Kupovina stana

[Bubilo Bubich]

Još niste odustali od mene?

Znam ja da ne mogu živjeti u ovom stanu s tinejdžerom. I znam da danas možemo biti ovdje, a da bi za 3 ili 4 godine ovdje to bio užas i katastrofa (dobro ajde, ne bas, ljudi svakako žive, ali da, bilo bi prilično loše).

Sve sto gledamo i jest 5-10 minuta autom od svekrve, gledamo cijelu Dubravu. Ono što nije, su Sesvete gdje ne bismo ili prvo povoljno iza Maksimira, a to je valjda što, Novi Zagreb?

Voli on poslove oko kuće, i ovo mu je jedna od privlačnih opcija.

https://www.njuskalo.hr/nekretnine/k...oglas-29182180

Jedini problem je što je samo 4,5 km sjevernije od mjesta na kojem ja želim biti.
A to s travom, uređenjem okoliša i slično, neće pasti na moja leđa - ako on to ne bude radio, bit će džungla, to on već zna, da me ništa od toga ne zanima .

Nismo mi odustali od dedine kuće, deda ju nije spreman još prodati.


Šta bude, bit će. Ja čekam trenutak da mm shvati da je razvažanje djece gore o gledanja susjedovog zida na metar udaljenosti i ulice u kojoj se ne mogu mimoići 2 auta.

[annie84]

Kao dijete koje je odraslo u stanu od cca 45-47 m2 (dvoje odraslih i dvoje djece), učilo u NSB-u i garaži kad smo imali goste, nije nikad moglo pozvat frendove da prespavaju, nikad nije imalo vlastitu sobu niti privatnu sferu kažem ti - djeca će ti/vam biti jako zahvalnia ako se što prije odlučite i kupite kuću i što prije uselite u nju. Ovako vam samo vrijeme prolazi, a djeca rastu...

[Bubilo Bubich]

Prijatelji im i sad dolaze, tek su 6 i 9, nadam se da neće imati traume. Ako i budu, ah... to je sve život, i ja sam spavala s bratom u sobi u 20-tima.

[annie84]

Je, to je sve život...ali uvijek može i bolje, pogotovo ako imaš mogućnosti. Život je onakav kakvim ga mi napravimo.
50 m2 na petero nije neka sreća. Ako se mora, mora se. Al ako se ne mora, čemu?

[annie84]

Ali to je za neku drugu temu.

[Lili75]

Je, to je sve život...ali uvijek može i bolje, pogotovo ako imaš mogućnosti. Život je onakav kakvim ga mi napravimo.
50 m2 na petero nije neka sreća. Ako se mora, mora se. Al ako se ne mora, čemu?

Slažem se.

[sillyme]

Ja isto mislim da ne treba predugo čekati. Moji su imali 8 i 5 kad smo napokon preselili u veće i iako nam je naizgled jos uvijek bilo ok u manjem stanu vrlo brzo ke bilo jasno koliko vise prostora puno znaci. Mm i ja smo ih gledali kako se igraju nakon preseljenja, sjedili su na podu u sobi od 12m2 i igrali se na valjda 3m2 jer su naučili da je to maksimum prostora, trebalo im je 6 mjeseci da počnu koristiti površinu cijele sobe za igru. I sl...
O tome da ce u teen dobi moc svatko otići u svoju sobu i zatvoriti vrata da ne govorim. Ja nisam imala svoji sobu i meni je to oduvijek bila želja i tuga sto je nemam.

[marta]

Sto se tice svekrve, meni je sve u krug 5-10 minuta AUTOM blizu. Cinjenica jest da ako je svekrva lose nece moci dugo zivjeti syma pa onda razmislite koju alternativu planirate.

Te svekrve koje su lose mogu zivit 100 godina.

[Bubilo Bubich]

Marta .
“Na sreću” ova ne želi ni u dom, ni u niti jednu kombinaciju s nama, samo da je u svojoj kući, pa će vjerojatno i ostati ta opcija da ju obilazimo poslije posla.

