Drage mame, hvala vam, i ja vas grlim
napisala sam svoju pricu s poroda... I danas sam ucinila nesto sto mi je bilo tesko.. Bila sam sa prijateljicom koja je rodila kad i ja i ima curicu koja je stara koliko bi i Adrian sad imao.. Kad sam ju vidjela tako sicusnu kako spava, ja sam ju pomazila, srce mi se slomilo, oci mi se zamaglile od suza, jer i Adrian je trebao tako spavati, biti dobro i sa mnom.. ali njega nema, otisao mi je zauvijek
Primila sam tu curicu u narucje, poljubila ju, nosila i igrala se s njom, a koliko dugo ja svoju bebu nisam sebi privila na prsa
Druzenje danas sa tom curicom ispunilo mi je srce malo radoscu.. No Adrian mi je cjelo vrijeme bio i JE u srcu i mislima, i da je sad tu i s njim bi se tako igrala.. Fali mi previse, previse je to za moje srce