Evo neznam odakle da pocnem ali probaću. Mi smo relativno rano saznali da necemo moći postati roditelji prirodnim putem, ja sam mislila čim se udam i proradimo na tome ja ću ostati trudna. Tako je bilo kod moje mame, kod moje starije sestre i tako ce biti i kod mene. Ali nazalost nije bilo, poslije naše posjete doktora, smo saznali i zašto. On nam je odmah preporučio da idemo na podpomognutu oplodnju što za mene nije dolazilo u obzir. Da odmah razjasnim nisam protivnik podpomognute, naprotiv ,samo sam imala svoje osobne razloge zašto to nije bio moj put.
Ja sam tada bila u srednjim dvadesetim muz pocetak tridesetih, takoreći čitav zivot pred nama ali nam je to nazalost bila prva prepreka kad smo se pojavili u svoj centar sa našom zeljom za posvojenje. Svi su se začudili jesmo li mi normalni tek godinu dana u braku nismo ni sve moguće medicinske pomoći isprobali, gdje smo " navalili". A ja tada isto kao i sada milion podsto uvjerena da ja to zelim da je to moj put za sreću i da mi je niko ama baš niko nemoze pokvariti. Ako vas interesuje nastavak slijedi sad moram ići.