Sve ja znam što pišete. I dugo sam previrala što bi i ne bi.
I vjerujte mi. It’s not me, it's him.
S jedne strane jesam umorna od bolesti i bolnica, no to je uglavnom iza nas. Od srednje zahtjevne vristeće perfekcionistice. Od treće bebe pa todlerice koja isto (gle čuda) mora odrađivati svoje tantrume. Umorna od posla.
Ali sve sam pregledala tisuću puta između Sesveta i Maksimira, i ne da znam što želim, nego mi je postalo skroz svejedno, dokle god mi je prihvatljiva udaljenost od tramvaja/par stanica busa koji vozi na manje od svakih 25 minuta.
U početku sam jako odbijala ideju o kući. Pa me mučila škola jer nisam htjela u blizini nekih škola. Pa su i mene mučile preuske ulice s preozgrađenim kućama.
Ali postalo mi je sve svejedno. U smislu da moram prihvatiti kompromis ili oko škole ili oko izgleda ulice ili sto mi god još smeta, tj. smetalo mi je. Kuća ili stan, skroz svejedno (svima je jasno da će o onome oko kuće brinuti on ili nitko ). Toliko mi je svejedno da sam za jednu od opcija u kojoj trebaju pločice i podovi angažirala brata i šogoricu da to odrade, meni je svejedno kakve će biti pločice.

Da, on je sanjar i (još) nije spreman odustati od svoje nekretnine iz snova (koja postoji u Varaždinu, Bjelovaru ili gdje već). Dajmo mu još malo vremena . Alternativa mi je jedino rastava .
A u tom slučaju moram u pretragu oglasa skroz ispočetka s drugim parametrima .

[Tanči]

Što se tiče svekrve, Marta je u pravu.
Ostalo, a zašto?
Ako je svekrva loše, zalegla i očekuje da se ja pobrinem za nju, onda bu bilo kako je meni lakše.
Nije u redu da ja i cijela moja obitelj ispaštamo zbog jedne osobe.
I to godinama.
Moji prioriteti su sljedeći:
Kći
Kći
Kći
Kći
Kći
Muž
Pas
Dugo, dugo nitko
Na kraju ja.
Može li se tu još netko ugurati, ne znam više. Teško.
Svekrvu sam zbrinula, ostalih nema.
Jednog dana doći će unuci, ali to bude najranije za 10 godina.

[Bubilo Bubich]

Pa nije svekrva jedini razlog.
Razlog je moj muž koji želi prirodu .
Mogu ja odseliti od svekrve ili ju nagovoriti na dom, ali opet mi ostaje to da on zapravo želi kuću, i to u kvartu koji izgleda kao američko predgrađe, a ako toga nema, ajmo u brda pod Sljeme.

Vidiš, Zaprešić mu se sviđa, ima tamo prijatelja koji ima kuću u jako širokoj ulici i sve su kuće umjerenog izgleda . Ta ulica mu je ideal.

[marta]

A ti ne bi u Zapresic?

[tanja_b]

Sve ja znam što pišete. I dugo sam previrala što bi i ne bi.
I vjerujte mi. It’s not me, it's him.
S jedne strane jesam umorna od bolesti i bolnica, no to je uglavnom iza nas. Od srednje zahtjevne vristeće perfekcionistice. Od treće bebe pa todlerice koja isto (gle čuda) mora odrađivati svoje tantrume. Umorna od posla.
Ali sve sam pregledala tisuću puta između Sesveta i Maksimira, i ne da znam što želim, nego mi je postalo skroz svejedno, dokle god mi je prihvatljiva udaljenost od tramvaja/par stanica busa koji vozi na manje od svakih 25 minuta.
U početku sam jako odbijala ideju o kući. Pa me mučila škola jer nisam htjela u blizini nekih škola. Pa su i mene mučile preuske ulice s preozgrađenim kućama.
Ali postalo mi je sve svejedno. U smislu da moram prihvatiti kompromis ili oko škole ili oko izgleda ulice ili sto mi god još smeta, tj. smetalo mi je. Kuća ili stan, skroz svejedno (svima je jasno da će o onome oko kuće brinuti on ili nitko ). Toliko mi je svejedno da sam za jednu od opcija u kojoj trebaju pločice i podovi angažirala brata i šogoricu da to odrade, meni je svejedno kakve će biti pločice.

Da, on je sanjar i (još) nije spreman odustati od svoje nekretnine iz snova (koja postoji u Varaždinu, Bjelovaru ili gdje već).

Hm, niste baš u zavidnoj situaciji prioriteti i želje su vam, očito, različiti, a potreba za većim prostorom već postoji.
Ne želim dijeliti savjete, nisam mjerodavna, samo - što se tiče lokacije - i tu se prioriteti mijenjaju. Kad smo mi tražili veći stan, inzistirali smo da kvart bude isti u kojem smo i dotad bili, između ostalog, i zbog škole (u koju dijete tada još nije bilo ni krenulo). Poklopilo se to da smo našli stan točno preko puta dotične škole. Kasnije sam shvatila da smo mirne duše mogli proširiti potragu i na veći radijus, i da ne bi bilo štete da ne ide baš u tu školu
A sad, kakvi su mu prioriteti što se tiče škole i društva, ispada da smo stan trebali tražiti u Maksimiru, a ne tu gdje smo ali to je sad manje bitno jer se gradom kreće sam.
Svakako da je blizina roditelja dosta bitna, i ako koristite njihove resurse, i ako im trebate uskočiti u pomoć. To je i nama bio argument kad smo birali kvart, pa nam istok grada nije ni dolazio u obzir.
Ali ako budete čekali da se pojavi kuća iz snova, bojim se da ćete se načekati, a djeca će odrasti... adekvatan stan je, čini mi se, ipak lakše naći.

[Bubilo Bubich]

Zaprešić mi je ono 50km od svega sto imam, radim i znam da postoji.
Prije bih onda preselila nemam pojma u Istru.
Ma to on lupeta jer je u Zaprešiću bio samo 10x i to uvijek u toj istoj “savršenoj” ulici. Ima takvih i u Dugom selu, bliže ovoj strani, ali isto 25 km od posla, staraca...
Ma ne dolazi ništa od toga u obzir. Pribrat će se on.

[Bubilo Bubich]

Tanja ovdje izbor stanova stvarno nije velik, uopće, velikih stanova ima jako malo u “civilizaciji”, bolji izbor je u zonama daleko od tramvaja, zonama rijetkih buseva, zoni koju ja zovem “u brdu”.
Mislim da nema niti ukupno 10 velikih stanova, niti sam ih ikad vidjela u oglasniku ovih godina, između Dupca i okretišta Dubrava. A i od tih 10 niti jedan “nije dobar kad netko želi kuću”, pri čemu su sada i svi turbo skupi (150-200 tis.€).

[Tanči]

Zaprešić mi je ono 50km od svega sto imam, radim i znam da postoji.
Prije bih onda preselila nemam pojma u Istru.
Ma to on lupeta jer je u Zaprešiću bio samo 10x i to uvijek u toj istoj “savršenoj” ulici. Ima takvih i u Dugom selu, bliže ovoj strani, ali isto 25 km od posla, staraca...
Ma ne dolazi ništa od toga u obzir. Pribrat će se on.

A vidiš, ja svaki dan putujem oko 4 sata sim i tam na posao i to je jedini nedostatak življenja u Zaprešiću.
S druge strane u krugu od 100-200 metara od moje zgrade su: škola, vrtić, Dom zdravlja, Hitna, Sud, katastar, porezna, Fina, dvije teretane, tržnica, Policija, Pošta, trgovine, knjižnica, knjižara i papirnica, tri optičara, postolar, desetak banaka, dva prekrasna i odlično opremljena parka za djecu, dva bilježnika itd.
Dakle, sve mi je nadohvat ruke i ne moram izgubiti pola dana da bih registrirala auto, predala papire na poreznu ili izvadila novu osobnu.
U Zagrebu gdje god da stanuješ to sve ti nije i ne može biti pod nosom.

[sirius]

Tanja ovdje izbor stanova stvarno nije velik, uopće, velikih stanova ima jako malo u “civilizaciji”, bolji izbor je u zonama daleko od tramvaja, zonama rijetkih buseva, zoni koju ja zovem “u brdu”.
Mislim da nema niti ukupno 10 velikih stanova, niti sam ih ikad vidjela u oglasniku ovih godina, između Dupca i okretišta Dubrava. A i od tih 10 niti jedan “nije dobar kad netko želi kuću”, pri čemu su sada i svi turbo skupi (150-200 tis.€).

Borongaj, volovcica, Ferencica... koliko ti je to daleko od posla?
Povezanost je dobra, mjesta u vrticima ima. Zivjela sam tamo i svidalo mi se.

[sirius]

I racunaj da je 90m2 stana cesto jednako kao 150m2 kuce. Jer vecina kuca nema adekvatan raspored i puno se prostora gubi bez veze.

[Bubilo Bubich]

Tanci, ja imam i sada sve oko sebe u krugu od kilometra, ok, osim katastra, porezne, da ne kažem da nemam gruntovnicu na 20km, al dobro .
Problem je sto on ne želi ostati ovdje. Borongaj, Volovčica... to mi je sve možda isto, u tim kućama i ulicama isto ne želi, a ako ga nagovor na zgradu, nagovorit ću ga na neku i u Dubravi.
Našli smo ok kuće od 160-180 kvarta da ok novce. Ali “ulice su ružne”.

Stanovi da, skužila sam da mi ne vrijedi ni da se preselim u trosobni (db + 2 sobe) od 80-90 kvadrata jer sada imam isto to (samo su sobe manje kvadrata), plus sad imam garažu u kojoj ne stoji auto nego nesezonske stvari, plus spremište od cca 4 kvadrata, plus veliki balkon koji nam je osim zimi i dnevni boravak, i igralište i dvorište...

Dakle, stan on 80-90 kvadrata s 2 sobe + db, gdje nemam ni garažu ni spremište mi je tek mrvicu mali pomak od ovoga sada i jedina prava razlika su veće sobe, ništa drugo ne dobivam nego još i gubim garažu (a često i spremište i balkon). Pa gledam bas stanove od barem 100 kvadrata koju su 4 ili 5 sobni. A izbor i nije neki. Morala bih za to u novi Zagreb, tamo ih ima.

No, dakle, mm, vjeverice, šuma, pogled...

[Cubana]

Sesvetski Kraljevec...
2 skole, doktor, vrtic, bus za borongaj, vlak.
Sumica, priroda, siroke ceste.
Samo Sesvetski Kraljevec...

[Bubilo Bubich]

Hm... to bi moglo biti bolje od Cucerja, Dotrscine i slično? Hm?
Poludit ću, želim živjeti kraj tramvaja i Garden Malla...
Ok, proguglat ću sesvetski Kraljevec, ako ulice nisu dovoljne široke, kuće dovoljno udaljene jedna od druge i nemaju lijepe okućnice, rastajem se .

[čokolada]

Koliko sam shvatila, nije samo svekrva, nego i drugi roditelji koji zbrinjavaju djecu, ali ta će potreba postojati još 4-5 g. i gotovo.

[čokolada]

Ah, zaostala sam u postovima.

[Cathy]

Sesvetski Kraljevec...
2 skole, doktor, vrtic, bus za borongaj, vlak.
Sumica, priroda, siroke ceste.
Samo Sesvetski Kraljevec...

Moj ima velike primjedbe na taj dio grada. Zato i jesmo podstanari.
Od gubljenja vremena do centra, pa nastavi niz....

[Lili75]

Iz Kraljevca se brzo dodje vlakom, šta ne? Radite u centru?

Znaš šta BB ja bih oslobodila starce razvoženja i sve uvalila mužu da malo uvidi kako to izgleda a bit će toga sve više kako djeca budu starija.

Ima jedna narodska za tvog muža al da ne prostačim

[Lili75]

I divim se tvojoj tolerantnosti vis a vis TM, ja bi pop..... da MM svojim dugogodišnjim premišljanjima dekomodira cijelu obitelj.

A sad ozbiljno, kad ti najstarije dijete krene u 5.razred tad škola postaje ozbiljnija, dijete treba svoj prostor za učenje, više mira i tišine. Niame, nama je to bio glavni razlog zasto sad kupujemo veći stan. Inače smo planirali kad još malo porastu, lijepo se slažu, imamo 2spavaće sobe,no ja neću u boravak i tak.

[Bubilo Bubich]

Lako je tuđim...?
Zna on da sam ja na rubu i da će uskoro biti vjeverice ili ja .

[Lili75]

Da sam ja on, uvijek bi mi bio izbor takav komad žene hrabre, odvažne, skulirane, vesele,.... a ne tamo neke vjeverice...

[Bubilo Bubich]

Joj, neću ni čitati šta sam pisala u siječnju 2020.
Dakle...
... ... ... ... ...

U prošloj sezoni: Bubilo Bubich godinama razmatra hoće li se sa svojom peteročlanom obitelji iz malog stana preseliti u kuću A ili kuću B ili stan C. Broji i važe širinu ulica, mogu li se u ulicama mimoići dva automobila, koliko drveća i vjerverica ima u kojoj ulici, a koliko betonskih blokova... uspoređuje koja je škola bolja i u kojoj su školi djeca "bolja"... ona i MM dugo i naširoko raspravljaju s “the dedom” oko kupovine njegove, možda napokon “the kuće”.

Nova sezona:
Tamo neke 2019. BB i NJM opet pričaju s dedom. Deda još nije spreman na to da dogovore kaparu. BB i NJM ne razmatraju druge kuće jer BB želi živjeti samo u dvije ulice u svom kvartu. A NJM želi odseliti u Dugo Selo ili Varaždin ili bilo gdje izvan grada gdje se auti mogu mimoići i gdje ima drveća. Dedina kuća je jedina na koju oboje pristaju. Pa čekaju dedu da si kupi prvo stan i preseli. Ali deda želi stan u novogradnji u zoni tramvaja s liftom. Deda napokon da kaparu za stan u koji se treba useliti u svibnju 2020. No, opet ali... Deda je radio u građevinskoj struci, ima vremena i svaki dan šeta oko zgrade dok ju grade i u jednom trenutku zaključi da mu se ne sviđa što vidi i odustane od kupovine stana u toj zgradi. Kaže frendica BB: Deda je gori i od vas.

Onda dođe korona i potres i svašta nešto... BB i NJM više ne gledaju i ne pričaju o nekretninama. Ima ta sitnica da i njihova zgrada dobije oštećenja u potresu i da niti ne mogu prodati svoj mali stan dok se zgrada ne popravi. A zgrada nikako da se popravi, zato jer... Hrvatska.

Ima tu još nekih životnih okolnosti zbog kojih BB i NJM ne mogu trenutno ni dići stambeni kredit. Pa tako oni sada žive sretno u svom malom stanu. Pa će onda valjda jednog dana biti i nešto drugo, ali trenutno uopće nemaju nikavih planova u vezi toga. BB se ne sjeća kad je zadnji put gledala oglase.

Ne znaju što je s dedom, nisu ga čuli ni vidjeli godinu dana. Pretpostavljaju da još nije odlučio zbilja prodati svoju kuću. A nisu ni oni još zbilja odlučili kupiti kuću pa su svi sretni i veseli. Čiča miče gotova je priča.

Dok se ne napiše nastavak...

[lunahor]

Joj, neću ni čitati šta sam pisala u siječnju 2020.
Dakle...
... ... ... ... ...

U prošloj sezoni: Bubilo Bubich godinama razmatra hoće li se sa svojom peteročlanom obitelji iz malog stana preseliti u kuću A ili kuću B ili stan C. Broji i važe širinu ulica, mogu li se u ulicama mimoići dva automobila, koliko drveća i vjerverica ima u kojoj ulici, a koliko betonskih blokova... uspoređuje koja je škola bolja i u kojoj su školi djeca "bolja"... ona i MM dugo i naširoko raspravljaju s “the dedom” oko kupovine njegove, možda napokon “the kuće”.

Nova sezona:
Tamo neke 2019. BB i NJM opet pričaju s dedom. Deda još nije spreman na to da dogovore kaparu. BB i NJM ne razmatraju druge kuće jer BB želi živjeti samo u dvije ulice u svom kvartu. A NJM želi odseliti u Dugo Selo ili Varaždin ili bilo gdje izvan grada gdje se auti mogu mimoići i gdje ima drveća. Dedina kuća je jedina na koju oboje pristaju. Pa čekaju dedu da si kupi prvo stan i preseli. Ali deda želi stan u novogradnji u zoni tramvaja s liftom. Deda napokon da kaparu za stan u koji se treba useliti u svibnju 2020. No, opet ali... Deda je radio u građevinskoj struci, ima vremena i svaki dan šeta oko zgrade dok ju grade i u jednom trenutku zaključi da mu se ne sviđa što vidi i odustane od kupovine stana u toj zgradi. Kaže frendica BB: Deda je gori i od vas.

Onda dođe korona i potres i svašta nešto... BB i NJM više ne gledaju i ne pričaju o nekretninama. Ima ta sitnica da i njihova zgrada dobije oštećenja u potresu i da niti ne mogu prodati svoj mali stan dok se zgrada ne popravi. A zgrada nikako da se popravi, zato jer... Hrvatska.

Ima tu još nekih životnih okolnosti zbog kojih BB i NJM ne mogu trenutno ni dići stambeni kredit. Pa tako oni sada žive sretno u svom malom stanu. Pa će onda valjda jednog dana biti i nešto drugo, ali trenutno uopće nemaju nikavih planova u vezi toga. BB se ne sjeća kad je zadnji put gledala oglase.

Ne znaju što je s dedom, nisu ga čuli ni vidjeli godinu dana. Pretpostavljaju da još nije odlučio zbilja prodati svoju kuću. A nisu ni oni još zbilja odlučili kupiti kuću pa su svi sretni i veseli. Čiča miče gotova je priča.

Dok se ne napiše nastavak...

Poanta i zakljucak, ne razmisljati previse , zivjeti u trenutku i odluciti jer nitko ne zna kaj bu sutra

[Lili75]

BB vidim digla si ruke i odustala na obje teme. Šteta, ali vi znate sto je najbolje za vas.

[sirius]

Deda je potpuno nebitan u prici.
Ali da, trazenje nekretnine bez brda para zahtjeva brdo energije i odredenu kolicinu vremena da se posveti tome.
Kad djeca prelaze u vise razrede osnivne kolicina stambenig prostora opako se smanjuje.

[Lili75]

Kod nas se doslovce smanjila s polaskom u 5.razred, posve neocekivano pa smo brzo prionuli poslu i krenuli u potragu za nekretninom u vrlo "ogranicenom" dijelu kvarta (ja sam ga ogranicila i muzu zakomplocirala).

Podijelili smo se, MM bi dok surfa malo pregledao njuskalo i meni poslao link, a ja sam bila ta koja je zvala i dogovarala termin za posjet. Buduci da smo gledali stanove u svom kvartu, to nam fakat nije iziskivalo puno vremena, a ono pola sata max koliko ti treba da razgledas stan i postavis par pitanja.

Pregledali smo cca 7-8 stanova prije konacne kupovine, s tim da smo ovaj nas isli pogeldat 2x,i taj drugi put smo dali svoju ponudu.

Postupak pretrazivanja njuskala do kupovine je bio 6mj.
Tih par min na dan za pretragu nije puno jer kad si stalno u tome samo klikas na nove oglase ako ih ima.

Moze se, samo se treba odluciti.

[Bubilo Bubich]

Mi trenutno nemamo novaca za ništa. Tako da ništa od toga.

[Lili75]

Mi trenutno nemamo novaca za ništa. Tako da ništa od toga.

A onda to nema veze ni s dedom, ni s trazenjem stana.

Kad ste bili u mogucnosti ste dvojili,
sad niste u mogucnosti i nemoj o tome ni razmisljat. Nis koristi.
Otpusti onda to, barem privremeno.

[sirius]

Mi trenutno nemamo novaca za ništa. Tako da ništa od toga.

Ako nemas love, nemas brige.

[Argente]

Aha, taj deda...imali smo i mi takvog dedu (i pripadajuću babu). 15 godina kasnije, ja u 3. stanu, deda još živi tamo (baba je umrla).

[rosa]

Ako netko ima info, nek mi javi:
Kupujem garsonjeru u Zg, tramvajska zona, gradnja AB, od 1970-tih na ovamo. Limenke ne, prizemlje i zadnji kat ne.

[sillyme]

... Pa tako oni sada žive sretno u svom malom stanu. Pa će onda valjda jednog dana biti i nešto drugo, ali trenutno uopće nemaju nikavih planova u vezi toga. BB se ne sjeća kad je zadnji put gledala oglase.
...

Ovo ti je ključno. Ako ne gledaš oglase onda si mirna s tim... za sad

(ja sam presretna što je 3 godine svakodnevnog gledanja njuškala prošlost)

[Lili75]

Sillyme uh covjece 3 godine :shock: ideeeš

Mogu mislit koje olaksanje kad je pronadjena zeljena nekretnina.

[naplavomzalu]

Mi trenutno nemamo novaca za ništa. Tako da ništa od toga.

Ista stvar kod nas, odnosno nemamo više kreditnu sposobnost. Ja još uvijek tu i tamo skicnem oglase i bude mi malo krivo kad naletim na stan za koji bi mi rata bila trenutno ista ko podstanarstvo, da sam ga digla prije godinu i po dana, otplaćivala bi ga bez problema, ali šta je tu je. Računam da će doc i neka bolja vremena.

[Lili75]

Meni je nevjerojatno da cijene nekretnina uopce ne padaju unatoc svim okolnostima.

[rosa]

Meni je nevjerojatno da cijene nekretnina uopce ne padaju unatoc svim okolnostima.

Zasto,Lili?

Potres je ucinio da sve mlađe od 1970-tih vrijedi vise, lokacija vise nije broj jedan, nego standard gradnje.

Isto tako, APN pumpa cijene,plus kamate na kredite nikad niže.

Ljudi nisu masovno ostali bez posla i primanja kao u prosloj krizi.

I bitna cinjenica:banke ne stimuliraju ljude da drze usteđevinu na stednji jer kamate na stednju samo kaj nisu negativne pa te penaliziraju kaj ti cuvaju novac. Ljudi se opet odlučuju stedjeti u cigli.

Niš čudno.

[jelena.O]

V li mi susjeda jučer kak u Sesvetama 2.5 hiljade za kvadrat,sva u šoku

[Lili75]

Rosa,
ma svjesna sam svega, oba puta sam kupovala taman netom pred krizu, imali srece oba puta, ali kad vidim neke kolegice koje su solo i zaposlene, da si ne mogu priustit svoje kvadrate, pa makar to bilo 30-40m2, a zene uredno prijavljene na punu placu. Bas mi bude zao.
Ti manji stanovi su naravno jos skuplji po m2.

