma. Odatle kreće staza kroz Vražji prolaz, koja je sama po sebi dovoljno atraktivna.
Naravno, možete i pješice iz Skrada odozgo, ali meni osobno je to za jednodnevni izlet malo dosadna dionica
A cesta do tog doma je majko mila, ja se ne bi usudila tamo vozit, mm je maher pa ajde ok. Ali da smo sreli koji auto neznam kamo bi i tko
Ma nije tako strašno, asfaltirana je cijelim putem, jest da je uska i zavojita, ali može se mimoići.
Naravno, sve ovisi o subjektivnom doživljaju. Meni osobno je strmo spuštanje na početku i nakon svega ponovni uspon najgora kombinacija za pješačenje i izbjegavam je ako ikako mogu. Što ne znači da tako treba biti svima.
od pd je sve oznaceno. ne mozes fulat
i to je bolji put za aute. a staza uz potok je prekrasna
mi idemo u nedjelju negdje u alpe. javim detalje po povratku
nisu
kratki izvještaj - išli smo onako kako sam napisala. i mislim da je to idealan put za one kojima se neda penjati do skrada, a opet im je prekratko ako dođu s autom do izletišta. dakle, treba s autoceste izaći kod delnica i onda u delnicama, kod pumpe, skrenuti za brod na kupi. zatim se cestom spušta i onda skrene za zaseok ložac. nakon skretanja za ložac, ne skrene se za ložac nego produži malo uzbrdo i onda skrene na neasflatiranu cestu. e sad, parsto metara dalje je kao nekakvo parkiralište, al bilo je jako blatno i nismo skužili, nema putokaza, pa smo auto ostavili odmah kod tabele i krenuli po toj cesti.
to je predivna predivna staza, odmah uz potok, dužine 3,6 km, sve ravno, opuštajuća šetnja kroz predivnu prirodu, jučer - po tepihu od lišća, uz huk vode i predivne jesenske boje.
nakon tih tri i pol kilometara dolazi se ravno na izletište zeleni vir. tu smo prošli dvije staze - jedna je vražji prolaz. inače, izletište je službeno - zatvoreno. na ulazu u stazu je lanac i piše - izletište je zatvoreno radi mogućih odrona. moj j je već bio spreman odustati i vratiti se u auto
to je stvarno nešto predivno, totalno nestvarno. sramota me da je tako blizu, a ja nikad još nisam bila. radi lišća i vode, trebalo je paziti, kako kaže tanja, bilo je klizavo, staze u jako lošem stanju, al ništa prestrašno. na najužim mjestima su postavljene sajle da se imaš držati pa ok. na kraju smo opet morali preskočiti lanac s upozorenjem da ne idemo dalje :D da bi došli do špilje, što je mlađoj bio dodatni izvor veselja, a starijem dodatni izvor stresa
i onda se vratili nazad do izletišta.
od tamo smo išli na drugu kratku stazu, do vodopada. to je ubrdo, al se stvarno isplati jer je vodopad predivan.
onda smo se vratili do izletišta i opet istom stazom nazad do lošca.
prelijepi izlet.
cijelo vrijeme sam gledala hoću li srest nekoga s tri proljetne srećice, što bi bila vrijeska.
Cvijeto, super za vas i za lijep izlet, istovremeno mi je žao čitati kako ta staza propada. Bila sam ondje nekoliko puta i svaki put je bila u sve lošijem stanju. Znači, nitko ne radi na njezinu održavanju, baš šteta.
nažalost, nismocijelo vrijeme sam gledala hoću li srest nekoga s tri proljetne srećice, što bi bila vrijeska.
vikendi su stalno "rasprodani" - utakmice, rođendani i nikako sastaviti da svi imaju volju krenuti na cjelodnevni izlet... za sada se držimo Sljemena, Maksimira, Samobora, Zagorja ...
a s ovim opisom mislim da ni nećemo prije sljedećeg ljeta do Vražjeg prolaza - ja sam ipak za one sigurnije varijante, bez lanaca i službeno zatvorenih izletišta ...
Zeleni vir, Vražji prolaz i Muževa hižica
Nisam znala da je u tako lošem stanju.
Mislim, ipak je to stari geomorfološki rezervat, žao mi je što nadležni ne vode brigu.
I ja sam prvi put bila prije nekoliko godina i oduševila se...
Mi smo na Zelenom Viru barem 2 puta godisnje, u proljece i jesen; obozavam to mjesto. Idemo sad u subotu.
Nego, zna li netko, kakva je sad staza u kanjonu Kamacnik? Mi smo zadnji put kad smo isli, morali odustati. Doduse, isli smo nakon kise pa je bilo jako sklisko.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom