Devojke hvala vam na podrsci, neizmerno mi znaci svaka vasa poruka, svaki savet. Zaista...
I ovog jutra smo vodili razgovor i mislim da konacno krecemo!
Sam je priznao da je stao onoga trenutka kada je izvadio tumor markere koji su bili jako poviseni. Preplasio se i to ga je ubili u pojam. Uradili smo mi tada i ct i sve vidive ultazvuka, ali se taj marker nije smanjio. Ono sto je fascinantno je to sto je od tada proslo 6 meseci i nije vise hteo da proveri krv i taj marker.
Pio je sperhope tablete, sto je najverovatnije uzrokovalo tako visok marker, ali svakako je kontrola dalja trebala da se nastavi. Od straha da to nije ponovo ono najgore on se povukao i stao!
Ali ja nisam....
I sada nastavljamo, zajedno idemo korak po korak....
Bilo je suza, vikanja, ali na kraju je shvatio da ne mozemo biti u ratu, da nam je oboje tesko i da imamo samo jedno drugo!
Ali ja imam i vas devojke
Rodila mi se neka nada da ce biti sve dobro i da ce sve stvari krenuti ka boljem...