Rata podstanarstva im je kao sto bi im bila rata za vlastiti stan, ali to je vec problem i toga da je puno teze kupiti stan kad si sam (nema ti tko jamciti, starci u mirovini, podici kred.sposobnost) jer taj stan treba istodobno i opremiti, a mozda i neke radove odraditi.

[rosa]

A znam..samcima bez zaleđa i/ili debele plaće je uvijek bilo najteže doći do vlastite nekretnine.
Imam dosta frendica i kolegica koje su 45+, bez djece i partnera, prosječna plaća...sve žive s roditeljima ili u stanu nasljeđenom od bake i sl. Niti jedna nije isla u kredit. Nakon rate kredita i režija bi zube mogle objesiti na klin.

Al, evo, iz prve ruke: stanovi se prodaju ko šalata.

Ja svoj prodala u roku mjesec dana za daleko visu cijenu od one kojoj sam se nadala.
Sad imam veći problem: na vrijeme uhvatiti nesto tipa 22-30m2, renovirano, u tramvajskoj zoni. Sve se proda u roku keks za 2500eur/m2.

Susjeda trazi slicno, malo vece, oko 40m2 u N.Zagrebu isto...trazi mjesecima...nikako biti najbrži prst!

[Bubilo Bubich]

Ima i na fejsu neka grupa pa mi ponekad iskoči... žena u Gajnicama prodaje mali stan za 3000€ po kvadratu, i zbilja dobije to za cca 40-45 kvadrata, i to ga proda u roku od 7 dana valjda.
Meni je jasno tržište, i da su cijene takve.
Nije mi samo jasno tko to kupuje .
Svaka novosagrađena zgrada je 80% rasprodana dok se još temelji kopaju.

APN je mislim par tisuća godišnje, i ne ide sav APN na Zagreb, ima ljudi i izvan Zagreba koji kupuju kuće izvan ZG preko APN-a.

Ne razumijem potražnju, zašto je stalno tako visoka / nikad viša. A bilo je to i prije potresa.
Svi žele u ZG, kamate su niske, u nekretnine se isplati ulagati više nego u išta, prihodi su stabilni i to je to? To je dovoljno?

[rosa]

Upravo tako, BB, to je dovoljno.
Imaju ljudi novaca. Ovi moji kupci, mladi par, djeca jos ne idu u skolu, platili kompletan iznos u gotovini. Svoj stan nisu prodali, stavit ce ga u najam.

[Cathy]

A znam..samcima bez zaleđa i/ili debele plaće je uvijek bilo najteže doći do vlastite nekretnine.
Imam dosta frendica i kolegica koje su 45+, bez djece i partnera, prosječna plaća...sve žive s roditeljima ili u stanu nasljeđenom od bake i sl. Niti jedna nije isla u kredit. Nakon rate kredita i režija bi zube mogle objesiti na klin.

Al, evo, iz prve ruke: stanovi se prodaju ko šalata.

Ja svoj prodala u roku mjesec dana za daleko visu cijenu od one kojoj sam se nadala.
Sad imam veći problem: na vrijeme uhvatiti nesto tipa 22-30m2, renovirano, u tramvajskoj zoni. Sve se proda u roku keks za 2500eur/m2.

Susjeda trazi slicno, malo vece, oko 40m2 u N.Zagrebu isto...trazi mjesecima...nikako biti najbrži prst!

Na ovoj temi su ljudi dosta upućeni, zna biti linkova i prije prve lopate pa škicni ako imaš vremena:
https://www.forum.hr/showthread.php?t=1228189&page=186

[rosa]

Na ovoj temi su ljudi dosta upućeni, zna biti linkova i prije prve lopate pa škicni ako imaš vremena:
https://www.forum.hr/showthread.php?t=1228189&page=186

Ne bih prije prve lopate nikako, ja sam.jedna cudna biljka koja nema nista protiv provjerenih starogradnji i kupnji na viđeno.
Nije zanemarivo ni to sto u novogradnji moras kupiti najcesce dva parkirna mjesta, meni to ne treba.